Oznake
Od danas više ne pijem mlijeko, a ako se eventualno predomislim to zasigurno neće biti hrvatsko mlijeko. Traktorske blokade udruženih mljekara jednostavno su mi taj napitak zgadile ponajviše zbog toga što su u punom svjetlu prikazale istinu o njihovim problemima na njihovu vlastitu sramotu.
Sramota je prije svega baviti se poduzetništvom, a ne biti sposoban s kupcem dogovoriti cijenu te onda za inat blokirati ceste širom hrvatske na štetu svih koji njima prometuju ne bi li se dokazalo što? Sramota je zatim tražiti od Vlade i na račun poreznih obveznika da se za litru mlijeka isplaćuje neka zajamčena minimalna cijena te dodatna intervencija u obliku poticaja.
Kada sam poticaje spomenuo treba znati da jedan mljekar, uz aktualno zazivanje dodatnih interventnih poticaja, trenutno prima poticaje po litri proizvedenog mlijeka, po grlu goveda, po hektaru zemlje (za druge ne znam), a ima olakšice na gorivo koje koristi kao i pozamašne poticajne kredite za nabavku strojeva i opreme. Svojevremeno vlast je pokrivala 50% svih troškova nabavke strojeva i opreme kako bi potaknula ljude na proizvodnju mlijeka. Sve to isplaćeno im je iz proračuna, dakle na račun poreznih obveznika, da bi na kraju mlijeko bilo nekonkurentno čak i na domaćem tržištu. Ukupni iznos poticaja mljekarima iznosi godišnje 700.000.000 HRK. To je zadnji podatak. Otkupna cijena mlijeka je sada veća nego igdje drugdje u Europi.
Da bi se toliki novac uopće mogao tim ljudima isplatiti država sasvim logično podiže poreze i prebacuje teret na porezne obveznike. Time se smanjuje kupovna moć onih koji bi kao krajnji potrošači uopće trebali kupovati to mlijeko, a industriji mlijeka se smanjuje konkurentnost. Konkurentnost se smanjuje do te mjere da je uvozno mlijeko danas mnogo jeftinije od domaćeg i to je sasvim logično. Večerašnji dnevnik na HRT-u po tom pitanju reportirao je da je u Njemačkoj otkupna cijena niža nego u Hrvatskoj kao i poticaji dok u Mađarskoj državnih poticaja nema, cijena mlijeka za krajnjeg kupca je vrlo niska, a posebno su naglasili kako su mađarski mljekari zadovoljni. Zanimljivo, a od poticaja ni forinte. Možda bi i naši mljekari mogli nešto naučiti iz mađarskog modela.
U Otvorenom sukobili su se predstavnici mljekara, zadrugari i vlast. Zadrugari su pozivali na zajedničko definiranje otkupne cijene po litri mlijeka, vlast je ponavljala kako neće dati dodatne poticaje uz sve već aktualne poticaje dok su mljekari malo konkretnije isticali probleme s kojima se sada susreću. Jedan od njihovih predstavnika, Branko Zorić, ujedno vlasnik farme s 300 krava koji zapošljava 6 radnika ima 75.000 HRK mjesečno investicijskog kredita nalazi se u velikim i bezizlaznim problemima unatoč tome što se tijekom emisije obznanilo da godišnje primi 750.000 HRK državnog poticaja. Dakle 10 mjeseci u godini on ima pokriven kredit na račun hrvatskih građana. Unatoč tome on je i dalje na gubitku, a mlijeko ima nekonkurentnu cijenu pa se u trgovinama logično prodaje uvozno, jeftinije mlijeko. Nekonkurentno, domaće mlijeko tako stoji u skladištima Dukata, Vindije ili Megglea (kojima je usput rečeno vlast nametnula obvezu otkupa svog mlijeka proizvedenog u Hrvatskoj – riječi ministra Jakovine), pa je sasvim moguće da unatoč svemu postoji realan gubitak iako u to nisam potpuno siguran. No ako i jest tako, jesu li hrvatski porezni obveznici dužni dati g. Zoriću 750.000 HRK godišnje iz svojih đepova samo ne bi li se spasilo velebno hrvatsko mljekarstvo? Mislim da ne. Jesu li dužni ukupno godišnje odreći se 700.000.000 HRK za hrvatsko mlijeko koje ne kupuju? Također ne. No neće se mljekari tako lako odreći tih besplatnih i bespovratnih sredstava i zato su sada na cestama. Da nađu način da prisile vlast da vam i dalje taj novac otima iz đepa i preusmjerava njima.
