Oznake
Kaže jedan Facebook komentator svojoj Vladi…
Ja bih volio da 67-godišnji vozač hitne pomoći dođe M. Mrsiću u trenucima njegove najveće nevolje i da ga zajedno sa 67-godišnjim tehničarem i 67-godišnjim liječnikom vozi u bolnicu kroz grad, izbjegavajući pritom dostavna vozila, autobuse i tramvaje koje voze 67-godišnji vozači, da ga na šalteru zaprimi 67-godišnja medicinska sestra, da ga na CT vozi 67-godišnji tehničar, da ga operira 67-godišnji kirurg, a previja ga 67-godišnja sestra na intenzivnoj… Napokon, M. Mrsić je iz zdravstvene branše, zna on najbolje.
… i oduševljena masa stade “lajkati” navod. Povod, objava ministra Mrsića (također poznat kao Mr. Zapošljavam za 1.600HRK dok drugima ne dozvoljavam da zapošljavaju za manje od 2.814HRK) kako namjerava pomaknuti dobnu granicu ulaska u redovnu starosnu mirovinu sa trenutnih 65 na 67 godina. Zapravo to je gotova stvar, a ne namjera.
Zamijenimo u prethodnom navodu najavljenu brojku 67 sa aktualnom brojkom od 65 godina:
Ja bih volio da 65-godišnji vozač hitne pomoći dođe M. Mrsiću u trenucima njegove najveće nevolje i da ga zajedno sa 65-godišnjim tehničarem i 65-godišnjim liječnikom vozi u bolnicu kroz grad, izbjegavajući pritom dostavna vozila, autobuse i tramvaje koje voze 65-godišnji vozači, da ga na šalteru zaprimi 65-godišnja medicinska sestra, da ga na CT vozi 65-godišnji tehničar, da ga operira 65-godišnji kirurg, a previja ga 65-godišnja sestra na intenzivnoj… Napokon, M. Mrsić je iz zdravstvene branše, zna on najbolje.
Ne znam kako se eksperiment čini vama no meni se čini isto govorimo li o 67 ili 65 godina starosti. Barem u onom smislu ili u ironiji na koju pažnju pokušava skrenuti autor tog velelajkanog navoda. Strahuje on, te gomila lajkaša, kako će se doista desiti takvo što, da će nas liječiti 67 godišnji liječnici, voziti isto toliko stari vozači itd., što god da im strašno u tome bilo.
Pogledajmo koliko danas ima zaposlenih građana starijih od 65 godina (ne biste vjerovali ali nisam našao takav podatak niti kod HZZ-o niti na DZS, ne kažem da ne postoji, pa ću koristiti podatak o trenutnom broju osiguranika mirovinskog fonda – analogija je validna bez obzira na to što je broj osiguranika uvećan i za zaposlene u državnom sektoru koji žive od novca oporezovanog privatnom sektoru):
Crvena strelica pokazuje kako je trenutno zaposleno cca 10.000 ljudi starijih od 65 godina, što čini 0,7% ukupnog broja zaposlenih. Dakle onih preko 67 godina, koji su još u aktivnom radnom odnosu, još je i manje. Iz tog postotka proizlazi pretpostavka da manje od jednog od 100 vozača kola hitne pomoći ima preko 65 godina, a isto je i s doktorima ili medicinskim sestrama. Strahovati stoga od scenarija kako će se pomicanjem dobne granice sa 65 na 67 godina odjednom na ulicama naći masa vremešnih radnika jest glupost, ali mnogi su očito uvjereni da je takav scenarij moguć.
Iako, gledano iz drugog kuta, bilo bi fantastično živjeti u svijetu u kojem svi stariji od 67 godina još uvijek rade, jer to bi značilo da su zdraviji od današnjeg prosjeka ljudi te dobi, ali i da rade i svi mlađi od njih. No to je pod kapom socijalističke vlade nemoguće. Ona potiče ljude da na razne načine svoj radni vijek završe ranije, pa tako u prosjeku građani u mirovinu odlaze sa manje od 30 godina staža, iako je puna starosna mirovina postavljena na 35 godina. Vremešne radnike nećemo gledani niti zbog stanja u zdravstvenom sustavu čije bolničke dugove će se ove godine sanirati sa 5 milijardi HRK iz državnog proračuna (oporezovani novac građana) unatoč izdvajanjima kroz doprinose, a neodrživo stanje dodatno pogoršava i novi kolektivni ugovor u zdravstvu koji se počeo primjenjivati u siječnju.
