Što se tiče uvođenja ograničenja visine dopuštenog prekoračenja po tekućem računu koje ne smije prelaziti visinu prosječnog mjesečnog priljeva na taj račun tijekom posljednjih šest mjeseci- ovom se izmjenom sprječava prekomjerna zaduženost građana slijedom odobrenih prekoračenja po tekućim računima posebice imajući u vidu da je kamata koju banke obračunavaju na minuse po tekućem računu uglavnom tek neznatno niža od zakonski dopuštene maksimalne granice. Građani će imati godinu dana prijelaznog perioda (od dana stupanja na snagu Zakona) za svođenje minusa po tekućem računu u granice dopuštenog (na razinu prosječnog mjesečnog priljeva).
A što ako građanin ne uspije svesti minus na dopuštenu razinu? Ovrha? Zatvor? Batine? Ne znam više što reći. Svaki dan jedna ovakva vijest. A najbolje čega su se građani dosjetili jest sakupljati potpise za referendum o zabrani GMO… i na opću nesreću prilično im dobro ide ta akcija pa nemaju vremena razmišljati o tome na koji način vlast utječe na njihovu kućnu ekonomiju.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
uh…
mislim, postoje razlozi zašto su kamate na prekoračenja po tekućemu računu takve kakve jesu, i to veoma dobri razlozi
ovakvim nečim neće se pomoći “zaduženim građanima”, jer će ili biti prisiljeni na brzu otplatu, ili će se taj dug prepakirat u nešto drugo
kreditne kartice, nenamjenski krediti koji se sami sebi odobravaju (putem interneta, već je u ponudi)
i na tome nečemu drugome kamate neće bit ništa manje, jer kažem opet, postoje razlozi
zašto onda to sve raditi? zašto uvesti još jednu glupu administrativnu mjeru…
s druge strane, kada smo već tu, zašto odmah ne zakonom zabraniti i kiši da pada ispod i iznad određene količine godišnje?
ista je stvar
ma idiotizam čisti,
a što primjerice s kreditnim karticama? O njima ni riječ, što ne govori ništa o ovoj mjeri, već o općenito strahotnoj politici. Oni ne da to rade planski što rade već rade stihijski, a u paradigmi sustava u kojem djeluju zapravo rade dobar posao, barem ministar financija.
Baš sam se zapitao koliko će trebati da netko reagira na ovu najnoviju ludost 🙂
Ne uspjevam protumačiti svrhu tog ograničenja. Je li to stvarno isključivo s tom namjerom, ili je ovo neko bacanje pijeska u oči, finta kako bi nam prošvercali negdje neku još krupniju zvijerku?
Hoće li za mjesec dana reći “OK, nek vam bude, minus ostaje, ali zauzvrat porez na nekretnine definitivno ide. Štima?”.
Čuo sam dvije zanimljive ideje o svrsi ograničavanja minusa:
1) Kažu, s obzirom da su banke u stranom vlasništvu onda se i ti minusi knjiže kao vanjski dug pa ga je fora smanjiti – bilanca bolje izgleda
2) Smanjenje minusa oslobađa bankama sredstva koje onda može usmjeriti u daljnje zaduženje ekonomski impotentne države
Ne znam koliko je sve to realno, ali je svakako zanimljivo razmišljanje.
Pade i meni na pamet ovo pod 1 ali to je MONSTRUOZNO tako instrumentalizirati pojedince. Dobro je netko primijetio u komentarima na članak na nekom od portala – ima ljudi koji za razliku od ministara svoju plaću ne dobiju baš svaki mjesec.
Gdje su strukturne reforme? Gdje je neki target poboljšanja bilance (jel neki od kriterija za bolji rejting, a i ako je koliki realni impact na zaduživanje će imati?)
Što je bilo s onim o tome da se “proračun više ne može kresati jer je to jako teško”.
Nisam toliko više ni razočaran ovim manjkom vizije koliko sam frustriran izostankom alternative – prije koju godinu mogli smo se bar nadati da bi “moglo biti bolje”.
