Djevojčica brala šparoge…

Oznake

inspekcija, kazna, zakon o šumama, šparoge, šumarija

… i dođe šumarski inspektor i odvali joj 7.000 HRK kazne!

Shvatio sam kroz priču o prodaji šparoga, koja se provlači ovih dana po medijima, na što zapravo misle građani kada kažu da im je dosta kapitalizma i štednje o kojoj priča Vlada.

Građani drže da je kapitalizam stanje u kojem su nešto prisiljeni kupovati. U ovom slučaju to su šparoge. Istovremeno, revoltirani su jer im država ne daje ono što je obećala u okviru socijalno odgovorne politike. Tako im je dosta štednje i oni žele da im vlast počne davati više tj. da prestane štedjeti na njima.

Da razjasnim na ovom primjeru. Očito je da građane na ovu trgovinu šparogama prisiljava jedino vlast pod izlikom da neodgovornim branjem šparoga, gljiva ili drugih šumskih plodova, narušavaju šumski eko sustav, potiču devastaciju prirodnog bogatstva i uništenje općeg dobra. Radi se naravno o besmislenom argumentu, floskuli, kojom se pokušava opravdati uspostava prodaje rente na nešto što po prirodi stvari nikome ne pripada već je po prirodi dano svima na korištenje. Država je tu slobodu ograničila samom uspostavom šumskog nadzora, institucionaliziranog kroz Hrvatske šume, ne bi li uprihodila koju kunu na tom suštinski nelegitimnom, ali ozakonjenom, odnosu prema građanima.

Kako ovo ne bi ispalo prenapuhano vrijedi navesti činjenicu kako građani koji posjeduju privatnu šumu po zakonu ne smiju bez prethodnog odobrenja šumarije srušiti i jedno drvo, i još k tome samo ono drvo koje lugar odluči da možete srušiti. Isto vrijedi i za šparogu koju uberete u vlastitoj šumi. U okviru vaše privatne imovine vlast odlučuje kako ćete njome gospodariti. To odobrenje, za rušenje drveta, kao i u slučaju branja šparoge naravno uključuje prodaju državne takse. Tek kada je platite možete sa svojim drvetom ili šparogom raditi što hoćete. Ako je ne platite onda vas tuže za uništenje šumskog ekosustava, a ako je platite onda tog uništenja nema jer iza svega stoji “struka” koja je korištenje šumskog dobra odobrila. Ne znam kako to zvuči vama ali meni je bizarno i ne uvjera me osobito u namjeru da vlast doista išta štiti već očito samo prodaje rentu.

Dakle ono što građane sada smeta jest sama bit planske ekonomije, planskog političkog gospodarenja, planske politike i samog socijalizma u praksi, koji se bavi redistribucijom vašeg kapitala, ne dozvoljava vam da racionalizirate sami i pokušava racionalizirati na razini države. Građani su gnjevni na činjenicu što od države moraju kupovati nešto što joj očito ne pripada na prodaju. Gnjevni su na to jer je očito da država niti šumarija nije uložila ikakav trud niti je utjecala svojim postojanjem, institucionaliziranošću, na to što je gdje koja šparoga ili gljiva izrasla. Građani se bune na prodaju rente. Građani ne žele kupovati ciglu, kako bi se to u žargonu reklo.

I to je odlično! Još samo trebaju tu priču povezati sa socijaldemokratskom politikom, tj. socijalizmom prigodno prekrštenim za upotrebu u 21. stoljeću.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Udaraj nas mekšom batinom, molimo te porezni inspektore!

Oznake

fiskalizacija, inspekcija, Linić, porez, ugostitelji, utaja

Kada je po prvi puta najavljena fiskalizacija ugostitelji su pokazali velik revolt, no oni povezani u razne interesne udruge ugostitelja došli su do zaključka kako bi podržavanjem ideje ministra financija mogli rješiti problem konkurencije koja ni jednom poduzetniku, pa ni ugostitelju, nije draga (o tome kako ugostitelji podržavaju fiskalizaciju možete primjerice pročitati tu ili tu) jer ih tjera da sami rade bolje. Vlast takvu konkurenciju, koja se ne ponaša kako si je netko drugi u branši zamislio u svojoj glavi pa lobira prema zakonodavcu da “uredi tržište”, naziva “nelojalna konkurencija”.