Od ukupnog broja umirovljenika, koji je krajem prosinca iznosio rekordnih 1.217.692 (prvi graf ispod slijedeće tabele), povlaštene mirovine prima 166.226 umirovljenika (13,6%, tabela ispod ovog pasusa), a invalidske mirovine 248.538 umirovljenika (20%). Prosječan iznos povlaštenih mirovina je cca. 4.020HRK (težinski prosjek), dok “obični” umirovljenici koji su pravo na mirovinu ostvarili prema zakonima o mirovinskom osiguranju, u prosjeku primaju 2.184HRK.
Povlaštene mirovine tako su u prosjeku preko 80% više, a njih primaju branitelji (kako domovinskog rata, tako i pripadnici HVO-a, NOR, domobrani, partizani, umirovljeni saborski zastupnici, suci ustavnog suda, članovi vlada itd.). Prosjek u ovoj tabeli su zaboravili izračunati pa se poslužite mojim, iznad navedenim za povlaštene:
Masa povlaštenih mirovina na godišnjoj razini je nešto iznad 8 milijardi HRK. Zanimalo me je li taj iznos usporediv s prihodima neke tvrtke i vrlo brzo sam našao jednu sa gotovo identičnim. HT d.d. – ostvario je 8 milijardi HRK prihoda u 2011. godini, a taj iznos čine svi naplaćeni računi od 2,4 milijuna mobilnih pretplatnika (i prepaid iliti potrošeni bonovi su unutra), zbrojeno sa prihodima od 1,2 milijuna fiksnih telefona, zbrojeno sa 640.000 ADSL korisnika te ostalih usluga. Nakon troškova i oporezivanja HT-ovu dobit možete pomnožiti sa 4 da biste dobili iznos koji prime ove povlaštene skupine u istom periodu. Dodajte još i invalidske (5,8 milijardi) i tu ste negdje sa Konzumom. Usporedba ne služi da bi se direktno povezali prihodi navedenih tvrtki i mirovina, već samo za osjećaj o kakvoj količini novca se tu radi.
U okvir mirovina spadaju još kojekakva čuda privilegija i povlastica koje se isplaćuju na njih (zaštitni dodatak, tjelesno oštećenje, doplatak za njegu itd.). Pogledajte detalje u statističkom pregledu HZMO-a.
Kako god priču o mirovinskom sustavu okrenuli i koliko god su njegovi korisnici legitimni nikako se ne može osporiti da se zapravo radi o običnom ponzi sustavu, piramidalnoj prijevari koja da bi opstala nužno mora povećavati bazu i prirast uplata da bi zadovoljila najmanji broj povlačenja, no kada se voda prelije preko ruba istovremeno popusti i njeno dno.
U grafikonu ispod vidi se konstantan porast broja umirovljenika (podaci dostupni od 1998. godine) dok se broj osiguranika, iliti onih koji trenutno rade i uplaćuju u fond, smanjuje iz godine u godinu (podaci koje sam našao su od 2008. nadalje). Vrijednosti su izražene u milijunima, dakle osiguranika je u prosincu 2012. bilo 1,43 milijuna, a primatelja mirovina 1,21 milijun. Omjer ta dva broja daje onaj poznati omjer od 1,18:1 koji ste mogli čuti u medijima. Nažalost nisam našao broj osiguranika od 2007. naniže, a bilo bi ga zanimljivo vidjeti jer ta krivulja pada dosta jače od broja korisnika (može biti vezano za aktualnu krizu) no to ne mijenja na težini problema s kojim se sustav suočava.
