Oznake
besplatni prijevoz, besplatno, električni automobili, Estonija, EV, javni prijevoz, punionice, vladavina prava
Estoniju ponekad znam navesti kao primjer države koja se u pogledu ekonomskih sloboda uspinje na ljestvici najslobodnijih zemalja svijeta, te kao zemlju koja je uspješno odvojila pravosudni sustav od vlasti i uspostavila vladavinu prava koja primarno služi da zaštiti imovinska i vlasnička prava građana.
No pitam se, kada vidim ovakvu ili ovakvu vijest, koliko su oni zapravo shvatili vladavinu prava i koliko su građani uvjereni da je vlast ograničena u svojim postupcima kroz koje nameće svoju volju i oduzima izbor građanima.
Piše PoslovniPLUS, i čestita gradskim vlastima Tallinna na tome što su građanima omogućili besplatan gradski prijevoz, a estonska vlast i besplatno punjenje električnih automobila (onima koji ga imaju, a nekako vjerujem da više takvih vozila imaju pravne nego fizičke osobe, no to je moje naklapanje i neprovjerena informacija, u konačnici nebitno).
Za one kojima nije jasno što je u ovoj vijesti diskutabilno – ne postoje besplatne stvari niti usluge, naročito kada govorimo o uslugama koje vlast omogućuje svojim građanima.
Tako i u ovom slučaju trošak izgradnje mreže punionica te trošak struje kojom će se puniti električni automobili platit će građani kroz porezne i rentu. Osim toga estonska vlast, poput mnogih drugih, subvencionira kupnju električnih automobila, također novcem iz proračuna. Dakle većina sponzorira manjinu koja kupuje high-tech autiće. Estonska vlast, osim što pomaže jedne na račun drugih, vrlo jasno tvrdi da želi biti globalni lider u infrastrukturi za električna vozila.
Hoće li građanima estonije biti jasno koja je veza između realnog troška tih vladinih “besplatnih” vizionarskih projekata i podizanja stope poreza? Sumnjam. To je problem zamazanih očiju koji muči i Hrvate, a s obzirom da imamo jaku tradiciju i iskustvo u tome mislim da neće shvatiti niti kada im voda dođe do grla.
Ista stvar je i s javnim prijevozom, čak i gora, navodno su prodajom karata za javni prijevoz uspijevali pokriti tek 1/3 troškova pa su odlučili što > učiniti gradski prijevoz besplatnim (?????). Ono što su realno učinili, jer druge opcije nema, jest prebacili trošak gubitaške tvrtke u potpunosti na stanovnike Tallinna koji doprinose prirezom na dohodak u gradsku blagajnu.
PoslovniPLUS svojim tekstom prenosi “briljantnu” ideju gradonačelniku Zagreba koji ima iste probleme sa gubicima ZET-a. Kako bi građane natjerali da koriste javni prijevoz, jer onaj koji ga koristi načelno se nema što buniti na cijenu (tako smatraju vlasti Tallinna, a i naše vlasti misle isto), odlučili su ograničiti korištenje osobnih vozila u gradu. Zaista briljantno. Busanje o prsa zaštitom okoliša samo je dobrodošao bonus.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Čudo kako talibanima slobodnog tržišta besplatan prijevoz diže tlak, a istovremeno im njemačka ideja o slobodnim autocestama ne izgleda besmislenom. Jer, zemlje sa pametnim vladama imaju učinkovitu infrastrukturu i jasno im je da krvotok ne smije imati naplatne kućice. Samo je pitanje zašto u birokratiziranim državama samo kapital nije oporezovan, a sve ostalo jest…
Od neistomišljenika, a ti očito spadaš među njih, nikada nisam čuo nikakav argument, samo ad-hominem poruke poput ove.
Glede kapitala – kapital je i novac, primjerice novac koji jedan radnik zaradi kao plaću. Je li plaća oporezovana? Tvrdiš da nije. No u Hrvatskoj plaća je oporezovana i do 40%. Je li dobit tvrtki oporezovana? Je li svaki proizvod koji netko kupi oporezovan porezom na dodanu vrijednost? Dakle kapital se oporezuje na nebrojenim točkama. Možda ti nije sasvim jasno što jest kapital.
