Kaže ministar turizma da će iduće godine upumpati u Hrvatski turizam čak 3 mlrd HRK (3.000.000.000,00 HRK).
Idemo vidjeti što ta brojka predstavlja, onako na najjednostavniji mogući način:
- U Hrvatskoj trenutno radi cca 1.000.000 ljudi (u realnom sektoru koji proizvodi novu vrijednost i iz kojega se financira još cca 300.000 zaposlenih u državnom sektoru – taj broj nije u sumi jer predstavlja trošak ovoj prvoj skupini).
- ako podijelimo iznos poticaja turizmu (3 mlrd HRK) sa brojem zaposlenih (1 mn) dobijemo 3.000 HRK. Što je to 3.000 HRK? To je novac kojeg će se svako od nas po sili zakona odreći za poticaj turizmu.
- Anketa na stranici Večernjeg lista kaže da 67% Hrvata nije išlo na more ove godine niti odmaralo za vrijeme godišnjeg u nekom turističkom aranžmanu. Dakle većina ljudi koja se odriče svojeg novca, ne bi li Hrvatskom turizmu bilo lakše, zapravo ne koristi ništa od tog turizma. Hmm.
- Kada bi Vlada RH ostavila tih 3.000 HRK građanima u njihovom novčaniku to bi značilo da bi većina Hrvata mogla otići tu godinu na tjedan dana na more u neki apartman (6 noćenja po 40 EUR = 1800 HRK, put cca 600 HRK i 100 HRK dnevno za hranu i sladoled*)…
… neki ljudi bi otišli na selo, neki na planine, a neki bi možda platili zaostatke računa ili zatvorili minus na tekućem računu, a možda bi konačno zamijenili stari frižider novim ili kupili nove zimske gume za automobil (koji bi usput i servisirali)… u svakom slučaju imati izbor i odlučiti što činiti sa svojim novcem jest bolje nego plaćati nešto prema preferencijama druge osobe ili skupine osoba (u ovom slučaju političara).
Kako omogućiti da tih 3.000 HRK ostane građanima u džepu? Tako da se spusti porezno opterećenje i ukinu besmisleni poticaji. Najveći poticaj svima jest da nam se ostavi novac u džepu gdje i pripada i dozvoli korištenje prema vlastitoj želji.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
*izračun je okviran, no tjedan dana na moru može koštati i manje od navedenog
Kapitalac 
Kratko i jasno, svaka cast!
Ja sam se iznendaio kada sam vidio tablicu DZS o turističkim rezultatima kroz 20 godina ….i onda se tek vidi koliko mediji “napušu” rezultate…svake godine obrimo neki novi rekord….a u stvari jos uvijek nismo stigli neke rezultate iz vremena Juge
Pingback: Treba li većina odlučivati baš o svemu? « Monopolizam
Potpuno krivo, 3 mlrd. kuna su očekivane investicije (CAPEX) privatnih tvrtki.
Iz “naših džepova”, odnosno proračuna, će se u turizam “upumpati” samo 204 mil. kn, koliko iznosi proračun Ministarstva turizma (a turizam i ugostiteljstvo u isti taj proračun uplaćuju milijarde, da ne spominjemo indirektni efekt).
No, glede subvencija: da smo se kojim slučajem poveli za primjerom Turske, pa u proteklih deset godina doista subvencionirali investicije u turizmu, npr. sa te tri milijarde kuna (umjesto u brodogradnju), danas bi imali 4% veći BDP.
Eto.
Općenito najbolja poticajna mjera svakom poslovnom subjektu, pa i građaninu, jest smanjenje poreza. Vidljivo je to i kroz umanjenu stopu PDV-a u turizmu, a i vlast to dobro zna, samo ne dozvoljava opće smanjenje poreza zbog vlastite pohlepe za novcem građana (kojeg nakon ubiranja “pametno” investira, npr. u brodogradilišta). Kada se ekonomiji pristupa jednoumno, tipa “ekonomija = brodogradnja + transport + mljekarstvo” kroz centralističke mehanizme u kojima primat drži vlast onda vidimo da se često dešavaju debakli velikih razmjera i teških posljedica koje se lukavo prebacuju na građane u obliku novog financijskog tereta (propali projekti, vanjski dug…).
Od ovih 3mlrd više od pola osigurava HBOR, dakle po netržišnim uvijetima mnogi će se domoći novca i zbog lošeg poduzetnićkog plana zaglibiti u probleme koji će možebitno izazvati nove socijalne nemire. Potpuno isti efekt zbio se u poljoprivredi, također najperspektivnijoj grani hrvatskog gospodarstva (po uvjerenju državnih birokrata). I naravno, kada se desi tako nešto loše uvijek je lako reći “eh, a da smo ulagali u nešto drugo danas bi bilo bolje”. Ja na to mogu reći samo slijedeće; da svatko ulaže u ono što zna, i da pri tome isključi pomoć vladajućih, ne bi bilo ovih problema.
HBOR osigurava sredstva po tržišnim uvjetima razvojnih banaka, kamate su uglavnom 3-5% (za otoke 1%). Usporedbom tih kamata sa kamatama koje turističke tvrtke plaćaju na tržištu (vidjeti revizorska izvješća), dolazimo do zaključka da se te kamate ne mogu nikako nazvati netržišnim.
Ukupni plasmani iz državnog proračuna u HBOR (subvencije, povećanje kapitala itd.) u 2011. godini iznosili su 220 milijuna kuna, mahom u programe i linije koji nisu namijenjeni turizmu.
