Oznake
Pojam pravednosti u Hrvatskoj je odavno istrunuo, zapravo upitno je da li je pravednosti ikad ovdje bilo i da li taj pojam neki Hrvat uopće može eksplicitno definirati. Pravedno je tako Hrvatima da imaju besplatno zdravstveno osiguranje, besplatno školstvo, bespltane kojekakve doplatke, besplatne mirovine i besplatno štošta drugo i pravedno je to unatoč činjenici da sve to ipak netko za njih osobno plaća, no to je nebitno sve dok upravo ti ljudi ne počnu prigovarati. Tada to postaje stvar standarda pa i morala te će zagovornici (u pravilu korisnici) socijalnog sustava braniti legalnu otimačinu na temelju težnje dostizanja općeg društvenog standarda, kao i moralnosti da se one koji nemaju ili imaju “manje” pomaže na račun onih koji imaju “više”. Ne leži li moralnost i pravednost zapravo u dobrovoljnosti čina, inima također nije bitno. Smatraju oni po načelu da su ljudi gnjide, naročito oni koji imaju više, pa se kroz zakonsko progresivno oporezivanje njih zapravo moralizira i disciplinira. Gradacija imanja čega je također sve izraženija pa se javlja antagonizam između pripadnika različitih poreznih kategorija, vozača boljih ili lošijih automobila, vlasnika većih ili manjih stanova kao i onih koji imaju obrađenu njivu i onih koji je ne obrađuju. Zašto je moralno da o tim istim pitanjima računa vodi pravni sustav unutar kojega je očita gradacija najgore vrste, gdje se po jednoznačnim zakonima postupa na različite načine pa tako sada pojedinci, evidentno krivi za krađu raznoraznih državnih fondova koje su punili blagonakloni glasači, šeću slobodno ulicama uživajući u pogodnostima poput mogućnosti plaćanja milijunskih jamčevina (kako im je uopće dana ta opcija da prljavim novcem kupuju i jamče za slobodu), dok s druge strane nastrože sankcioniramo sitne prekršaje ljudi koji spadaju u kakvu prosječnu klasu?
U zdravoj i mentalno jakoj državi građanima bi vladavina prava trebala imati najveći prioritet. Naravno Hrvatska nije zdrava niti mentalno jaka pa tako pred pravdom prednost imaju sva redom ministarstva počevši od zaštite okoliša, regionalnog razvoja i EU fondova, uprave, poduzetništva (u korelaciji s min. gospodarstva), poljoprivrede i naročito turizma itd. u koja se i dalje bezuvjetno slijevaju milijarde HRK proračunskog novca, novca poreznih obveznika, koji se odriču izgradnje jakog pravnog sustava kako bi se umjesto njega izgrađivao usporedivo još jači birokratsko-tehnokratski sustav koji će zaposliti horde niš korisnih službenika i koji za cilj ima uvođenje beskrajnih regulativa, zakona i mehanizama ograničavanja slobode. Sve uz vašu bezuvjetnu financijsku potporu koja je osigurana unutar zakonske funkcije ministarstva financija, a ta je iznaći metode otuđivanja vašeg novca i punjenja državne kase koja se koristi za stimuliranje birokratizacije te sustavnog smanjenja vaših osobnih prava i sloboda.
Zapetljana je i konfuzna pravednost u glavama i na jezicima većine Hrvata. Većina općenito neprestano zove u pomoć taj isti sustav, sustav koji ih krade, pri tome njihovim novcem pogoduje pojedincima, redom političkim kreaturama i njihovim miljenicima, dok njih same stavlja u apsurdne situacije, kažnjava, neprestano tlači i financijski dezintegrira. I što su više potlačeni oni sve više zazivaju taj isti sustav da im pomogne.
Kriza je zahvatila i državno odvjetništvo pa Bajić sada cviljaka uokolo kako će zbog nedostatnih sredstava potrebnih za održavanje vitalnih funkcija njegovog “poduzeća” biti prisiljen činiti više pravnih nagodbi nego što je to načelno poželjno. U idealnim okolnostima valjda je dozvoljen određen broj nagodbi sve dok većina odgovara za kakva nedjela no sada će prema njegovom tumačenju toga biti i više.
Nije mi osobno jasno što je točno do sada DORH postigao u smislu jačanja pravne države i vladavine prava. S obzirom na ovakve istupe njihovog čelnog čovjeka sumnjam da su napravili išta korisno, pače ovakvim metodama samo se stimulira pravna nesigurnost građana i otvara mogućnost da će se u buduće neko kazneno djelo možda lakše sankcionirati ukoliko upadne u njihovu jurisdikciju. Naravno, pogodnosti su rezervirane za gore spomenute politički podobne kreature, nikako za običnog građanina.
