Oznake

, , , , ,

Dinamični duo Dumenil-Levy zadnjih 30 godina bavi se isključivo analizom marksističkog pogleda na kapital i društvo. Zatočeni u toj opsesiji nisu do danas shvatili gdje točno kapitalizam pripada jer apsolutno sve društvene šablone svrstavaju u “lijevo” ili “desno”. Evo rezimea njihovog intelektualnog djelovanja: http://www.jourdan.ens.fr/levy/biblioa.htm

Tako oni kapitalizam svrstavaju u šablonu elita, jer drugdje ga ne znaju smjestiti, pa ga nadalje, šabloniziranog u ideologiju poput lijeve i desne (obje su zapravo kolektivističke pa je razlika suštinski nebitna jer obje ograničuju individualnu slobodu) dalje lako koriste kao element sveopćeg negativiteta jer kako su ideologije lijevice i desnice u suštini čiste i dobrohotne, kao i sve pisane i strukturirane ideologije, kapitalizam tako divlji i nedefiniran još i više postaje opravdan uzrok kriza – iako ni sami ne mogu dokazati vezu između oba pojma.

Problem sa (ne)shvaćanjem kapitalizma jest u tome što on nije ideologija, nije lijevo niti desno, niti se igdje svrstava niti se ičemu opire. Kapitalizam je refleks ljudskog intelekta, način razmišljanja, vizija pojedinca, susprezanje, ideja i sinteza svakog interindividualnog obrasca ljudskog djelovanja koje za cilj ima izdići život iznad razine osnovnog egzistencijalizma. Kapitalizam je nepisan jer svaki čovjek stvara zasebno svoj vlastiti obrazac po kojem će djelovati ne bi li vlastite životne uvjete poboljšao poradi smanjenja rizika od svođenja na egzistencijalizam. Nema ključa za kapitalizam niti ga je itko u stanju opisati jednoznačno poput marksizma koji je proizašao iz glave jednog čovjeka, koji se čovječanstvu ruga stavljajuć sebe u ulogu nadnaravnog mislioca i ideološkog mecene, koji poziva ljude da mu se pokore čime dokazuje svoju skrivenu namjeru i ograničen um.

Sve nevolje novog doba proizašle su iz nedostatka individualne slobode odnosno oduzimanja iste od strane lijevo, odnosno kolektivistički, orijentiranih vlasti, šačice elokventnih i hrabrih pojedinaca koji su željeli malo kontrole ne bi li sprječili kojekakve umišljene scenarije (danas su možda najistaknutiji takvi umovi vezani uz problematiku globalnog zatopljenja koja će zapisana u slovima zakona iz đepova ljudi uzeti milijarde njihovog novca zbog nekih apokaliptičnih slutnji). Uglavnom zbog intervencionizma vlasti došlo je do prve velike krize poznatije kao “velika depresija”, kada je vlast, vlasnik monetarnog sustava, kreirala inflaciju koja je dovela do obezvrjeđivanja svega. Hayek je napisao knjigu o tome, America’s Great Depression (1963), sa prilično uvjerljivom argumentacijom, mjerljivim i dokazivim tezama, dok kolektivistički ekonomisti i ideolozi lijevice do dana današnjeg nisu našli pametnije argumente od paušalnog kritiziranja pohlepe koja je nastala na slobodnom tržištu i zlobe onih koji na njemu vladaju… prilično skromna argumentacija za tako velebnu i savršenu ideologiju, sve bazirano na pretpostavkama.

Usput rečeno, slobodno tržište nema vladara, no to se ne uklapa u šablonsko razmišljanje ljudi poput Marxa i svih lijevičara. Krivac je uvijek nešto nepoznato, a kako je kapitalizam ideološki neopisiv niti ga je itko ikada definirao jamačno je on krivac – to im nikad nije plemenita centralna vlast koja se, budimo realni i pragmatični u zaključivanju, petlja u prirodne i neopisive društvene korelacije i inducira krize i neprirodna stanja unutar društva. Ne samo ekonomski gledano, gdje se pravo na imovinu ograničuje, otima i redistribuira, već i sociološki gdje se od osnovnog refleksa čovjeka da bude slobodno biće stvara čovjek ovisan o sustavu i idejama pojedinaca kreatora pravila, a ponajviše logički gdje sve od navedenog i neprirodnog ubrzo postaje standardno i otporno na preispitivanje. Zbog tog odmaka od racionalnog i prirodnog načina razmišljanja socijalisti ne preispituju svoja uvjerenja, dok liberali da i to konstantno.

Lijepo je biti liberal jer to za sobom nosi mnoge spoznaje ali u današnjem svijetu, u kojem prevladava lijeva ideologija, to je izrazito naporno pa čovjeka ponekad uhvati i očaj.

Svako dobro,
Kapitalac