Osim usporedbe aktualnog broja osiguranika i broja primatelja mirovina bitno je vidjeti koliki se novac odvaja na postojeće mirovine. U 2012. isplaćeno je 35,6 milijardi HRK mirovina. Ako podijelite taj broj sa 1,43 milijuna osiguranika dobit ćete prosječnu godišnju uplatu po osiguraniku tj. iznos od 24.642,71 HRK što je na mjesečnoj razini 2.053,55 HRK. Prosječna plaća trenutno je cca 5.500 HRK, bruto cca 7.900 HRK čijih 15% iznosa za I. stup mirovinskog osiguranja daje iznos od cca 1.185 HRK po osiguraniku. Dakle rashodi proračuna kažu da odvajamo 73% više nego što to realno činimo. Sumnjam stoga i u omjer 1,18:1 i bojim se da on ne znači ništa ako pogledamo financijsku stranu. Uz prosječnu mirovinu od 2.184 HRK, koliko navodi HZMO u svojem izvješću, očito je da su za održanje postojećeg sustava potrebna gotovo 2 radnika za isplatu jedne prosječne mirovine, a ne da jedan radnik servisira jednog umirovljenika i još 18% drugog, to jednostavno nije istina. Država očito namiče sredstva za mirovine i iz drugih izvora, kroz opće poreze i zaduživanje.
Broj osiguranika pada, a pada jer je nezaposlenost sve veća, dakle ponzi piramida se suočava sa trenutkom u kojem njena baza ne bilježi prirast nužan za održanje (iako mogu manipulirati proračunskim sredstvima pretakanjem u fond iz drugih izvora). Logičan je stoga očajnički potez ministra da korigira starosni kriterij za te dvije godine. Statistički gledano te dvije godine izgledaju puno dramatičnije ako pogledamo podatak o prosječnom vremenu korištenja mirovine, kada već jednom postanete umirovljenik. Prosječno vrijeme korištenja mirovine tako je za starnosnu 19 godina, obiteljsku 17, a za invalidsku 19,05 godina. Gledamo li relativno povećanje dobne granice ministra Mrsića vidimo da se ona povećala za samo 3% (sa 65 na 67 godina) no te iste dvije godine smanjit će prosječno trajanje mirovina sa 19 na 17, odnosno sa 17 na 15 i 19,05 na 17,05 godina. U masi fondovskog novca to je ušteda od preko 10%. Postotak sim, postotak tam, pa neka šarada izdrži do kraja mandata. Tako otprilike razmišlja ministar.
Ministar će pokušati rješiti problem nelegitimno ostvarenih mirovina, koliko će biti uspješan u tome možda ćemo i doznati s vremenom, a možda efekte eventualnih akcija nećemo ni primijetiti jer krivulje broja osiguranika i korisnika su već godinama preblizu, a približavaju se sve više iz dana u dan. Realno, već odavno dva radnika rade za jednog umirovljenika no s tim podatkom HZMO neće izaći u javnost, lijepše izgleda omjer osiguranika i korisnika od 1,18:1.
Prava drama počet će kada se umiroviti bude htjela skupina ljudi koja razmišlja poput autora navoda s početka teksta, i njegovih lajkaša. Pretpostavljam da se u toj skupini kriju većinom mladi ljudi. Broj nezaposlenih, u primjerice dobnim skupinama do 34 godine starosti, prema zadnjem stanju jest kako slijedi iz grafikona i tabele:
| Dob | mir. Fond | nezaposleni | omjer |
| 15-19 | 7.620 | 19.882 | 261% |
| 20-24 | 72.816 | 52.496 | 72% |
| 25-29 | 171.097 | 51.517 | 30% |
| 30-34 | 211.499 | 40.936 | 19% |
| Ukupno | 463.032 | 164.831 | 36% |
Moram napomenuti da u obje kolone, “mir. Fond” i “nezaposleni”, navedeni brojevi predstavljaju radno sposobne ljude.
