Država ne raspolaže s dovoljno novca da pomogne svakom građaninu. Ona stoga u pravilu pomaže da samo odabrani prosperiraju dok će ostatak građana biti iskorišten da kroz poreze financira prosperitet ove prve skupine.
Neki bi mogli reći kako socijalna pomoć, pa i najmanja, nema nikakve veze s prosperitetom no ukoliko čovjek X koji za primjer raspolaže s 0 HRK primi i 1 HRK na račun građana Y koji ostaje bez 1 HRK onda X u odnosu na Y nedvojbeno prosperira dok ovaj deteriorira. O mehanizmima redistribucije novca u ovom primjeru brine vlast, a radi se o klasičnom primjeru planske redistribucije kapitala posredstvom politike (karakteristika kolektivističkih ideologija poput socijalizma, fašizma, komunizma, nacionalizma) kao suprotnost redistribuciji kapitala posredstvom slobodnog tržišta (Liberalizam).
U primjeru tipa osobe X radi se o ljudima koji koriste vlast kako bi lakše ostvarili vlastite interese. Međutim nije problem u ostvarivanju vlastitih interesa, to svatko od nas radi (npr. odlaskom na posao ili neki poduzimanjem), već činjenica kako tome posreduje legitimna vlast pa se podrazumijeva, iz perspektive tipa osobe X, kako je ostvarivanje vlastitih ciljeva na taj način moralan i legitiman čin. Pače zakoni tako postavljene države napisani su da to omogućuju pa pravne greške nema. Postoje samo očite posljedice prakticiranja takve politike (segregacija, siromaštvo – često se spominje i 1:99 efekt). Jednu od osnovnih ljudskih osobina, pohlepu, na taj način se pretvara u vrlo štetnu osobinu.
Može li pohlepa uopće biti pozitivna i korisna?
Ako govorimo o osobi X koja svoju pohlepu zadovoljava kroz ostvarivanje koristi uz pomoć vlasti (pristup javnom proračunu, oslobođenje porezne obveze, povlastice i namješteni ugovori) stoga posljedično na štetu ostatka građana koji nemaju takve privilegije već samo obveze prema proračunu, onda je sasvim sigurno pohlepa loša stvar. No kažnjavati pohlepu neće rješiti problem. Problem jest okvir u kojem je uopće moguće ostvarivati vlastite interese kroz sustav vlasti, zakona pa čak i nedostataka u elementarnom državnom aktu – Ustavu. Dakle ne treba zanemariti da se bolest ne eliminira liječenjem simptoma već otklanjanjem uzroka bolesti pa tako vrijedi i u ovom slučaju. Pravosudna reforma nakon koje bi bila uspostavljena vladavina prava bio bi logičan početak rješavanja srži problema.
Postaviti ću stvari drugačije od ovoga kako su postavljene danas. Zamislimo da živimo u slobodnoj državi, a nju ću za primjer postaviti ovako (prema osnovnim liberalnim načelima):
Porezi su toliko niski da građanima ne predstavljaju bitno opterećenje (npr. flat tax od 15% u usporedbi sa hrvatskim porezima koji iznose od 50-70%), da postoje tek administrativni servisi za građane (ne mislim primarno na socijalne servise jer se tu vraćamo na potenciranje segregacije i siromaštva), zatim vlast koja je minimalna i nema mogućnost raspolagati enormnim proračunom (poput hrvatskog – vrijedi usporediti tu veličinu sa klasičnom ekonomskom mjerom BDP da se shvati koliko je našeg novca u rukama vlasti) i jednako bitno da ta vlast nema mogućnost miješati se u slobodne ekonomske tokove između građana, a nikako mogućnost da se u ime građana kreditno zadužuje na tržištima novca. Uz navedeno bitna je vladavina prava (a ne čovjeka) što znači da pravni akti moraju biti općeniti i nikako ne ulaziti u zone interesa pojedinih građana na štetu drugih (primjerice štetan i nepravedan zakon je Zakon o golf terenima u kojem je vlast omogućila da se osobi Y silom oduzme zemljište ukoliko osoba X želi graditi golf teren).
Vrijedi spomenuti kako je hrvatska vlast u proteklih 10 godina građane zadužila kreditima preko 50 milijardi HRK, a prema Ustavu taj dug dužni su vratiti građani. Osjećamo li na vlastitoj koži, ili kada pogledamo oko sebe, da smo prosperirali u čemu na račun tih milijardi? Moje mišljenje je da nismo, a potvrđuje se često da je to mišljenje činjenica jer kada se objavi novo stanje vanjskog duga vidimo da on konstantno raste. Građanima je poznatija analogija “dug po rođenom djetetu”. Istovremeno možemo naići i na primjere onih koji su prosperirali ekstremno, dakle na tipove osobe X koju provlačim kroz tekst.
Uz malu digresiju u prethodnom pasusu postavio sam za primjer liberalnu državu, u najosnovnijim okvirima u kojima građani imaju svu slobodu poduzimanja, rada i međusobne suradnje, za vlastitu korist, a sve idealno zaštićeno vladavinom prava i sustavima očuvanja sigurnosti građana (vojska i policija).
Što predstavlja pohlepa osobe X u ovom okviru i može li ona koristiti vlast, kao što to čini u hrvatskom okviru, za vlastite interese? Ne, vlasti nije dana moć da pogoduje osobi X, niti osobi Y niti nekoj trećoj osobi, dakle nikome se ne omogućuje besplatan novac iz zajedničkog proračuna, nikome se posebno ne umanjuje obveza sudjelovanja u zajedničkom proračunu, pred zakonom vrijede ista pravila i interesi svakog pojedinog građana zaštićeni su na jednak način. Rodbinske i kumovske veze gospodarstvenika i političara ne utječu na društvene odnose jer politika u ovom modelu ne odlučuje o prosperitetu spomenutih osoba. Pohlepu dakle građani jedino mogu utažiti jedni pred drugima.
Upravo zadnje izračenog ljudi se toliko boje da je iz tog straha nastala kompletna kolektivistička platforma zajedno sa apsurdnim političkim postavama sa promućurnima na vrhu i masom indoktriniranih građana ispod njih. Democidi koje su kolektivističke vlasti provodile nad građanima tijekom 20.st. širom svijeta odnijeli su više života nego svi ratovi u stoljećima koja su prethodila 20.st.. Lajtmotiv kolektivizma je prosperitet. Jesu li unutar tih ideologija prosperirali Rusi, Kinezi, Jugoslaveni ili Kubanci? I da li u ovom trenu prosperira 50.000 ljudi zarobljenih u logorima Sjeverne Koreje? Ne znam, možda prosperiraju, samo ja na to gledam naopako.
Što dakle znači utažiti pohlepu u liberalnoj i slobodnoj državi? Spomenuo sam kako svakodnevno ustajemo i odlazimo na posao, nas milijun i pokoja tisuća iznad tog broja. Zašto to činimo? Zašto ne ostanemo u krevetima i zanemarimo alarm koji nas budi i tjera da krenemo zaraditi novac? To dakle činimo svjesno i zbog shvaćanja da će odlazak na posao učiniti za nas veću osobnu korist od ležanja u krevetu. Na potpuno isti način reagira i naš poslodavac, on organizira posao i zapošljava radnika s obzirom na procjenu da će to zapošljavanje donijeti korist tvrtci od koje će i on sam imati veću korist pa i sve veću korist tijekom vremena ako to želi. Je li on pohlepan? Pa ispada da jest, na isti način kao i mi sami. Ispada da pohlepa ipak nije loša osobina ako se dešava unutar slobodnih međuljudskih odnosa. Jer u protivnom poslodavac bi radnikovu plaću u potpunosti zadržao za sebe i uopće ne zaposlio radnika. No tada bi pohlepa (u negativnom smislu) brzo završila jer posao ne bi imao tko obavljati niti će se takvim stavom vlasnika tvrtka razviti niti on prosperirati.
Pohlepa s druge strane može biti loša kada osoba X od države otkupi tvrtku za 1 HRK, preuzme obveze prema vjerovnicima i radnicima i onda sustavno uništava njenu strukturu i izvlači korist. Prema tvrtci dobivenoj za 1 HRK vlasnik će se ponašati kao prema 1 HRK, a interes će prebaciti na realnu vrijednost koja se nalazi u infrastrukturi tvrtke i od iste se okoristiti. Građani ovu pojavu nazivaju kapitalizmom neznajući da se u stvari radi o kleptokraciji i kronizmu, a oba povezana pojma nemaju nikakvih dodirnih točaka sa kapitalizmom, upravo suprotno. Takve ideje rađaju se u glavama osoba X koje se same uspiju domoći vlasti pa cijeli sustav okrenu sebi u korist.
Možemo li dakle očekivati od vlasti da odjednom ispravi tu nepravdu ili izgradi temelje pravne države? Bojim se da ne, jer zapravo niti ne znamo koga smo točno na vlast izabrali ali jasno je da i sada svjedočimo identičnoj namjeri da se planski, putem vlasti, osigura prosperitet za sve. I to ne funkcionira pa čuđenje konstantnom gospodarskom padu ide na sramotu našoj neinformiranosti, neznanju i nedostatku želje građana da se ozbiljnije zainteresiraju za problematiku. Većina i danas voli reći kako je apolitična pa je vlasti još i lakše činiti malverzacije zahvaljujući apolitičnosti i velikodušnosti građana da iste financiraju kroz porezni sustav.
Na slici ispod je moje viđenje liberalizma s tržišnom redistribucijom (dobrovoljna suradnja građana) u usporedbi sa kolektivizmom s planskom redistribucijom. Trenutni Hrvatski društveni i ekonomski model uvelike odgovara kolektivizmu i planskoj redistribuciji kako je opisano na slici.
Kolektivizam i planska redistribucija:
Osnovna postavka društva je porezni sustav i državni proračun kojeg pune građani Y. Već sam spomenuo, ali ću ponoviti, kako građani u taj proračun danas uplaćuju od 50-70% svega što zarade. Isti proračun koristi se i kao stimulans glasačkog tijela kroz socijalnu državu i poticajne programe. Ako novca nema dovoljno vlast ima moć zadužiti se kreditima koje otplaćuju građani Y.
Vlast je iznad svega, koristi novac kao produkt rada građana Y kako bi omogućila prosperitet sebi i odabranima (osoba X, Zakon o golfu, Zakon o poticanju ulaganja…). Istovremeno definira ekonomski okvir kojem podređuje građane Y kako bi djelovali u korist vlasti i odabranika X. Ukoliko neka osoba Y nađe načina da se izvuče iz tog ekonomskog okvira vlast mijenja zakone i krpa rupe te osigurava podređenost sustavu. Vlast utječe na vojsku, a vojska na građane (prisilna regrutacija), policija na građane (primjerice gušenje prosvjeda po nalogu vlasti ili traženje mita za oslobođenje od kazne i odgovornosti). Vlast utječe i na pravosuđe. Primjerice imamo jednog državnog odvjetnika o kojem se u zadnje vrijeme pišu čudne vijesti. Osim toga vlast piše i mijenja zakone kako god joj odgovara u određenoj situaciji i ovisno o planu koji želi izvršiti. Vlast mijenja Ustav prema vlastitoj želji i vlastitoj potrebi, te ima mogućnost ne pridržavati se ustavnih odredbi jer je pravosuđe u konačnici u funkciji vlasti i djeluje po njenim uputama. Građani X su u potpunoj protekciji vlasti (i sami članovi vlasti dio su tog skupa).
Liberalizam i tržišna redistribucija:
U liberalnoj državi društvo se nalazi izvan okvira utjecaja vlasti. Vlast je minimalna, služi kao koordinator u očuvanju funkcionalnost pravnog i sigurnosnog okvira i nema utjecaj na građane niti se upliće u njihove odnose. U slučaju spora koji nastane među građanima dužnost arbitra ima pravosudni sustav, a isti je zadužen za pravnu konzistenciju i djelovanje u skladu sa zakonima svih državnih tijela. Građani mogu mijenjati vlast brzo ukoliko ona ne djeluje u njihovom zajedničkom interesu, a isti je vrlo uzak – pravosuđe i sigurnost. Građani pune javni proračun koji mora biti mali i konstantno i javno monitoriran, kroz niske poreze, a isti se koristi prije svega kroz decentralizirane mehanizme (disperziranu moć je lakše kontrolirati od centralizirane pa tako i potrebe s realnim troškovima koje ima manja zajednica). Ekonomija je dio međuljudskih odnosa, dakle tržište nije jedini oblik komunikacije ljudi već služi da osigura redistribuciju i ekonomizaciju resursa koje građani stvaraju i slobodno razmijenjuju. U slobodnoj razmjeni tržišne ekonomije obje strane dobivaju što žele, za razliku od planske ekonomije gdje su razmjena i efekti iste dio političke ideje vlastodržaca. Vojska je profesionalizirana i u istu se građani uključuju dobrovoljno.
U liberalnoj državi iznad svega je Ustav koji mora biti kompletan pravni akt kojeg se može u cijelosti i smisleno tumačiti. U Hrvatskom ustavu imamo mnoge članke koji govore kako je Ustavom nešto garantirano osim ako se nekim daljnjim zakonom ne odredi drugačije. I to je primjer loše definiranog temeljnog pravnog akta koji omogućuje vlasti da pisanjem i mijenjanjem zakona prema potrebi uvijek i u potpunosti bude usklađena sa Ustavnim okvirom. Primjer solidnog Ustava jest Ustav SAD, a primjer kako vlast Ustav i zakone podređuje svojem političkom planu jest nedavna izmjena tog akta koja je za posljedicu građanima SAD umanjila osobnu slobodu na način da dozvoljava organima vlasti da pod izlikom sumnje u terorizam čak građaninu oduzmu život. Tom ustavnom izmjenom represivni postupci vlasti i organa reda postaju legitimniji od pravosudnog okvira i vladavine prava.