Ta nelojalna konkurencija u pravilu ne izdaje račune ili ih izdaje pa stornira, ukoliko ih konzumenti ne ponesu sa sobom, i zatim potrošeno piće u skladištu zamijenjuje drugim pri čemu ostvaruje profit uvećan za porez koji nije naplaćen. Naravno, to ne govori ništa o “lojalnosti” ugostitelja koji podržavaju fiskalizaciju jer načina za izbjegavanje plaćanja poreza ima bezbroj i ako postoji način da ne platiš porez sigurno ga nećeš platiti. Što je i logično, novcu koji zaradiš bolje je u tvojem džepu nego u Linićevom ma na kakve da se on plemenite i moralne ideje o korisnosti plaćanja poreza pozivao.

I u toj priči jedino se radi o porezima, a ne o uvođenju reda ili pravila igre u branšu, a vlast je taj poziv na proslijedila ministarstvu financija i poreznoj upravi koji su odlučili urediti pravila igre na način da jedino oni uvijek isplivaju kao pobjednici. Fiskalizacija služi jedino tome da se novac poreznih obveznika što efikasnije naplati i pretoči u proračun. Nikakve druge pravde i pravednosti tu nema, pa ni logičnosti ili suosjećajnosti koju bi sada trebala iskazivati država prema svima koji pred njom očito gube igrajući tu igru.

Vinkovački ugostitelji tako su se ovih dana našli na udaru tvrdih batina poreznih inspektora koji predano rade svoj posao. Na najmanju nepravilnost u naplati poreza stavljaju ugostitelju ključ u bravu – ukoliko nećete plaćati harač, e onda nećete ni jesti (nevezano uz ovu temu: Hrvatski kvalifikacijski okvir, o kojem se priča ovih dana, pobrinut će se da slučajno ne promijenite profesiju i živite od nečeg drugog bez odobrenja države).

I ne bi revoltirani ugostitelji sada u tome vidjeli osobit problem kada bi, po njihovom subjektivnom osjećaju, inspektori jednako predano batinali ugostitelje drugdje u Hrvatskoj. To nekako dođe na onu staru ideju iz socijalizma da nije važno što mi je loše sve dok i drugome nije bolje. Prigovaraju inspektorima na “oštrini”, što god da im to značilo. Jedan nenaplaćeni račun ili njih 100 prema zakonu ne mijenja na stvari, porez nije naplaćen kako je vlast zamislila i zna se što slijedi. Možda bi im sada odgovaralo da država malo progleda kroz prste, ili da njih ostavi na miru, a mlati neke druge ili barem da se smiluje pa da mlati mekšom batinom.

Vlast vam je fiskalizacijom dodijelila ulogu točke kroz koju ubire poreze i još k tome vam nametnula trošak uvođenja high-tech fiskalnog sustava i pretplaćivanjem na telefonsku liniju koja vam možda ni ne treba. Građanima istovremeno nudi nagradne premije kako za cinkarenje tako i za predano sakupljene, kuvertirane i poslane fiskalizirane račune na adresu Hrvatske lutrije, pa tako i vašim lojalnim kvartovskim gostima kojima pristavljate kavu čim ih ugledate kako se približavaju vašoj terasi.

E moji ugostitelji, što zagovaraste vlast i poreznike da vam ulaze u lokale, možda ćete se s vremenom i riješiti određenog broja konkurenata, radi čega i jeste stali uz Linića, ali morate priznati sami sebi da nećete mirno spavati uz sve gladniji državni proračun.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Porez unaprijed, a ti ekonomijo kako znaš!