Vidljivo je da je u prvoj dobnoj skupini stanje doista dramatično, nezaposlenih je 2,6x više nego zaposlenih koji dopirinose mirovinskom fondu. Najmanje pogođena je skupina od 30-34 godine (ukoliko možemo reći da je 19% nezaposlenih malo). Dakle problem će se intenzivirati kako će prva skupina stariti jer će tako nepovoljan omjer kliziti prema višim dobnim skupinama, a s obzirom da nas se rađa sve manje, te sve više ljudi traži spas bježeći preko granice u civiliziranije kapitalističke zemlje, možemo očekivati da će nasljednika ove prve skupine biti još i manje, a omjer još nepovoljniji.
Neki novi ministar će pomicati granicu mirovine na 70 godina, pa i preko toga, a facebookaši sakupljati lajkove na svoje populističke i nepromišljene izjave. Njih trenutno 36% nezaposlenih sada želi da se dobna granica ulaska u mirovinu spusti, a ne povisi, kako to radi ministar kojega su stali kritizirati, iako je očito da svojim nesudjelovanjem u fondu zapravo ne traže svoja stečena prava već privilegiju da u nekom novcu uživaju u starosti, na račun nekog drugog čovjeka, najbolje bogataša kojega se može ižmikati i sa 102% poreza (nije greška) kako je nekada to činio i Olaf Palme odabranim Šveđanima.
Nisam ovime dotaknuo niti problem I. i II. mirovinskog stupa, čime bih još intenzivirao argumente o neodrživosti ponzi mirovinskog sustava. Naime trenutni osiguranici odvajaju 15% svoje bruto plaće za I. stup, tzv. međugeneracijsku solidarnost, dok za vlastite mirovine odvajaju tek 5% vlastitog novca. To je 3x manje. Ako se danas jedva preživljava sa prosječnih 2.184HRK mirovine, kako će ovima biti sutra sa 3x manje tj. prosječno 728HRK?
Vidim dva moguća rješenja problema:
1. Tko može i želi neka bježi preko granice dok vlast to nije zabranila, a nakon što pobjegnete ne osvrćite se za sobom,
2. Ukoliko vjerujete da ovoj državi, izgrađenoj na kriminalnim zakonima kojima se pokušala stvoriti socijalna utopija, ima nade, onda je jedino moguće pokušati se izvući smanjenjem postojećih mirovina u I. stupu (neka postojeći umirovljenici koji su svoje mirovine prodali za izgradnju Đerdapa i sličnih projekata pokušaju živjeti sa 728HRK (naravno, oni to odbijaju)), ne uvlačenjem novih skupina korisnika, te oslobađanjem građana obaveze da uplaćuju u obvezni II. stup, jer taj novac ukoliko on ostane u tom fondu u starosti neće vidjeti. Taj novac trebaju prestati odvajati odmah, jer svaka uplata je novac bačen u vjetar, i alocirati ga sami prema želji i vlastitim preferencijama u neke druge instrumente osiguranja za starost.
Priča o mirovinskom sustavu je na samom završetku. On je propao. Besmisleno je stoga rješenja tražiti u postojećem okviru, kako to radi ministar Mrsić (koji je u izgradnji socijalističke utopije našao partnere i u EU), jer ona tu nisu, kao ni u spuštanju dobne granice što bi željela vidjeti masa građana, a među njima i oni nezaposleni, jer svi redom žele živjeti od rente. To tako neće ići. Suočimo se s činjenicama.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Pohvala za još jedan iscrpan i jako koristan post, premda se nadam da je većina znale barem neke od iznesenih podataka (sudeći prema lajkovima, očito nisu svi upoznati sa situacijom što je tragično). Jasno je kao dan da je situacija vezana za mirovinski sustav alarmantna, mene osobno najviše straši ovaj omjer 1,18:1 (premda je omjer možda i nepovoljniji). Također, podaci o broju povlaštenih mirovina i njihovih iznosa su signifikantni i po meni ukazuju na dugogodišnje kupovanje socijalnog mira, time i legalno kupovanje glasova.
Pozdravljam ministrovu intenciju da se pokuša pronaći eventualne nepravilnosti u povlaštenim mirovinama, ali smatram da neće biti puno koristi od toga jer je to u većini slučajeva teško dokazati (slučaj Rubala je jedini malo veći takve vrste).