Pametna vlada? Nije li svaka hrvatska vlada do danas došla na vlast jer su građani vjerovali da su pametniji od druge opcije? Ne radi se ovdje o pameti, već o prilici koja se pruža ljudima kada zgrabe poziciju vlasti. Što imaju veću ovlast to će više zastraniti i tjerati vodu na svoj osobni mlin, na trošak građana koji vjeruju u isprazne priče i mitove o “besplatnom” koje im osigurava dobrohotna vlast.
Primjer s njemačkim autocestama je dobar primjer, one su već odavno otplaćene i sada mogu biti besplatne. To nije usporedivo sa gubitaškom javnoprijevozničkom tvrtkom. Nadam se da je očito koja je razlika između otplaćene investicije i gubitaške tvrtke koju se spašava prebacivanjem troška na porezne obveznike? Ako nije, reci, pokušat ću objasniti još ponekim primjerom.
Kolega Kapitalac, evo par argumenata za nikakvo oporezivanje dohotka od kapitala:
Dohodak od rada je u HR visoko oporezovan (40% + prisilna izdavanja za zdravstvo, zapošljavanje, MIO 1. stup…)
Dohodak od kapitala je ili nisko oporezovan (isplata dobiti) ili nikiako (kamate na štednju, dohodak od obveznica, zarade na trgovanju dionicama, zarade na trgovanju nekretninama…)
Mario, štednja je novac koji je već bio oporezovan. Dakle ti dobiješ plaću, koju ti država oporezuje i do 40%, eventualni višak staviš sa strane i štediš. Ukoliko ga staviš u banku daješ ga na raspolaganje drugim ljudima da realiziraju investicijske projekte, banka ti za tu posudbu daje pozitivnu kamatu kao nagradu. Ista stvar je sa svakim navedenim primjerom, a osobito sa nekretninama. Na svaku ciglu plaćen je porez, na svaku komunaliju i dozvolu plaćena je renta. Dakle ovo također nisu argumenti za oporezivanje kapitala jer nisi uzeo u obzir što on jest. Ne čini mi se ispravnom tvrdnja da onaj koji štedi i odriče se mora plaćati porez više puta od onoga tko to ne štedi. To je poticanje loši osobina.
Kapitalac, ovo ne stoji (iako nisam siguran koliko mi se da pisati o tome).
Naime, iluzija je da je veći dio štednje posljedica plaća, a porijeklo i nije presudno za to pitanje.
Npr. netko je naslijedio ogromnu površinu zemljišta na nekm otoku. To se prenamijenilo u turističko zemljište i prodalo i nastao je veliki financijski kapital. Radim u banci i velike dio “štednje” nisu posljedica štednje od plaća.
E sad problem oporezivanja dohotka od kapitala je:
Ako netko taj kapital uloži u proizvodnju sendviča, na zarađeno će prvo morati platiti PDV, a onda porez na dobit i na kraju poraz na isplatu dividende.
Ako isti novac uloži u štednju u banci, u trgovinu nekretninama ili dionicama, na zaradu u tim djelatnostima neće morati platiti ništa.
Ali nije u potpunosti tako, on u tom slučaju daje svoj novac na raspolaganje drugome (sam ili putem banke kroz deponiranje), i taj drugi ostvaruje dobit koja se oporezuje, a prvome pripada neka alikvotna nagrada tek nakon toga. A može mu pripasti i gubitak. Znaš kako fondovi funkcioniraju. Kada dobit iz koje je proistekla pozitivna kamata ne bi bila oporezovana onda bi nagrada bila i viša. Dakle i u kontekstu poreza tu je sve u redu.
No bez obzira na to, primjer štediše u odnosu na neštedišu govori o sukusu nepravednosti oporezivanja kapitala. Onaj tko ne štedi sigurno bi želio da mu pripadne dio nečijeg kapitala, bilo da mu ga država direktno omogući (progresivni porezi ili razne socijalne naknade to dokazuju). No što se time potiče? Potiče se sklonost neodgovornom ponašanju, dakle samo treba naći magarca koji je dovoljno lud da štedi i odriče se i ujedno dovoljno glup da ne zna zaštititi to što je stvorio, i eto ti utopije. Većina građana u Hrvatskoj teži ostvariti nekakav rentni odnos. O tome sam pisao prije koji dan.
Primjer sa štednjom od plaće je ilustrativan, naravno da je priroda kapitala mnogo kompleksnija na višoj razini i tu ništa nije sporno.
