Oznake
… i dođe šumarski inspektor i odvali joj 7.000 HRK kazne!
Shvatio sam kroz priču o prodaji šparoga, koja se provlači ovih dana po medijima, na što zapravo misle građani kada kažu da im je dosta kapitalizma i štednje o kojoj priča Vlada.
Građani drže da je kapitalizam stanje u kojem su nešto prisiljeni kupovati. U ovom slučaju to su šparoge. Istovremeno, revoltirani su jer im država ne daje ono što je obećala u okviru socijalno odgovorne politike. Tako im je dosta štednje i oni žele da im vlast počne davati više tj. da prestane štedjeti na njima.
Da razjasnim na ovom primjeru. Očito je da građane na ovu trgovinu šparogama prisiljava jedino vlast pod izlikom da neodgovornim branjem šparoga, gljiva ili drugih šumskih plodova, narušavaju šumski eko sustav, potiču devastaciju prirodnog bogatstva i uništenje općeg dobra. Radi se naravno o besmislenom argumentu, floskuli, kojom se pokušava opravdati uspostava prodaje rente na nešto što po prirodi stvari nikome ne pripada već je po prirodi dano svima na korištenje. Država je tu slobodu ograničila samom uspostavom šumskog nadzora, institucionaliziranog kroz Hrvatske šume, ne bi li uprihodila koju kunu na tom suštinski nelegitimnom, ali ozakonjenom, odnosu prema građanima.
Kako ovo ne bi ispalo prenapuhano vrijedi navesti činjenicu kako građani koji posjeduju privatnu šumu po zakonu ne smiju bez prethodnog odobrenja šumarije srušiti i jedno drvo, i još k tome samo ono drvo koje lugar odluči da možete srušiti. Isto vrijedi i za šparogu koju uberete u vlastitoj šumi. U okviru vaše privatne imovine vlast odlučuje kako ćete njome gospodariti. To odobrenje, za rušenje drveta, kao i u slučaju branja šparoge naravno uključuje prodaju državne takse. Tek kada je platite možete sa svojim drvetom ili šparogom raditi što hoćete. Ako je ne platite onda vas tuže za uništenje šumskog ekosustava, a ako je platite onda tog uništenja nema jer iza svega stoji “struka” koja je korištenje šumskog dobra odobrila. Ne znam kako to zvuči vama ali meni je bizarno i ne uvjera me osobito u namjeru da vlast doista išta štiti već očito samo prodaje rentu.
Dakle ono što građane sada smeta jest sama bit planske ekonomije, planskog političkog gospodarenja, planske politike i samog socijalizma u praksi, koji se bavi redistribucijom vašeg kapitala, ne dozvoljava vam da racionalizirate sami i pokušava racionalizirati na razini države. Građani su gnjevni na činjenicu što od države moraju kupovati nešto što joj očito ne pripada na prodaju. Gnjevni su na to jer je očito da država niti šumarija nije uložila ikakav trud niti je utjecala svojim postojanjem, institucionaliziranošću, na to što je gdje koja šparoga ili gljiva izrasla. Građani se bune na prodaju rente. Građani ne žele kupovati ciglu, kako bi se to u žargonu reklo.
I to je odlično! Još samo trebaju tu priču povezati sa socijaldemokratskom politikom, tj. socijalizmom prigodno prekrštenim za upotrebu u 21. stoljeću.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Pitam se kako bi bajka s Crvenkapicom izgledala danas?
1) Crvenkapica ne bi smjela brati cvijeće u državnoj šumi jer narušava eko ravnotežu, bila bi za to kažnjena
2) Crvankapica i bakica bile bi kažnjene zbog hranjenja divljih životinja
3) Lugar bi bio kažnjen zbog izlova zaštićenih divljih životinja
Jedini koji bi u svemu tome dobro prošao je vuk.