HBOR turizam financira već 15 godina, i “zaglibljavanja u probleme” nisu zabilježena u razmjerima različitim od “zaglibljavanja u probleme” kod plasmana poslovnih banaka.
Eto. Inače, nisam za kolektivističke i državne intervencije na tržištu, ali razvojne banke su ipak nešto drugo – pokrivaju gap koji na tržištu postoji u ponudi dugoročnih investicijskih kredita (sa rokom otplate više od deset, ili čak 20 godina).
ova intervencija (HBOR) upravo je posljedica ne tržišnih uvijeta na tzv. tržištu.
Nema gapa na tržištu, gap nastaje intervencijom.
Evo recimo i sami ste rekli kako HBOR financira već 15 godina. Biste li vi kao privatna kompanija išli u tržišnu bitku sa HBOR-om?
Tamo gdje je država nema tržišta to vam je valjda jasno.
tu je i čitav niz drugih problema koji hrvatsko “tržište” čini više ili manje ne-tržišnim, ali htio sam samo ukazati na problem sa ovakvim paušalnim tvrdnjama.
Tvrdite da ne postoji tržište za dugoročne razvojne kredite?
Postoji li po vama tržište razvojnih dugoročnih kredita po 50% kamati, po 70% ili ne postoji samo po 3%. Na kojoj razini kamate prelazi iz nepostojanja u postojanje?
Ako smo ustanovili da tržište ipak postoji, ali da je problem cijena, onda morate uprijeti prst u HNB i ograničenja koja vrši na tržištu. S druge strane ako se vani nude bolji uvijeti, morate uprijeti u državu koja je upropastila i kreditni rejting domaćih kompanija. znate za rizik zemlje i kako se on odražava na svukupan kreditni rizik kompanija koje posluju unutar određene zemlje.
Na kraju ćemo se mislim ipak morati složiti da je HBOR tu da subvencionira, ponudi uvijete niže od onih realnih tržišnih, a ne da popuni neki gap tržišta, što nas pak vraća na početak. gdje je država nema tržišta s razlogom.
Nismo mi ništa ustanovili, dragi kolega. Niti sam tvrdio da ne postoji tržište.
Tvrdio sam da postoji gap. No za vas gap ne postoji. Naprotiv, za vas je postojalo cvjetajuće tržište dugoročnih kredita, pa ga je uništio HBOR. Jednako tako je i dvadeset njemačkih razvojnih banaka odigralo izuzetno negativnu ulogu i uništilo također cvjetajuće tržište dugoročnih investicijskih kredita.
Postoji na webu opsežna literatura o razvojnim bankama. Postoje različita gledišta, sva dobro argumentirana. Naizgled, konsenzus je da je uloga razvojnih banaka pozitivna, pod određenim uvjetima. Pošto ja takva stajališta argumentiram puno lošije od znanstvenika koji se samo time bave, završio bih ovu diskusiju. Ja vas sigurno neću uvjeriti ako vas ne uvjeri ta literatura. A i to je OK.
to su sve tvrdnje ex poste i uopće ne objašnjavaju kako je do gapa došlo. vi ste egzaktno uprli prstom u tržište, odnosno ne postoijanje istog.
nemate vi mene što uvjeravati ja se slažem s vama no ne slažem se da je tržište krivac što je tome tako.
imate isto tako izvrsnu literaturu o tome kako roba ili usluga u koju se intervenira ima za posljedicu porast cijene te robe ili usluge. i to su činjenice no vi ne želite raspravljati o činjenicama čini mi se.
što se tiče literature, postoje razno razna literatura, papir trpi svašta no to nema nikakve veze sa činjenicama.
Ajme koja argumentacija:
To ti je tako, onako i ovako a ako ne vjerujes procitaj literaturu!
Kao sto ne treba biti matematicar da bi radio na blagajni marketa tako ni osnove ekonomije nisu nauka.
Zasto poticati turizam, zar se ne moze sam poticati? Ljudi zele zaraditi i zele investirati da bi zaradili, zasto bi ih onda trebalo poticati?! I cijim novcem? Pa taj novac je i uzet njima, zato ih se i potice, da bi im se moglo jos vise uzeti. I zasto bas turizam? Sto fali bilo kojoj drugoj vrsti posla? Zelimo zaraditi a ne se baviti necim specificnim!
Na sva ova pitanja vec znamo odgovor; drzava dere porezima pa poslovanje nije konkurentno zbog cega povremeno mora “poticati” vracanjem od tamo od kuda je uzela.
Istovremeno angazira svoje drzavne sluzbenike sa titulama “ekonomist” da izmisle nerazumljive teorije po kojima su problem nekakvi prirodni fenomeni glupog i neorganiziranog “slobodnog trzista” koje oni moraju regulirati. Ako ne vjerujes u te teorije onda si neobrazovani primitivac.
Na trzistu ne moze postojati prirodan gap, trziste prirodno tezi zadovoljiti svaku potraznju. Ako banke ne daju dugorocne kredite znaci da imaju razloga, znaci da su ih procjenile kao prevelik rizik. Sto je razumljivo, koliko je pametno obavezati se dugorocno dok politikom vladaju tipovi poput Slavka Derikoze. Za dugorocno planiranje treba postojati mogucnost dugorocne procjene. A kako procjenjivati kada politicari stalno nesto mijenjaju, nacelno provode politiku “danas uzmi onome tko ima a za sutra cemo vidjeti”.
Poticanje bas turizma vjerojatno ima svrhu pokriti stetu od fiskalizacije. Turizam je do sada mogao svoj uspjeh zahvaliti mogucnosti utaje na porezima, treba ga organizirati da propada po malo, bez potresa koji bi nekoga naljutili.