I meni je palo na pamet da možda nije stvar u tome da žele natjerati banke, ali ne toliko da daju državi lovu, koliko da ju ulupaju u firme i razne neprofitabilne investicije.
država je najveći kreditni dužnik u ovoj zemlji, možda žele potaknuti smanjenje aktive banaka pa uz obećanje da neće povećati obvezne rezerve nažicati još koji kredit od domaćih banaka… prije nego krenu s inflacijom… Vujčića već pritišču.
Je, kak su ono Vujčiću rekli da “ne koristi u dovoljnoj mjeri potencijale monetarne politike”.
Tak se sad zove inflacija….
ad 1) Nije tocno. Minusi se nikako ne vode kao vanjski dug. To je dug građana prema domaćim bankama. Vlasništvo banaka pogotovo nema veze s tim je li nešto vanjski ili unutarnji dug.
ad 2) Ni ovo ne stoji, jer bankama trenutno ne nedostaje novaca, nego im nedostaje pouzdanih duznika kojima bi ih plasirali.
Malo me razocarao Linic s ovim. Suvisna mjera, a imamo puno vaznijeg posla.
pa jedno 2 sata sam sjedio potpuno tup nakon što sam pročitao tu vijest i razmišljao bi li uopće išta pisao i što…
Sumrak pameti, ali stvarno. Ograničiti najfleksibilniji kratkoročni kredit koji postoji. I indirektno nazvati građane neobrazovanim idiotima, i sve to sa istim potezom.
A edukativna kampanja o nekoj vrsti raspolaganja novcima (EU ali *stvarno* ima love za financiranje takvih edukativnih programe za građanstvo ko pljeve), pa da znaju kalkulirati što i kako? Čisto ako proaktivna i user-friendly mjera.
O ograničavanju kamata još se nekako i može razgovarati, ali za to stvarno treba imati debele argumente – jer ako je problem previsoke kamate ili recimo (kao što se ranije pričalio) ekstraprofiti banaka – pa problem je onda strukturni, odnosno kartelašenje. To je teško za utvrditi pa adresirati ali može se bome, može, samo kad se hoće.
Uostalom, ako je sve tako prenapuhano, eto državi HPB, nek lijepo ponudi stambene sa 2% kamata pa da vidimo kak će to imati business sense. Ne branim banke ali branim zdrav razum i tržišno razmišljanje (u onoj mjeri u kojoj ga i sam poznajem)
pa zapravo mislim da kamata na “minus” nije dovoljno visoka, a banke koriste zakonski propisanu maksimalnu visinu kamate. To što su na samom plafonu dane mogućnosti ne govori ništa o bankama nego o zakonu kojeg je donijela vlast iz nekog paternalističkog motiva. No da o visini kamate banke brinu samostalno, možda bi i bile više, što bi demotiviralo građane od ulaska u tako rizične produkte. Dakle broj zaduženih i nelikvidnih građana ne bi bio toliko velik koliko je velik danas. Banci je u interesu da svoj novac u konačnici dobije natrag, njen profit jesu kamate ali profit se ostvaruje dok je glavnica alocirana.
Da, dalo bi se pričati o tome koja je stvarna funkcija odlaska u minus pa sagledavati iznos kamate, ali u praksi, kao kreditna linija je prilično “convenient”, a imate prilično oštar cirkus kad se iz dozvoljenog uđe u nedozvoljeni (nisam taj dio još probao doduše :)), pa prohibitivne mjere treba rezervirati za nešto što i nije dopušteno (ili zabraniti NEdopušteni minus, to bi već imalo smisla).
Max kamate na dozvoljeni minus su po mom (skromnom i neisključivom) mišljenju možda malo i visoke – kao građanin ja bi bome volio da negdje imam garantirani prinos od 12% pod uvjetom da “držim” svoje pare kod dužnika. Ili ako mislim da je risky onda mu smanjim minus, pa opet dobro.