Oznake

BDP, faktura, kriza, liberalizam, Linić, naplata, obrt, PDV, račun, socijalizam

Jedna od rak rana hrvatske ekonomije, donedavno rezervirana za pravne osobe tj. tvrtke, krajem godine širi se i na obrte. Na posljednjoj sjednici Vlade ministar je najavio promjenu modela naplate PDV-a kod obrta te će tako od početka 2014. obrtnici morati podmirivati tu obvezu po izdanom računu, umjesto po naplaćenom. Dakle porez unaprijed, a vi gospodo obrtnici od sada ćete sa ostatkom gospodarstva kako znate i umijete – poručuje ovime ministar.

Ne može mu nitko zamjeriti na predanosti u tome što radi, a njegov posao svodi se jedino na što učinkovitije punjenje (i pražnjenje) državnog proračuna. Novca vječito gladan proračun, uz kolektiviste na čelu države, kao i narod koji ne zna drugačije odlučivati o vlastitom životu nego biti podređen odlukama i naputcima vlasti zajedno su garancija puta u propast.

Ima li još vremena da se stvari okrenu na pravi put, put klasičnog liberalizma?

Evo još jedne prigode za već objavljenu montažu:

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Tragedija mirovinskog sustava

Oznake

dobna granica, HZMO, mirovine, mirovinsko, Mrsić, penzije

Kaže jedan Facebook komentator svojoj Vladi…

Ja bih volio da 67-godišnji vozač hitne pomoći dođe M. Mrsiću u trenucima njegove najveće nevolje i da ga zajedno sa 67-godišnjim tehničarem i 67-godišnjim liječnikom vozi u bolnicu kroz grad, izbjegavajući pritom dostavna vozila, autobuse i tramvaje koje voze 67-godišnji vozači, da ga na šalteru zaprimi 67-godišnja medicinska sestra, da ga na CT vozi 67-godišnji tehničar, da ga operira 67-godišnji kirurg, a previja ga 67-godišnja sestra na intenzivnoj… Napokon, M. Mrsić je iz zdravstvene branše, zna on najbolje.

… i oduševljena masa stade “lajkati” navod. Povod, objava ministra Mrsića (također poznat kao Mr. Zapošljavam za 1.600HRK dok drugima ne dozvoljavam da zapošljavaju za manje od 2.814HRK) kako namjerava pomaknuti dobnu granicu ulaska u redovnu starosnu mirovinu sa trenutnih 65 na 67 godina. Zapravo to je gotova stvar, a ne namjera.

Zamijenimo u prethodnom navodu najavljenu brojku 67 sa aktualnom brojkom od 65 godina:

Ja bih volio da 65-godišnji vozač hitne pomoći dođe M. Mrsiću u trenucima njegove najveće nevolje i da ga zajedno sa 65-godišnjim tehničarem i 65-godišnjim liječnikom vozi u bolnicu kroz grad, izbjegavajući pritom dostavna vozila, autobuse i tramvaje koje voze 65-godišnji vozači, da ga na šalteru zaprimi 65-godišnja medicinska sestra, da ga na CT vozi 65-godišnji tehničar, da ga operira 65-godišnji kirurg, a previja ga 65-godišnja sestra na intenzivnoj… Napokon, M. Mrsić je iz zdravstvene branše, zna on najbolje.

Ne znam kako se eksperiment čini vama no meni se čini isto govorimo li o 67 ili 65 godina starosti. Barem u onom smislu ili u ironiji na koju pažnju pokušava skrenuti autor tog velelajkanog navoda. Strahuje on, te gomila lajkaša, kako će se doista desiti takvo što, da će nas liječiti 67 godišnji liječnici, voziti isto toliko stari vozači itd., što god da im strašno u tome bilo.

Pogledajmo koliko danas ima zaposlenih građana starijih od 65 godina (ne biste vjerovali ali nisam našao takav podatak niti kod HZZ-o niti na DZS, ne kažem da ne postoji, pa ću koristiti podatak o trenutnom broju osiguranika mirovinskog fonda – analogija je validna bez obzira na to što je broj osiguranika uvećan i za zaposlene u državnom sektoru koji žive od novca oporezovanog privatnom sektoru):

Crvena strelica pokazuje kako je trenutno zaposleno cca 10.000 ljudi starijih od 65 godina, što čini 0,7% ukupnog broja zaposlenih. Dakle onih preko 67 godina, koji su još u aktivnom radnom odnosu, još je i manje. Iz tog postotka proizlazi pretpostavka da manje od jednog od 100 vozača kola hitne pomoći ima preko 65 godina, a isto je i s doktorima ili medicinskim sestrama. Strahovati stoga od scenarija kako će se pomicanjem dobne granice sa 65 na 67 godina odjednom na ulicama naći masa vremešnih radnika jest glupost, ali mnogi su očito uvjereni da je takav scenarij moguć.

