Oznake
O priči male Nore javnost zna dovoljno, njena borba za život traje, liječi se od zločudne bolesti u dječjoj bolnici u Philadelphiji, a njeni roditelji uspjeli su dokazati kako ljudska solidarnost ne poznaje granice.
Norina priča govori kako ljudima nije potrebno javno zdravstvo niti ministarstvo zdravlja da bi umanjili rizike vezane za zdravlje ili se uspješno liječili. Upravo je nužno potrebno suprotno, nitko ne bi smio svoje zdravlje bezuvjetno prepuštati u ruke monopolističkom sustavu već unutar granica države inzistirati na razbijanju monopola koji će dovesti do mogućnosti izbora bolje zdravstvene usluge koju ionako plaćamo, naročito kada nam zatreba. Tome u prilog ide i današnji članak u Večernjem, gdje u jednom djelu nalazim ovo:
Roditelji čekaju na smještaj u kući Roland McDonald, gdje borave obitelji malih pacijenata koji su dugo na liječenju u Philadelphiji. U toj kući obitelji plaćaju samo 15 dolara po danu za smještaj iako je komercijalna cijena 75 dolara, no razlika se podmiruje donacijama brojnih Amerikanaca i korporativnih donatora koji pomažu liječenje bolesne djece u bolnici. Nitko nikad nije odbijen ako nije mogao platiti jer novac se uvijek namakne od donatora pa će se i Norino liječenje pomagati američkim donacijama.
Maloj Nori i njenim roditeljima želim svu sreću Svijeta uz nadu da će njihova priča imati sretan završetak.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Lucidno zapažanje, kao i uvijek ovdje 🙂
E sad – bi li komercijalizacija zdravstva kod nas dovela do američke situacije (tko ima plaću može plaćati više premije zdravstvenog pa ima i uslugu), ili bi nekako trebali stvoriti sustav (npr.: smanjenje poreza, porast ekonomske aktivnosti pa i porast neto prihoda od poreza koji se onda može usmjeriti i u zdravstvo) koji će Norama kod nas moći sam pomoći, a ne da svako malo imamo humanitarne akcije?
Jer ovo potonje – da, ima pozitivnih i lijepih primjera ali bome bilo je i malverzacija…
Kada bi se kod nas u ovim okolnostima, a mislim prije svega na nepostojanje vladavine prava, komercijaliziralo zdravstvo mislim da bi ljudi ostali opečeni na sve strane – baš kao što su sada opečeni samo na državnom zdravstvu.
Uz to ne možemo pobjeći od činjenice da je na socijalnom zdravstvu (koriste ga, a ne doprinose mu) više od 3mn ljudi – u taj broj sam stavio i maloljetne i umirovljenike, zatim nezaposlene i državne službenike, koji svi redom jesu korisnici sustava ali u njega ne uplaćuju. Taj trošak za njih plaća manje od 1mn zaposlenih u privatnom sektoru. Dakle nema funkcionalnog preduvjeta da se momentalno komercijalizira zdravstvo i da se ono financira na zdravim osnovama, već teret tog troška pod idealom izgradnje socijalne države, koji je mainstream od pamtivjeka, nose malobrojni zaposleni. No ta baza se smanjuje – pod mnogobrojnim problemima koje sa sobom nosi poticanje socijale na razne načine. Ako potičeš socijalu onda ćeš je imati sve više.
Dakle što i kako (IMHO)?
1. Reformirati pravosuđe počevši od Ustava, izbaciti ideale izgradnje socijalne države i zamijeniti ih idealima slobode građana, poštivanja i zaštite njihovih imovinskih prava
2. Zaštićena imovinska prava su preduvjet za ekonomski prosperitet
3. Uz postojeće javno zdravstvo omogućiti osnivanje novih zdravstvenih fondova u privatnom vlasništvu
4. Nakon doglednog vremena ukinuti obvezu sudjelovanja u bilo kojem od tih fondova – participacija isključivo na dobrovoljnoj osnovi će ljude motivirati da sami razmišljaju o svojem zdravlju. Ako ih bolest zatekne nespremne (ako nisu sudjelovali u nekom fondu) liječenje će si platiti sami imovinom s kojom raspolažu. Vjerujem da je realan broj onih koji to nikako ne mogu sami učiniti vrlo malen i takvima je moguće pomoći na solidarnoj osnovi (neka i sami fondovi ponude neki solidarni ugovor u tim slučajevima ukoliko im to koristi za povećanje baze članova – ako se ljudi zaista kroz fondove solidariziraju onda bi to trebalo biti vidljivo kroz njihovo povećano sudjelovanje u istima koji to nude).
ako sustav financiraju malobrojni zaposleni sada, zašto misliš da isti sustav ne bi mogli financirati malobrojni zaposleni i ako bi bio komercijalan?
što se to mijenja u računici komercijalizacije?
porast cijena usluga? cijene bi proasle ali proporcionalno manje od porasta kvalitete. primjetite samo da većina ljudi koji imaju novac ide van na liječenje.
Neto dobitnici ovakvog sustava su uhljebljeni u zdravstvu, namjerno neću reći zaposleni jer ima onih koji zaposleni ali su neto gubitnici jer sistem nagrađuje podobnost a ne uspješnost.
dakle komericjalizacija zdravstva bi kod nas imala za posljedicu neto gubitnike, uhljebljene, svi ostali su neto dobitnici. čak i oni koji su bolesni i nemaju novaca jer kao što vidimo uvijek ima onih koji će pomoći (no manje je novca za pomoć kad nam većina para ode na uhljebljivanje).
Američki sustab je jako loš za usporedbu jer ima ključnu manu, državne bolnice koje su kamen oko vrata njihovog sustava. Kao što znamo gore od državnog monopola je privatni monopol, dakle komercijalizacija znači bespoštednu konkurenciju.
@vedran2006,
prije svega prethodni komentar sam napisao razmišljajući o tome kako bi se komercijalizacija u ovom trenutku odigrala. Mišljenja sam da to ne bi bilo na tržišnim načelima već u nekom pro business aranžmanu koji potpisuje vlast, što bi izrodilo prilično situaciju sličnu postojećoj sa javnim monopolom u zdravstvu. Sami parametri poput cijene, i relativne kvalitete, su manje bitni u ovom trenutku. Mislim da je najveći problem nepostojanje vladavine prava iz čega se izrodilo par tisuća zakona koji su sami sebi (i birokraciji) svrha.