Moje mišljenje jest da prosperiteta u kolektivizmu, pa tako i socijaldemokraciji kao jednom subelementu, nema. Osnovni problem je prevelika vlast koja vuče sve konce, zakonski regulira, dekretima odlučuje pa potom u beskrajnim iteracijama ispravlja greške proizašle iz prethodnih odluka. Prevelika vlast vrlo brzo razvija sklonost korupciji zbog moći koju drži, a da bi joj sve to bilo moguće građani jednostavno moraju biti podređeni. Dakle to mi ne izgleda kao prosperitet.
Vjerujem da se prosperitet nalazi u liberalizmu jer okvir koji sam naveo ne dozvoljava da se itko u društvu pozicionira kao dominantan te upravo ta nemogućnost govori ljudima da naprijed mogu samo savjesnim i odgovornim radom koji neizbježno uključuje međusobnu suradnju. Prosperitet u slobodnom društvu prije svega predstavlja građansku slobodu zaštićenu vladavinom prava iz kojih se prema vlastitim ambicijama svakog građanina polako stvara i materijalni prosperitet.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Lijep i iznad svaga poučan članak, ali moram zamoliti za malo objašnjenje koje se tiče samog kraja članka. Molio bih autora teksta da navede koji primjer iz hrvatskog ustava koji jamči pojedina prava osim ako se tekstom drugog zakona ne navodi suprotno, kao i objašnjenje po čemu je američki ustav (kojeg ja osobno više smatram dokumentom od povijesne vrijednosti i pravnim vrelom) bolji od drugih ustava ili ako baš želit HRV ustava.
evo link na naš Ustav
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/232289.html
tekst Ustava može se pretražiti frazom “zakonom” pa promotriti u kojem konktekstu se zakoni spominu.
Primjerice jedan pravni nonsens je članak 16.: “Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.”
Ovdje vidimo termin “javni moral”, kojeg će se štititi nekim zakonom kojeg se ekspicitno ne navodi, a isto tako u ustavu se ni u kojem dijelu ne definira što uopće jest “javni moral”. Ta fraza se ne podrazumijeva sama po sebi i uopće je upitno što ona znači. Dakle ustav dozvoljava vlastodršcu da definira i redefinira zakonom što javni moral jest i dozvoljava oduzimanje građanske slobode u slučaju nepoštivanja te relativne odredbe.
Članak 18. “Pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita.”
Znači imamo se pravo žaliti na neku sudsku presudu ali zakonom se to može oduzeti. Kojim zakonom, opet ne stoji u ustavu, dakle vlast opet definira i redefinira zakone kako god želi i ovisno o samostalnoj procjeni.
Nadalje članci ustava gotovo u svakom pogledu sadrže jednu takvu oprečnost.
Uspoređujući taj ustav sa američkim – on nije povijesni akt i kao takvoga ga se ne treba gledati već kao temeljni pravni dokument te države koji vrlo jasno definira što je država, kako je postavljena, slobodu građana stavlja u prvi plan i svi akti isključivo su vezani uz zaštitu građanskih sloboda. Evo link na njega i vrijedi usporediti strukturu i bit njihovog i našeg pa će se vidjeti nevjerojatna razlika i u konačnici efekti po društvenu pravednost http://www.usconstitution.net/const.html
Ja sam popisao neke stvari ovdje: http://usporedbe.wordpress.com/2011/07/28/napola-trudan-ustav/
Razlika između hrvatskog i američkog Ustava je ogromna i počinje od same svrhe. Svrha američkog Ustava je ograničenje samovolje vlastodržaca. Svrha hrvatskog je opis idealne države. To su potpuno različita polazišta.
Meni je žao ako cu vas s ovim uvrijediti, ali vi jako slabo razumijete odose ustava-zakona-podzakonskih akata. Ustav je jedna od rijetkih stvari koje su više ispravne nego neispravne u ovoj državi gdje je ostatak u suprotnom omjeru. Neke odredbe ustava sam jučer objašnjavao, al evo da vidite samo da to ne može sve biti može se ovo a ne može ovo probajte navesti jedan članak našeg ustava koji smatrate najgorim i recite kako biste ga vi napisali bez kako ste sami naveli dam-nedam.
Nikad me ne vrijeđa razilaženje u mišljenju. Vi se pak sa svoje strane nemojte uvrijediti što se neću ovaj čas upuštati u detaljnije rasprave o Ustavima. Iako je to tema koja me zanima i o kojoj sam pisao i pisati ću. Oduvijek tvrdim da Ustavi nisu pretjerano bitni, oni su odraz, posljedica, a ne uzrok ili izvor ponašanja. Slobodarski narod će donijeti slobodarski Ustav, isto tako, porobljeni narod koji dobije slobodarski Ustav neće automatski postati slobodan. U Hrvatskoj bi se danas živjelo jednako kao danas i da je zadržala Ustav iz SFRJ. Ustav ne smatram nečim ključnim, ali mislim da naš jest loš. Sve je krivo, od toga čemu je namjenjen, do toga tko je u njemu sukobljen s kim, do toga što je sve ubačeno.
Što smatram najgorim?
“Zagreb je glavni grad Hrvatske”
Pa ako komentirate ustav onda mislim da biste morali malo bolje obraditi tu temu.U blogu koji ste neveli kao izvor ima jako puno pogrešnih zaključaka koje je autor doneo na osnovi nepoznavanja podustavnih akata (konkretnije kaznenog zakona) , i sudske prakse.
“Zagreb je glavni grad Hrvatske”- ta odredba se tu prvenstveno nalazi da bi se zaštitio status glavnog grada sa 2/3 većine sabora koju vam je gotovo nemoguće izglasati. Znači izmjeniti ustav je jako teško i da bi se dobila 2/3 većina izmjena mora biti odraz potrebe a ne političke borbe. U suprotnom bi vam za sljedeće izbore ili za recimo desetak godina HDSSB ili laburisti mogli osvojiti većinu u saboru i potezom pera odrediti Osijek,Rijeku ili Babinu gredu za Glavni grad i to ne zato što je to dobro nego zato što mogu.
Naš ustav se ako se ne varam sastoji od 152 odredbe, i smatra se manjim ili srednjim ustavom u svijetu. Američki od 20-ak amandmana od kojih sam jučer naveo da su neki suprotni sa podustavnim odredbama države države donositelja. Moje pitanje na sve to je kako je moguće da je naš loš a njihov dobar ??
U potpunosti se slažem sa Vama.
Krivo gledate na instituciju ustava.osnova ustava nije toliko u najbrajanju prava, nego je to jedan nad zakon, to je dokument iznad same vlade, i gotovo iznad sabora.Zato se i mijenja 2/3 većinom. To je način ograničavanja samovolje vladajućih od strane građana, i on ne mora biti toliko određen nego razumljiv, zbog toga njega i je daleko lakše čitati od samog zakona.On nije izmišljen zbog vladajućih, nego zbog građana.npr vi ne možete prekrišiti ustav tj vas policija ne može prekršajno , kazneno ili zamislite parodije ustavno goniti jer ste prekršili ustav…ali vi možete tužiti državu tj sud ustavnom sudu jer vam je npr. prekršio pravo suđenja u razumnom roku. Tako da taj javni moral i ne mora biti određen u ustavu, ali država mora u odredbi ostaviti prostora za prekršajni zakon gdje se vama u slučaju da goli hodate po dječjem igralištu i urinirate može oduzeti pravo na slobodu barem dok se ne otrijeznite. Pod javnim moralom bi se moglo naći :vrijeđa, omalovažava, kocka na javnom mjestu,neovlašteno prodaje ulaznice, obmanjuje druge u pogledu svoje službe,na javnom mjestu ošteti ili omalovažava simbole rh,tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir…to je samo par primjera iz nekoliko članaka prekršajnog zakona(ovo vuče je i meni bilo smiješno al zakon to mora predviditi) i sad da se to sve nabraja ne bi imalo smisla u ustavu.
Nadalje čl.18. Naprimjer u zup- u ti je uz žalbu predviđen prigovor kao drugi pravni lijek, u zakonu o kaznenom postupku imaš nekoliko slučajeva apsolutno bitnih povreda kaznenog postupka gdje sud iako nisi podnio žalbu ju sam podnosi po službenoj dužnosti. Točno da tu dalje zakon definira i redefinira ali žalba sama po sebi ili jedan oblik nje se ne može isključiti i to je zajamčeno ustavom, to je bit ustava da se tvoja prava na I,II,III stupanjsku žalbu ne mogu povrijediti, a sad hoće li se ta pravna zaštita zvati prigovor ili žalba, i o kojem se postupku radi to se samog ustava ne tiče dok god je ona tu nema povrede.
Te sve oprečnosti što navodiš se ne mogu izbjeći i nema te države, pravnog sustava, ustava , zakona, uredbe ili podzakonskog akta koji toga nema.Ne može se sve definirati na jednom mjestu i ne možeš uzeti jedan akt (kao što je tu npr. ustav) bez poznavanja ostale literature ili cijelog sustava i govoriti da ne valja. Tako isto Američki koji si uzeo kao primjer dobrog ti u III amandmanu isto navodi da mora biti napisano zakonom…?pa kojim zakonom?tko taj zakon donosi?kolikom većinom? nigdje ne piše.Ali ako pogledamo cijelu sliku sve je to tu negdje definirano i ništa to nije da je netko izglasovao kad svi spavaju. Kao i primjer amandmana II , a svi znamo da ne mogu svi hodati sa oružjem…i kakvim oružjem?. Ispada da se tu Američki ustav krši sa podređenim propisima,što je apsurd jednog pravnog sustava i zbog toga ti je naš toliko “iznimno, ako, u slučaju” .
Ovo što sam naveo da je Američki ustav više povijesni nego pravni dokument je zbog toga što su se takvi donosili u predrevolucionarnim razdobljima,i više je odraz revolta protiv Britanaca ( koji do dan danas nemaju Ustava). Ono što sam spomenio da kod nas nemaš nesuglasja je zbog toga što je naš mlad i pisan u tom stilu, Amerikaci nisu svoj htjeli mijenjati sa hrpom iznimaka i zbog toga kažem da je njihov više povijesni ,ali naravno to ne umanjuje njegovu vrijenost.
Ovo na kraju o društvenoj pravednosti baš i nema nekog smisla jer ustav sam po sebi tu može malo napraviti ionako su svi podredni tekst povelji UN-a o temeljnim pravima i slobodama čovjeka, ovo kolektivno vlasništvo i takva svijest koje si obradio u članku nas više pati. Prava dođu kad se ima, obrnuto još nitko nije uspio
“Kao i primjer amandmana II , a svi znamo da ne mogu svi hodati sa oružjem…i kakvim oružjem?”
Ovisno o State i Federal Law koji svaka država određuje za sebe. Vrste naoružanja također su regulirana NFA i Gun Control Act-om, a u pravilu se svode na dozvole vatrenog oružja kojeg koristi pješadija (osim automatskog naoružanja i pojedinih sačmarica).
“pa kojim zakonom?tko taj zakon donosi?kolikom većinom? nigdje ne piše.Ali ako pogledamo cijelu sliku sve je to tu negdje definirano i ništa to nije da je netko izglasovao kad svi spavaju.”
Što se raznih zakona tiče, brojni zakoni posljedice su lobiranja raznih interesnih skupina, a ne nužno volje građana. Razno-razne agencije za “zaštitu” ne čuvaju građane, nego povlaštene pozicije. Koja je svrha Agencije za regulaciju monopola na željezničkom tržištu osim da je godišnje plaćamo oko 5 milijuna kuna? Nije ni njen osnutak izglasan na spavanju zastupnika, ali na kolektivnoj neodgovornosti sigurno jest.
procitaj i gornji komentar…ispricavam se sto nisam stavio pod odgovor nego kao novi kometar pa je sve sad nema pocetak i kraj…moje prvotno je bilo komentar na
“U liberalnoj državi iznad svega je Ustav koji mora biti kompletan pravni akt kojeg se može u cijelosti i smisleno tumačiti. U Hrvatskom ustavu imamo mnoge članke koji govore kako je Ustavom nešto garantirano osim ako se nekim daljnjim zakonom ne odredi drugačije. I to je primjer loše definiranog temeljnog pravnog akta koji omogućuje vlasti da pisanjem i mijenjanjem zakona prema potrebi uvijek i u potpunosti bude usklađena sa Ustavnim okvirom. Primjer solidnog Ustava jest Ustav SAD, a primjer kako vlast Ustav i zakone podređuje svojem političkom planu jest nedavna izmjena tog akta koja je za posljedicu građanima SAD umanjila osobnu slobodu na način da dozvoljava organima vlasti da pod izlikom sumnje u terorizam čak građaninu oduzmu život. Tom ustavnom izmjenom represivni postupci vlasti i organa reda postaju legitimniji od pravosudnog okvira i vladavine prava.”
dakle u kometarima ja sam se više osvrnuo na ovaj dio teksta i to da sam ustav i ne mora nabrajati na koje zakone se odnosi jer bi se onda i on sam morao mijenjati sa izmjenom svakog zakona, kao i sto u nasem ustavu postoji garantiramo to i to osim u slucaju tom..eto kao sto si i sam naveo da u SAD-u “ovisi o State i Federal Law koji svaka država određuje za sebe” a u ustavu nema navedeno osim ako pojedina drzava u svom tom i tom zakonu ne govori drugacije…oni su to mogli staviti ali nisu da bi sacuvali orginalni tekst ustava ali normalno je da ima iznimaka kao i u svakom drugom ustavu.