Dakle, ne govorimo o oporezivanju štednje, nego kamate na štednju koja je novi dohodak.
Ta kamata nigdje nije oporezovana, jer ona banci ulazi u trošak i stoga nije točno da je na nju netko platio porez.
Isto je i sa zaradama fondova – kupe papir po jednoj cijeni, prodaju ga po većoj, a na razliku se ne plaća porez.
Imaš li argument koji porez je plaćen na zarade koje navodim?
Nema poreza na tu kamatu. Na dividendu postoji koliko znam. No to je ok tako jer je bolje da se novac okreće među ljudima gdje se odvija ekonomska aktivnost nego da završi u državnom proračunu.
No to što taj porez ne postoji ne opravdava njegovo uvođenje. Zar zaista treba inzistirati da se nastavlja istim putem koji kroji preambiciozna vlast kroz svoje utopijske projekte? Dovoljno je pogledati istu politiku PIIGS zemalja i vidjeti do kuda je to dovelo i tko u konačnici plaća cijenu. U stvari, Hrvatska je bolji primjer od PIIGSova. Ne možemo oporezovati sami sebe u prosperitet. Porezi moraju biti niži, vlast se mora reducirati, zakoni pojednostaviti, a ekskluzivna prava na bavljenje ekonomijom vlast nema pravo davati ikome svojom voljom. Ekonomija je društveni fenomen i pripada svim ljudima jednako. (otišao sam u propovijedanje, pardon) 🙂
Treba smanjiti ukupnu potrošnju države da bi se smanjili porezi i njeno daljnje zaduživanje.
No unutar preostalih poreznih prihoda države, treba uvesti oporezivanje dohotka od kapitala, a smanjiti oporezivanje dohotka od rada. Cilj (moj) oporezivanje kapitala je da se smanji oporezivanje rada, da se onda time više preferira veći rad i upošljavanje (svih resursa), umjesto iznajmljivanja (novca, druge imovine)
Ok, i to je bolje nego što imamo sada, no ako ćemo oporezovati kapital onda treba smanjiti i korporativne poreze, dakle potaknuti da novac ostane unutar tvrtki i bude reinvestiran. No kažem, i novac od ukamaćene štednje također se na nebrojene načine opet ulaže u napredak opće ekonomije. Malo tko taj novac izvuče iz banke i zakopa ga u dvorištu. 🙂
Baš me zanima koliko se depozita nakon dospijeća zanavlja i da li je i ostvarena kamata uključena u novi ciklus. Mislim da je to u velikoj mjeri tako iako u kriznim vremenima možda i nije, što je loše i još jedan razlog zašto je bolje da taj novac ipak ostane njegovom vlasniku na raspolaganju nego da završi u proračunu.
To je li netko ostavlja kamatu na štednji nije argument da ju se ne oporezuje.
Dakle i dio plaće za rad ode u štednju, ali taj dio plaće nije zbog toga neoporeziv pa onda ni ostavljanje kamate na štednji nije argument da kamata ne bude oporezovana.
Osnovno pitanje je zašto bi prihoda od vlastitog rada trebalo oporezivati, a prihod od kapitala ne. Mislim da to nije pošteno.
Razumijem, ali postoji li uopće ikakav argument za poreze? Veliki napori se ulažu u to ne bi li se našlo bilo što što se još može oporezivati. No kuda to vodi. U konačnici, nas porezno opterećenje ubija i demotivira.
Sve što se sada plaća porezima može se osigurati i kroz slobodno tržište i dobrovoljnu suradnju ljudi. Osim sudstva, vojske i policije (no neki se neće ni s time složiti). Čovjek nikada ne može u potpunosti eliminirati rizik, a najmanje će se zaštititi ukoliko će to pitanje prepustiti na brigu drugome (vlastima). Apsolutno sve što se danas financira iz poreza ne funkcionira kako bismo htjeli, a vlast je u tom procesu sama sebi dodijelila prava da priču o potrošnji proračunskog novca širi do granice apsurda. Evo onaj twitt koji sam stavio na kraj komentara, danas je političko pitanje to da se turistima omogući besplatan wi-fi na račun poreznih obveznika. I onda se građani žale da ih se rasprodaje stranicima umjesto da stranci, u ovom primjeru, lijepo kupe na kiosku wi-fi dongle i bon za surfanje i plate realnu cijenu tog surfanja. Ali ne, pretvorimo ekonomiju u političko oružje i iscrpimo porezne obveznike financijski tako da sami od toga nemaju ništa osim troška. Ni to nije pošteno.
