Oznake
*ministar vizionar – “vaš turizam na moj način”
Na Vladin Twitter poziv na postavljanje pitanja ministru turizma, vezano za objavljenu Strategiju razvoja turizma do 2020., postavio sam slijedeća pitanja ispod kojih ću dodati ministrove odgovore – ako ih bude.
1. Zašto je @VladaRH odlučila “spontani” turizam,koji bilježi konstantu rasta,pretvoriti u političko pitanje i uvesti planski pristup? #turizam
– Ostojić: zato što “spontani ” turizam može brže i kvalitetnije rasti uz jasno definirani razvojni plan
1.a) @VladaRH ne bi li ponuđači turističkih usluga trebali sami planirati svoj razvoj? Zašto bi se trebali povesti vašom “vizijom”? #turizam
– Ostojić: planovi se rade na svim razinama, a ovaj je donijet uz učešće i privatnog sektora
1.b) @VladaRH svi do jednog ponuđača usluga su se usuglasili oko te strategije? Osobito me zanima zbog mase od 49% obiteljskih ponuđača #turizam
2. Od kuda će @VladaHR namicati 1mlrd EUR godišnje za poticanje turizma? Je li to naznaka viših poreza i novog duga u dogledno vrijeme?#turizam
– Ministarstvo turizma: Strategijom se procjenjuje 7 milijardi eura investicija u turizam do 2020.godine. Navedene investicije bit će većim dijelom privatne inicijative. Nije naznaka većih poreza.
3. Zašto strategija @VladaHR smatra ekspanziju privatnog smještaja (49% noćenja), koji je osnova rasta, ograničenjem turizma (str.19)?#turizam
– Ministarstvo turizma: Rast temeljen ponajviše na ekspanziji obiteljskog smještaja u kućanstvima je ograničenje hrvatskog turizma. Postojeća struktura smještajnih kapaciteta, u kojoj hotelski smještaj sudjeluje sa skromnih 13%, negativno se odražava na trajanje sezone u nas. Struktura smještaja u kojoj s udjelom od 49% prevladava obiteljski smještaj (kućanstva) komplicira upravljanje destinacijama zbog kompleksne dioničke strukture (velik broj malih dionika), a dodatni problem je što za tako veliku količinu smještaja ne postoji strategija upravljanja, jasna regulacija niti tržišno prepoznatljive oznake kvalitete kojim bi se poticala i nagrađivala kvaliteta.
4. Strategija na više mjesta privatni smještaj definira kao problem. Hoćete li gušiti privatnu ponudu, a poticati skuplju hotelsku? #turizam
– Ministarstvo turizma: Nećemo gušiti privatnu ponudu, već poticati unaprjeđenje kvalitete obiteljskog smještaja kroz edukaciju te kroz udruživanje obiteljskih iznajmljivača u difuzne hotele.
5. Kojim pravom @VladaHR definira targete privatnom smještaju (str.63) te planira u iste investirati 295mnEUR(str.54)? #turizam
– Ministarstvo turizma: Radi se o Strategije u kojoj smo procijenili investicije u sve segmente turističke ponude pa tako i u obiteljski smještaj.
6. u 2025. planirate 39% obiteljskog smještaja (str.64), danas on čini 49% (str.20). Kako i zašto planirate smanjenje privatne ponude?#turizam
– Ministarstvo turizma: Ne planira se smanjenje ponude, već povećanje udjela hotela u ukupnom smještaju, što dovodi do promjene i u udjelu obiteljskog smještaja, koji bi trebao kvantitativno ostati na istoj razini.
A) @VladaRH hoće li ministar, ili netko iz resora turizma, odgovoriti i na preostala neodgovorena pitanja? #turizam
– Vladin Twitteraš: @kapitalactwitt @MJuricDuTVnet To nije bio intervju, već je ministar odgovarao na mnoga pitanja tviteraša, kao i korisnika Facebooka.
– Vladin Twitteraš:@KapitalacTwitt @MJuricDuTVnet Za sva preostala pitanja javite se direktno u Ministarstvo #turizam na: press@mint.hr Hvala! 🙂
Ostatak odgovora, na pitanja 2-6, pristigao je 11.02.2013, a u ime ministarstva odgovore je dao njegov samostalni odjel za odnose s javnošću.
Dati ću samo kratak završni komentar, naročito vezan za odgovor na treće pitanje. Dakle odgovori ministarstva potvrđuju moju osnovnu pretpostavku – Vlada namjerava turizam pretvoriti u plansko-političko pitanje. Najveći udio turističkih kapaciteta predstavljaju mali obiteljski smještajni objekti koji su u privatnom vlasništvu (čak 49%), što je promatrano iz perspektive ministarstva, koje želi planski pristup u turizmu, veliko ograničenje jer u toj zoni trenutno nemaju mogućnost diktirati razvoj.