Nikome od nas u Hrvatskoj ili bilo kojoj državi na svijetu nije i neće biti drago da se pomiče granica za odlazak u mirovinu. Nažalost, to je realnost za Hrvatsku i još 16 europskih zemalja koje će to kroz idućih desetak godina uvesti. Ako su na to prisiljene najmoćnije sile Europe (vjerujem i svijeta), vjerujem da je Hrvatska još i više (obzirom na sve ove loše pokazatelje koje je kolega Kapitalac revno pronašao) pozvana napraviti takav potez. Bez obzira na hrpu lajkova ili praznih populističkih poruka to je nažalost naša surova realnost…
Pohvala za post i uloženi trud.
Ja bih tima što traže raniji odlazak u mirovinu čak to i dozvolio, ali uz ekonomski izračun ranije mirovine pa nek biraju. AKo se u raniju mirovinu uvrsti to koliko su kraće uplaćivali i koliko će im se dulje isplaćivati, mislim da bi ih izračun vrlo lako ohladio od želje za ranijim odlaskom.
Problem je što je današnji malus za prijevremni odlazak premalen tj. nije u skladu sa ekonomskom računicom smanjenih uplata i produljenih isplata pa mnogi rado odlaze u prijevremenu mirovinu.
Nažalost, mirovinski sustav još nije propao, tj. još će on dugo umirati prije nego se dovoljno trgnemo.
Kada se govori o ovome, a mislim da nije dovoljno istaknuto u tekstu, treba uzeti u obzir i ovaj podatak: http://www.indexmundi.com/g/g.aspx?c=hr&v=31 Čak i uz manju nezaposlenost, uz ovakve trendove,, broj zaposlenih bi se u odnosu na broj umirovljenika sustavno smanjivao.
Hvala za link
E sad ovako. Ne znam od kuda da počnem ali molim autora teksta da se ne vrijeđa na slijedeći epitet. Dakle već dugo vremena nisam vidio tekst s više gluposti u manje rečenica.
Krenuti ću po redu
1. sustav generacijske solidarnosti u startu je zamišljen na način da osobe koje su trenutačno zaposlene plaćaju mirovine onih koji su trenutno umirovljenici. ako da ako ga smatrate ponuievom shemom on je to od samog početka. Ali moramo se vratiti u vrijeme kada je takav sustav zamišljen, pa tu imamo točki 2.
2. Kada je sustav prvi put upotrijebljen 12 zaposlenih financiralo je 1 mirovinu. Ali kao omjer potreban za normalno funkcioniranje ovakvog sustava uzima se 4 zaposlena na 1 umirovljenika. U tom trenutku prosječna doživljena dob muškarca je bila 37 godina a žene 40 godina. u mirovinu se moglo isklučivo sa 65 godina.
3.realno je da je sustav u problemima s obzirom da još uvijek gotovo 100% isplata iz mirovinskog sustava ide iz generacijske solidarnosti a samo negdje oko 40% uplata je u 100% iznosu za tzv. prvi stup odnosno možemo to matematički pretvoriti u slijedeće od ukupnog broja osoba koje su zaposlene njih cca 1,1 milion uplaćuje 20% plaće u tzv. prvi stup a ostatak od 0,33 miliona 20% plaće u drugi stup. tada dobijemo omjer od 0,95 zaposlenih koji uplaćuju za 1 umirovljenika.
4. U hrvatskoj već odavno ne rade dva radnika za jednog umirovljenika jer je to odnos od 2:1 što je još uvijek puno bolje od omjera 1,18:1 (barem koliko se ja razumijem u matematiku )
5. baš zbog toga jer je davno sagledano da samo od tzv. generacijske solidarnosti ne će biti moguće isplaćivati mirovine krenulo se u mirovinsku reformu. Naime i da zaposlimo sve nezaposlene i da vratimo cca 50-60000 onih koji su prije vremena otišli u mirovinu na radno mjesto dobili bismo omjer od 1,65:1 što je još uvijek daleko od optimuma 4:1 (ili minimuma od 3:1). Protiv umirovljenika igra demografska situacija jer jednostavno nema dovoljno onih koji bi radilila životni vjek se jako puno produžio u odnosu na onaj koji je bio kada je sustav započeo s radom.