Iako, gledano iz drugog kuta, bilo bi fantastično živjeti u svijetu u kojem svi stariji od 67 godina još uvijek rade, jer to bi značilo da su zdraviji od današnjeg prosjeka ljudi te dobi, ali i da rade i svi mlađi od njih. No to je pod kapom socijalističke vlade nemoguće. Ona potiče ljude da na razne načine svoj radni vijek završe ranije, pa tako u prosjeku građani u mirovinu odlaze sa manje od 30 godina staža, iako je puna starosna mirovina postavljena na 35 godina. Vremešne radnike nećemo gledani niti zbog stanja u zdravstvenom sustavu čije bolničke dugove će se ove godine sanirati sa 5 milijardi HRK iz državnog proračuna (oporezovani novac građana) unatoč izdvajanjima kroz doprinose, a neodrživo stanje dodatno pogoršava i novi kolektivni ugovor u zdravstvu koji se počeo primjenjivati u siječnju.

Od ukupnog broja umirovljenika, koji je krajem prosinca iznosio rekordnih 1.217.692 (prvi graf ispod slijedeće tabele), povlaštene mirovine prima 166.226 umirovljenika (13,6%, tabela ispod ovog pasusa), a invalidske mirovine 248.538 umirovljenika (20%). Prosječan iznos povlaštenih mirovina je cca. 4.020HRK (težinski prosjek), dok “obični” umirovljenici koji su pravo na mirovinu ostvarili prema zakonima o mirovinskom osiguranju, u prosjeku primaju 2.184HRK.

Povlaštene mirovine tako su u prosjeku preko 80% više, a njih primaju branitelji (kako domovinskog rata, tako i pripadnici HVO-a, NOR, domobrani, partizani, umirovljeni saborski zastupnici, suci ustavnog suda, članovi vlada itd.). Prosjek u ovoj tabeli su zaboravili izračunati pa se poslužite mojim, iznad navedenim za povlaštene:

Masa povlaštenih mirovina na godišnjoj razini je nešto iznad 8 milijardi HRK. Zanimalo me je li taj iznos usporediv s prihodima neke tvrtke i vrlo brzo sam našao jednu sa gotovo identičnim. HT d.d. – ostvario je 8 milijardi HRK prihoda u 2011. godini, a taj iznos čine svi naplaćeni računi od 2,4 milijuna mobilnih pretplatnika (i prepaid iliti potrošeni bonovi su unutra), zbrojeno sa prihodima od 1,2 milijuna fiksnih telefona, zbrojeno sa 640.000 ADSL korisnika te ostalih usluga. Nakon troškova i oporezivanja HT-ovu dobit možete pomnožiti sa 4 da biste dobili iznos koji prime ove povlaštene skupine u istom periodu. Dodajte još i invalidske (5,8 milijardi) i tu ste negdje sa Konzumom. Usporedba ne služi da bi se direktno povezali prihodi navedenih tvrtki i mirovina, već samo za osjećaj o kakvoj količini novca se tu radi.

U okvir mirovina spadaju još kojekakva čuda privilegija i povlastica koje se isplaćuju na njih (zaštitni dodatak, tjelesno oštećenje, doplatak za njegu itd.). Pogledajte detalje u statističkom pregledu HZMO-a.

Kako god priču o mirovinskom sustavu okrenuli i koliko god su njegovi korisnici legitimni nikako se ne može osporiti da se zapravo radi o običnom ponzi sustavu, piramidalnoj prijevari koja da bi opstala nužno mora povećavati bazu i prirast uplata da bi zadovoljila najmanji broj povlačenja, no kada se voda prelije preko ruba istovremeno popusti i njeno dno.