mario ako radiš u banci onda znaš da ako se oporezuje štednja da će to značiti da će štediše tražiti višu kamatu ili će se dogoditi odljev štednje u druge klase koje su manje ili nisu oporezovane. Također porezi će se prebaciti na krajnje korisnike, dužnike u obliku viših kamata, što ćemo onda a ljudi već grcaju i ovrhe idu svak dan.
naime moraš biti svjestan da ne postoji pravda kod plaćanja poreza. Porezi se trebaju smnajivati uvijek i gdje god je moguće, i nikad uvođenje novog poreza ne dovodi do smanjenja postojećih, nego samo do još veće potrošnje države.
Ne zaboravi nije bitno ono šđto ti misliš da je bitno ili što bi trebalo napraviti nego što se radi. pogledaj u prošlost i vidjet ćeš da porezi samo rastu a kod svake najave se išlo sa pričom da će to smanjiti ovo ili ono, pravednije ovo ili ono.
Ako želiš da se smanji porez na rad, to i zagovaraj, mi se svi s tim slažemo, ali nedaj se uhvatiti u zamku da zagovaraš neki drugi porez kako bi se pravedno bla, bla, …
zaboravi na to. libertijasnki pogled ti ide u tom smjeru da shvatiš da država ili državnici koliko god dobronamjerni bili nemogu napraviti pravednije i bolje društvo nego to možemo mi sami na slobodnom tržištu, ne trebamo njih…
i nemoj zaboraviti država je osigurala svu štednju (do 400.000 kn) plus subvencionira stambenu štednju.
Sad zamisli da uvedu porez i da krene odljev štednje…uh…a 2009 su uveli osiguranje jer je nastupila nestabilnost.
o tome se niti ne priča zbog straha što bi to moglo značiti, a kamoli da nekome u politici padne napamet time se baviti. puno sigurnije je udariti na nekretnine i sl.
obzirom si bankar čitaj malo Selgina
http://www.freebanking.org/author/selgin/
ja sam svakako za smanjivanje poreza, ali nije realno da ćemo ih smanjiti na nulu pa se može govoriti i o preraspodjeli
štednje je vrlo visoka (i ima je viška), dijelom i zbog neoporezivanja, tako da se odljev o kojem pričaš već desio i to iz ulaganja u biznis u ulaganje u štednju…
lani je vlast smanjila jedan namet (HZZO) nakon povećanja drugih, tako da se i to može kad se hoće
To smanjenje doprinosa nije kompenziralo rast PDV-a iako se radi o 2 postotna boda u oba slučaja. Masa PDV-a je 10-ak puta veća. Nedavno je netko pisao u učincima smanjenja doprinosa na zapošljavanje (pokušat ću pronaći tekst, zanimljiv je), uglavnom ta 2 postotna boda na konto zdravstva nemaju nikakav učinak s obzirom na ostale namete koji opterećuju plaću, a naročito treba uzeti u obzir progresivnu stopu.
Kakav glupi komentar. Niti jedan “taliban slobodnog trzista” s kojim sam ja ikad razgovarao misli da bi država trebala graditi ceste niti ih subvencionirati… Al ono, samo se nastavi raspravljati s izmišljenim “strašilima”, to je jako korisno za poticanje zdrave diskusije.
Slažem se s prvim komentarom. Naime, ako bi se sve što košta trebalo naplaćivati izravno od korisnka, mogli bismo tako naplaćivati i korištenje svih cesta, parkova…
Mislim da bi HR imala puno više koriti od autoceste, kad bi njeno korištenje sad bilo besplatno (iako sam bio protiv gradnje zbog neisplativosti same investicije).
Jedno je želja (da ti netko nešto omogući imati besplatno), a drugo je realnost (nešto što je košta očito nije besplato). Racionalno razmatranje zahtjeva shvaćanje ove razlike.
Zanima me slijedeće, kako misliš da je moguće ostvariti da autocesta sada bude besplatna?
I drugo, zašto je logično zahtjevati da autocesta bude besplatna, ili gradski prijevoz, a ne primjerice kruh ili mlijeko koji su osnovne živežne namirnice?
Nemam želju da mi netko da nešto besplatno, nego govorim kao ekonomist.