6. I za kraj najveća glupost koju sam pročito u ovom članku je izračun mirovine koju ćemo imati iz 2. mirovinskog stupa. Nažalost iako je bilo utvrđeno da će najkasnije do isteka 10 godina od početka mirovniske reforme doći do izjednačavanja izdvajanja za 1. i 2. mirovinski stup do toga nije došlo pa imamo nepovoljnu situaciju da još uvijek izdvajamo samo 5% bruto plaće u 2. mirovinski stup. Ali na žalost trenutno izdvajanje iz proračuna na krpanje rupe zbog 2. stupa je preveliko i ne može podnijeti povećanje izdvajanja za njega. ali napraviti ću jedan izračun na primjeru mladića od cca 20 godina koji ima SSS i prosječnu plaću u RH. Dakle prosječna bruto plaća je cca 8000 kn/mjesečno što znači izdvajanje za 2. stup od cca 400kn/mjesečno. Možemo računati da će taj mladić do mirovine (u 65. godini) raditi 45 godina i dakle za 2. mirovinski stup će izdvojiti svojih 216.000 kn. Pretpostavimo da će prinosi fonda na tih 45 godina biti takvi da će na kraju imati stanje računa kod odlaska u mirovinu cca 430.000 kn (realno je očekivati prinos od 100% na 45 godina). Očekivana dob doživljenja u ovom trenutku je negdje na cca 77,5 godina (zajednička za muškarce i žene) što zanči da će osoba mirovinu uživati 12,5 godina. Iz toga proizilazi da ovih 430.000 kn treba dobiti kroz 12,5 godina tj negdje 2800 kn /mjesečno. i pri tome ta osoba tada ima pravo na isplatu drugog dijela mirovine iz 1. stupa tj. takozvane generacijske solidarnosti. Ono što je najbitnije je to da ukoliko bi se izdvajalo nekada zamišljenih 10% bruto plaće u 2. stup mirovinskog osiguranja svote bi bile dvostruke tj mirovina bi mu samo iz drugog stupa bila na razini na kojoj mu je sada plaća. Dakle mirovinski sustav jeste u teškoćama ali jedan od razloga je taj da se počelo raditi na tome kako bi u budućnosti bilo lakše.
7. Ovo je samo jedna opaska na podatke u tablicama prikazanim u tekstu. Prema podacima popisa stanovništva u RH je osoba starijih od 85 godina negdje oko 59.000. Ako znamo da je 2. svijetski rad završio 1945 godine i ako računamo da je svaki primalac mirovine na osnovu sudjelovanja u tom radu 1945 imao 18 godina ispada da je 75% populacije starije od 85 godina bilo ili u partizanima ili na strani Hrvatske domovinske vojske odnosno da je njih cca 50% bilo u partizanima a 25% na strani Hrvatske domovinske vojske. Također onih koji primaju mirovinu kao branitelji(HRVI itd.) je oko 70.000 a ovih iz Drugog svijetskog rata oko 45.000 (30.000 partizana i 14.000 na strani Hrvatske domovinske vojske ). Mislim da bi ove iz 2. svijetskog rata malo trebalo revidirati
Nikola, molim vas ne započinjite komentirati ad hominem jer to očito nije potrebno s obzirom da ste nakon toga u čak 7 točaka pokušali argumentirati svoje viđenje problema. Mnogo toga što smatrate glupim niste shvatili u onome što sam napisao u tekstu, a to ću objasniti redom odgovarajući po točkama:
1. Tu ne vidim ništa sporno
2. Kažete da je u vrijeme kada je započet međugeneracijski fond prosječna doživljena dob žene bila 37, muškarca 40, a u mirovinu se moglo sa 65. To znači da nitko nikada nije doživio dob za mirovinu. Ukoliko ste mislili nešto drugo molim vas da preformulirate
3. Svi današnji radnici uplaćuju 15% u I.stup i 5% u II.stup. Suma sakupljenog novca u prvom stupu nije dovoljna pa se razlika mirovina namiče iz državnog proračuna, a tamo znamo kako novac dolazi – oporezivanjem dohotka i dobiti ili zaduživanjem. U računici su korišteni podaci dostupni sa HZMO, HZZ i DZS. U tom smislu nešto odudaraju od vaše aproksimacije.