Bemisleni zakoni ovog društva po kojima nas prisiljavaju živjeti odista su pisani samo za vukove.
zakoni su više puta besmisleni, ali ovo sa šparogama je u biti štićenje svoje imovie. ako je pod uprevom države onda ona mora voditi računa o tome što se radi bila to cesta ili šuma, šparoga ili kupina. ti si za ti si samo za odgovorno raspolaganje i pravo na čuvanje svoje imovine jedino ako je to u rukama nekog privatnika, ako je javno, državno oda može svatko raditi što hoće. država zakonima i policijom treba štiti privatno vlasništvo, a ne i svoje. to je smiješno.
to gritanje je samo jedan u nizu izgovora prokapitalista kojim opravdavaju svoju lijenost i neznanje. za su poduzetnici vrijedni i da nisu tolike lijenčine zasukali bi rukave i počeli nešto raditi a ne samo gledaju što drugi rade, traže izgovore i pomoć od države. dobro je josipović govorio o kulturi kukanja, samo je trebao reći da smo u banani zbog kulture poduzetničkog kukanja, a i poduzetničke lijenosti. uostalom o tome sa pisao i na pollitici http://pollitika.com/lijenost-poduzetnika
O nikakvom štićenju imovine se ovdje ne radi, to je najobičnija prodaja rente građanima. Ako nije tako, što onda ta ista šumarija i država prodaje u našim privatnim šumama kada nam naplaćuje branje te iste šparoge ili rušenje drveta na tom privatnom vlasništvu? Zaštitu okoliša? Smiješno. Dakle u ovoj priči svjedočimo prodaji rente. 😉
Ostatak komentara me nešto i ne motivira na reply, sve osim onoga da poduzetnici traže pomoć od države. Oni to doista i rade, to se zove lobiranje (dobro jutro), i to je suprotno klasičnom liberalizmu o kojem propovijedam i koji poznaje spregu jake države i jakih poduzetnika u kleptokratsko-kronističkom odnosu. Očito je kakve opasnosti se skrivaju u takvim dilovima jer u takvoj atmosferi živimo zadnjih 20 godina, a čini mi se da mnogo ljudi zagovara održavanje iste na životu, čak štoviše još bi više uloge dali državi u ruke nauštrb prava građana.
Drago mi je što si navratio ovdje, nisam već neko vrijeme bio na pollitici, čujem da nešto odlaze ljudi (?)
renta renta, ali ti samo želiš da rentu umijesto državi plaćam privatniku, da od poreza plaćam sudstvo i policiju koji će štiti privatnika. renta državi plaća škole bolnice, ceste, a renta privatniku ne obvezuje privatnika da išta vrati društvu.
ali da se vratim na glavni problem a to je da su privatnici lijeni ne trude se dovoljno, nekonkurentni su na tržištu na ulažu u znanje i onda traže izgovore i pomoć od država, ali moram ti nešto reći “nema više besplatnog ručka”. i poduzetnici će morati naučiti zarađivati kruh svoj sadašnji. dosta je paratiziranja putem državnih investicija u ceste i građevine, niti paratiziranja na javnoj nabavi i drugoj državnoj potrošnji. treba smisliti nešto više od otvaranja trgovine i prodaje krpica, kave ili forneta.
ako je sve a prodaju tada su i političari, ako je nekome jeftinije kupiti političare nego pobijediti u tržišnoj utakmici tada će kupiti političare i to je tako. i tako se to radi, a ti to zovi lobiranje ili kako hoćeš.
pollitika prolazi kroz jedan od redovnih perioda pročišćavanja, malo se močem od nje jer mi količina uvreda i vulgarnosti smeta.
mislim da je vrijeme da i ja koji sam lijevo i drugi ljevičari budemo malo kritičniji prema sebi, ali trebali bi to biti i desni i liberali.
a liberalizam koji se oslanja na individualizam ostavlja te samog da radič što hoćeš, ali i samog kad ti je teško, isto kao što kolektivizam štiti u krdu ali i ne pušta iz njega. sve ima dobru i lošu stranu i treba postati svjestan i loših strana svoje ideologije da bi mogao napredovati.
a to je ono što govorim o lijenosti poduzetnika i oni se previše osvrću oko sebe i očekuju da drugi riješe njihove probleme.
Najveće zlo je moć. Ako je daš u ruke političarima i državu organiziraš na kolektivističkim osnovama (a lijevo ili desno su kolektevističke ideologije) onda ćeš dobiti korupciju, kleptokraciju, kronizam, obespravljenje građana, devijacije i neučinkovitost pravnog sustava te skalameriju zakona kojima se svi moraju pokoravati, a svako tumačenje zakona smatra se nadripisarstvom osim naravno kada zakon tumači ovlašteni pravnik.