Lamentirali su u emisiji i o tome kako se cijena otkupa mora uskladiti s onom u EU kako bi se postigla “ravnoteža” na tržištu ali spomenuli su i nekoliko zemalja u kojima je cijena i 12% niža od prosjeka pa, logično, prodaju više mlijeka od ostalih te su se onda u diskusiji opet vratili na potrebu da nižom cijenom konkuriramo tim tržištima te sami sebi kontrirali i uskakali u usta. Znači malo bi fiksne cijene, a malo bi ipak konkurirali i prodavali više, što na kraju krajeva i jest smisao tržišnog natjecanja i poduzetništva. Blago rečeno pojma nemaju ni o čemu ali bitno da na televiziji predstavljaju najbolje od struke s jedne strane i intelekta s druge. Toliko o korisnosti forsirane ravnoteže cijena kada jedino što je bitno jest da krajnjem kupcu mlijeko bude cijenom što pristupačnije.
I to će biti tako dokle god i zadnja kuna poticaja mljekarima bude isplaćivana iz državnog proračuna (vrijedi i za sve ostale vrste poticaja).
Prenosim još link na blog Zorana Šprajca i članak koji je napisao o ovoj problematici s još nekim detaljima uvelike vrijednim spomena – Poticaji u zemlji mlijeka i meda.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Postupci proizvođača me ljute, ali ne čude. Postupci običnih građana-glasača me pak i ljute i čude. Umjesto da progledaju i vide da subvencije ne vode nikuda, i dalje ih žele što više u svim područjima.
Mljekari su socijalna skupina, ne zbog toga što su sirotinja već zbog toga što primaju pozamašnu potporu na račun drugih građana. “U problemima” su isključivo mljekari poduzetnici koji će se morati odreći dijela profita baš kao što bi se prema njihovom tumačenju istog trebao odreći konzorcij otkupljivača. U tom smislu oni moraju postići zajednički dogovor, a miješanje treće strane je unatoč svemu što dobivaju gratis apsolutni bezobrazluk.
U očima građana koji njihove postupke odobravaju su zapravo njihove bake i djedovi u sjećanju iz djetinjstva i seljačke idile, sa kravicom ili dvije koji u posudama navečer nose mlijeko u lokalnu mljekaru. Zaboravljaju da čak i u toj viziji baka i deda nisu mljekari već seljaci koji krave drže uz kokoši, svinje, patke i druge životinje od kojih se koriste u svakodnevnom životu te da rade na polju i žive od svega toga zajedno, a ne samo od mlijeka i to na način da još i stvaraju profit.
Mljekari koji prosvjeduju su, ponavljam, većinom mljekari poduzetnici sa farmama koje smo im već na pola platili i kojima još uvijek dajemo 700.000.000 HRK poticaja godišnje. Subvencije su kriminal koji ima za svrhu upropastiti poduzetništvo per se i to još na račun svih ljudi u zemlji – srećom po socijaliste koji upravljaju cijelom pričom narod je slijep na te stvari jer je takav i rođen, i na žalost manjine koja shvaća apsurd cijele situacije.
Ljudi kod nas kao da ne vide uzročno-posljedičnu vezu. Ista osoba će reći kako treba davati poticaje, kako treba spustiti poreze i kako je mlijeko preskupo.