Dakle slažemo se 🙂
Glede i u svezi visine kamate … molim cijenjeni publikum, odnosno pučanstvo … da se interesira kolika je tzv. sistemska kamata.
Za neinformirane – to je kamata koju nam majčica država naplaćuje AKO NJOJ KASNIMO.
Nazovete li vlastodržačku službu za otimanje novca građanima i poduzećima, dakle – poreznu upravu – dobit ćete neke poprilično maglovite odgovore. Neki će se čak izmotavati da ne znaju o čemu je riječ. MOžda čak i ne znaju (!!!!) A radi se o jednostavnom odgovoru koji sadrži broj od pišljive dvije znamenke.
E, sjećanje me još uvijek dobro služi i sjećam se vremena kad je ta kamata bila cca 18-tak posto. Gle čuda … u to doba je kamata koju su banke naplaćivale na minuse po tekućim računima /nedozvoljen prekoračenja bila – tu negdje.
Vjerujem da se stvari nisu mnog promjenile.
Zaštita građana? My ass.
To se u nas zove zatezna kamata i sad iznosi 14% ili 15%. (Možda te nisu razumjeli s pojmom “sistemska”, nisam ni ja).
Osobno nisam za to da se ta kamata spušta zato da bi dužnicima bilo jeftinije kasniti.
S druge strane, koliko znam, u Austriji i Njemačkoj je ta kamata vrlo niska, mislim oko 5%. Time se vjerovnike tjera da svoja kašnjenja puno brže utjeruju nego u HR (jer im kašnjenja nisu isplativa uz tu kamatu). Time se izbjegavaju dugotrajna kašnjenja, ali su i ovrhe puno brže nogeo kod nas.
Ovo s Austrijom i Njemačkom je dobra opservacija u kojoj je vidljivo kako je jedna od osnovnih zadaća države da zaštiti vlasnička prava građana, dakle ukoliko se ugovor između dviju strana krši, bez obzira o kojoj je riječ, a za ovaj slučaj to je vjerovnik koji potražuje (osnovano, radi se o njegovoj imovini) sustav mora biti ekspeditivan i zaštititi oštećenu stranu.
Kod nas je gotovo u pravilu uvijek upravo suprotno, kao u ovom slučaju Linićeve intervencije, banke posude novac kroz prekoračenja po računu uz dozvoljenu kamatu (zakonom određenu, što je užas svoje vrste i sada vidimo zašto), da bi se vlada pojavila kao arbitar nakon što je ugovor zasnovan, bez da je tko oštećen, i primoravala obje strane da postupe suprotno dogovorenim uvjetima, dakle uvodi element retroaktivnosti, gdje je oštećena strana prije svega banka koja je plasirala svoj kapital sa uračunatim rizikom u toj kamati, ali i građanin koji će morati u ovom trenutku podnijeti teret veće rate kredita kojim će otplatiti ovaj dug.
Siguran sam da je i bez ovog nesmotrenog Linićevog poteza (nije iznimno tako) svaka banka spremna svojem klijentu restrukturirati minus nekim povoljnijim oblikom kredita ukoliko ovaj izrazi tu želju.
Implikacije ovog Linićevog poteza ni on sam u ovom trenutku ne može sagledati, a ne sagledavaju ni oni na koje se on odnosi, dakle građani sa prekoračenjima preko 100%, koji se trenutno zabavljaju likovanjem nad vladinom kaznom “zlim bankama koje će dobiti što zaslužuju”, koju ovaj gura u prvi plan u propagandnim porukama (kaže Linić; građani to je za vaše dobro, banke moraju spustiti kamate).
a koliko je plaća država u minusu?
da prvo sebi bradu napravi Linić umjesto da soli pamet okolo a njegova blagajna u minusu do kraja, ja mislim da je on ljut na bankare jer će uskoro morati raditi novi rebalans pa sad ucjenjuje.