Oznake

, , , , ,

Putem Facebooka i Twittera Vlada RH je prikupljala pitanja građana za ministra financija Slavka Linića. Većina pitanja bila je vezana uz šaradu oko podizanja PDV-a i njegovih korekcija u obliku uvođenja međustopa, no ja sam upitao nešto konkretnije pitanje vezano uz samu namjeru da se proračun smanji.

Proračun se prije svega smanjuje na prihodovnoj strani i to bi za porezne obveznike značilo da osjete isključivo manje porezno opterećenje, no vlast učestalo uvjerava narod da njihove aktivnosti na rezanju rashodovne strane imaju za svrhu postizanje istog učinka.

To naravno nije istina. Evidentno je da će država podizanjem poreza i uvođenjem novih prikupiti više novca, znači proračun će rasti, a taj novac onda će i u toj mjeri više trošiti. Dakle državni proračun raste, a osobni proračun građana se smanjuje.

Pitanje postavljeno Liniću, uz kritiku:
“Kada ćete smanjiti prihodovnu stranu proračuna?
Vaši problemi s rashodima ne znače ništa onima koji pune proračun.”

Linićev odgovor (transkript iz njegovog obraćanja putem Youtube-a):
“pa prihode se neće smanjivat jer smo uvjereni da ćemo imat veći broj zaposlenika, da ćemo imat veći broj investicija, da ćemo imat više tvrtki, prema tome možda ćemo pojedinačna opterećenja smanjit, ali prihode nećemo.”

Linićev odgovor je potvrda moje izjave, da će proračun rasti, i da osim što ne postoji namjera da se on smanji, svi navodi koje Vlada daje, govoreći da radi upravo na smanjenju proračuna, su obična obmana ljudi.
Zdravo tržište reagira upravo obrnuto od Linićevog odgovora – ako su porezi manji moguće su veće investicije, više tvrtki koje posljedično zapošljavaju veći broj ljudi.

No to bi, napominjem, bio slučaj da se za cilj ima stvoriti zdravo i slobodno tržište gdje se privatne tvrtke ravnopravno natječu. U bolesnom tržištu Vlada preuzima ulogu kreatora vizije gospodarstva, podiže poreze kako bi prikupila što više novca s kojim će onda sama, po vlastitoj viziji, poticati gospodarstvo (određivati što su investicije, otvarati državne tvrtke ili poticati nečije privatne tvrtke – crony capitalysm problem) i određivati smjer po kojem se vi kao pojedinci uopće možete razvijati i koliko brzo. Radi se o klasičnoj socijalističkoj šabloni upravljanja ljudima koju je civilizirani svijet već odavno odbacio – za primjer to su: Skandinavske zemlje, Australija, Novi Zeland, Kanada itd.

Koliko je postavljeno pitanje pogodilo srž problema možete vidjeti i po tome da je odabrano kao prvo u nizu. Linićev video odgovor na Kapitalčevo pitanje.

Svako dobro i držim vam svima fige jer ono što nas čeka uz ovakvu politiku neće biti dobro,
vaš Kapitalac