1. Moguće je da autocesta bude korisnicima besplatna tako da se maknu kućice i država podmiruje troškove (koji će biti manji nešto manji kad nema kućica) Naravno da sama cesta nije besplatna nego da je onda mora država platiti, ali tako je to i u Njemačkoj.
2. Zato što:
2.1. Autocesta ima visoke fiksne troškove koje ne možemo smanjiti njenim malim korištenjem ili nekorištenjem. U takvoj situaciji je vlasniku ceste bolje da ja prođem njom ST-ZG za 40kn nego da ne prođem, ali mi ne može spustiti cijenu sa 180 na 40 jer bi morao svima.
2.2. Kruh, mlijeko i slični proizvodi nemaju karakteristike infrastrukture…
Mario, ne plaća država ništa. Država nema novac. To je novac građana koji je ubran kroz poreze čime je smanjena njihova novčana masa i kupovna moć. To da nešto plaća država je iluzija. Upravo zato jer znam da si ekonomist siguran sam da ti je to jasno, to su bazične računovodstvene računice. Kada jednom građaninu suma poreza odnese i do 70% svega što zaradi da li zaista možemo s opravdanjem govoriti kako nam država ili vlast (bolje rečeno) nešto daje besplatno. Čak štoviše, ta masa proračunskog novca vlastima je omogućila garanciju za beskrupulozna zaduženja i 180mlrd HRK javnog duga. To također moramo otplatiti u okviru iluzije o “besplatnom”. Nije dovoljno maknuti kućice s autocesta da bi one postale besplatne. Niti je to uopće moguće jer trošak je ostvaren. I to sasvim sigurno neracionalan (sjeti se farbanja tunela za 45mln HRK).
Glede 2.1 o ovom pitanju građni su morali razmišljati prije nego li je trošak ostvaren. No to što je on ostvaren ne znači da moramo i dalje biti robovi tom projektu. Koliko znam i sada je ta investicija neisplativa, a bilo bi isto i da je autocesta 40HRK. Ne bi se ništa više ljudi vozilo po njoj ili ne toliko više da se nadoknadi razlika do sadašnje cijene i još k tome investicija isplati. Taj autoput nije trebao biti izgrađen, no to je posljedica utopijskih želja vlasti i odobravanja građana (to je ono mazanje očiju i zaslijepljenost besplatnim). Autocesta je izgrađena po sistemu “idemo grlom u jagode”. Eto sada.
Glede 2.2 ali imaju socijalne karakteristike. Moglo bi se desiti uskoro, kada dug još poraste, zajedno s nezaposlenošću, i kada se još više ljudi nađe na ulicama kopajući po smeću ne u potrazi za PET ambalažom već za hranom, da masa bude ogorčena što država plaća infrastrukturalne kredite, a narod je gladan kruha i mlijeka. Razumiješ prirodu problema? Hrvatske vlasti su zahvaljujući svojoj prevelikoj moći započele projekte usporedive s kineskim gradovima duhova. Potrošene su puste milijarde, kratkoročno smo imali aktivan ekonomski ciklus (lažan), a sada kada je sve dovršeno vidimo da ničemu ne koristi i čini permanentan i neotplativ dug. Nije još k tome realno vjerovati da je moguće uživati u tome besplatno. Uostalom, vidi se i makro i mikroekonomski do čega je dovela ta politika. O tome ovdje govorim i kritikom toga se bavim. Osnovni uzrok tog lošeg tijeka događaja je prejaka vlast koja je odlučivala o svemu, i još uvijek odlučuje, i kojoj nikada nije bilo u interesu uspostaviti vladavinu prava jer ona ograničuje vlast u njenoj samovolji.
ad 2.1. Ne radi se o “robovanju”. Ko što napisah, bio sam protiv gradnje, ali to je sad gotovo. Sad imamo izbor a) djelomično naplaćivati od izravnih korisnika, a država će krpiti rupe jer to neće biti dovoljno b) država podmiruje sve, a korisnici ništa.
Kao ekonomist, mislim da je bolje b). Ja sam osobno za c) koji nisam naveo, ali to je izvan ove diskusije…
ad 2.2. smatram da nema ekonomskih argumenata da kruh, mlijeko i sl. treba biti besplatno. ovdje smo krenuli od infrastrukture. Npr. ja možda ne želim plaćati javnu rasvjetu ili čišćenje ulica ili sudove i policiju, ali ne možemo tako.