To što ti pričaš o liberalizmu je plod tvoje mašte. Lijepo te molim, uzmi neku knjigu liberalnih autora i prouči tu ideologiju da znaš barem osnovne pretpostavke o kojima možemo dalje kritički diskutirati. Plaćanje rente privatniku? Lijenost poduzetnika? Kupovanje glasova u parlamentu? Zaista, to nema nikakve veze sa liberalizmom pa mi je smiješno braniti pod liberalizam nešto što više liči na protekcionizam koji se kupuje šurovanjem sa prejakom vlasti, tj. na našu socijaldemokratsku realnost.
pa i knjige o komunizmu lijepo izgledaju, nije li sssr imao predivan ustav.
problem se događa kad se ideje susretnu sa stvarnošću.
ali sad se opet vrtimo u krug, trebati ću nekako drugačije početi priču i postaviti drugačije pitanja. ako svak samo vrti svoje i brani svoju poziciju to ne vodi nigdje. samo se zatvaramo u sve uže krugove istomišljenika.
moj stav je da treba biti budala. jer budale uče na svojim greškama a pametni na tuđim. i stvarno kod nas ima previše pametnih koji vide sto tuđih grešaka i na njima uče a sve svoje greške ignoriraju i ne vide.
slažem se, no stvaran sukob jest na relaciji kolektivizam-individualizam. Ukoliko se kolektivisti dohvate moći oni neće prezati ni pred kojim postupkom da bi eventualno ostvarili svoj plan. Mi doista živimo u takvom sistemu. Sve odluke vuku političari, uostalom to se lijepo vidi po tome koliko su zastupljeni u vijestima. Samo se o njima priča i na njih se nešto čeka. To je IMO užasno. Ne moramo glasovati o baš svakom pitanju preko vlasti. Ljudi imaju sposobnost optimalno rješavati probleme onda kada se s njima suoče. Svako planiranje izbjegavanja kakvih nepovoljnih događaja u budućnosti u pravilu dovodi do poremećaja u stabilnosti trenutnog stanja. Ok, zabrijao sam sada u nekom smjeru gdje bih mogao filozofirati bez kraja.
Htjedoh reći da su tvoje sumnje spram liberalizma neosnovane. Ne mogu prihvatiti kritike koje govoriš, jer s obzirom da sam prostudirao dosta toga o klasičnom liberalizmu znam da korelacija ne postoji, upravo suprotno. Ono što vežeš uz probleme liberalizma on upravo kritizira i nastoji rješiti.
Kao jedan od osnovnih principa zadovoljavanja međusobnih interesa postavljeno je slobodno tržište koje funkcionira bolje od planskog. Zašto? Jer ti na slobodnom tržištu nitko ne može nametnuti ništa mimo tvoje vlastite volje, i upravo ta činjenica omogućuje da oni koji ne vrijede društvu jednostavno promijene svoje postupke iz beskorisnih u korisne jer jedino poštenim odnosom mogu prosperirati. Primijeni sada to na cijelo društvo i dobit ćeš fantastične efekte. No taj ideal nije ostvaren. Zašto? Jer uvijek postoji dominantna skupina ljudi koja želi uz manje truda postići isti rezultat, pa se tako ustoličuju jake vlade sačinjene od onih koji sipaju obećanja o državi blagostanja, koji siromašnijima nude manje poreze, a bogatijima progresivne, no onaj tko ima i tko je u stanju stvoriti kapital uvijek ima izlaz iz takvog sistema pa teret financiranja te utopije ostaje naravno srednjem sloju kojeg kolektivisti tobože nastoje zaštititi od babaroga.
Moje mišljenje vezano uz aktualnu političku situaciju jest da je očito kako je vlast prejaka i kako moć koju ima u rukama ide direktno na štetu naroda. Uspijevaju samo oni koji se s njome sližu, bilo direktno politički ili putem raznoraznih razvojnih programa tipa “poduzetnički impuls” gdje vlast dijeli novac građana uz nadu da će se na taj način stimulirati novi ciklus. I kakvi su nam rezultati? Kakvi su rezultati u EU koja prakticira istu politiku? Preporučam blog Nedjeljni komentar vezano za kritiku EU ekonomije i monetarne politike. Izvrstan je.
Austrijska ekonomija ekonomskom problemu pristupa iz potpuno drugačijeg kuta, dok keynezijanci ne shvaćaju ulogu mikra u makru ovi polaze upravo od toga, nastoje shvatiti što okida pojedinca da sudjeluje u ekonomskom procesu.