Zadnji pasus ovo što si kopirao je izvučeno iz teksta ( čak nisi niti cijelu rečenicu kopirao)gdje je zapravo bio osvrt na kometar autora teksta (još jednom se ispričavam sto sam napravio novi komentar a ne odgovor na isti) gdje je rečeno “čl.18Pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita. ali nije određeno kojim zakonom” – pa sam povukao paralelu na Američki ustav gdje je ista situacija -možemo sad sjesti i nabrajati do iduće godine loše zakone u svim državama, HRV ce vjerovatno biti pri vrhu ali svi ih imaju i naravno zbog toga što je to subjektivna stvar procjene što je loše a što nije ali to nije bio dio mog kometara na tekst.
ne znam, ustav bi mogao biti mnogo konkretniji od ovog kojeg imamo. Zaista mi ostavljamo mogućnost da se zakonima odredi drugačije gotovo u svakom članku. Pretpostavljam da zbog te nedorečenosti i imamo zakone poput zakona o golf igralištima iako se ustavom jamči pravo vlasništva ali ga se oduzima u slučaju “državnog interesa”, a golf terene je vlast očito deklarirala kao takve, pa i novi zakon o ulaganjima gdje se proračunski novac dijeli onima koji ulažu, istovremeno ih se oslobađa plaćanja poreza na dobit (čak do 100% iznosa), dok se građane i one pravne osobe koje ne ulažu dovoljno, po definiciji zakona, samo obvezuje po poreznom zakonu.
Zaista ne znam da li bi američki ustav omogućio takav zakon, možda i bi, ne znam ga u tanane ali baš ću si dati truda i proučiti tu problematiku malo konkretnije.
Hvala za odlične komentare u svakom slučaju! 🙂
Čuj proceduralno gledano u svakoj državi vlada može doneti svakakav zakon, ako se krši sa drugim ,prvo promjeniš njega pa onda doneseš taj koji želiš. Razlika je jedino u stupnju razvijenosti demokracije. Zakon o golfu koji si naveo, se naslanja na zakon o izvlaštenju – to su pravi primjeri onog -to ima samo kod nas. To ni u jednoj državi stanovnika razvijene individualne svijesti ne bi moglo proći, a stranka koja bi to pokušala bi nestala sa političke pozornice. Al eto kod nas je 80% grla zaostalo u komunisitčkim vremenima pa njima očito ne smeta ako je za “državni interes”. Ako napišeš članak o tome sa zadovoljstvom ću ga pročitati .
A što se danas ne propagira pod “državni interes”?
Mirovine? http://monopolizam.wordpress.com/2012/02/17/pomak-zakonske-granice-za-odlazak-u-mirovinu/
Djeca? http://monopolizam.wordpress.com/2011/12/15/majka-domovina/
Poljoprivreda? http://monopolizam.wordpress.com/2011/10/18/poljoprivreda-bez-poticaja/
Uvođenje poreza? http://monopolizam.wordpress.com/2012/05/13/preslagivanje-stolica-na-titanicu/
Većina tekstova i na ovih nekoliko blogova (nreakcija, usporedbe, strašilo, nedjeljni komentar) piše upravo o tome koliko je “državni interes” = pljačka i uništavanje.
Odličan post!
a i naš Ustav bi bio bolji da je kraći i jednostavniji i da ga svaki čas ne mijenjamo .., ali nije sve u Ustavu, ima nešto previše i u zakonima, a još više u podzakonskim propisima, to je šuma koja koči gospodarstvo, koja investicije čini neisplativima, koja stalno povećava nezaposlenost i traži oštru sjekiru i jakog drvosječu, a takvih nema među našim političarima.
Umjesto da pojednostavljuju postojeće neprovedive zakone (npr. stečajni zakon) stalno smišljaju nove ( npr. predstečajni) koji traže nove stručnjake za njihovo tumačenje i tako povećavaju državne troškove, a oni nezaposlenost.
Jako dobar post, samo bih se osvrnuo na pogrešno definiranje “pohlepe”. Nema pozitivne strane pohlepe i nije ona ta koja nas tjera da radimo nešto, odnosno ne bi trebala biti, već potreba za hranom skloništem, itd… odnosno ljudskim potrebama ili iz čiste ljubavi prema poslu koji radimo (tada smo dokazano najproduktivniji i najsretniji).
Pohlepa s druge strane jest želja pojedinca za sve većim posedovanjem, uz bezobzirnost prema drugima, pa čak i na njihovu štetu.
To sve ne znači da ne možeš biti bogat i ne pohlepan, a dobar primjer je njemački poduzetnik i osnivač lanca drogerija DM Götz Werner, koji brine o svojim zaposlenicima te ih plaća dovoljno za vrlo pristojan život, za razliku od npr. Ivice Todorića.
“Pohlepnik, ma što bio sadržaj njegove pohlepe, nikada neće imati dovoljno ni biti zadovoljan. Svaka je pohlepa mentalna, makar je zadovoljavali tjelesnim putem – nema točke zasićenja, jer unutrašnja praznina, dosada, usamljenost i potištenost koju bi trebale prevladati ne mogu biti uklonjene zadovoljavanjem dotične pohlepe.” ~ Erich Fromm, Imati ili biti”.
“Prema majci Zemlji i prema bratu nebu odnosi se (bijeli čovjek) kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati i prodati poput stoke ili sjajnog nakita. Njegova će pohlepa uništiti Zemlju i za sobom ostaviti samo pustoš” ~ Poglavica Seattle, Pismo indijanskog poglavice Seattlea – I eto, čovjek je bio u pravu…
Čovjek u pravilu ne radi samo da bi preživio već se trudi raditi utoliko više da mu rad donosi i relativno veću korist čijom akumulacijom u vremenu umanjuje rizik od svođenja života na čisti egzistencijalizam.
Impuls koji čini i takvu relativno malu razliku jest isti onaj impuls koji nekome čini relativno veću razliku i u konačnici akumulirani produkt rada ili poduzimanja.
Ljudi uglavnom spominju pohlepu kao osnovni društveni problem pa sam i koristio taj termin da bi objasnio ovaj osnovni impuls koji svatko od nas ima u sebi i prakticira ga, bez obzira koliko uspješno.
Vlasnik DM-a je zaista dobar poduzetnik, ne znam mnogo o njemu ali toliko koliko navodiš znam, dok je druga spomenuta osoba klasični primjer osobe X koju provlačim kroz tekst koja se razvila u okolini opisanoj na slici s lijeve strane.
Naravno, nisam mislio da bi svatko trebao raditi za čistu egzistenciju, ali činjenica je da neki ljudi ne žele imati više od onoga što im pruža vrlo dobar život, i zato je nekima dovoljno 5-6 tisuća kuna, nekima 10-15, a nekima više od toga, a tako i treba biti jer bi inače imali jako puno ne sretnih ljudi. Stvar je u tome da u kojoj god skupini jesmo, da ne štetimo namjerno drugima zato da bi se popeli na onu skupinu iznad ili pak išli u beskonačnost na štetu drugih ljudi i okolišu, kao je to napravio Donald Trump sa svojim golf igralištem u škotskoj gdje je otjerao ljude sa njihove zemlje i napravio “zelenu pustinju”, a već može imati što god poželi. On je to sve napravio iz čiste pohlepe, a mogao je zaraditi na projektima koji ne imali tako loš ishod za druge ljude i okoliš.
Shvaćam točno što ste željeli reći, samo pohlepu treba ipak izdvojiti od onog impulsa koji tjera ljude za boljim životom, to nije kao u slučaju npr. bijele i crne laži, gdje jedna štiti dok truga šteti, a možda i jest, ali pohlepa čini puno veću štetu pa su je zato valjda ljudi odvojili i drugačijim nazivom, dok bi ambicija mogla biti ta svjetla strana, taj impuls o kojem pišete.
“Pohlepa s druge strane jest želja pojedinca za sve većim posedovanjem, uz bezobzirnost prema drugima, pa čak i na njihovu štetu.”
Pohlepa ne podrazumijeva bezobzirnost spram drugih niti činjenje štete drugima.
Pa ovako kako si ti napisao ne, ali ovako kako piše u citatu, da podrazumijeva. Znači, ako netko zaradi jako puno novaca na nekome, i onda tom nekom ne pravedno daje jako malo ili ništa, odnosno namerno ga ošteti da bi za sebe imao više, takav čovjek nema morala, integriteta, vać samo pohlepu. To je izrazito loša osobina, i čak ju se može “okriviti” za većinu zla u svijetu.
Tomislave, ovo što govoriš je česta miskoncepcija ekspoatacije radnika. Jako mnogo ljudi je uvjereno u to. Ja sam uvjeren da u dobrovoljnoj suradnji dviju strana, u ovom slučaju poslodavca s jedne i radnika s druge strane, nema eksploatacije niti pohlepe odnosno ako postoje onda su one u potpunosti jednako formulirane. Možda nije lako na prvu shvatiti, pokušao sam u tekstu to objasniti u pasusu koji počinje pitanjem “Što dakle znači utažiti pohlepu u liberalnoj i slobodnoj državi?”. Možda nisam uspio s tim primjerom objasniti, budem razmislio kako na neki drugi način ukazati na isto.
ovo što Tomislav priča je klasičan slučaj kad tržište ne funkcionira ili je pak totalna miskoncepcija. To je zapravo možemo reći posljedica intervencije države.
Jer nije moguće da na slobodnom tržištu netko jako puno zaradi a svoje radnike plati malo. Zašto? pa zato što postoji konkurencija koja isto želi zaraditi puno a ako su radnici zaslužni za tu veliku zaradu onda ta konkurencija želi te radnike kod sebe i da bi ih dobila mora im ponuditi više, zakon ponude i potražnje osigurava da se to balansira stalno.
ili pak je miskoncepcija i zapravo uopće radnici nisu bitni kod te velike zarade nego možda pojedini zaslužni, neka nova inovacija koju je smislio razvoj koji onda pak je u kapitalizmu i slobodnom tržištu sigurno nagrađen za svoj trud.
Tomislav je mislim u stalnoj borbi sa nekom socijalističkom utopijom i pravima radnika na zaradu, ali tu bih ga ja onda upitao a što je sa ljudima koji su riskirali svoj kapital i uložili ga u firmu jel oni ne zaslužuju pravičnu naknadu za svoj rizik. Zašto radnici ne ulažu svoj kapital u firmu ako firma tako dobro zarađuje. kapitalizam ima odgovr na sve a ne neka čarobna pravedna raspodjela koja generira samo siromaštvo i jad i bijedu kojoj svjedočimo a posljedica je upravo takvih socijalističkih konstrukcija.
S druge strane kad je firma u gubitcima još nisam čuo da radnici odbijaju plaću jer je nisu zaradili, naprotiv tada nemaju problem tražiti svoju plaću.
@Kapitalac
Ako mislite na ovaj primjer: “Jer u protivnom poslodavac bi radnikovu plaću u potpunosti zadržao za sebe i uopće ne zaposlio radnika. No tada bi pohlepa (u negativnom smislu) brzo završila jer posao ne bi imao tko obavljati niti će se takvim stavom vlasnika tvrtka razviti niti on prosperirati.”. On se odnosi na pohlepnu i vrlo glupu osobu, koja ne vidi dalje od danas, oni spadaju u lopove. Ali ja ne pričam o takvim osobama, već o onim koji će uspjeti širiti poslovanje (npr. Todorić) jer će plaćati radnike, ali plaćati će ih najmanje što može, a da zadrži širenje poslovanja. Neće sagledati može li čovjek od toga zadovoljno živjeti, jer nema taj nagon skrbnika, a mislim da bi ga svaki poslodavac trebao imati, jer na kraju ipak je on taj koji plaćom odlučuje o žviotu svojih zaposlenika.
Uzmite u obzir da ja ne pokušavam objasniti što bi to pohlepa bila u idealnom libertarijanskom svijetu gdje su radnici odlično plaćeni jer će oni biti ti koji će odlučiti hoće li raditi za određenu plaću, a ako im je malo, otići će kod nekoga tko će dati više, a taj će imati više jer će potrošači pratiti tko je pošteniji, pa će kod njega kupovati, itd… to nije svijet koji ćemo vidjeti tako brzo. Danas je situacija takva da postoje ljudi koji mogu platiti više, ali jednostavno ne žele, jer ih nije briga, pohlepni su, a tržište nije takvo da će oni zbog toga biti financijski kažnjeni. Znači, govorim o tome što je pohlepa danas i po čemu se ona bitno razlikuje od ambicije (detaljnije sam isto to opisao u nekoliko komentara iznad, također kao odgovor na vaš).