U grafikonu ispod vidi se konstantan porast broja umirovljenika (podaci dostupni od 1998. godine) dok se broj osiguranika, iliti onih koji trenutno rade i uplaćuju u fond, smanjuje iz godine u godinu (podaci koje sam našao su od 2008. nadalje). Vrijednosti su izražene u milijunima, dakle osiguranika je u prosincu 2012. bilo 1,43 milijuna, a primatelja mirovina 1,21 milijun. Omjer ta dva broja daje onaj poznati omjer od 1,18:1 koji ste mogli čuti u medijima. Nažalost nisam našao broj osiguranika od 2007. naniže, a bilo bi ga zanimljivo vidjeti jer ta krivulja pada dosta jače od broja korisnika (može biti vezano za aktualnu krizu) no to ne mijenja na težini problema s kojim se sustav suočava.

Osim usporedbe aktualnog broja osiguranika i broja primatelja mirovina bitno je vidjeti koliki se novac odvaja na postojeće mirovine. U 2012. isplaćeno je 35,6 milijardi HRK mirovina. Ako podijelite taj broj sa 1,43 milijuna osiguranika dobit ćete prosječnu godišnju uplatu po osiguraniku tj. iznos od 24.642,71 HRK što je na mjesečnoj razini 2.053,55 HRK. Prosječna plaća trenutno je cca 5.500 HRK, bruto cca 7.900 HRK čijih 15% iznosa za I. stup mirovinskog osiguranja daje iznos od cca 1.185 HRK po osiguraniku. Dakle rashodi proračuna kažu da odvajamo 73% više nego što to realno činimo. Sumnjam stoga i u omjer 1,18:1 i bojim se da on ne znači ništa ako pogledamo financijsku stranu. Uz prosječnu mirovinu od 2.184 HRK, koliko navodi HZMO u svojem izvješću, očito je da su za održanje postojećeg sustava potrebna gotovo 2 radnika za isplatu jedne prosječne mirovine, a ne da jedan radnik servisira jednog umirovljenika i još 18% drugog, to jednostavno nije istina. Država očito namiče sredstva za mirovine i iz drugih izvora, kroz opće poreze i zaduživanje.

Broj osiguranika pada, a pada jer je nezaposlenost sve veća, dakle ponzi piramida se suočava sa trenutkom u kojem njena baza ne bilježi prirast nužan za održanje (iako mogu manipulirati proračunskim sredstvima pretakanjem u fond iz drugih izvora). Logičan je stoga očajnički potez ministra da korigira starosni kriterij za te dvije godine. Statistički gledano te dvije godine izgledaju puno dramatičnije ako pogledamo podatak o prosječnom vremenu korištenja mirovine, kada već jednom postanete umirovljenik. Prosječno vrijeme korištenja mirovine tako je za starnosnu 19 godina, obiteljsku 17, a za invalidsku 19,05 godina. Gledamo li relativno povećanje dobne granice ministra Mrsića vidimo da se ona povećala za samo 3% (sa 65 na 67 godina) no te iste dvije godine smanjit će prosječno trajanje mirovina sa 19 na 17, odnosno sa 17 na 15 i 19,05 na 17,05 godina. U masi fondovskog novca to je ušteda od preko 10%. Postotak sim, postotak tam, pa neka šarada izdrži do kraja mandata. Tako otprilike razmišlja ministar.

Ministar će pokušati rješiti problem nelegitimno ostvarenih mirovina, koliko će biti uspješan u tome možda ćemo i doznati s vremenom, a možda efekte eventualnih akcija nećemo ni primijetiti jer krivulje broja osiguranika i korisnika su već godinama preblizu, a približavaju se sve više iz dana u dan. Realno, već odavno dva radnika rade za jednog umirovljenika no s tim podatkom HZMO neće izaći u javnost, lijepše izgleda omjer osiguranika i korisnika od 1,18:1.

