Dragi čitatelji,

dobrodošli na blog Kapitalac, blog o kapitalu kao temeljnoj ljudskoj težnji i pravu te nastojanju čovjeka da ga stvara za vlastito dobro.

Potreba za diskusijom javlja se momentalno nakon što iznesete sličan stav u nekom mediju. Tome se suprotstavljaju ljudi suprotnog mišljenja kategorizirajući pojam vlastitog dobra ili osobnog prosperiteta kao oprečnog dobrobiti i prosperitetu društva. Radi se o tolikom broju ljudi da se usuđujem reći da čine većinu populacije.

U njihovim refleksnim replikama vidljivo je površno razumijevanje društvene, političke i ekonomske problematike, a istovremeno i izostanak želje za razumijevanjem i istraživanjem iste. Replike su im žestoke, prosocijalističke, prožete nacionalističkim nabojem, većinom su ad hominem, a samim time vrlo iracionalne. U tom momentu postavlja se pitanje o smislu diskutiranja s tim osobama po kojima sam jednak utoliko što ne odmičem od svojeg stava.

No o tome se i radi. Meni, kao liberalu, je nevjerojatno kako je većina ljudi spremna odreći se vlastite slobode i mogućnosti izbora već na spomen obećanja upućenih od ljudi postavljenih na državni tron kako im je sigurnost u svemu zajamčena. Smatram to kukavičkom i naivnom osobinom jer život je sam po sebi rizik te je krajnje besmisleno smatrati kako neko drugo ljudsko biće, u svojoj biti jednako svakom drugom, može eliminirati ičije rizike koje život nosi svojom pojavom.

Čovjek je od kad postoji sakupljač, ima usađen nagon za preživljavanjem koje se osigurava bazičnom potragom za hranom, skloništem i stvaranjem rezervi. Koliko je taj nagon jak možete vidjeti svakodnevno na ulicama gdje sve veći broj ljudi preživljava kopajući po kontejnerima i kantama za smeće u potrazi za plastičnim bocama – od čije će prodaje kupiti hranu, odjeću ili nešto drugo što mu stvara prednost u odnosu na nezavidnu poziciju u kojoj se nalazi. Karakteristike praljudi nosimo i danas u genima i svi redom se ponašamo slično po tom pitanju. Ukratko, sakupljamo.

Pravo na kapital koji skupimo tokom života nije navedeno u deklaraciji o ljudskim pravima ali socijalna sigurnost i zaštita od nezaposlenosti jest. Stoga ne čudi da većina modernih država upravo nema nikakvih moralnih prepreka kada je potrebno uzeti nekome stečeni kapital kako bi se riješio postojeći problem socijale i nezaposlenosti. Statuti svih država garantiraju osiguranje uvjeta gdje su ljudska prava poštivana i zajamčena. Moje mišljenje je da je izostankom prava na stvoreni kapital pojedinca iz te konvencije zapravo prekršena garancija slobode i bitka te bi trebala biti nadopunjena s tim parametrom.

Iako vam ne garantira da ćete biti slobodni sakupiti, imati i koristiti išta od toga što ste sakupili, ona vam garantira život kao osnovno ljudsko pravo. Nije li to paradoks.

Možda je razlog tome što je deklaracija pisana neposredno nakon završetka II. svjetskog rata te se njome pokušava eliminirati neke druge opasnosti koje stvaraju devijantni pojedinci dok se pri tome zaboravlja na bezbroj drugih opasnosti i zaboravlja bezbroj drugih elementarnih prava. Koliko je sama po sebi licemjerna prema ljudskoj vrsti i slobodi govori i činjenica da je donesena odlukom 48 ljudi. 48 ljudi govori što je dobro za sve ljude svijeta. S obzirom da je meni upalo u oko kako pravo na kapital nije dio konvencije s potpunim pravom sumnjam da je on slučajno izostavljen i da nikome od ljudi koji su sudjelovali u njenom stvaranju to nije palo na pamet. Naravno da nisam jedini kritičar tog papira, polemike o tome se vode svakodnevno na puno višoj razini.

Zagrebao sam ovime samo po površini problematike, čak niti toliko, no prvu misao sam zapisao. Pozivam na diskusiju o kapitalu, prije svega racionalnu. Zanima me da li postoji racionalno razmišljanje o društvu i prosperitetu koje eliminira slobodu pojedinca te njegovo pravo na sakupljanje i uživanje u sakupljenom?

Svako dobro,
vaš Kapitalac