4. Ovu točku niste razumijeli. Omjer radnika i umirovljenima je 1,18:1 ali od tog broja radnika treba znati koji iznos od plaće oni odvajaju za mirovinu, dakle 15% u I.stup na bruto prosjećnu plaću je 1.185HRK. Dakle 2 radnika moraju platiti za jednu mirovinu. Omjer 1,18:1 ne govori koliko radnici plate. Tek kada se pogleda iznos uplata otvori se ova potpuno druga dimenzija problema koju vlast skriva od očiju građana.
5. Tu ponovno ne vidim ništa sporno. Sklapajući tekst za Jutarnji list blogger Monopolizam našao je jedan znanstveni rad u kojem stoji da je minimum 2,1 zaposleni na jednog umirovljenika, pa ako pogledate da imamo 1,2 milijuna umirovljenika znači da nam treba 2,5 milijuna radnika da bi postojeći sustav ostao održiv. Zaposlenih kažete imamo 1,1 milijun. Kada bi se zaposlilo svih 375.000 registrirano nezaposlenih to bi bilo cca 1,5 milijuna i još uvijek ste za milijun prekratki. Ti ljudi u ovoj zemlji nisu ni rođeni. Dakle sustav je neodrživ čak i uz punu zaposlenost svih trenutno nezaposlenih građana.
6. Bespotrebno opet okrećete ad hominem. Molim vas, to ovdje nemojte raditi jer na takve komentare u pravilu ne odgovaram. Prepiske na osobnoj razini uvijek gubim pa se u iste i ne upuštam jer sam bolji u argumentiranju. U ovoj točki napravili ste kardinalnu grešku – pretpostavili ste da će mladić raditi 45 godina i da će dobit fonda biti 100%. Stopa nezaposlenih “mladića” danas je 46%. Dakle ovaj scenarij koji navodite je fikcija i njime ne dokazujete ništa bitno za ovu priču o mirovinama i stanju kakvo je danas i iz kojega moramo izvoditi projekcije u budućnost. Ne uzevši činjenično stanje u obzir i ja bih na isti način mogao reći da bismo bazu radnika koji uplaćuju u mirovinski fond mogli povećati uvozom primjerice Somalijaca u Hrvatsku koji će raditi za naše mirovine, usput ih naselimo na otoke pa smo rješili i još jedan problem – raseljavanje otočkog stanovništva. No to nema smisla. Reforma mirovinskog sustava je apsolutno nužna, ali bojim se da put kojim ide ministar predstavlja samo guranje problema pod tepih na kraće vrijeme.
7. Ovi stari borci su mi upali u oči. Moglo se napisati još štošta o svemu ali centralna točka je upravo demistifikacija značenja omjera 1,18:1 koji ne govori ništa o iznosima koje ti ljudi izdvajaju za aktualne umirovljenike koji ih koriste. Taj omjer je bitan. Nadam se da sam u točci 4. uspio objasniti koja je razlika između ta dva omjera.
Svako dobro
Mislim da je nepotrebno uopće spomenuti da se vidi nagli pad zaposlenih iznad 67 godina u odnosu na niže godine jer je to posljedica umirovljenja ili umrtvljenja. Naime, ako dob za odlazak u mirovinu podignemo iznad prosječne životne dobi, spasiti ćemo MIO fond na elegantan način. S time ćemo naravno povećati nezaposlenost jer ćemo ljude duže voditi kao nezaposlene. Ne može se svima udovoljiti. A to što će starci raditi, a mladi okolo skupljati boce iz kontejnera će i nije tako loše. Kada počnu raditi do mirovine im neće proći ništa više godina nego ranije. Još se samo tome moraju prilagoditi osiguravajuća društva koja su osiguravala život samo do 65.
Pingback: Socijalizacija problema uz pomoć korisnih Idiota | Neovisni portal