Kad bi bar naši poljoprivrednici progledali kao oni sa Novog Zelanda http://monopolizam.wordpress.com/2011/10/18/poljoprivreda-bez-poticaja/
Novi Zeland je najbolji primjer uspješnih reformi. Njihova situacija prije reformi se može uvelike uspoređivati s našom sada. Hvala za link!
Šteta što nismo u njihovom susjedstvu pa bi i mi mogli tako.
U našem EU susjedstvu su drugi običaji, a čini mi se da smo preslabi (premali) da bi mogli promijenti susjede čije običaje tek počinjemo usvajati.
Bitno je da smo za istim stolom i da “primamo” poticaje
ili ćemo ih možda i mi samo davati?!?
a pazite Burićevu izjavu danas u Saboru, kaže da vlast ne bi trebala prisilom rješavati problem (glede privođenja ovih koji su blokirali Slavonsku jutros), a zatim kaže kako bi vlast trebala prisiliti otkupljivače na uvjete koji postavljaju seljaci 🙂
http://www.jutarnji.hr/jadranka-kosor–trazimo-da-milanovic-dode-u-sabor–medu-prosvjednicima-vlada-zastrasujuci-strah-/1008757/
Socijalizam je noćna mora ljudi moji.
E tek ovo ljudi moji:
http://www.jutarnji.hr/radimir-cacic–jedni-govore-o-sljivama–drugi-o-space-shuttleu–u-opasnoj-smo-zoni-i-stvar-ide-u-propast-/1008781/
Eto što se događa kad političari tuđim novcima vode ekonomsku politiku.
Sačuvaj nas Bože kuge, rata i državnih investicija. Ovo što su najavili je horor, nemaju planove, ne znaju što treba raditi (normalno, to zna tržište a ne birokracija) ali znaju da moraju potrošiti novac koji nemaju. O tempora, o mores…
još se sve to vrti na hrt-u koji se financira otimačinom i zastrašivanjem. i onda oni ugoste mljekare i priča se o subvencijama. treba ih sve ukinut, pa nek se nalaze u svojim kućama i troše svoju struju i grijanje i raspravljaju do mile volje.
to je upravo ono o čemu svi stalno trubimo, nije poanta o subvencijama, jasno je da one olakšavaju investicije i imaju neku ekonomsku logiku (loično je da mi je lakše pokrenuti proizvodnju nepovratnom subvencijom nego komercijalnim kreditom). Problem je što kad uvedeš subvencije iskrivljavaš tržišne signale i to na svim razinama. Ljudi mjenjaju odluke, npr. stolar postaje mljekar jer dobije subvenciju, Frizer postake maslinar jer dobije subvenciju…onda susjed vidi da su dobili pa i on, pa u birtiji se pročuje da ima love pa svi. i jasno onda se ljudi počnu družiti po prosvjedima i svake godine im uspije izmusti još, i onda se prestanu baviti mljekarstvom nego iznuđivanjem prosvjedima i blokadama.
svaka subvencija ima za svrhu da traje jedno vrijeme i onda se ukida, nakon što ih ukineš imaš hrpu neefikasnih proizvođača (jer su ljudi iracionalna bića koja više od svega vole uzeti nešto besplatno, odite na neki besplatni domjenak u skupi hotel pa vidite, prežderavanje do kraja, a kad plaćaju onda u najjeftiniji restoran na gablec).
Nema besplatnog ručka.
Ako država tebi da subvenciju, tj. bezpovratni kredit, makar i samo na početku poslovanja, pitanje je kome je uzela taj novac. A taj novac je najvjerojatnije uzela nekome tko ima neki posao i time ga oslabila. Pa ako je taj već balansirao na oštrici preživljavanja, možda ga baš porezno opterećenje koje se ubire zbog subvencija gurne preko ruba.