štima, no taj problem može se rješiti isključivo konkurentnošću. Todorić može to raditi jer zna da ti radnici nemaju drugi izbor. Dakle konkurentnost je ključ, no ona je dozvoljena jedino u državi sa liberalnim svjetonazorima. Todorić je osoba X koja posluje u kolektivističkoj državi. Jačanjem ovlasti te iste države neće se učiniti ništa po pitanju osoba X, niti će se omogućiti konkurentnost, pače stvari će se dodatno zakomplicirati građanima na štetu, i to se dešava.
ljudi koji člste ulice to rade iz ljubavi? ma nemoj molim te.
mesar svako jutro stavlja svježe meso u izlog iz ljubavi iz želje da mi imamo svaki dan što jesti.
naravno da je ljubav u igri ali ljubav prema sebi i svojim bližnjima na prvom mjestu.
ovo što ste spomenuli za DM, jel možda vlasnik DM-a svojoj djeci i familiji nije osigurao kvalitetan život, jel DM posluje sa gubitkom?
Dakle sve je stvar percepcije, vjerojatno da DM zapadne u fiancijske probleme vlasnik ne bi stavio svoju obitelj i svoje bogatstvo u škripac iz ljubavi prema svojim radnicima nego bi skresao plaće.
To što on radi radi zato jer može jer mu financije to dopuštaju, jer ima jak brend i dobro posluje, a oni koji to ne rade ne rade to zato što su zli nego zato što nemaju financijsku konstrukciju, prezaduženi su i investiraju svaku kunu u razvoj a zbog toga pati operativa i kvalitetni uvjeti rada a time i produktivnost. Dakle začarani krug iz kojeg nema van, ali ne na način kako to kolektivisti zahtjevaju, nego dok se ne zapne.
Vjerojatno bi bilo bolje ako nemože platiti radnike da one ključne nagrađuje vlasničkim udjelima i tako generira veću produktivnost, no to su sve produkti kapitalizma a ne nekakve filozofije koju vicitirate.
Nisam nigdje rekao da svi ljudi rade iz ljubavi, već da takvih ima (vjerovali ili ne), i da su takvi najproduktivniji i često vizionari koje pokreće nešto više od samo novca, samo što takvim ljudima uz njihovu ostvarenu viziju, uvijek dolaze i financije.
Nije vam palo na pamet da DM posluje ovako dobro jer ima dovoljno vjernih kupaca, koji su vjerni iz jednostavnog razloga što znaju da će njihov novac biti pravedno raspodijeljen, ja sam jedan od njih, i znam još puno ljudi koji dijele isto mišljenje. DM je lanac trgovina koji ljudi “vole”, zato dobro posluje, i zato je teško vjerojatno da će zapesti u probleme.
Hoćete li reći da jedan Konzum ne bi mogao planski podizati plaće da to želi? Mogao bi, a to bi mu se na kraju i isplatilo, ali je takvo što “rizično”, jednostavnije je odmah skresat, a ionako svi to rade, odnosno gotovo svi.
Što se tiče vlasnika DM-a, on je razbaštinio sedmero svoje djece, a svo bogatstvo prepisao jednoj dobrotvornoj zakladi i to sve objasnio rečenicom: ‘Nije sramota postati bogat, ali je sramota bogat umrijeti.’. Naravno, osigurao im je kvalitetno obrazovanje i dao im temelj da sami postanu bogati: ‘Djeca imaju pravo na dobar start u životu, ali ne i na to da im roditelji osiguraju doživotno blagostanje.’. On razumije da svatko ima svoj put, te da se ne treba “petljati” u tuđi (na kraju krajeva, o tome se i radi ako zagovaramo libertarijanstvo), a vlastita djeca nisu iznimka.
Vama je sve ovo možda čudno, možda ni ja sam ne bih postupio isto, ali neću se praviti da sam u pravu, a on u krivu, kad znam da je taj čovjek bolji od mene, a i od većine ljudi “svoje klase”. Zar ne bi bilo svima bolje kada bi takav čovjek bio uzor, a ne netko poput Donalda Trumpa ili Keruma?
Je li moral filozofija?
Tomislave, sve 5, ali sad ste se sami zapetljali.
Sve vam je to vrlo jednostavno, DM profitira od takve politike koju vodi, pa tako i njegovi pohlepni ili nepohlepni vlasnici. Svejedno je kako vi to nazvali ali sve što ljudi u kapitalizmu čine, čine iz razloga jer je to dobro za njih.
To vam je osnova kapitalizma, ako činiš ono što drugi vole tržište te prepozna, kupci te prepoznaju i prosperiraš ti a prosperiraju i kupci.
Ako malo razmislite uvidjet ćete da je u suštini to uprtavo posljedica kapitalizma a ne nikakve utopije.
Upravo društvo u kojem kupci ne odlučuju npr. izaberite bilo koje državno regulirano područje od energije, telekomunikacija, i drugih monopola gdje ne odlučuju kupci nego država nemamo takvu situaciju da prosperiraju kupci i svi oni koji su zaslužni za taj proces nego prosperiraju kumovi, političari, interesne skupine i sl.
Sad me to sve začuđuje da vi pišete o nekakvoj pohlepi kao lošem vi zapravo razumijete o čemu se radi ali imate predrasude prema nekim pojmovima, prema slobodnim ljudima i mislite da bi svijet bio bajan kada bi se zabranilo sve, a ne uviđate da je DM upravo produkt tržišta i to slobodnog (sami ste rekli:DM je lanac trgovina koji ljudi “vole”, zato dobro posluje, i zato je teško vjerojatno da će zapesti u probleme i samo zato njegovi radnici isto tako prosperiraju).
Sad možemo raspraviti glavnu stvar, odakle je sve krenulo, ako je sve krenulo od toga da vlasnik cijeni svoje radnike i daje im dobre plaće pa su oni produktivni, kako to da čitav niz državnih firmi u kojima svi imaju i više nego dobre plaće stoji tako užasno loše. Kako to da Zg Holding nije najbolja firma na svijetu pa tamo su plaće bolje u DM-u u odnosu na radne obaveze. Kako to?
Znate kako to, tako što nema kupaca koji ih vole, a to vam je zato jer njih nije niti briga za kupce jer nema konkurencije, DM ima staviti kupce na pijedestal ako hoće poslovati i dalje tako…tu vam sve počinje i završava.
ili razmislite drukčije, ako kupci vole DM zbog takve politike koju vodi i on posluje super, nije li zapravo svejedno jer to vlasnik radi zato što je pohlepan (pa da njegova firma ima što više zadovoljnih kupaca koji su spremni platiti više za njihovu uslugu i zaradi što više) ili je human pa sve to radi iz nekih samo njemu znanih razloga.
vidite upravo kapitalizam je sustav koji se en bazira na humanosti da bi osigurao blagostanje, nego blagostanje postiže čak i uz potpunu sebičnost.
To je ono što taj sustav čini tako genijalnim jer ljudske slabosti koristi za opću korist, ne ovisi o moralnom i etički superiornom društvu toliko kao što je to slučaj sa drugim društvenim uređenjima. Moral, etika, ljubav, humanost nisu predispozicije, već čisti bonus u kapitalizmu.
@vedran2006
Nisam se zapetljao, već imamo različite poglede na svijet, a u jedno dva komentara negdje gore, sam detaljno opisao razliku između ambicije i pohlepe, a ako ju vi ne vidite, ne mogu ja tu više ništa za dodati, osim da se načudim. Jer mi se čini kao da ljude smatrate nekakvom vrstom robota koji uvijek kalkuliraju gdje će izvući korist, pa makar podsvjesno. Pa me baš zanima jedna stvar; kada bi nekom vašem bližnjem zatrebao bubreg, biste li donirali iz ljubavi ili biste prvo vagnuli isplati li vam se? Ili doniranje uopće ne dolazi u obzir, možda? Znam, sada će te pomisliti kako zaposlenici nisu bližnji tj. nisu obitelj ili prijatelji, ali kako točno čovjek postavlja te granice, zašto vam je toliko ne obično vjerovati da se poslodavac pobrinuo za svoje radnike i suradnike iz čiste ljubavi prema ljudima, iz humanizma, nekakvog osjećaja u ispravno? I zašto je to toliko loše?
I sam sam napisao da DM profitira od takve politike, ali počelo je iz humanost, ne iz pohlepe, i dok vi tvrdite da je svejedno kako je počelo, većina trgovina danas ne plaća radnike poput DM-a, a posluju u identičnom okruženju i sustavu.
I izgleda da da ste me malo krivo procijenili, nisam vam ja socijalist koji je za reguliranje svega i svačega, baš naprotiv, mislim da to guši ljude, otimajući im odgovornost za svoje živote. Ali unatoč tome, jednostavno ne vjerujem da postoji sustav, pa tako ni kapitalistički, koji bi samim svojim postojanjem osigurao blagostanje. Svijet je puno šareniji od čiste potrebe za blagostanjem, postoje svakakvi psihopati koji mogu drmati bilo kakav sistem, iz čiste zajebancije ako ništa drugo. Ali ljudi koji sve puste i otiđu u Afriku pomagati drugima.
Inače, čovjek bez morala, etike, ljubavi, humanosti, je psihopat. Ako ne znate što je psihopatija i sociopatija, možda biste to trebali malo proučiti, ono ne zavisi o sustavu, ali je dio njega, jer je dio ljudi, više ili manje.
I primijetite da ja uvijek pišem o sadašnjoj situaciji, o danas, ne o savršenom kapitalizmu negdje jednom, to si nitko od nas ne može savršeno zamisliti, odnosno bez neke greške u logičnom razmišljanju, pa se rasprave mogu rastezati u beskonačno.
Tomislave,
recite mi imate li vi automobil, stan, tv, sat, mobitel, internet ili neku drugu materijalnu stvar koju volite i u kojoj uživate ili apsolutno svaki dinar koji zaradite potrošite na osnovne živtne potrebe a višak poklonite “siromašnima”?
Ako imate a znam da imate onda je to dokaz da marginalno ipak više volite sebe nego druge.
Tako i svi drugi, pa i vlasnik DM-a (ako je čovjek :))
Čitam neke vaše komentare i čini mi se da imate neke problematične stavove, ono recimo to tako da volite jednakost, da bsite da svi imaju jednako ili makar da nitko nema manje nego što mu treba.
Ja s tim nemam problema no morate znati da svijet tako ne funkcionira i da su to jako opasne želje, jer mnogi su ljudi umrli upravo zato jer je netko htio da svi imaju jednako.
Čini mi se najvažnija stvar da uvidite da je DM i njegov vlasnik očiti kapitalista u pravom smislu riječi. On je dobar uzor, ali ne u smislu da pokazuje neki novi put, nego jednostavno je odličan primjer kako pravi kapitalizam i tržište mogu funkcionirati na dobrobit svih. Kupci zadovoljni, radnici zadovoljni, vlasnici zadovoljni. Ima li netko nezadovoljan? samo konkurencija koja bi rado dala veće plaće svojim radnicima, kada bi to direktno značilo da će ih kupci zavoljeti i da će od toga profitirati. No to ne ide tako jednostavno, to je nešto što se zove imidž i što se dugo, mukotrpno i pametno gradi.
Još jednom vam postavljam pitanje ako vlasnika DM-a goni altruizam a ne pohlepa zašto DM posluje s profitom, zašto ne podjeli i taj višak radnicima? Zašto su plaće u RH baš cca 7000 kn, meni se čini da bi mogle biti i 15k neto. Zašto direktori u njegovoj firmi imaju više nego radnici na kasama? Pa nije li pošteno da svi imaju jednako, ako nas vodi altruizam?
Malo moram priznati dvojim oko tog sebičnog pohlepnog vlasnika DM-a?
🙂
ako i dalje ne shvaćate, molim vas da mi pošaljete svu svoju materijalnu imovinu iz altruizma, bilo bi to jako lijepo od vas. poslat ću vam adresu. nemojte kalkulirati jel vam se to isplati molim vas 🙂
@Vedran
Ha, ha, pa vi ste taj koji ste se potpuno spetlali, o čemu pričate? Ili ne čitate sa razumijevanjem ili čitate nečije druge komentare pa ih miješate. A možda sam dvoličan… kada sam ja napisao nešto što bi potvrdilo ovo; “…volite jednakost, da biste da svi imaju jednako…”. Sigurno nikada nisam napisao da bih da svi imamo jednako, to čak nije ni moguće, a ni pošteno.
Možda kompliciram, pa ću probati jednostavnije; ja govorim o tome da nitko ne bi trebao životariti bez obzira na to koji posao radi, zašto? Zato što, ako neki posao postoji (isključimo nekakve kvazi-izmišljene poslove, takve danas tržište eliminira), znači da je potreban društvu i nitko ga nema pravo omaložavati mizernom plaćom, jer netko i takve poslove treba obavljati, ali treba moći i od toga živjeti (samo mi nemojte to ići definirati, mislim da oboje znamo na što mislim).
Gledajte, shvaćam da u nekim zemljama poput hrvatske, novca uglavnom jednostavno nema, ali to nije uvijek slučaj, a da u nekim bogatim zemljama poput njemačke, ovaj problem nije toliko velik, jer novaca ima dovoljno. Oko rješenja većine problema, zapravo razmišljamo slično; smanjiti koliko je moguće utjecaj države na pojedinca, odnosno društvo, jer već jako dugo postoje primjeri da su takva društva bogatija od onih koje kontrolira država. Ali zaboravljamo često jednu bitnu stvar, sustav je takav kakvim ga ljudi žele, a očito je u hrvatskoj još puno ljudi koji žele da država kontolirata druge, ne shvaćajući da time kontrolira i njih same. I sada mi svi zajedno moramo trpiti nekavu kombinaciju dva potpuno različita sustava koji guše jedan drugog, sve dok se nekako ne prekrši slobodna volja ljudi koji su odabrali državnu kontrolu, (ovo je već ironično :)). I tako uvijek nekakvom prisilom duštvo samo sebe na neki način odgaja, a potpuna sloboda zapravo nije moguća.