P.S. Naravno da znam da država nema svoje novce nego troši naše, ali nismo ovdje u osnovnoj školi da me tome podučavaš (to bi trebalo biti u osnovnoj ili srednjoj, slažem se)
Nisam ti mislio docirati, znam da to znaš, no ima ljudi koji to ne znaju i ne shvaćaju i drže da je isto vezano uz njihova prirodna prava i stoga nužno besplatno, a čitaju ovo što pišemo.
Cesta će se morati otplatiti kako god. Ako se trošak njihovog korištenja smanji negdje će se morati podmiriti razlika. Najgore mjesto za to jest kroz dodatno oporezivanje građana i kapitala koji jedini može pokrenuti ekonomiju. Osobno mislim da bi raspisivanje koncesije bilo najbolje, za građane najbolje, no uz trenutnu politiku i poziciju koju političari imaju iznad građana (kao polubogovi) tu će se prije desiti neka nova afera i malverzacija ponovno na štetu građana. No ta sumnja je produkt dosadašnjeg iskustva, a s obzirom da se institucionalna struktura, zakonski okvir i uloga vlasti nije ni u kojem smislu promijenila, držim da je sumnja opravdana.
Vlast ekonomiju neće pokrenuti na način da sakupi novac u proračun pa onda odlučuje o tome što će se raditi, ona ju je uništila povodivši se istim principom. Jedini izlaz, po mojem mišljenju jesu niži porezi, redukcija vlasti, pojednostavljivanje zakonskog okvira i prije svega najbitnija reforma pravosudnog sustava i uvođenje vladavine prava kao metapolitičke ideje. No to moraju shvatiti građani prije svega.
Evo jednog svježeg primjera paradoksa o besplatnome, ili barem logičke kontradikcije, kakvu često plasira vlast i u koju nitko ne sumnja već prije postaje njome općinjen (s Vladinog Twitter profila):
… a o paradoksu lažljivog Epimenida pisao je prof. Šikić, preporučam tekst http://sikic.wordpress.com/2013/02/22/lazljivi-epimenid/
http://mobile.theverge.com/2013/2/21/4013792/estonia-launches-nationwide-electric-vehicle-charging-network
Nije točno da je punjenje električnog vozila u Estoniji besplatno
Sve ima svoju cijenu samo su ovdje cijene povoljnije
Ipak me Estonija nije razoćarala kako sam u prvi mah pomislio
očito je PoslovniPLUS krivo prenio informaciju, no priča ima više dimenzija. Megalomanske projekte ovog tipa izvode isključivo “vizionarske” vlade novcem poreznih obveznika.
Zanimljiv podatak sam našao:”Estonia, with a population of about 1.2 million, has 619 all-electric cars, of which 500 are used by public authorities and about 100 by private people and companies.”
http://www.reuters.com/article/2013/02/20/uk-estonia-environment-cars-idUSLNE91J02O20130220
Dakle od 619 registriranih e-automobila njih 500 kupila je i koristi vlast. Razumiješ o čemu govorim. Ovakvi projekti usporedivi su s kineskim gradovima duhova, jesu nešto jeftiniji ali efekti koje postižu su isti. Vlade širom EU djeluju po principu “I wan’t it all, and I wan’t it now”. Ne ide to tako.
Mislim da se ovdje radi o pametnom ulaganju, mislim da električni automobili imaju budućnost te da onaj tko prvi razvije mrežu brzih punjača stječe vrijedno iskustvo i veliku prednost na novom svjetskom tržištu. Vjerojatno imaju jeftinu elektrićnu energiju i vožnja državnih službenika na električni pogon moze biti vrlo pametna investicija.
Mislim da su ti sjevernjaci i inače vrlo racionalni te da ne bacaju državni novac u bunar ko naši.
Autoceste su izgrađene, novac je uložen, građani su jamci vraćanje investicije, a ceste se slabo koriste zbog velike cestarine.
Mislim da bi niže cestarine (kao i niži porezi) povećale gospodarsku aktivnost i na kraju povećale iskoristivost cesta i isplativost investicije.
Isto vrijedi i za ZET.
Niža cijena karata povećala bi njihovu iskoristivost i ZET bi više novaca skupio u kraćem roku.
A mi građani sve to na kraju moramo platiti, pa onda je bolje da se u međuvremenu vozimo kako bismo znali što to točno plaćamo.
