Oznake
brzi internet, Dončić, ljudska prava, Milanović, projekt, vlada
Vlast je zamislila Hrvatsku kao zemlju u kojoj svaka kuća i svaki građanin mora imati dostupan najmoderniji i najbrži internet, naravno i jeftiniji.
U tu svrhu pokreće projekt izgradnje optičke mreže širom zemlje, pri čemu bi se postojeća optička infrastruktura javnih tvrtki trebala usput integrirati u cjelovitu mrežu. Vlasništvo nad tom novom mrežom političkom odlukom prenosi se na tvrtku “Odašiljači i veze” – koja je u državnom vlasništvu. Toliko o neshvaćanju konkurencije i na koji način ona djeluje na tržište, očito je bolje stvarati državni monopol. Ne znam zašto se u tom pogledu ne čuje ni glasa iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.
Politička manipulacija?
Ministar Hajdaš Dončić iznosi građanima primamljivu ideju o brzom, jeftinijem i svima dostupnom internetu. No istovremeno znatno tiše govori da je vrijednost projekta procijenjena na 12mlrd HRK. Cijeli broj izgleda ovako: 12.000.000.000 HRK. Usput rečeno, to je otprilike 10% trenutnog javnog duga države, no što bi se vlast zamarala vraćanjem istog kada još uvijek može zaduživati građane.
Trošak će kao i uvijek kroz porez platiti zaposleni građani, kojih je cca 1 milijun, pa i da svako od njihovih kućanstava “dobije” brži i jeftiniji internet to će svakoga od njih koštati 12.000 HRK. Trenutno, super-brzi internet bez ograničenja količine podatkovnog prometa tzv. “flat internet” dostupan je za cca. 130 HRK (cijena malo varira ovisno o pružatelju usluge) što znači da za iznos, kojim ćete silom porezne represije pomoći i podržati uvođenje Dončićevog bržeg i jeftinijeg interneta, možete surfati više od 90 mjeseci ili gotovo 8 godina. Kada će dakle taj Dončićev internet postati jeftiniji i isplativiji od postojećeg?
Premijer govori kako bi internet trebao biti ljudsko pravo (nemam link, čuo sam na Dnevniku Nove TV). S obzirom da se očito radi o suludom projektu kojeg vlast želi financirati novcem građana nekako mi se čini da ta ideja ne spada u domenu ljudskih prava. Radi se o plitkom političkom populizmu i manipulaciji kojom vlast želi zadobiti odobrenje građana da projekt pokrene i provede do kraja. Neki komentatori teksta na Jutarnjem već plješću i konstatiraju kako je konačno došlo vrijeme da vlast građanima vrati novac kojim su nekada gradili telekom infrastrukturu. Osim što vam vraćeno neće biti ništa za ovaj projekt platiti ćete čak i višu cijenu nego što ste nekada platili za uvođenje telefona.
Što dakle govori realnost?
Prema pokazateljima svjetskog razvoja u Hrvatskoj se internetom 2011. godine koristilo 70,53% populacije, dakle cca 3,2 milijuna građana. Internet im je očito dostupan, ne nužno u svakom od njihovih kućanstava ali im je dostupan i oni ga koriste. Opravdano pretpostavljam da određen dio građana ne koristi internet jer je premlad ili prestar ili informatički nepismen. DZS-ov pregled stanovništva po dobi govori kako se okvirno isti broj stanovnika, dakle 3,2 milijuna, nalazi u rasponu od 10 godina starosti do 70 godina starosti. Je li dovoljno rečeno?
Za koga se dakle vlast sprema potrošiti 12 milijardi kuna hrvatskih građana? I doista, koja je zapravo svrha projekta s obzirom na podatke koje nalazimo u realnosti?
U vrijeme visokog tehnološkog razvoja, kada većina građana ima dostupan brz i relativno jeftin internet kao i mogućnost da odaberu usluge različitih operatera, koji se istovremeno trude zadovoljiti zahtjeve i zadnjeg mogućeg korisnika, vlast pokreće suludo skup projekt, ovlašćuje javnu tvrtku da upravlja cijelom mrežom koju će izgraditi tim novcem, da bi postigli ono što je već očito postignuto kroz konkurentsko natjecanje telekom operatera.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Jako dobro, hvala na vrlo lucidnoj opservaciji – nisam imao ni vremena ni volje upuštati se u dublju analizu pa sam zamalo “nasjeo” na J.Koreja/Malezija/Malta model superinternetizacije nacije kao preduvjeta jakog razvoja.
No iako sve što ste napisali stoji, možda valja razmisliti i kolika je točno penetracija broadbanda u HR i koliko bi nakon ovakve investicije bilo novih korisnika ili korisnika sa proširenim mogućnostima?
Dakle da, netko bi nam trebao pokazati nekakav ROI, IRR ili bar NPV projekta.
Odakle podatak o 12mlrd kn?
Igrom slucaja znam da je HEP za vlastite potrebe komunikacije/upravljanja vec položio dosta optike a da im tolika propusnost nikad nece ni trebat. Naravno da sam protiv takvih nebuloza, ali ako je stvarno tako onda bi bilo šteta to ne iskoristit ako su novci vec davno utrošeni i ako je stavljanje u funkciju nekakav minorni trošak.
Pretpostavljam da su o tome govorili na sjednici Vlade, Jutarnji prenosi podatak ovdje http://www.jutarnji.hr/drzava-pokrece-projekt-stvaranja-nove-opticke-mreze–ukupna-vrijednost-projekta-penje-se-do-12-milijardi-kuna/1079254/
Prekrasno…
ps, mišljenje “stručnjaka”, naravno s happy endom kako ce se investicija višestruko (!!) isplatit
http://www.dalmacijanews.com/Biznis/View/tabid/73/ID/109484/Hrvatska-ce-ustrojem-nacionalnog-telekom-operatera-visestruko-dobiti.aspx
Sjetim se svaki dan kako je Thatcher konstatirala da je problem socijalista što u konačnici ostanu bez novca [poreznih obveznika] kojeg mogu trošiti. Tragično je što Hrvati to ne shvaćaju, a problem tog neshvaćanja jest utkan u naš genom, jednostavno smo programirani da slušamo i pokoravamo se idejama političke vrhuške, već nekoliko generacija.
Pingback: Privatizacija INA-e kao izgovor za novo haračenje « Kapitalac
Pingback: O problemima uspostave novog državnog telekoma |