Cijela ova diskusija je počela sa običnim definiranjem poglepe, a iza “svoje” definicije i dalje stojim, jer vi ste ti koji ste baš taj pojam prihvatili kao nešto odlično i dio sebe, a zapravo mislite na ambiciju koja je pozitivna u odnosu na pohlepu, a neki su možda zaista samo pohlepni pa se zavaravaju da su dobri ljudi. Ne znam, mislite što želite, ja mislim da sam bio dovoljno jasan oko toga. I opet, ne govorim o tome što bi pohlepa predstavljala u savršenom kapitalističkom sustavu gdje to zapravo nije bitno (po vama), već ono što ona predstavlja danas, u ovom svjetskom čuspajzu.
Ovaj post, nažalost, ne govori ništa o tome tko će – ako, dakle, prihvatimo ideju minimalne liberalne države koja je svedena na policijsku, vojnu i pravosudnu uslugu – donositi i mijenjati propise koji reguliraju ovlasti ta tri “nužna” sadržaja i tko će nadzirati njihova zaduženja, troškove i postupke. Nadalje, u njemu, također, ni riječi o tome tko će imenovati suce i tko će odabrati načelnika glavnog stožera ili tko će policiji odobriti trošak za kupnju novih pištolja i sl. O svim tim pitanjima, dakle, ni jedne jedine riječi. Jasno je da je za takvo što u autorovoj minarhističkoj priči neophodno nekakvo zakonodavno tijelo do kojeg će se doći demokratskim putem, korištenjem, prepostavljam, općeg prava glasa – jedan čovjek jedan glas. Za to, naravno, treba provesti izbore, a provest će ih? Glasove netko mora prebrojati i konačno i službeno potvrditi dobivene rezultate (!?). S obzirom na to da se, opet pretpostavljam, vjerojatno misli na potvrdu dobivenu od strane prethodnog saziva, postavlja se pitanje što ako prethodni saziv to ne želi ili jednostavno, zbog objektivnih razloga, nije u stanju skupiti kvorum da bi donio odluku o potvrdi novog saziva. Osim toga, tko će utvrditi objektivnost tih razloga ili tko će u ime takve države potpisivati međudržavne sporazume i voditi vanjsku politiku. Hoće li ta država imati veleposlanstva? Ako hoće, tko će imenovati veleposlanike i odobravati njihove trškove. Iz svega ovoga nabacanog jasno je da je minarhistička država tehnički nizvedivi oksimoron i da se ne može svesti samo na pravosuđe, vojsku i policiju jer državna policija, vojska i pravosuđe jednostavno ne mogu biti samodostatni i u pravom smislu neovisni, a o slatkoj navadi da se dobivena moć zloupotrijebi ne treba nepotrebno gubiti vrijeme.
nisi ništa nabacao, dapače, sve što si napisao su odlične stvari za daljnju diskusiju. Imam nekog posla trenutno pa nemam vremena kontemplirati ali budem pa možemo diskutirati u tom smjeru 🙂
Zar nije minarhizam korak prije ovoga što bi ti volio vidjeti, zašto se zamarati nečim što je tako jako daleko, ako je uopće izvedivo, a to bi se tek moglo vidjeti kada bi se državu minimaliziralo. Dok se ovako sa ove pozicije gdje živimo u svijetu gdje ni jedna država nije niti blizu libertarijanske države, zapravo baviš običnom utopijom.
Utopija nije ono za što se ja zalažem, nego uvjerenje da je minimalna država moguća, štoviše, da unutar nje postoje samoodrživi monopolski mehanizmi koji joj neće dopustiti da se pretvori u veliku, lopovsku zvijer. To je utopija.
Na istom tragu i ovo tvoje je, dakle, čista utopija: “… zašto se zamarati nečim što je tako jako daleko, ako je opće izvedivo, a to bi se tek moglo vidjeti kada bi se državu minimaliziralo.” Nema, ponovimo, tehničkog načina da se država minimizira na uslugu vojske, policije i sudstva. To jednostavno nije moguće.
Bravo na članku i hvala na trudu!
@konzervativac
iz kojega je to razloga dobro i poželjno da Zagreb bude glavni grad Hrvatske, čak toliko dobro i poželjno da to mora biti zaštićeno Ustavom?
ja bi sutra da mogu promjenio glavni grad u recimo Sisak, em ravnomjerni regionalni razvoj, em su u Sisku plaće niže pa se birokraciju može plaćat manje, em simo, em tamo
što to Zagreb ima?
Ja ovdje mogu govoriti koji je smisao ustava , točnije te odredbe, a ne zašto Franjo Tuđman i ustavotvorna skupština su odlučili tako kako jesu.Ali evo uzet ćemo radi ovog odgovora kao što si i sam naveo sutra kao dan izbora pošto moramo mijenjat stvari na legitiman način i neka propisana procedura se mora poštovati. I uzmimo da ove ustavne odredbe nema. Znači od sutra kad ti dobiješ izbore radi ” em ravnomjerni regionalni razvoj, em su u Sisku plaće niže pa se birokraciju može plaćat manje, em simo, em tamo” regionalni razvoj će se opet vrtiti oko novog glavnog grada, koji je opet jedan- dakle nisi riješio ništa, plaće će rasti sukladno tom razvoju i opet nisi dobio ništa. a za 4 godine kad dodu novi izbori doći će netko novi iz doline neretve npr. Jambo i on će opet preseliti dalje.I na kraju to sve će te koštati više. A to sve se može napraviti davanjem većih ovlasti pojedinim županiskim središtima i da više ide njima a manje u državni proračun, i naravno da počnu odgovarati za svoje promašaje. Nije bitno da li je Zagreb, Sisak , Karlovac, Požega ili Lukovo šugarje – bitno je da ga vlada sama ne može promjeniti. Tko zna možda za 50 godina ne bude Zagreb nego neki drugi grad, ali eto kad smo izašli iz SFRJ Zageb je bio središte Federativne Republike, najveći grad i tim tokom je nastavljeno.
vidim da se razumijete u pravo pa da mi usput objasnite neke stvari.
za početak, da li možda znate za neku zemlju koja nema tu stavku o glavnom gradu u ustavu i glavni grad se mijenja svake četri godine?
također spominjali ste ulogu ustava kako bi on trebao zaštititi slobodu ali i ostaviti prostor da nemožemo hodati goli i urinirati po ulici, kao primjer. istovremeno ste spomenuli da je svrha ustava da bude iznad vlasti i zaštiti građane. Meni su nekako te dvije stvari u sukobu, odnosno jasno mi je da u praksi će biti ili jedno ili drugo. Ili će stvarno štititi građane ili će služiti da vlast eliminira nepoželjno ponašanje.
i tu vidim glavni problem i logiku tog nauma.
Ako je već ustav zamišljen da štiti slobodu ali i da ne dozvoli slobodu u smislu šetanja gol i urtiniranja ne bi li bilo bolje da je ustav napisan konretno, da su ustavom pobrojane slobode koje su dozvoljene.
I da to nije provedeno dvosmisleno, već jednosmisleno.
Ja osobno ne vidim svrhu ustava koji je dvosmislen odnosno podložan interpretaciji jer onda je vlast u rukama interpretatora a o je prilično opasan propust.
Npr. zar nije moguće da u ustavu stoji da je privatno vlasništvo neotuđivo točka. u čemu je svrha zaštite javnog interesa sa privatnim vlasništvom. Nije li to onda ustavom ukidanje privatnog vlasništva.
Ako se može oteti livada za golf teren, tko kaže da sutra neće moći automobil za javni prijevoz ili stan za društvene stanove? gdje je kraj?
I to je po meni glavni propust, normalne zemlje zakonima rješavaju svo nepoželjno ponašanje (sve državne dubioze su tu i to je rizik koji nosi država da vlast se okrene i protiv građana), ali ustav MORA biti nedvosmislen i u službi građana, ne samo načelno da građanin može tužiti državu, nego da se jednosmisleno može pozvati na ustav bez skupog dokazivanja da je neški postupak protuustavan.
Ako u ustavu piše da je privatno vlasništvo neotuđivo, onda je to jasno i nemože vam nitko taknuti vaše vlasništvo a da ne povrijedi ustav.
ali ako piše da je privatno vlasništvo neotuđivo osim u slučaju da je ugrožen javni interes ili moral ili što god, onda to znači da se možete šljiviti sa vašim privatnim vlasništvom jer vrlo vjerojatno će onaj koji ga otima biti isti onaj koji interpretira značenje tog zakona (u odvojenost zakonodavne i sudske vlasti možemo zaboraviti u ovoj našoj prčiji gdje je svako svakom kum ili šogor).
pozdrav
Ne mogu se baš pohvaliti da poznajem u srž ustave drugih zemalja, ali za američki koji je ovdje uglavnom uziman za usporedbu znam da nema. ALI status glavnog grada kod njih je reguliran federalnim zakonom a ne običnim zakonom . Dakle opet je uvelike zaštićen. Bit svakog zakona, a time i ustava je da bude napisan- ono što ne piše ne postoji i dozvoljeno je , i nitko vas nemože kazniti niti goniti za počinjeno. Evo uzet ćemo za primjer onog trenera koji je gurnio prst u anus one košarkašice. Normalna osoba bi našla neko drugo mjesto za gurniti prst ili neki drugi normalniji način seksualnog uznemiravanja , ali zakonodavac zbog takvih mora misliti unaprijed zbog toga što je retroaktivnost zabranjena ( vidio sam da je to netko naveo kao sporno, dopuštena je samo jedna i to u korist osuđenika i nikada na štetu) .
Ustavni sud je odovjen od pravosuđa. To je sud građana. To je sud u kojem građani tuže državu i njihove institucije i nikako obrnuto i zbog toga je ustav u tm statusu u kojem je, vlade dolaze i prolaze ali ustav ostaje isti. pravosuđe se dijeli na sud I. stupnja općinski II. Županiski III. Vrhovni. i tu je DORH općinski i županijski i ministarstvo.
Jako je teško beziznimno obećati neka prava. Primjer ste uzeli privatno vlasništvo. Zakon o izvlaštenju je po meni velika sramota, da se u ime RH može uzimati vlasništvo jer je po nečijoj procjeni to u interesu iste, ali i da nema tog zakona vi opet ne bi mogli maknuti taj “iznimno u slučaju” iz ustava. Prije 20 godina u Hrvatskoj je bio rat i recimo da ste živjeli blizu vojarne koja se opsjedala i jedno jutro vam u dvorište par vojnika dolazi sa minobacačem a vi naravno kao građanin koji poznaje svoja prava i pacifist iznad svega sjekiru u ruke i po njima (mislim logično ako oni pucaju iz vašeg dvorista zna se da će u tom smijeru biti i povratna kanonada). I poučeni vašim iskustvom tako se počne ponašati cijelo susjedstvo. Nadalje ako je privatno vlasništvo nepovredivo šta bismo sa policijskim ovlastima, pravima služnosti i dalje da ne nabrajam koje su sve povrede privatnog vlasništva. Nemojmo se zavaravati toga ima svuda u svijetu : Amerikaci su Japaske građane za vrijeme II svj. rata iseljavali u kampove da bi ih sve imali pod nadzorom, ali eto to je jedna od iznimaka ustavnih prava.
šta to pričaš?
ako je ustavom zaštićena privatna imovina, a tijelo je tvoja privatna imovina pa time nema potrebe da se definira što je sve nedozvoljeno u ustavu (prst, anus, štogod).
upravo ne postojanje osnovnih principa u ustavu imamo ovaj interpretacijski košmar koji imamo da nam ustavni suci drmaju a da se ljudi za banalne stvari moraju žaliti u Strasbourghu jer naša banana država nije sposobna zaštititi nikoga jer je ustav pun rupa i to očito sa namjerom kreiranja banana države koju se onda može nemilice pljčkati i to jsve legalno.
dajte nemojte molim vas rat spominjati kao opravdanje za totalitarnu državu, pa rat je i bio posljedica totalitarne države. kako to da se u švicarskoj nije tako nešto dogodilo?
Ja mislim da vi nikad od ustava niste ni preambule vidjeli. U ustavu nema prsta anusa ili štogod nego je taj primjer uzet radi objašnjena da zakonodavac ili u ovom slučaju ustavotvorna skupština treba misliti unaprijed na mogućnosti koje bi se dogodile da se neka oredba ne regulira. A ja vam garantiram da je status glavnog grada reguliran u svakoj državi i da ga vlada sama sa ne bi mogla promjeniti.
Kao drugo- tijelo je imovina??? da se to igdje napiše znači da bi bilo na tržistu kao vrijednost dakle ja vas ili vi mene bi mogli kupiti. postoje 3 teorije objašnjevanja imovine : ekonomska, knjigovodstvena i pravna i vjerujte mi niti pod jednu se tijelo ne bi moglo podvesti.
Rat vam spominjem zato što je to najčešći razlog za ograničenje pojedinih prava. I Švicarska kao trajno neutralna država ima odredbe predviđene u slučaju rata. Svakoj državi je obrana granica od največeg interesa.