Ne bih rekao da bi se autoceste išta više koristile da su cijene niže. Jer putnike na autocestu ne privlači cijena nego prije svega potreba. Kod nas potrebe nema odnosno toliko je mala da se postojećom cijenom one neće isplatiti 100 godina. Sezona je izuzetak. Dakle spuštanjem cijene i dalje imaš problem nedostatka interesa za korištenjem koje i da se poveća u nekoj mjeri, kao efekt niže cijene cestarine, neće biti toliko značajno da nadoknadi razliku u cijeni i investiciju isplati do kraja (za n godina). Dakle novac je ulupan u taj utopijski projekt koji je odradila država na najgori mogući način (koliko se samo političara obogatilo na toj cesti) i to osjećamo na standardu (između svega ostalog što utječe na isti, a o čemu također odlučuju političari na naš račun i bez naše dozvole).
Ista stvar vrijedi i za ZET, a analogija sa estonskim, tobože besplatnim javnim prijevozom je za nas značajna. Jer i našim gradskim vlastima mogla bi na pamet pasti ista nebulozna ideja.
Rješenje je konkurencija i dokidanje državnog monopola, ništa drugo. Nije dovoljno reći “od sada je autocesta besplatna” da bi ona postala besplatna. To je projekt koji će se morati otplatiti na ovaj ili onaj način jer je realiziran kreditima. Za građane je najbolje da se ceste da u koncesiju i da one prestanu biti trošak građana (porezni trošak).
Koncesija bi mogla biti najgore rješenje, naime moglo bi se složiti tako da koncesionar koristi cestu dok ne dotraje, ne ulaže ništa izvuče lovu i onda vrati državi 20 godina star makadam. ja se bojim tih njihovih koncesija ko vrag tamjana.
Vjerujem da bi s niskim cijenama autoceste bile puno više korištene, niži prijevozni troškovi omogućili bi gospodarski razvoj tisućama malih poduzetnika koji koriste cestovni prijevoz.
Ovako imamo cestu kao luksuznu igračku koju se ne usudimo koristiti, jer nam je preskupa, i tražimo nekog tko će preuzeti naplatu korištenja igračke onima koji će se igrati, a našoj vladi dati gotovinu da može i dalje i više neodgovorno trošiti, zadužiti nam unuke i praunuke…
Takozvana monetizacija cesta ne znači da će se građani riješiti duga, nego da će vlada dobiti gotovinu za idućih 30 godina, da će sada i odmah prodati budućnost nas i naše djece.
Mislim da je puno pametnije sniziti cestarinu na onu razinu koja će donositi optimalne prihode te na taj način omogućiti gospodarski rast i lakše vraćanje dugova.
Isto vrijedi i za ZET, kupili smo skupe tramvaje, moramo ih otplatiti vozili se ili ne.
Ne gradi cesta ekonomiju već obrnuto i tako je to od pamtivijeka (naravno, do današnjeg doba i socijalista na vlasti koji misle da se ceste grade u jednom dahu, a trošak će platiti djeca kroz kredit – keynsova ekonomija). Spuštanjem cijena neće se potaknuti ekonomija niti otplatiti ta investicija.
Moja sugestija je da se oni pokrivaju kroz koncesiju. Tvoja sugestija kao jedinu opciju nudi državni proračun za pokrivanje realnih gubitaka, dakle opet porezne obveznike koji će na svoja leđa primiti taj teret (mislim, već nose taj teret na svojim leđima da se ne zavaravamo).
Spomenuo sam kineske gradove duhova. Ista stvar je i ova autocesta.
Predlani je Šimun napisao zanimljiv tekst o koridoru D5, preporučam: http://usporedbe.wordpress.com/2011/09/18/isplativost-autoceste-a5/
Kapitalac, ja mogu samo zaključiti da tebi smeta to što OVOJ vlasti moraš davati novce za porez, umjesto da ih sam trošiš po svojoj volji. A to ne možeš nikako opravdati TINSTAFL logikom. Reci pošteno, gade ti se.
U čemu je problem sa time što bih ja trošio svoj novac umjesto da moj novac troši netko drugi?
Nema s time nikakve veze OVA vlast, ja nisam desničar ako na to aludiraš, ja sam klasični liberal, a takvu političku opciju ni doktrinu na ovim prostorima nisi nikada vidio.