Prava drama počet će kada se umiroviti bude htjela skupina ljudi koja razmišlja poput autora navoda s početka teksta, i njegovih lajkaša. Pretpostavljam da se u toj skupini kriju većinom mladi ljudi. Broj nezaposlenih, u primjerice dobnim skupinama do 34 godine starosti, prema zadnjem stanju jest kako slijedi iz grafikona i tabele:

Dob	mir. Fond	nezaposleni	omjer
15-19	7.620	19.882	261%
20-24	72.816	52.496	72%
25-29	171.097	51.517	30%
30-34	211.499	40.936	19%
Ukupno	463.032	164.831	36%

Moram napomenuti da u obje kolone, “mir. Fond” i “nezaposleni”, navedeni brojevi predstavljaju radno sposobne ljude.

Vidljivo je da je u prvoj dobnoj skupini stanje doista dramatično, nezaposlenih je 2,6x više nego zaposlenih koji dopirinose mirovinskom fondu. Najmanje pogođena je skupina od 30-34 godine (ukoliko možemo reći da je 19% nezaposlenih malo). Dakle problem će se intenzivirati kako će prva skupina stariti jer će tako nepovoljan omjer kliziti prema višim dobnim skupinama, a s obzirom da nas se rađa sve manje, te sve više ljudi traži spas bježeći preko granice u civiliziranije kapitalističke zemlje, možemo očekivati da će nasljednika ove prve skupine biti još i manje, a omjer još nepovoljniji.

Neki novi ministar će pomicati granicu mirovine na 70 godina, pa i preko toga, a facebookaši sakupljati lajkove na svoje populističke i nepromišljene izjave. Njih trenutno 36% nezaposlenih sada želi da se dobna granica ulaska u mirovinu spusti, a ne povisi, kako to radi ministar kojega su stali kritizirati, iako je očito da svojim nesudjelovanjem u fondu zapravo ne traže svoja stečena prava već privilegiju da u nekom novcu uživaju u starosti, na račun nekog drugog čovjeka, najbolje bogataša kojega se može ižmikati i sa 102% poreza (nije greška) kako je nekada to činio i Olaf Palme odabranim Šveđanima.

Nisam ovime dotaknuo niti problem I. i II. mirovinskog stupa, čime bih još intenzivirao argumente o neodrživosti ponzi mirovinskog sustava. Naime trenutni osiguranici odvajaju 15% svoje bruto plaće za I. stup, tzv. međugeneracijsku solidarnost, dok za vlastite mirovine odvajaju tek 5% vlastitog novca. To je 3x manje. Ako se danas jedva preživljava sa prosječnih 2.184HRK mirovine, kako će ovima biti sutra sa 3x manje tj. prosječno 728HRK?

Vidim dva moguća rješenja problema:
1. Tko može i želi neka bježi preko granice dok vlast to nije zabranila, a nakon što pobjegnete ne osvrćite se za sobom,
2. Ukoliko vjerujete da ovoj državi, izgrađenoj na kriminalnim zakonima kojima se pokušala stvoriti socijalna utopija, ima nade, onda je jedino moguće pokušati se izvući smanjenjem postojećih mirovina u I. stupu (neka postojeći umirovljenici koji su svoje mirovine prodali za izgradnju Đerdapa i sličnih projekata pokušaju živjeti sa 728HRK (naravno, oni to odbijaju)), ne uvlačenjem novih skupina korisnika, te oslobađanjem građana obaveze da uplaćuju u obvezni II. stup, jer taj novac ukoliko on ostane u tom fondu u starosti neće vidjeti. Taj novac trebaju prestati odvajati odmah, jer svaka uplata je novac bačen u vjetar, i alocirati ga sami prema želji i vlastitim preferencijama u neke druge instrumente osiguranja za starost.

Priča o mirovinskom sustavu je na samom završetku. On je propao. Besmisleno je stoga rješenja tražiti u postojećem okviru, kako to radi ministar Mrsić (koji je u izgradnji socijalističke utopije našao partnere i u EU), jer ona tu nisu, kao ni u spuštanju dobne granice što bi željela vidjeti masa građana, a među njima i oni nezaposleni, jer svi redom žele živjeti od rente. To tako neće ići. Suočimo se s činjenicama.

Svako dobro,
vaš Kapitalac