Pingback: Preduvjeti prosperiteta | Austrijanci
U čemu je problem? I što tebe briga što ću ja činiti sa samim sobom. Vlasništvo nad vlastitim tijelom ne bi smjelo biti ograničeno (kao što nije kada se prodaje kosa ili poklanja vlastiti leš u korist znanosti), čak ni u slučaju kada se sebe želi prodati kao roba ili kada se uzima predujam za posthumnu transplataciju ili kada se za života prodaje neki dio vlastitog tijela. U suprotnom, čovjek nije slobodna osoba nego neskrivljena žrtva pravila dobrohotnih državnih sveznadara.
Sveto pismo?
Vi šumom a ja drumom, ja šta pišem kako je, a vi šta vi mislite da treba pisati. Kosa je dio tijela dakle ne tijelo. U dobrotvorne svrhe je jedino dozvoljeno doniranje leša,a izvan toga nigdje u svijetu, vi imate pravo na svoje mišljenje ali sumnjamda je 7,5 milijardi ljudi u krivu .Razlog toga je ponajviše zbog kanibalizma koji se smatrao jednim od vellikih problema čak i u antičko doba, odgovor na to je bio balzamiranje tijela. Nedavno je bio jedan slučaj grupe policijskih službenika u NY koji su planirali ubojstva radi počinjenja kanibalizma. Prostitucija i s time slično spadaju u kategoriju pružanja usluga uporabom svog tijela i ne kategorizira se i ne može se kategorizirati kao imovina jer ne dolazi do same transakcije tj prijenosa “imovine”- stoga činite što god želite sa svojim tijelom, nikog nije briga dok god ne postoji mogućnost nastanke štete društvu oko vas. I jedno pitanje za kraj : ako ništa nije besplatno u ovom svijetu , a vi ste vaše tijelo dobili besplatno, zašto bi ga vi sa 18 godina mogli prodavati?? ili što bio spriječilo vaše roditelje da prodaju vaše tijelo ili njegove dijelove prije nego vi napunite 18 godine??( ili 16 ovisno o godinama stjecanja poslovne sposobnosti)
A ja sam siguran da je nemoralno i glupo da mi 7,5 milijardi ljudi ima pravo zabraniti da prodam svoj bubreg ili rožnicu ili cijelog sebe ako time ostvarujem interes kojim ne umanjujem pravo druge osobe na život, imovinu i slobodu.
Sjajno. To je upravo ono što stalno ponavljam.
Zato jer je moje i jer je svako vaše skrbničko postupanje kojim mi zbog svoje dobroćudne pameti ograničavate kako da se njime služim u stvari čista neizazvana agresija, zločin, ništa drugo.
Ljubav.
Cigani bi postali tvornica za novac, svaki klinac bi prodao noge za PS3 i svake subote u gradu bi se sklapali najunosniji poslovi. Ja osobno ipak povlačim crtu na toj zabrani, Slobodno me nazovite zadrtim ali mislim da kad čovjek uđe u najgore financijske probleme toliko dostojastva mu ipak mora ostati jer ako je tijelo imaovina i nad njim vrijedi zakon o ovrsi.
“Cigani bi postali tvornica za novac, svaki klinac bi prodao noge za PS3 i svake subote u gradu bi se sklapali najunosniji poslovi. Ja osobno ipak povlačim crtu na toj zabrani, Slobodno me nazovite zadrtim ali mislim da kad čovjek uđe u najgore financijske probleme toliko dostojastva mu ipak mora ostati jer ako je tijelo imaovina i nad njim vrijedi zakon o ovrsi.”
treba mu ostati dostojanstva da umre od gladi, što srećom ljudi ne čine iz dostojanstva nego zaje… zakon i riješe to na crno. pa onda kako su cijene visoke jer je zabranjeno dobiju više 🙂
no s druge strane oni koji trebaju organe i koji isto nažalost umiru čekajući nemaju druge nego umrijeti ili se pak okrenuti mafiji da im nabavi organ.
a sve je krenulo jer ste vi i 7 mlrd drugih zatražili da budu dostojanstveni, naravno jer niste jedni od onih koji bi prodali drugi bubreg da nahrane svoje dijete ili jedan od onih čije dijete čeka kao 1000 i prvi na listi donora srca.
I sve to ste uspjeli spojiti u jednu rečenicu sa dostojanstvom.
No ajmo jdnu drugu stvar, ako vas toliko brinu negativne posljedice (a inorirate pozitivne daleko mnogobrojnije i učestalije). NEmislite li da bi tom obrascu trebalo zabraniti i instituciju vasti i države. Pa vidite koliki svijetski ratovi su bili zbog država, granica. Koliko je ljudi u bijedi zbog korupcije. Koliko je mrtvih zbog mržnje na nacionalnoj osnovi. Ne bismo li se toga riješili samo kad bismo zabranili državu i granice? Ha?
Stvarno imate revolucionarne ideje to vam se treba priznat- ovo za državu se slažem. Vlast joj se treba smanjiti na minimum ili ako se države može maknuti u potpunosti probajte s tim. Biti ćete prvi koji će to uspjeti.Napišite manifest, nađite pobornike, način i sredstva. Ako to radite u ime pacifizma onda nemojte koristiti sredstva suprotna svojim uvjerenjima. I kad to sve napravite opet morate imati neke zakone, neka pravila, neku policiju i neki sud jer opet će se naći postotak ljudi koji ce htjeti baš vaš auto, baš vašu kuću ili baš vašu ženu.ne razmišljaju svi kao vi – ja želim imat i ja ću zaradit, u svakom društvu ima i onih – ja želim imat, a ne želim radit i naći ću sredsto (razlog nastanka prvih gradova-država)
Ovo za tijelo ne znam odakle da krenem koliko bi to problema stvoril. Ako vas netko napadne da bi uzeo dio vašeg tijela to bi se smatralo krađom a ne više napad na život i tijelo. S tim da u takvim slučajevima može doći do prezasićenosti tržišta npr.malim prstima sa desnog dlana bez kojeg ste baš ostali i policija vam kaže :eto zbog pada cijena na tržištu ovo je mala šteta, i nije vam uzet cijeli mali prst nego dio što ruši vrijednost štete, a i vi ste osoba srednje starosti tako da eto-sorry but jebiga ako ga nađemo dobit ćete 2000-2500kn.
Ili recimo što sam spomenuo ovrhu, dođe vjerovnik i kaže de si ti fino legni da ja vidim koliko ti koštaš i šta se iz tebe može izvući, a onda ćemo pregledat djecu.
Djeca bi nasljeđivala leševe roditelja po institutu suvlasništva,svakom pola i brzo na pijac.Ovo što ste spomenuli mafiju je besmisleno jer mafija ne kupuje nego nabavlja, i ako se legalizira prodaja mafija će opet nabavljati jer je jeftinije , pogotovo će tad biti jeftinije jer se više neće smatrati kaznenim djelom nego krađom i ako te ulove vratiš paru u vrijednosti uzetog i tražiš dalje. Ako vas toliko tišti borite se u krivom smijeru – tražite da više ljudi donira. A ako ste baš toliko liberalni onda zašto bi mene bilo briga što je netko pušio do 60. i znao je šta ga čeka, i da se zbog takvih moram osvrtat preko ramena jer ipak je to samo kao krađa novčanika.
totalno ste kontradiktorni. odbijate najosnovniju logiku.
razmislite, jel veća vjerojatnost da vas netko napadne ako vam iz džepa viri 100.000 eura ili ako vam viri 10-100 eura.
tako da ako vas brinu napadi, nije li logično da se legalizira trgovina organima, ne bi li to smanjilo cijene organa i smanjilo rizik od napada.
apropo ovoga sa novčanicama koje vire iz džepa, svi znamo da vi imate bubreg ili srce kod sebe pa ako isti na crnom tržištu vrijedi znatno više onda vam je jasno da je rizik od napada zapravo puno veći u slučaju za koji se zalažete.
mafija? pa sjetite se prohibicije. gdje je mafija najviše cvijetala, upravo tamo gdje je bilo crnog tržišta, nelegalne zabranjene trgovine.
Vi ne razumijete. U slučaju prohibicije je došlo do legalizacije. Nitko više nije radio na crno jer nije bilo potrebe. U ovom slučaju ne dolazi do legalizacije nego dekriminalizacije- u slučaju napada nije vam više zajamčeno 15 godina zatvora jer to više nije napad na tijelo nego na imovinu stoga 6 mjeseci najviše. a sumnjam baš da bi cijena bubrega toliko rapidno pola kao što ste naveli da 10-100 eura, pa ćemo se naći na recimo 700 eura a za 6 mjeseci zatvora ljudi danas kradu bicikle. Za ovaj slučaj se ne može naći primjer u praksi zato što se alkohol proizvede i nove tvornice se naprave za zadovoljavanje tržišta. Broj bubrega se ne može povećati u svijetu osim rađanjem nove dijece isključivo radi potrebe tržišta organa (to sam vam gore naveo da bi romi postali tvornice novca) .
Ali s tim bi sigurno potakli jedan uspješan biznis -prodaja onih glupih majci ” Ja sam već dva puta napadnut, nemam više bubrag i sve što mi je ostalo nakon toga je ova glupa majca!!!! ” -čisto preventive radi!!!
Vi ste toliko uvjereni da tržište riješava sve probleme. Vi mislite da ako AIDS dođe na tržište, tj ako se svi zarazimo da ćemo početi bolje razmišljati o lijeku i u roku od 5 godina zbog velike potrebe za lijekom netko cemo ga naći jer je na tržištu strašna potreba – eto vam ideje za onaj manifes. Na tržištu trebaju biti stvari koje se mogu proizvesti ili se do njih može doći bez oduzimanja prava drugih ljudi. Evo uzimali smo bubreg na primjer, spominjali ste milijunske iznose ljudi koji mogu biti donori. Čak i naš zakon ( priomjer Klasnić) dozvoljava da vama netko donira bubrag od rodbine do 4. koljena i ne morate biti na listi za čekanje. Morate uzeti u obzir da bubreg koji se transplatira u gotovo pola slučajeva se ne primi, ako se i primi u prvoj godini u 90% dolazi do zakazanja, a nakon 10-15 godina potrebna je nova promjena. Meni je žao što netko umire od otkazivanja bubrega, tko zna možda mene čeka ista sudbina i iz tog razloga ne pada mi napamet ni za 10 000 eura da ga prodam, jer bubreg se ne može proizvesti,u roku od 50 godina nitko neće imati dva bubrega jer je netko jednostavno za života kupio 10 i još 10 mu se nije primilo. Ja jesam kapitalist i smatram da se država ne treba mješati na tržište al ovo što vi tu govorite je na osnovi samo jedne kasime “tržište će riješiti”-e pa to ne vrijedi u slučaju ako tržište nema mogučnosti proizvodnje!!!!
🙂 da lopovi ne kradu jer je zabranjeno, a kada bi bilo leglano onda bi krali.
gdje samo smišljate te genijalne ideje.
pa sama logika lopova je da krade neovisno što je dozvoljeno ili nedozvoljeno, on krade jer nešto vrijedi i može se dobro unovčiti.
Uopćže nije bitno koliko bi cijena pala, činjenica je da bi pala i da bi to destimuliralo krađu.
Tko sprječava nekoga da sad koristi rome kao tvornice organa za crno tržište?
zakon?
prvi put čujem da mafija i lopovi poštuju zakon 🙂
da skratimo dugu raspravu, upravo ovo što vi pričate događa se upravo sada dok je trgovina organima zabranjena.
evo pa se educirajte malo.
http://english.ruvr.ru/2012_08_28/Black-market-on-organ-trade-still-increasing/
http://www.guardian.co.uk/world/2012/may/27/kidney-trade-illegal-operations-who
znači stvari se događaju zabranili vi to ili ne.
radi se o tome da legalizacijom smanjujete cijenu i uvodite sigurniju i humaniju transplataciju, jer ovako ako vam organ zatreba ili endaj bože vašem djetetu onda ste prepušteni bandama u pakistanu, kini ili indiji.
onako odete u hzzo i obavite sve kak spada.
ako želite učiti čitajte, ako ne želite budite konzerva i dalje 🙂
http://reason.com/archives/2011/11/11/the-case-for-legal-organ-sales
Nisam bio u mogućnosti biti prisutan al sa zadnjim postom sa napokon iz vas izvukao neko stjalište i normalan odgovor koji se ne sastoji od hrpe smajlija i lose prenesenih mojih riječi. Više od toga i bakici na pijacu izelaboriram od ovog vašeg. Ukratko ću napraviti pregledan redosljed stvari koje bi se morale dogoditi da organe stavite na tržište
1. čovjek i njegovi djelovi bi morali postati imovina (promjena zakona)
2. legalizacija prodaje ( ruši cijenu što je dobro ako ste bolesnik )
3. ako je čovjekovo tijelo imovna briše se odredba o kaznenom djelu napada na tjelo kojim je predviđena kazna 15 godina i određuje se da je to napad na imovinu tj krađa imovine s kojom dobivate 6 mj ili manje ovisno o šteti (ovo sam napisao nekolik puta i ne vidim da vi razumijete posljedice toga , posao koji je sad ilegalan i zahtjeva velike rizike od visokih kazni bi postao posao sitnih kriminalaca zbog male kazne. ako mislite da mozete unistiti crno tržište varate se. i danas stvari koje su vam dostupne u dućanima možete naći od nekih dilera za 50% manju cijenu. Budite sretni da živite u zemlji koja to strogo kažnjava i stvarno se rijetko dogada da se u Hrvatskoj nekog otme zbog trgovine organa, dok u zeljmama treceg svijeta koje ste sami naveli to je posao za cijeli život). A ako se uvede mi bi bili prvi s tim i služili bi kao zemlja opskrbe drugim zemljama. Osim ako se dogodi ono što ste rekli prije – micanje granica , i prestanak država.
