Oznake
Evo zanimljive vijesti s Večernjeg!
I tako izgleda da proces stvaranja socijalne utopije ipak ima konkretnu cijenu, pa kada se ispostavi račun za nešto što očito ne funkcionira dolazimo do “malog” problemčića zar ne?
Nijemci se očito više ne žele igrati, ali vidi vraga – njihovi vlastiti ustavni suci su očito na istom heavy-socialism potencijalu poput francuskog predsjednika, a iz odluke suda proizlazi da su dužni participirati u Fondu za spas EU sa čak 190 mldr EUR, iako to nije u interesu baš ni jednog nijemca kojima je taj novac uzet iz džepa – no to je u smislu ostvarenja utopije sasvim mala žrtva. A o čemu to toliko pričaju liberalni blogeri ako ne upravo o tome kao izvorištu svih nepravdi današnjeg čovjeka? 🙂
E pa ako nećemo u liberalnom smjeru možemo samo još više zaglibiti u financiranju ovog cirkusa kojem se veselimo pridružiti iduće godine. I dokle će se težiti ostvarenju “jedinstvene EU”? Dok se utopija ne bude održavala pod cijenu života građana, a već sada je vidljivo da je smisao postojanja nepovratno izgubljen jer se u startu krenulo krivim putem. Fašizam se ponovno žestoko zarolao.
Držte gaće i čuvajte se državnih hulja.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Evo još jedna naznaka kud to vodi:
http://www.express.co.uk/posts/view/345555/EU-chief-Barroso-calls-for-European-federal-superstate-with-its-own-military
Većem proračunu u rukama EU birokrata.
Horor! A pazi retoriku Barrosa, kaže kako “stare ideje”, koje je usput rečeno propragirao i implementirao u srž EU sam Barroso i njegove maoističke snage ujedinjenih birokrata, više ne funkcioniraju i kako je potrebno političko ujedinjenje. Fuj!
Zapravo želi utapanjem dužnika kratkoročno staviti problem pod tepih no nuspojave poput uspostave federalnih snaga dugoročno stvaraju pretpostavku kako će “nova ideja” iza ove, koja će i sama zasigurno zastarjeti, uzeti u obzir i radikalnije mjere koje će ta milicija osiguravati. Fuj još jednom!
Kome više nije jasno što se dešava?
Zašto je ideja Sjedinjenih Europskih Država loša? Zašto bi bilo loše da EU postane nešto kao SAD?
Ne znam je li sama ideja loša ili ne. No smatram problematičnim to što federalna unija nije bila postavljena kao cilj na početku ujedinjavanja europe – da je to bio cilj i smisao ujedinjenja vjerojatno bi većina zemalja ostala van nje, monetarno, politički i gospodarski nezavisne. Ideja o federalnoj uniji se pojavila tek nedavno, kako su se s vremenom stvari u i oko EU znatno zakomplicirale, u glavama birokrata, kao možebitno rješenje monetarne krize eura i fiskalnih kriza pojedinih zemalja članica – kriza usput rečeno ima tendenciju širenja. Sve to mi izgleda poput kakve loše špekulacije i odmiče od onoga što je ujedinilo američke države, a to je sloboda kao osnovni ideal. U tom smislu razlika između američke unije država i europske unije je vrlo velika.
Slažem se da se od početka trebalo krenuti jače pa i s tim da neke države ostanu i vani.
Ali slično je bilo s SAD-om.
Prvo su imali Articles of Confederation gdje je ovaj dio ustvari zanimljiv:
Taxation and commerce
Under the Articles of Confederation, the central government’s power was kept quite limited. The Confederation Congress could make decisions, but lacked enforcement powers. Implementation of most decisions, including modifications to the Articles, required unanimous approval of all thirteen state legislatures.[22]
Congress was denied any powers of taxation: it could only request money from the states. The states often failed to meet these requests in full, leaving both Congress and the Continental Army chronically short of money. As more money was printed by Congress, the continental dollars depreciated. In 1779, George Washington wrote to John Jay, who was serving as the president of the Continental Congress, “that a wagon load of money will scarcely purchase a wagon load of provisions.”[23] Mr. Jay and the Congress responded in May by requesting $45 million from the States. In an appeal to the States to comply, Jay wrote that the taxes were “the price of liberty, the peace, and the safety of yourselves and posterity.”[24] He argued that Americans should avoid having it said “that America had no sooner become independent than she became insolvent” or that “her infant glories and growing fame were obscured and tarnished by broken contracts and violated faith.”[25] The States did not respond with any of the money requested from them.
Congress had also been denied the power to regulate either foreign trade or interstate commerce and, as a result, all of the States maintained control over their own trade policies. The states and the Confederation Congress both incurred large debts during the Revolutionary War, and how to repay those debts became a major issue of debate following the War. Some States paid off their war debts and others did not. Federal assumption of the states’ war debts became a major issue in the deliberations of the Constitutional Convention.
A zatim je Ustav SAD-a uveo strožu centralizaciju na svim nivoima, a najvažnije fiskalnu. A kako su se dalje razvijela SAD znamo.