Oznake

, , , ,

ivanisevic

U maniri dosljednih socijalista Hrvati svakodnevno raspravljaju o tome koliko tko zaslužuje i neprestano se važu jedan s drugim i procijenjuju. Tako i jutros, povodom ZG indoorsa, umirovljeni teniski as Goran Ivanišević gostujući u Kolaričinoj radijskoj emisiji na Anteni, koju ne slušam već sam vijest pročitao na Jutarnjem kojeg uglavnom koristim kao stimulans kada nemam inspiraciju pisati o nečem konkretnom – a piše mi se, govori o vrijednostima koga ili čega – njegovih kolega tenisača i općenito tenisa kao sporta.

Da ne razvlačim, Goran poštuje ženski tenis ali smatra da tenisačice nisu zaslužile iste nagrade za svoj uspjeh kao i njihovi muški kolege tenisači. Opravdava to kraćom igrom (što je dio teniskih pravila) te općenito fizičkom inferiornošću (prema njegovom mišljenju svaki malo bolji teniski trener može pobijediti vrhunsku tenisačicu). Meni navedeno ne zvuči kao ikakvo opravdanje za manju plaću ali neka priča što želi, ima na to pravo. Problem bi nastao kada bi odlučio djelovati po tom pitanju.

Kada bi se vrijednost igranja tenisa mjerila po vremenu provedenom na terenu tenisačice bi evidentno zaradile manje. No zašto bi onda morale pristajati na teniska pravila u kojima je ženama određeno da igraju set manje? Izjednačavanjem u tom pogledu neki bi rekli kako se žene sada stavlja u teži položaj i tjera ih se na nadljudski napor, a zašto? Sve zbog profita!!!! Kada bi se vrijednost mjerila po vremenu provedenom na treninzima tada bi i oni neuspješni tražili dio svojeg kolača jer i oni provode jednako vrijeme u dvoranama pokušavajući istjerati pakljavost iz svojih ruku i nogu ne bi li uspjeli rezultatom doći do pobjede i financijskog uspjeha.

Ideja po kojima bi se tenisače moglo evaluirati i plaćati ima bezbroj, pustite mašti na volju kao i Goran, i sve do jedne su gluplja jedna od druge, a o tome tko bi i pod kojim uvjetima pristao financirati iste da ne govorim.

O tome koliko zarađuje tenisač, a koliko tenisačica odlučuje onaj tko ih plaća. Zarada tenisača, ako govorimo o zaradi od igranja tenisa, jest turnirski fond. Organizator turnira pokušava namaknuti što veći iznos u turnirski fond kako bi njime privukao bolje i atraktivnije igrače, a takvi privlače i publiku, a i sponzore koji žele da publika, pa i mediji, gledaju njihova imena i logotipe istaknute okolo teniskih terena, jer im žele nešto prodati itd..

Osobno ne vidim da tenis kao sport nešto trpi zbog toga što su tenisačice plaćene jednako kao i tenisači, niti vidim jaz trenutno aktivnih tenisača prema tenisačicama – osim ovih umirovljenih (valjda mu je mirovina mala pa sad lobira da se tenisačima povisi fond na štetu tenisačica). Cijela “teniska industrija” očito radi svoj posao na optimalan način. Uspješne nagrađuju, jer oko njih se vrti mnogo posla, dok neuspješni otpadaju s turnira i uglavnom ne zarađuju dovoljno da bi se održali u tom sportu dulje vrijeme. I dok je tako to je dobro.

Svako dobro,
vaš Kapitalac