Oznake
Catalonia, Catalunya, Katalonija, referendum, samostalnost, Španjolska
Katalonci žele samostalnost i odvajanje od Španjolske, a Španjolska to ne dozvoljava. Kratko i jasno.
Pa ipak to ne sprječava Katalonce da se polako ali sigurno konstituiraju i teže osamostaljenju. U prosincu 2012. regionalna vlast poprimila je obilježja parlamentarne vlasti, prije svega jer svoje djelovanje sada posvećuje osobitom interesu odvajanja, a manje uskladom sa interesima matičnog parlamenta.
Jučer su u parlamentu donijeli “simboličnu” deklaraciju o demokratskom suverenitetu naroda kao političkog i zakonskog entiteta. Simbolična je prije svega Mardidu. Kataloncima je vrlo konkretna. S obzirom da od Španjolskog parlamenta nikako ne uspijevaju isposlovati referendum o pitanju samostalnosti pozivaju se na katalonsko pravo prema kojem ne ovise o mišljenju Španjolaca i mogu raspisati referendum sami.
Problem iza cijele priče vezan je uz činjenicu da je Katalonija najbogatija i najproduktivnija španjolska regija, što Španjolcima koji ne žive u toj regiji osobito odgovara, a osobitost je u tome što postojećom poreznom redistribucijom dobivaju dio proizvedene vrijednosti Katalonije. Pri tome Katalonci ostaju zakinuti za plodove svojeg rada pa gledajući podatak o BDP-u po glavi stanovnika oni ispadaju tek četvrta regija u Španjolskoj. Očito je dakle da porezni sustav nagrađuje građane manje uspješne regije novcem građana Katalonije koja je uspješnija regija, dok im Španjolska zauzvrat vraća članstvo u razdiobi duga države.
Ova elementarna nepravda je genetska boljka izgradnje socijalnog društva unutar kojega se vrijednost redistribuira političkim putem tj. instrumentom (porezni sustav). Ista boljka bila je jedan od osnovnih razloga raspada Jugoslavije i osamostaljenja njenih republika.
Kako Španjolska ekonomija pada u sve dublju recesiju, a vlast sve više zadužuje svoje građane (jedno i drugo su povezani događaji), tako katalonske težnje ka osamostaljenju postaju sve jače jer nepravda postaje sve izraženija. Bit će zanimljivo promatrati daljnji razvoj situacije narednih dana, sasvim mogući samostalni referendum u dogledno vrijeme, a osobito reakciju Španjolske gdje očekujem da se ispolji ono esencijalno zlo prikriveno političkom propagandom socijalnog kolektivizma kao ideala čovječanstva.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Kakav je tvoj stav eventualnom referendumu građana Istre o odvajanju Istre od Hrvatske?
Vrlo jasan – ja nisam osoba koja ima pravo odlučivati o tom pitanju. U tom smislu, ukoliko se Istrijani uspiju sami među sobom dogovoriti o tome – neka se odvoje.
Mislim da je ideja da se Katalonija odvoji cisto pluralistickog karaktera. Odvajanjem bi odredjene interesne grupe dobile deo kolaca raspodele budzeta (proracuna). Sve bi se delilo medju njima (subvencije, posticaji itd), sto stvara utisak socijalnog drustva, samo je raspodela drugacija. To povecava potrosnju, javni dug, povecava administaciju. Sto utice na smanjenje morala, radne etike jer svi traze posao u drz. upravi. Sto znaci da individualno gradjanima nece biti nista bolje.
Postoji evidentan osjećaj kako se njihova vrijednost iskorištava, ali oni doista jesu najproduktivnija regija Španjolske. Baš poput slučaja naše bivše države gdje je Beograd planirao i usisavao vrijednosti federativnih država, sam prosperirao i filtrirao ta sredstva, a tek dio resistribuirao nazad državama.
Problem interesnih skupina uvijek je prisutan kada država tj. vlast ima dominantu rolu. Dakle odvajanjem će sasvim sigurno neki pojedinci, vezani svojim ulogama direktno za vlast ili kao lobisti uz vlast, prosperirati. No to nije argument protiv odvajanja jer isto pa i gore od toga im se dešava upravo sada. Prosperitet interesnih grupa je veliki demotivator građanima koji u nemogućnosti iznalaženja drugačijeg puta i sami žele postati bliski vlastima i teže tome da vlastima dođu u milost, sposobniji kroz državne projekte (u Hrvatskoj bi za to primjer bila poticajna politika), a oni manje sposobni kroz programe socijalne pomoći. Promjene doista moraju doći od građana i njihovog shvaćanja da takvo stanje, u kojem vlast dominira, ne vodi u prosperitet koejg žele.