Navod ministarstva kako je visok udio obiteljskog smještaja uzrok niskog udjela hotelskog, a što uzrokuje kraće trajanje turističke sezone (od onoga što si je ministarstvo zacrtalo kao “optimalno trajanje”), jest promašena premisa. Postojeći smještajni kapaciteti rezultat su realne potražnje za istima. Pretpostavka da će ulaganje (države) u izgradnju novih hotelskih kapaciteta produljiti trajanje turističke sezone je nedokaziva – što se vidi i u samoj strategiji koja se u cjelini bavi pretpostavkama. Strategija je odraz želja planera unutar ministarstva i ona svojim sadržajem ne argumentira i ne dokazuje da će se izgradnjom kapaciteta, koji prema Vladinoj viziji nedostaju turizmu, te koji će stvoriti velik trošak tijekom provedne, postići željeni cilj.
U procesu očekivanja rezultata strategije, u roku od minimalno 7 godina kako se planira, najveću korist imat će isključivo ministarstvo turizma i institucionalni okvir države, kojim upravlja Vlada, te će on u odnosu na građane nepotrebno ojačati ovom ulogom koju si je ministarstvo samo dodijelilo, bez ikakvog smisla ili koristi iz perspektive građana koji se bave turizmom u okviru svojih privatnih inicijativa, a još manje iz perspektive građana (poreznih obveznika) koji će kroz porezno opterećenje biti prisiljeni nositi dio tereta investicijskog elementa ove strategije.
Odgovor na četvrto pitanje u skladu je s planskim idejama – Zašto Vlada postavlja za cilj da se obiteljski iznajmljivači udružuju u “difuzne hotele”? Ukoliko za isto postoji realna potreba oni će to učiniti sami, sada ili kasnije ukoliko uopće tržišni uvjeti pokažu logičnu potrebu za to. Vladinim poticanjem obiteljskih iznajmljivača da se udružuju planski u neke više rangirane entitete nije odraz realnih turističkih zahtjeva i u konačnici može biti vrlo štetno, kako za same poduzetnike koji će se na taj način udružiti u neodržive klastere, tako i za građane koji će trpiti financijski teret promašene Vladine strategije dok se iste bude spašavalo novim financijskim poticajima.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Država ni ne može drugačije nego samo parazitirati na tuđem uspjehu. Kad vidi da je neka grana gospodarstva krenula, onda se odmah počne pričati o potrebi “regulacije tržišta”, “strategiji razvoja”, “poticajnim mjerama” i sličnim čudesima koja upropaštavaju gospodarstvo ove zemlje.
I troši mukom zarađeni novac građana na “spotove” koji “promoviraju” itd…
Kako je privatno poduzetništvo i privatno vlasništvo državni neprijatelj broj jedan, ne čudi ni stav “Strategije” o privatnom smještaju…
Paraziti!
Red pljačke, red nepravde, red nelojalne konkurencije i evo ti naške strateegije.
Što prije ukinuti ministarstvo turizma!
Pingback: [Ostatak odgovora na pitanja] “Strategija razvoja turzima…” « Kapitalac
tržišno prepoznatljive oznake kvalitete kojim bi se poticala i nagrađivala kvaliteta
Oznaka kvalitete su zadovoljni gosti koji se vraćaju nazad, a jedini poticaj na kvalitetu je postojanje konkurencije. Neće godišnja dodjela nekog zlatnog falusa natjerati privatnike da budu kvalitetniji.
Sad ću ja ponovit prispodobu (već sam nekoliko puta na raznim mjestima pisao isto, ali što ću kad mislim da je dobra).
Zamislite da uložite ušteđevinu u nekakav kiosk sa slasticama. Kupili ste opremu, platili rentu, imate dobavljače, ljudi prolaze, kupuju, radi se… I jednog dana se pored kioska naser… nacrta neki lik, pozove novinare, i počne držati konferenciju, te kaže: “Imali smo ove godine odličan promet u kiosku, posebno dobra je bila božićna sezona, prodalo se pereca i torti čak više od očekivanja. Iduće godine planiramo rast prometa od 10%, što znači da ćemo više i zaraditi. A pripremamo i plan za idućih sedam godina…”
Bi li kao vlasnik kioska bili u najmanju ruku zbunjeni, a zapravo, vjerojatnije, revoltirani bezobrazlukom? Što taj misli pod tim da smo MI zaradili, da MI očekujemo porast prometa, odakle mu, sunce mu nepristojno, uopće ideja da komentira moj privatni biznis?
E pa tako ja vidim ministra turizma kad komentira turističke brojke. Uvreda zdravom razumu i svima koji se turizmom bave…
čak štoviše, da zahvaljujući čistoj govoranciji odjednom počne preslagivati tvoj kiosk, uzimati novac iz tvoje blagajne i trošiti ga na izgradnju tende, grijane terase – tako da gosti i zimi mogu sjesti, širiti ponudu i na slane proizvode o kojima pojma nemaš ili dovuće kamionom kiosk iz susjednog kvarta, zajedno s njegovim vlasnikom, jer ima u planu napraviti “difuzne kioske”…
Pingback: Neoliberalni kapitalizam – Babaroga moderne ljevičarske elite | Tko je John Galt?