Oznake

, , ,

Pojam pravednosti u Hrvatskoj je odavno istrunuo, zapravo upitno je da li je pravednosti ikad ovdje bilo i da li taj pojam neki Hrvat uopće može eksplicitno definirati. Pravedno je tako Hrvatima da imaju besplatno zdravstveno osiguranje, besplatno školstvo, bespltane kojekakve doplatke, besplatne mirovine i besplatno štošta drugo i pravedno je to unatoč činjenici da sve to ipak netko za njih osobno plaća, no to je nebitno sve dok upravo ti ljudi ne počnu prigovarati. Tada to postaje stvar standarda pa i morala te će zagovornici (u pravilu korisnici) socijalnog sustava braniti legalnu otimačinu na temelju težnje dostizanja općeg društvenog standarda, kao i moralnosti da se one koji nemaju ili imaju “manje” pomaže na račun onih koji imaju “više”. Ne leži li moralnost i pravednost zapravo u dobrovoljnosti čina, inima također nije bitno. Smatraju oni po načelu da su ljudi gnjide, naročito oni koji imaju više, pa se kroz zakonsko progresivno oporezivanje njih zapravo moralizira i disciplinira. Gradacija imanja čega je također sve izraženija pa se javlja antagonizam između pripadnika različitih poreznih kategorija, vozača boljih ili lošijih automobila, vlasnika većih ili manjih stanova kao i onih koji imaju obrađenu njivu i onih koji je ne obrađuju. Zašto je moralno da o tim istim pitanjima računa vodi pravni sustav unutar kojega je očita gradacija najgore vrste, gdje se po jednoznačnim zakonima postupa na različite načine pa tako sada pojedinci, evidentno krivi za krađu raznoraznih državnih fondova koje su punili blagonakloni glasači, šeću slobodno ulicama uživajući u pogodnostima poput mogućnosti plaćanja milijunskih jamčevina (kako im je uopće dana ta opcija da prljavim novcem kupuju i jamče za slobodu), dok s druge strane nastrože sankcioniramo sitne prekršaje ljudi koji spadaju u kakvu prosječnu klasu?

U zdravoj i mentalno jakoj državi građanima bi vladavina prava trebala imati najveći prioritet. Naravno Hrvatska nije zdrava niti mentalno jaka pa tako pred pravdom prednost imaju sva redom ministarstva počevši od zaštite okoliša, regionalnog razvoja i EU fondova, uprave, poduzetništva (u korelaciji s min. gospodarstva), poljoprivrede i naročito turizma itd. u koja se i dalje bezuvjetno slijevaju milijarde HRK proračunskog novca, novca poreznih obveznika, koji se odriču izgradnje jakog pravnog sustava kako bi se umjesto njega izgrađivao usporedivo još jači birokratsko-tehnokratski sustav koji će zaposliti horde niš korisnih službenika i koji za cilj ima uvođenje beskrajnih regulativa, zakona i mehanizama ograničavanja slobode. Sve uz vašu bezuvjetnu financijsku potporu koja je osigurana unutar zakonske funkcije ministarstva financija, a ta je iznaći metode otuđivanja vašeg novca i punjenja državne kase koja se koristi za stimuliranje birokratizacije te sustavnog smanjenja vaših osobnih prava i sloboda.

Zapetljana je i konfuzna pravednost u glavama i na jezicima većine Hrvata. Većina općenito neprestano zove u pomoć taj isti sustav, sustav koji ih krade, pri tome njihovim novcem pogoduje pojedincima, redom političkim kreaturama i njihovim miljenicima, dok njih same stavlja u apsurdne situacije, kažnjava, neprestano tlači i financijski dezintegrira. I što su više potlačeni oni sve više zazivaju taj isti sustav da im pomogne.

Kriza je zahvatila i državno odvjetništvo pa Bajić sada cviljaka uokolo kako će zbog nedostatnih sredstava potrebnih za održavanje vitalnih funkcija njegovog “poduzeća” biti prisiljen činiti više pravnih nagodbi nego što je to načelno poželjno. U idealnim okolnostima valjda je dozvoljen određen broj nagodbi sve dok većina odgovara za kakva nedjela no sada će prema njegovom tumačenju toga biti i više.

Nije mi osobno jasno što je točno do sada DORH postigao u smislu jačanja pravne države i vladavine prava. S obzirom na ovakve istupe njihovog čelnog čovjeka sumnjam da su napravili išta korisno, pače ovakvim metodama samo se stimulira pravna nesigurnost građana i otvara mogućnost da će se u buduće neko kazneno djelo možda lakše sankcionirati ukoliko upadne u njihovu jurisdikciju. Naravno, pogodnosti su rezervirane za gore spomenute politički podobne kreature, nikako za običnog građanina.

Treba li na Bajićeve vapaje promptno odgovoriti na način da mu se dodijeli još novca građana za potrebe njegove borbe protiv nepravde? Je li opravdano plaćati više za sustav koji do sada nije učinio ništa značajno u korist jačanja pravne države (osim što formalno postoji) i koji upravo u ovom trenutku prijeti kako će umanjiti dozu pravedne osjetljivosti ukoliko ga se ne stimulira?

Na ucjene na konto pravednosti država bi trebala odgovoriti rezolutno i nakon ovakvih istupa smijeniti svakoga kome je dana uloga i pozicija borca protiv nepravde. Bajić za ovo zaslužuje ostavku. To bi bilo pravedno i moralno no vjerojatno to nećemo gledati jer kroz povećanje broja zaposlenih i općenito rasta tog resora Bajić obećaje Liniću bolje punjenje državnog proračuna kroz novu ulogu u kojoj bi DORH imao mogućnost direktnog izricanja novčanih kazni i oduzimanja imovine nepravednicima.

Za ovakvu pravdu novca nema, taman da vlast i odriješi kesu Bajiću. Ništa u njegovom resoru neće se mijenjati osim što će se povećati trošak poreznih obveznika na toj stavci.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Oglasi