Oznake

, , , , , ,

Kronizam je pojam koji opisuje okolnosti i metode stjecanja osobne koristi posredstvom političkog pogodovanja.

Kleptokracija je pojam koji opisuje korištenje političkog položaja i moći za stjecanje osobne koristi posredstvom pogodovanja pojedincu ili skupinama u smislu da ih se postavlja u bolji položaj od ostalih pojedinaca u društvu ne bi li zahvaljujući takvom položaju stekli dodatnu prednost i veću osobnu korist pa pri tome injektirali dio takvog kapitala na račun kleptokrata i njemu u znak zahvalnosti i lojalnosti.

Oba pojma su usko povezana, naročito u Hrvatskoj, i upravo se na njih misli kada se u široj populaciji potpuno neopravdano krivi kapitalizam za nastale probleme. Kapitalizma u Hrvatskoj nikada nije bilo, kronizma i kleptokracije izrazito mnogo (naročito u novijoj povijesti), a isti trend se nastavlja i dalje.

Neki se sjećaju, a većina više i ne, Gorana Štroka – vlasnika jadranskih luksuznih hotela koji je doživio poslovni krah uslijed nagomilanih dugova. Takvi događaji u pravilu su normalna pojava u slobodnom društvu, odnosno u slobodnotržišnim ekonomijama, no u ovom slučaju njegova propast nije okončana. Bilo je potrebno samo da pričeka “svoje” da dođu na vlast pa se drskost kronista vrlo brzo ispoljila u svom punom sjaju.

Kazao je tako za Globus da se vraća na velika vrata u turizam pa će negdje u Rijeci pikirati na koncesiju jednog većeg gradskog zemljišta na kojem će izgraditi novo turističko čudo, a kako je Rijeka konačno postala SDP-ov grad sasvim je izvjesno da će se njegova vizija i megaprojekt ozbiljno razmatrati . Ne čudi što je projekt najavljen netom nakon pobjede SDP-a na parlamentarnih izborima, a Štrok se u stilu pravog kronista i lijevičara više ne libi na sav glas priznavati da će upravo tu poziciju koristiti ne bi li projekt zaživio:

Najava Štrokova projekta u medijima se pojavila 38 dana nakon parlamentarnih izbora.
Štrok od toga ne bježi. Priznaje kako su se kockice konačno posložile.
Naime, nakon osam godina SDP je na vlasti i u Rijeci i u državi.
“Ja sam po vokaciji ipak ljevičar”, kaže.
Ne sumnja kako upravo on ima najbolje reference za takav projekt.

Znači crno na bijelo priznanje propalog poduzetnika da će iskoristiti političke veze ne bi li pokušao ostvariti svoju novu viziju i osobnu korist. Sve skupa lijepo upakirano u neki oblik “hrvatskog interesa”, već poznata floskula, a otvoreno priznanje namjera bi trebalo kod ljudi izazvati refleks iskrenosti – naime do sada su nas samo lagali i svakako je pohvalno da nam konačno netko govori istinu.

Je li istina lakše podnošljiva kada vam se govori da će vas se krasti ili kada vas se krade, a to vam se ne govori? Meni to zvuči potpuno isto, moj novac, otet kroz raznovrsnu poreznu mašineriju, se koristi za stimuliranje Štroku sličnih i od svega toga nikakve koristi nemam, pače samo direktnu štetu (moj novac). Dakle ne možemo govoriti da je otimanje novca poreznih obveznika (ili zaduživanje vlasti na naš račun) za financiranje ovakvih projekata ikakav društveni interes već pravi primjer kako je nečiji osobni interes ispred mojeg osobnog interesa pa i osobnih interesa svih pojedinaca u ovoj zemlji. Iskrenost koju u ovoj prigodi iskazuje Štrok, a većina simpatizira, zapravo prikriva mnogo opasniju praksu nametanja jednoumnih ideja široj masi koja se vođena lijevom političkom doktrinom sve više obespravljuje i ima sve manje prava vezano za svoj vlastiti novac i osobnu slobodu.

U slobodnom kapitalističkom društvu ovakva praksa je nemoguća. Poduzetnik ima apsolutno pravo realizirati ovakve projekte ali s ulogom isključivo vlastitog kapitala i ostalih osobnih resursa pa u konačnici i za vlastiti račun.

Svako dobro,
vaš Kapitalac