Oznake

, , , ,

… i dođe šumarski inspektor i odvali joj 7.000 HRK kazne!

Shvatio sam kroz priču o prodaji šparoga, koja se provlači ovih dana po medijima, na što zapravo misle građani kada kažu da im je dosta kapitalizma i štednje o kojoj priča Vlada.

Građani drže da je kapitalizam stanje u kojem su nešto prisiljeni kupovati. U ovom slučaju to su šparoge. Istovremeno, revoltirani su jer im država ne daje ono što je obećala u okviru socijalno odgovorne politike. Tako im je dosta štednje i oni žele da im vlast počne davati više tj. da prestane štedjeti na njima.

Da razjasnim na ovom primjeru. Očito je da građane na ovu trgovinu šparogama prisiljava jedino vlast pod izlikom da neodgovornim branjem šparoga, gljiva ili drugih šumskih plodova, narušavaju šumski eko sustav, potiču devastaciju prirodnog bogatstva i uništenje općeg dobra. Radi se naravno o besmislenom argumentu, floskuli, kojom se pokušava opravdati uspostava prodaje rente na nešto što po prirodi stvari nikome ne pripada već je po prirodi dano svima na korištenje. Država je tu slobodu ograničila samom uspostavom šumskog nadzora, institucionaliziranog kroz Hrvatske šume, ne bi li uprihodila koju kunu na tom suštinski nelegitimnom, ali ozakonjenom, odnosu prema građanima.

Kako ovo ne bi ispalo prenapuhano vrijedi navesti činjenicu kako građani koji posjeduju privatnu šumu po zakonu ne smiju bez prethodnog odobrenja šumarije srušiti i jedno drvo, i još k tome samo ono drvo koje lugar odluči da možete srušiti. Isto vrijedi i za šparogu koju uberete u vlastitoj šumi. U okviru vaše privatne imovine vlast odlučuje kako ćete njome gospodariti. To odobrenje, za rušenje drveta, kao i u slučaju branja šparoge naravno uključuje prodaju državne takse. Tek kada je platite možete sa svojim drvetom ili šparogom raditi što hoćete. Ako je ne platite onda vas tuže za uništenje šumskog ekosustava, a ako je platite onda tog uništenja nema jer iza svega stoji “struka” koja je korištenje šumskog dobra odobrila. Ne znam kako to zvuči vama ali meni je bizarno i ne uvjera me osobito u namjeru da vlast doista išta štiti već očito samo prodaje rentu.

Dakle ono što građane sada smeta jest sama bit planske ekonomije, planskog političkog gospodarenja, planske politike i samog socijalizma u praksi, koji se bavi redistribucijom vašeg kapitala, ne dozvoljava vam da racionalizirate sami i pokušava racionalizirati na razini države. Građani su gnjevni na činjenicu što od države moraju kupovati nešto što joj očito ne pripada na prodaju. Gnjevni su na to jer je očito da država niti šumarija nije uložila ikakav trud niti je utjecala svojim postojanjem, institucionaliziranošću, na to što je gdje koja šparoga ili gljiva izrasla. Građani se bune na prodaju rente. Građani ne žele kupovati ciglu, kako bi se to u žargonu reklo.

I to je odlično! Još samo trebaju tu priču povezati sa socijaldemokratskom politikom, tj. socijalizmom prigodno prekrštenim za upotrebu u 21. stoljeću.

sparoge

Svako dobro,
vaš Kapitalac