Oznake

, ,

Dio stanara Novog Zagreba još se uvijek grije unatoč tome što je temperatura zraka dosegnula i više od 20°C, i tako unatrag dva sunčana tjedna, a grije se jer žive u zgradama gdje je instaliran sustav grijanja zagrebačkih toplana tj. HEP-Toplinarstva.

To grijanje će naravno i platiti, a to je tako jer tvrtka u državnom vlasništvu ima pravo odlučivati o tome do kada će koga grijati, nevezano uz vremenske uvjete već uz kalendar, zaštićena zakonima i pravilnicima ali prije svega svojim desetljećima dugim statusom monopolista. Podsjeća ova priča i na slučaj karlovačke toplane, osim što se u ovoj priči management toplane postavlja kao zaštitnik interesa onih koje grije pa kaže kako je: “problem u tome da toplinske stanice nije tako lako pokrenuti, pa se odluku o gašenju ne može donijeti naprasno“. Naravno, siguran sam da bi se u novinama našli i u slučaju da se negdje koncem travnja ili sredinom svibnja zalomi par dana hladnijih od prosjeka za to doba godine uz prozivke nekolicine revoltiranih građana lošije cirkulacije.

Što bi dakle bilo “naprasno”? Eventualni revolt te nekolicine slabokrvnih u slučaju da im grijanje zatreba još koji dan u periodu do ljeta, uz istovremeno niži trošak svima ostalima koje se sada prisilno grije, ili održavanje sustava u pogonu i viši trošak svima za vrijeme tijekom kojega grijanje nije potrebno većini?

Sve nedostatke državnih monopola i njihovih upravljačkih hendikepa, koji su pravilo, a ne iznimka, možemo uvidjeti u trenucima ekonomskih kriza. Usluge koje građani od države prihvate u dobrim vremenima pokažu se katastrofalnima u lošim vremenima (u ovom primjeru to je isključivanje sustava vezano za kalendar). Ne želite grijanje na toplanu ili želite prijevremeno isključivanje? Skupite potpise stanara (100%) i stvar ćete vjerojatno rješiti unutar jedne sezone. Pitanje je samo koliko sezona će vam trebati da prikupite tih 100% potpisa što je druga strana iste medalje – one o ideji kako je interes društva ispred pojedinca te o nepoznatim granicama odlučivanja o “zajedničkim” pitanjima.

U ovom slučaju država omogućuje sigurno grijanje (i kada vam ne treba) ali stoga za cijenu ne pitajte. Alternativa je omogućiti pravo izbora usluge građanima – ukoliko je bilo kojem korisniku usluga grijanja preskupa on bi trebao imati mogućnost da je otkaže (bez obzira na susjede) i da izabere alternativnu uslugu prema vlastitim preferencijama i na vlastiti trošak, i od koga to želi (zbog ovoga je bitno imati neometano tržište i konkurenciju).

Svako dobro,
vaš Kapitalac