4. dugoročno moje mišljenje je da bi to postao veliki problem jer se radi o robi koja nije proizvediva e sad tko zna šta bi se dogodilo nakon 50 godina .
Trenutni zakoni gdje vam bliža rodbina izravno daje svoje bubrege(bez liste čekanja) je sasvim uredu i zadovoljavajuć.
The key issue, Feehally said, was exploitation. “You are exploiting a donor if they are very poor and you are giving them a very small amount of money and no doctor is caring for them afterwards, which is what happens.
“The people who gain are the rich transplant patients who can afford to buy a kidney, the doctors and hospital administrators, and the middlemen, the traffickers. It’s absolutely wrong, morally wrong.”—a ovo će im pomoći s time da im daš još manje
Delmonico believes that any free-market system of selling kidneys would never be contained within, say, the United States, but rather would explode throughout the world where any regulation would simply not be enforced. The sellers, therefore, would be exploited, and would primarily come from the poorest countries, selling their organs to the highest bidder out of desperation. — također
I jedna pozitivna stvar zabrane. U slučaju bilo kakve nezgode, nesreće, havarije ili time slično u ovim uvijetima dobivate velike iznose odštete radi naružnjenja ili gubitak nekog dijela tijela. Ako se tijelo proglasi imovinom racunajte najviše do nekoliko tisuća kuna za recimo vašu nogu:
Mi smo sad tu naveli stvari koje se mogu transplantirati . a šta je sa nekima koje ne mogu a vi bez njih ostanete. to se onda tretira kao gubitak imovine i kao daleko manja šteta nego što bi bila u ovim uvjetima. Rekao sam vam da imate revolucionarna gledišta, možda se jednog dana uz napredak medicine,i razvoj umjetnh organa složim sa vama ali za sad to je ipak neizvedivo.
Kada ulovite vremena molio bih vas objašnjenje onog da prestanu države i maknu granice. Niste prvi kojeg sam čuo koji je to predložio al nisam još čuo nikog da je tome posvetio više razmiljanja kako bi stvari funkcionirale.
Ja bas nisam siguran u vasu pismenost, vi ste zrtva Hrvatskog skolskog sustav. Tocno zakon brani,kao i sve drugo dogada se ali sigurno u manjem omjeru nego da ne brani… Ovo oko lopova koji kradu i koji ne kradu u slucaju kada je legalizirano i kada nije ja ne znam iz cega ste vi to procitali slobodno ako nesto ne razumijete trazite pojasnjenje.
kad ponestane argumenata onda ad hominem. tako tipično.
Podržavam ovu diskusiju, u nekim elementima evidentno i žustru, i drago mi je da vas se dosta okupilo.
Načelno svi koji ovdje diskutiramo shvaćamo sukus problema iako se ne slažemo apsolutno oko svih ideja vezanih za ulogu države ili uvjeta koji bi omogućili maksimizaciju građanskih sloboda. Bitno je da se razmatra.
Isti tekst objavio sam na blogu http://pollitika.com/preduvjeti-prosperiteta, pa kada ulovite koji trenutak pogledajte koliko ljudi okupljeni oko tog bloga mogu dati nesuvislih komentara. Uglavnom tamo je okupljena ekipa bespogovornih zagovornika jake države i nema načina da se otvore za razmatranje poput vas.
Nedavno mi je pala na pamet i misao o tome koju sam zapisao ovdje https://kapitalac.wordpress.com/2012/09/28/liberalna-misao-4/
došao sam do ovog i glava mi je eksplodirala 🙂
“Utoliko je libertarijanizam totalitaristicka ideologija jer je ekstremni oblik uredenja za razliku od liberalizma koji u svojoj definiciji to nije.”
probaj diskutirati s njima pa da vidiš adrenalina 🙂
Ni ova tvoja tvrdnja, nažalost, ne stoji.
Evo primjera: http://mises.org/daily/2701
Ako se uspiješ uzdržati od stereotipnih komentara: “Ako ti se sviđa Somalija, idi tamo.” ili onog ironičnog : “Somalija je baš divan primjer u koji bismo se trebali ugledati.” – obrati pažnju na statističke podatke o promjeni tamošnje kvalitete života otkad država ne funkcionira. Dakle, može se i bez države i bez građanskog rata i bez državne policije i bez državne vojske ili sudova uspostaviti društvene odnose koji su kudikamo bolji od onih kada je država nasilno vodi glavnu riječ.
Zgodna preporuka osobe koja je istodobno suglasna da se na meni ili mojoj imovini primjeni sila ako ne platim porez ili ne pošaljem dijete u osnovnu školu. Baš zgodno.
Zakone mogu zamijeniti ugovori i običajno pravo (vidi u linkanom članku – Xeer), policija i vojska mogu biti privatni (http://www.academi.com/, http://www.dyn-intl.com/, http://www.g4s.com/, http://secopex.com/, http://www.sunkoshigurkha.com/) ili samoorganizirajući (http://en.wikipedia.org/wiki/Shomrim_%28volunteers%29), sudstvo također može biti privatno (primijeti: već danas imaš raširenu primjenu privatnih arbitraža u poslovnom svijetu ili vidi američki primjer: http://www.edcostello.com/).
O pitanju primjene prava u slobodnom društvu, tj. o nečijem pravu da se prisilno naplaćuje prodajom dijelova dužnikova tijela, ovdje doista nema dovoljnog mjesta da se potanko složi cijeli pogled na tu materiju. Ukratko, evo jednog od libertarijanskih rješenja za takvu situaciju: osoba A plaća premiju zaštitnoj agenciji i privatnom sudu po vlastitom izboru (prilikom biranja vodi se vrijednostima koje te agencije i sudovi štite). Kod tog odabira osoba A vodi se uvjerenjem da je odgovarajući sud onaj koji ne odobrava ovrhu na dijelova tijela. Osoba B, nasuprot tome, odabere plaćati agenciju i sud koji zagovaraju tu mogućnost. Osoba A ukrade od osobe B neku stvar. Osoba B tuži osobu A pred svojim sudom. Sud osobe B donese odluku da je osoba A kriva i da joj se, ako ne može nadoknaditi štetu novcem ili drugom imovinom, mogu ovršiti i dijelovi tijela. Osoba A žali se svojem sudu koji donosi odluku da je osoba A kriva, ali da je ovrha na dijelovima tijela osobe A nedopustiva. Ovu pat poziciju rješava arbitražna agencija ili pojedinac koje su odabrale agencije osobe A i osobe B…. itd. Stvar je gotov navlas identična primjeni prava u situaciji u kojoj građanina Urugvaja pred argentinskim sudom tuži argentinski državljanin.
Somalija je tu gdje je u gospodarskom pitanju više zbog svog geografskog položaja nego zbog razloga vlade i uprave. Jednom davno sam imao seminar iz međunarodnog prava o somaliji i Somalija je imala prijelaznu vladu tako da nije baš bez vlade koja je imenovana 2004 ( to je tehnička kao što smo mi imali 91. ) bila je pod protektoratom UN-a dok nije ovu tehničku izglasala. Najveći razlog tom neredu je somaliland koji je izglasao odcjepljenje od same somalije što većina zemalja ne priznaje. Nisam baš neki pacifist moram priznati , sve je to lijepo al da idem paradirat po ulicama za mir na drugom kraju zemaljske kugle ne pada mi napamet pored ovakvih problema u našoj državi šta nam trebaju još uvozni. Ovo oko ovrhe nad tijelom ako bolje pročitate vidjet ćete da sam napisao AKO TIJELO POSTANE IMOVINA OVRHA VRIJEDI I NAD VAŠIM TIJELOM, a ja sam stalno protiv proglašavanja tijela imovinom. I ovrha ne vrijedi samo za porez nego za svaki dug. Sklopite posao, ne platite dobavljača ili na u potpunosti on ima pravo ovrhe nad vašom imovinom. Dug je dug.
Ugovor nikad ne može nadomjestiti zakon. On mora biti u skladu sa zakonom tj. ne smije biti u suprotnosti sa kogentnim( prisilnim ) propisima (to su zakoni i drugi ) ali smije biti u suprotnosti sa dispozitivnim propisima ( oni koji se primjenjuju ako vi ništa ne ugovorite) . Dispozitivni propisi su naprimjer rok. on ne određuje striktno rok u kojem vi MORATE odraditi neki posao, ali ako nije ugovoreno uzima se iz dispozitivnih propisa. To su slučajevi trgovačkog i građanskog prava gdje je ostavljena širina mogućnosti strankama a ne da im zakonodavac određuje šta se može a šta ne može ugovoriti. Oni prisilni ili kogentni su iznimke u gore dva navedena prava . Ugovori nikad ne mogu zamjeniti pravo ali se oni uzimaju kao relevantni u slučaju spora , ali opet nemjte smetnuti sa uma da oni moraju biti u skladu sa zakonima.
Običajno pravo nije pravo nego jedan od izvora prava. to su neki povijesni dokumenti a razlog tomu je da bi se nešto proglasilo običajnim pravom mora se vršiti na nekom podrućju određeno vrijeme. npr u vašem mjestu postoji običaj da se u nizu kuća ulaz u dvorište gradi sa lijeve strane kuće , i da kuće imaju ne više od jednog prozora prema susjedovom dvorištu. Da bi se ono uzimalo kao pravo ne smije biti u suprotnosti sa postojećim zakonima. Sve to što ste naveli je nadopuna pravu, et da se zakonodavac baš ne mješa ako su mještani nešto dogovorili . Problem je u kršenju takvih prava. Nema sankcije. To je tu iz poštovanja ljudi prema nekom načinu života sredine. Zakonodava uvijek može uzeti neki običaj i pretvoriti ga u zakon. onda to više nije običajno pravo.
To su načini nastanka prava, i oni mogu postati zakoni ali samo procedurom kojom se izglasaju zakoni. Bez toga njihova pravna snaga a tima i pravna zaštita stranaka koji se na njih pozivaju je slaba.
Ovo zadnje oko sudova mi je malo čudno. Nemoguče je da dva suda sude tj jedan prihvaća a drugi ne neku odredbu. Zakon ima svoje granice koje se poklapaju sa granicama države donositelja, iznimno se može proširiti na svoje enklave, eksklave , kolonije i protektorate. ako imate neki link za to molio bih vas.
Imate u svakoj državi ad hoc arbitražne sudove gdje stranke same biraju nezavisne sudce , koji riješe pitanje i poslije ih platite . to nije neki problem.
Ovo sve što ste naveli privatna vojska, policija , zaštita to imate i u HRV. Moj kolega ima zaštitarsku firmu koja uglavnom radi po africi i zapravo djeluju kao vojska za zaštitu klijenata, ali država tu ipak ima primat za zaštitu najvećih interesa. ovo oko vojske, policije i sudstva ništa ne proturječim samo me zanima kako vi to zamišljate.
Zbog nemušto nadrobljenog, ispodprosječnog predavanja iz prava (npr. “Zakonodavac uvijek može uzeti neki običaj i pretvoriti ga u zakon. onda to više nije običajno pravo.”) kojim si se poslužio da bi stvorio efekt brbljive dimne zavjese imam dojam da se u ovom trenutku teško nosiš s akutnim simptomima kognitivne disonance – jasno ti je, naime, da su naši argumenti jači od tvojih, ali ih zbog Stockholmskog sindroma kojeg gajiš prema državi ne možeš jednostavno prožvakati.
Primjerice, cijelo vrijeme, među ostalim, neutemeljeno impliciraš da je zakon kao državni proizvod neko nenadomjestivo pravno sredstvo kojemu ugovor i običajno pravo ne mogu parirati – “i oni mogu postati zakoni ali samo procedurom kojom se izglasaju zakoni. Bez toga njihova pravna snaga a time i pravna zaštita stranaka koji se na njih pozivaju je slaba.”. Kako ti, pobogu, nije jasno da ti i ja ili ja i neki čokac iz Italije možemo, bez posredovanja državnih zakona, ugovorno regulirati sve moguće pravne situacije i da, isto tako, možemo ugovoriti da ćeš o našim eventualnim nesuglasicama i o svim situacijama koje smo nas dvojica propustili ugovorno regulirati odlučivati, recimo, ti ili neki ugledni privatni sudac.
Odustajem od daljnje rasprave jer postaje očito da njenim nastavljanjem i ti i ja samo gubimo vrijeme.