Ako poduzetnik pokreće posao svojim novcima, ili novcima koje mora vratiti, bit će daleko oprezniji i realniji nego ako to čini javnim bespovratnim novcem. I naravno da onda takvo subvencioniranje rezultira besmislenim “poduzetništvom” koje cijelo vrijeme stvara gubitke i zapravo je kao pijavica na tijelu zdrave ekonomije. A previše pijavica ubije tijelo domaćina, što je upravo ono što se događa nama.
Zato smatram da treba hitno ukinuti sve subvencije, velike i male, “opravdane” i neopravdane i smanjiti porezne stope…to nam je jedini spas…
Jer ekonomija je 90% psihologija…
http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/hrvatska-ima-dva-ministarstva-poljoprivrede
g. Zorić kojeg sam spomenuo sa 750.000 HRK poticaja zapravo se zeznuo u računici u jučerašnjem Otvorenom. Agencija za plaćanje u poljoprivredi (Bog zna čemu sve služi) je objavila da je zapravo primio 3mn HRK poticaja.
Dakle tim novcem pokriva kompletan trošak kredita koje ima i još mu ostane 2,1mn HRK za Bog zna kakve troškove.
Prenosi Index.hr http://www.index.hr/vijesti/clanak/mljekarski-vodja-uhvacen-u-lazi-rekao-da-dobiva-700-tisuca-a-utrzio-3-milijuna-kuna-poticaja/600747.aspx
Odličan članak, slažem se u potpunosti s navodima, kao i s tweetom upućenom Vladi RH. Krenuo sam poslati članak s indexa kako bi eventualno editirali članak, ali vidim da ste ga primjetili.
ps. neću reći da su svi mljekari isti, ali se ne mogu oteti dojmu da su neki od njih već “kaparali” brod na upravo otvorenom sajmu nautike, ali im je oduka Vlade RH poremetila planove.
heh naravno da nisu isti, no u očima javnosti, koja većinom odobrava njihove postupke, oni su čak štoviše utjelovljenja njihovih skromnih baka i djedova sa skromnim štalama i koji žive u spartanskom siromaštvu hrvatskog sela. Ta ko bi želio nauditi takvim ljudima? Koliko je ta vizija seljaka koji treba naše razumijevanje za svoj naporan rad te novčane poticaje za olakšanje svoje muke pogrešna uopće ne moram komentirati, sve je jasno onome tko se zainteresira za problematiku. 🙂
Slažem se. Tema me inspirirala da napišem članak, prvo sam počeo pisati odgovor u ovoj temi, ali se pokazao predugim. 🙂
Govori o stavu javnosti, odnosno upravo o tome što navodiš. “Dajmo jadnim seljacima, oni rade naporno! Dajmo studentima besplatno školstvo, znanje je budućnost! Dajmo zdravstveno osiguranje i siromašnima! Dajmo…”.
Ali da bi država nekom dala, mora nekome i uzeti. A nitko ne želi dati iz svog džepa, odnosno svi di koji bi dali, kukaju kad im država uzima kroz poreze.
http://fundamenta.wordpress.com/2012/02/23/kako-se-jebat-a-da-ne-ude/
a meni idući mjesec se plaća smanjuje za 250 kn kao rezultat mjera poticaja nove vlade. osim toga lupaju mi 12% na dividendu na dionice koje sam kupio od ostatka plaće (nekih 50% koje mi ostane nakon svih poreza, prireza i zareza).
istovremeno plaćam 80 kn hrt pretplatu.
evo prvi put se žalim, nisam nikad prosvjedovao, niti kad su mi harač stisnuli platio i šutio…nikad lipe nisam dobio nikakvih poticaja.
nisam ja bitan ali eto da se zna
Ovo je ustvari za sjesti i plakati…
Same here! Uz izuzetak plaćanja pretplate 😀
Brate pišeš gluposti.
zahvaljujem na maestralnom komentaru
Pingback: Ne plačimo nad prolivenim mlijekom « Kapitalac