Oznake

, , , , , ,

Budalaške mjere koje Vlada RH provodi u svojim gospodarskim politkama jednostavno nemaju granica. Ne kažem “budalaške” zbog toga što smatram da su krive (njihovo postojanje je krivo samo po sebi) već zbog toga što jako dobro ilustriraju općenitu nemoć vlasti države da upravlja ekonomskim pitanjima i da kroz njih koristi građanima u onoj mjeri u kojoj bi možda i željela – svima. Vlada unatoč poražavajućim rezultatima svake prethodne politike ustraje u nametalju novih i dorađenih politika istog tipa kojima pokušava izvući ljude iz ponora gospodarske neaktivnosti, nezaposlenosti i siromaštva.

Napori Vlade RH u iznalaženju funkcionalnih ekonomskih politika mogli bi se usporediti s naporima nekog čovjeka da jednu običnu ribu, koju je more izbacilo na obalu, održava na životu na način da rukama grabi vodu koja se nalazi na korak do ribe umjesto da ribu baci u vodu. Ribi je tako jedina šansa neka plima, za koju nitko ne zna da li će i kada naići, a kada eventualno naiđe čovjek će si slavodobitno pripisati zasluge za spašavanje ribe, ustvrditi da je to što je radio bilo dobro te i druge pozvati da u slučaju ribe na obali čine isto.

Turizam je najveća gospodarska grana ove zemlje. I političari to znaju. Znaju i da niži porezi djeluju stimulativno pa su PDV u turizmu spustili na 10%. Isti stimulans pokazao bi se koristan i u svakoj drugoj gospodarskoj grani, ali ne, povlastice dobivaju samo oni koji se uklapaju u gospodarsku politiku i strategiju Vlade, ostali dobivaju frišku figu i masku magarca koju moraju nositi na glavi – a s magarcima načelno nitko ozbiljno ne računa. Računajući na možebitno manje prihode od turističkog PDV-a (“možebitno” jer ako cijene usluga porastu onda će uprihoditi i više poreza) Vlada osmišlja ambiciozne ali maloumne mjere za produljenje turističke sezone.

“Stalni sezonac” – ova oksimoron mjera koju je osmislio ministar Mrsić, also known as “Mr. zapošljavam za 1600 HRK dok svi drugi poslodavci moraju platiti minimalac od 2800 HRK, i baš sam velika faca”, trebala bi od sada omogućiti sezonskom radniku da ostane zaposlen i van sezone na način da troškove njegovih doprinosa plate porezni obveznici, a plaću poslodavac. Sasvim sam siguran da baš ni jedan poslodavac koji nema posla van sezone neće pristati na ovaj deal. Zašto? Ako ne ostvaruje prihode onda ne može isplatiti ni kune tom “stalnom sezoncu” za posao koji se van sezone ne radi.

Ova mjera na isti način neće imati nikakav utjecaj na produljenje sezone jer o tome koliko dugo će tko boraviti na Jadranu odlučuje onaj tko boravi na Jadranu. Suludo bi bilo vjerovati da turisti odlaze s Jadrana zato jer hoteli zatvaraju svoja vrata, dok s druge strane turisti dolaze, a turistički djelatnici okreću pločice na svojim vratima sa “otvoreno” na “zatvoreno”. To jednotavno nije slučaj. Sezona stagnira početkom rujna i malo po malo jenjava do kraja listopada. Prijelaz u rujnu se odnosi na početak novih aktivnosti koje donosi jesen (početak škole zahvaća i strane turiste, ne biste vjerovali), dok umirovljenici čine najveći dio vansezonske populacije koja preuzima štafetu, da se tako izrazim, i sklona je čubljenju na obali dok ih vremenske prilike ili ini razlozi ne demotiviraju od daljnjeg ostanka.

No mjera nije samo maloumna iz perspektive poslodavca već i iz perspektive radnika. Ukoliko pristane na ovaj aranžman radnik ima OBAVEZU prihvatiti posao kod istog poslodavca i naredne godine, dakle dok “vansezona” završi, a ukoliko to ne učini dužan je vratiti u državni proračun novac za uplaćene doprinose (novac zapravo ni u jednom trenutku nije napustio proračun, ali dobro). Radnici uglavnom neće prihvatiti ovaj deal, a razloga za to su barem dva: 1) radnik želi imati otvorenu mogućnost da se zaposli kod drugog poslodavca van sezone ili odlučiti nešto treće i samo njemu poznato, 2) ne želi riskirati vraćanje novca za doprinose jer novac možda neće niti imati.

Digresija na poslodavca, i on ima uvjet! Ukoliko odluči plaćati radnika van sezone te koristiti mogućnost da mu država plaća doprinose dužan je zaposliti na neodređeno minimalno 20% “stalnih sezonaca” zaposlenih prethodne godine. Dakle osim što van sezone nema prihode od tog posla sada bi tobože bilo logično da radnike zaposli i na neodređeno vrijeme? Pa i ne baš. Odbojnost prema ovom prijedlogu pojačava niz drugih zakona, a u nekima se neisplata plaće tretira kao kazneno djelo pa poslodavac može lako završiti i iza rešetaka.

U provođenju ove mjere biti će potrošeno više novca poreznih obveznika na konto birokratskih troškova nego na konto doprinosa radnicima ili izmjereno kao korist poslodavcima, a i da to ne bude slučaj (što je apsurdni scenarij) opet se postavlja pitanje koliko je moralno financirati uspjeh jednih novcem drugih ljudi koji nisu dio te priče i imaju vlastite probleme (porezni obveznici).

Postoji i još jedna mjera “rad i nakon ljeta” koja se bavi problemom nemogućnosti isplate plaća turističkim djelatnicima, a osnovni alat za rješavanje tog problema su naravno subvencije do 50% iznosa bruto plaće uz određene uvjete koje doista nije bitno nabrajati. Detaljnije možete pročitati na Indexu.

plaza_zima
*prema obrazloženju ministra ova plaža bi u vansezonskom razdoblju mogla uspješno zaposliti 6 spasioca, 10 konobara i 4 djelatnika na čišćenju snijega kako bi turisti ranom zorom mogli lako odložiti svoje ručnike i zauzeti najbolje mjesto.

Svako dobro,
vaš Kapitalac