Šta sad znači. Ono kako se čovjek školuje čini njegovo razmišljanje.Ja nemam baš neke pretjerane simpatije prema državi ( nazavo bi ju za sad nužno zlo ) koliko vi imate prema tržištu. A da ovaj razgovor podsjeća na svečenika 16 stoljeća gdje ako se ne može na nešto dati odgovor tu je market allmighty!!!!I – To što vi ne znate nabrojati 3 zakona a mislite da ih se sve tržištem može regulirati to je vaša greška a ne moja koju ako se ikad malo posvetite materiji ćete shvatiti.Tržište samo nije dovoljno da bi se sve reguliralo. To se slažem da mi možemo ugovoriti sve i svašta ali ono opet mora biti unutar zakona, ako ubacite talijana u priču onda talijansko pravo ulazi u zbor prava- dakle možete birati pod koje pravo ćemo podvesti naš ugovor. Ali kao što sam rekao imate neke obvazne odredbe zakona koje morate poštovati. Lako za trgovačko pravo i građansko pravo gdje je zakonodavac ostavio na volji stranaka. Šta ćemo sa kaznenim, prekršajnim, kaznenim procesnim, građanskim procesnim, zakonom o sukobu zakona i drugih propisa, pomorskim zakonom.
Pravi argumenti su svuda oko vas. Tisucljeca razvoja a ovo za što se vi zalažete nikada nije postojalo i generalno sumnjam da će se dogoditi generalno svjetsko razgraničenje na koje ciljate. Imate UTOPIJU kao socijalisti- daj nam tržište i prestaju ratovi, pljačke silovanja, bilo kakva želja za ičim tuđim. samo što oni umjesto tržišta navijaju za apsolutnu vlast države.
Samo mi nije jasno do sad niste gubili vrijeme a niste znali moje zanimanje, sad znate i tu je kraj.
I jedno pitanje za kraj: u vašoj slobodnoj tvorevini gdje nema zakonodavca nego vrijedi…šta ja znam šta vrijedi. Kako bi vi odredili do koje blizine obale gliser smije voziti da ne bi došlo do ozljeđivanja kupača ili ronilaca i narvno da kupači i ronilaci ne bi išli predaleko da ne smetaju gliserima??
pročitaj ovo pa ćeš dobiti odgovr na sva svoja pitanja.
http://econlog.econlib.org/archives/2012/10/tough_luck.html
pitanja uvijek ima i sa zakonima i bez njih.
što se tiče zakona ako tijelo postane imovina, pa zakoni su tu da se mijenjaju, prilagođavaju, nisu bogom dani kako ti imputiraš.
ti ni sam neznaš protiv čega si (izgleda protiv bilo kakave promjene – status quo bias) a očito je kako sadašnji sustav zabrane ne funkcionira, činjenice o smrtnosti na listama čekanja govore same za sebe.
znači kad razrješiš svoj status quo bias, onda se odluči jesi protiv regulirane trgovine organima ili neregulirane, sloodne trgovine organima.
mi svi ovdje smo zastupnici slobodnog tržišta i to ne fanatično, nego na osnovu dobrih činjenica o slobodnoj trgovini uopće.
a to da možeš izvuči neku negativu sa jurnjavom glisera uz obalu i nekom iskorištenom siromahu i pripisati to slobodnom tržištu je bezobrazno glupo, jer ako nisi primjetio uz sve zakone i silno pravo koje imamo ljudi i dalje gaze druge ljude uz obalu bez ikakvih posljedica im iskorištavaju siromašne, dakle to nikako nije posljedica slobodne trgovine, nego problem ljudske prirode. tako da to pitanje trebaš postaviti samome sebi, kako to da uz sve savršene zakone to se ipak događa ?!
tržište i slobodna trgovina rješili su (činjenica) mnoge ljudske probleme: siromaštvo, glad, bolesti i ti si jedan od licemjernih koji ima sve što mu treba zahvaljujući slobodnoj trgovini i tržištu.
a koliko je meni poznato zakoni samo stvaraju probleme, još niti jedan nisu iskorjenili (sve što je zakonom zabranjeno ipak se događa i dalje)
probaj zabraniti glad i siromaštvo pa ćeš vidjeti 🙂
izvrstan dodatak diskusiji govori o status quo biasu koji vrlo vjerojatno uzrok zašto jako puno ljudi ne podržava trgovinu organima, jer im je pomisao o trgovini ljudskim djelovima tijela odbojna unatoč tome što bi se time spašavali životi.
A istovremeno podržavaju slobodnu trgovinu alkoholom ili cigaretama, unatoč tome što te politike zapravo djeluju na povećanje smrtnosti.
http://econlog.econlib.org/archives/2012/10/tough_luck.html
@konzervativac
“Trenutni zakoni gdje vam bliža rodbina izravno daje svoje bubrege(bez liste čekanja) je sasvim uredu i zadovoljavajuć.”
da tebi koji ne trebaš bubreg sigurno je 🙂 daj ti neke činjenice. hoćeš reći da svi ovi na lsitama čekanja nemaju nikakve rodbine? pričaš notorne gluposti.
probaj si ovu logiku primjeniti na bilo koji drugi aspekt svog života, recimo da je zakon da ti samo rodbina može izraditi automobil ili lijek ili dom ili računalo ili tv…
pa si malo razmisli, recimo da zabranimo slobodnu trgovinu automobilima i uvedemo zakon da ti samo rodbina može napraviti auto? koliko bi ljudi imalo automobil?
bubneš i ostaneš živ.
jako dobar esej o pro-tržišnom pristupu zadravstvenom osiguranju. odnosi se na američki sustav koji imaju, koji očajan i sve samo ne tržišni, ali jako zanimljivo i za sve nas koji uživamo relativno loše iako jeftinije zdravstvene usluge. No to kod nas nije zasluga sustava nego smo još uvijek relativno siromašni, cijene će ići stalno gore, a kvaliteta bojim se da ne uz odljev sposobnih i pametnih u inozemstvo. što prije shvatimo to bolje.
ujedno za one koji imaju problema sa tržištem i zdravljem u istoj rečenici, dobar početak da pokušaju razumjeti zašto je tržište važno i koji su benefiti tržišta u svakoj industriji pa tako i zdravstvu.
http://www.zakon.hr/z/404/Zakon-o-uzimanju-i-presa%C4%91ivanju-dijelova–ljudskog-tijela-u-svrhu-lije%C4%8Denja – ispravak ono za rodbinu – možete pri davanju suglasnosti tražiti da se da točno određenoj osobi. Nekad je bilo da mora biti rodbina sad je mijenjano. čl 17. pročitajte. usput možete i čl.5 čisto informativno. Znači vi slobodno tražite bubreg od koga god želite. Pravno ne može sve definirati to bi bila glupost – pravo je za pravnike i pravo je za pravna pitanja , ekonomija je za tržište i tržišna pitanja. Pravo ne može spriječiti kriminal ali ga može smanjiti, ekonomija ne može spriječiti glad ali ju može smanjiti. Moramo biti realni i reći da glad nikada ne može nestati kao ni kriminal – to je zbog ljudske prirode. Ja ne znam zašto mene svi tu napadaju da ja štitim siromašne i koješta – to je notorna neistina. 99% ljudi koji su siromašni (u razvijenim zemljama) su siromašni svojom krivnjom. Onih 1% čine baš iznimke i šta sad. pa ne mora cijelo društvo se njima podredit i sniziti standarde da bi njima bilo dobro. Vi ste pretpostavljam ekonomist. Nije ekonomija tu da sprijeci glad- nece nikad – nego da ju smanji . Kao sto je pravo tu da smanji kriminal a ne sprijeci. To je kao neki konacni cilj koji se nikad nece ostvariti isto ga glad.
Ovo sa gliserom je primjer kaznenog djela gdje da nema zakona ili zakonodavca -kako bi vi njega kaznili? tržište ne može njega kazniti jer nije poštivao običajno pravo, možda je kod njega običaj 30 metara o kod vas 60. On to ne mora znati jer se vaš običaj kod njega ne proteže jer su se oni dogovorili drugačije. A nema zakonodavca da odredi točno pravilo ( izbjegavat cu riječ zakon jer vidim da se tu ljudi na to ježe) da bi se to svelo na iznimke i da kada se dogodi se može odrediti tko tu pravila njie poštovao i daga može slijediti neka sankcija. Al vi opet morate nekog zakonodavca tu imati. A ne moze zakon doneti dio građana a dio ne. Zbog kolicine ljudi izravna demokracija je pomalo problem pa vi onda imate predstavnike kojima dajete povjerenja i dizu ruke.
Vi pretjerujete sa tim pravilima tržišta i pokušavate to svuda ugurati. Nema tržišta u kaznenom djelu, prekršajnom i takvih koliko hocete. Jedino tržište koje se tu nalazi je što se odreduje tržisna vrijednost stvari pri naknadi stete. Kao kad pricate sa matematicarom entuzijastom pa on svuda vidi formule gdje samo treba staviti parametre : formula za velicinu sisa, formula za ljubav, formula za idealni broj djece za vas brak, idealne proporcije za kucu- i da dodete nekom gradevinaru sa takvom formulu bi rekao da nije normalan i da jednostavno se ne razumije u samu materiju.Drzava se treba svesti na minimum postojanja (vojske, policija, sud) u gospodarstvu drzava stvarno nesmije imati nikakve veze osim sto se neke stvari moraju urediti zakonom ( ne mozete poslovati bez registrirane firme i temeljnog kapitala, nitko nikom ne bi placao- imali bi ovo sranje sto mi sad imamo sto je posljedica prevelike vlasti vlade, ne zakona, mora drzava regulirati mjenicno poslovanje – mjenica bez pokrica je kazneno djelo , da nije svi bi ih izbacivali). Da se malo pozabavite materijom vidjeli bi da nema zakonskog ogranicenja sta bi vas tjeralo da izvrsite i jedan vas ugovor. Hrvatska je stvarno u kurcu u svakom pogledu ali to nije razlog da sve prestane postojati i imamo zakone trzista i nista drugo.Ovu zemlju uoce ne bi trebali uzimat za primjer iceg.
Ovo bubreg i to cemo se morati sloziti da se ne slazemo. Nemam neku pretjeranu pretjeranu averziju prema tome zato sto je ljudski organ nego zbog toga sto se ne moze proizvesti i smatram da onda ipak treba s takvim stvarima dva puta promisliti ( gore ste opet navodili da samo rodbina moze kompjuter auto ili ne znam sta sve al opet ste naveli PROIZVESTI. Tu se ne radi o proizvodnji)da se sve drzave svijeta otvore po tom pitanju jos bi se otvorio za diskusiju al ovako mi jedina i za 5 godina nema vise bubrega a vani ne prodaju,Kada se medicina razvije da se moze napraviti umjetni organ potpisujem i onda treba biti na trzistu.
Evo jednog bizarnog primjera od danas,
http://www.jutarnji.hr/linic—tko-je-stedio-i-stekao-pet-stanova-taj-je-bogat-i-on-mora-vise-pridonositi-za-javne-potrebe-/1063883/
Pitanje, na koji način Ustav i zakoni dozvoljavaju ministru da posjedovanje imovine izjednačava sa zločinom ukoliko ista nije u funkciji (“funkciju” kao pojam ne objašnjava)?
@Konzervativac, molim te za savjet, ukoliko si pravnik, može li se ovo na neki način formulirati i uputiti Ustavnom sudu?
Ocjena ustavnosti se uvijek može tražiti, al taj zakon poreza na imovinu se još nije doneo tako da se nema još šta ocjenjivati, još nije izašao ni sa prijedlogom zakona .Kad se donese može se. A ovo izjednačavanje što on govori je ipak govor – Kao što on bogataše naziva zločincem možeš slobodno i ti njega na svom blogu. Svatko ima pravo na slobodu govora ali nemoj to izjednačavati sa klevetom.
Čovjek i je zločinac pošto će stvarno počet nagrađivati ljude koji su 20 godina kupovali aute, odjecu i gluposti radi vlastitog zadovoljstva a ljudi koji su ulagali ce za to biti kaznjeni. Imas i prevelik porez na iznajmljivanje stana i poslovnih prostora i cemu sad ovo.
Al moram jos dodati da mislim da taj zakon o porezu na imovinu nece zazivjeti u skoroj buducnosti, a i kada zazivi sumnjam da ce to biti u ovom obliku u kojem se najavljuje. Oni su s tim pozurili zbog ulaska u EU a oni nemaju komunalnu naknadu koju mi poznajemo (odrzavanje rasvjete,odvodnja atmosferskih voda, odrzavanje zelenih povrsina, javnih povrsina,održavanje groblja i krematorija) nego porez na imovinu. Glavni problem je što bi oni sad uveli ovisno o vrijednosti imovine, a ako ste ikad imali posla sa zemljisnik knjiigama vidjeli ste koji je nered, a da ne govorimo da jos nisu ni poceli sa nekom procjenom vrijednosti i ne znaju kako ce to obaviti…još broje stanovnistvo
Kužim ja da su to sve probni baloni, ali nisam baš optimist. Skuhat će oni već nešto, a već sada je jasno da ništa po tom pitanju ne možemo učiniti.
Interestante komentare na usporedivu temu je dao Ustavni sud kad je ukinuo neke odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Taj je zakon propisivao da se može se poljoprivredno zemljište može dati u zakup fizičkoj ili pravnoj osobi na rok do tri godine, uz naknadu zakupnine vlasniku zemljišta, ako ga vlasnik nije obrađivao. Zatim ograničenja raspolaganjem kod prodaje i sl. Ustavni sud je odlučio ukinuti. Bilo je i drugih slučajeva gdje je USUD štitio vlasnička prava od države.
Link je tu, kome se da čitati. http://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/Novosti/C12570D30061CE54C12577590033F8F9?OpenDocument
Pingback: Tajkuni: heroji a ne zločinci (o uništavanju firmi zbog zemljišta) | Usporedbe
Pingback: Privatno vlasništvo dio 2. | Nekompetentna reakcija