Treba li na Bajićeve vapaje promptno odgovoriti na način da mu se dodijeli još novca građana za potrebe njegove borbe protiv nepravde? Je li opravdano plaćati više za sustav koji do sada nije učinio ništa značajno u korist jačanja pravne države (osim što formalno postoji) i koji upravo u ovom trenutku prijeti kako će umanjiti dozu pravedne osjetljivosti ukoliko ga se ne stimulira?
Na ucjene na konto pravednosti država bi trebala odgovoriti rezolutno i nakon ovakvih istupa smijeniti svakoga kome je dana uloga i pozicija borca protiv nepravde. Bajić za ovo zaslužuje ostavku. To bi bilo pravedno i moralno no vjerojatno to nećemo gledati jer kroz povećanje broja zaposlenih i općenito rasta tog resora Bajić obećaje Liniću bolje punjenje državnog proračuna kroz novu ulogu u kojoj bi DORH imao mogućnost direktnog izricanja novčanih kazni i oduzimanja imovine nepravednicima.
Za ovakvu pravdu novca nema, taman da vlast i odriješi kesu Bajiću. Ništa u njegovom resoru neće se mijenjati osim što će se povećati trošak poreznih obveznika na toj stavci.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
“… evidentno krivi za krađu raznoraznih državnih fondova koje su punili blagonakloni glasači, šeću slobodno ulicama uživajući u pogodnostima poput mogućnosti plaćanja milijunskih jamčevina (kako im je uopće dana ta opcija da prljavim novcem kupuju i jamče za slobodu)…”
S ovim bi trebalo malčice opreznije. Zanemaruješ presumpciju nevinosti – bitan i neizostavan element liberalizma.
“U zdravoj i mentalno jakoj državi…”
I s ovim bi valjalo opreznije. Takva država, jednostavno, ne postoji. Ako si zapravo mislio na države za koje se može reći da su “pravne države” jer je u njima vladavina prava dignuta na zavidnu razinu (npr. Švicarska, Švedska, Norveška, Singapur i sl.), to još uvijek ne znači da su one zdrave i mentalno jake. Nema, naime, ničega zdravog i mentalno jakog u tome da se, primjerice, donose i učinkovito provode zakoni koji propisuju nasilnu i nedobrovoljnu redistribuciju prihoda ili naređuje obavezno svjedočenje u sudskim postupcima, propisuje obavezno školovanje ili naređuje vezivanje u automobilima i brani upotreba mobitela tijekom vožnje. Zato bi, siguran sam, bilo puno bolje da si, umjesto: “U zdravoj i mentalno jakoj državi…”, rekao: “U pravnoj državi…” Pojam zdrave i mentalno jake države je oksimoron.
Slažem se.
S druge strane pojam “pravna država” koristi se i u kategorizaciji Hrvatske kao zemlje s jakim pravnim sustavom, što znamo da nije istina dakle pojam je zloupotrebljen, baš kao i pojam “kapitalizam”. Koristi se uglavnom kada vladajućoj eliti to odgovara tj. koristi.
Ima još jedna stvar kod kaznenih postupaka, osim što bi za kazneno djelo morala biti izrečena presuda, koja će ukazati na pogrešnost postupanja koje je kazneno djelo, okrivljeniku i posredno svima drugima, drugi dio presude bi moralo biti oduzimanje imovinske koristi koja je stečena tim kaznenim djelom.
Kod nas je došlo do toga, kada vidite pravne (i financijske) posljedice presude, da je svima zaključak: “J….e, pa za to se isplati proboraviti u ćuzi godinu dvije ili niti toliko.” Ionako sva lova ostaje (ili se dobiva osjećaj temeljem napisa u novinama da ostaje) kriminalcima. Aktuelni primjer dr. Rubala. nigdje nije napomenuto koliku će odštetu platiti i koliko će mu se novca oduzeti na ime imovinske koristi koju je imao od kaznenih djela.
Pravda je vrlo relativan pojam, ovisi o tome tko je traži i kakvu ideologiju nosi u glavi. Mi koji smo školovani i odgojeni u socijalizmu žrtve smo dugogodišnje indoktrinacije i teško razabiremo što je dobro za slobodnog čovjeka u demokratskom društvu.
Potrebni su nam novi prosvjetitelji koji bi narodu otvorili oči, ali na žalost medijima vladaju stare socijalističke ideje i njihovi nositelji. Još uvijek vlada njihova “pravda” koju sada zovu “nova pravednost”, ali i dalje misle samo na svoje stare promašene socijalističke ideale.
Za liberalne ideje osobnih sloboda i pravednih odnosa među ljudima u socijalizmu nema mjesta.
Pingback: Za pravdu novca nema | Austrijanci