Oznake

, , , ,

Radno vrijeme doktora obiteljske medicine u popodnevnoj smjeni u obližnjem domu zdravlja započinje u 13:30, završava u 19:30. Ova fotografija snimljena je u 15:30, u čekaonici je bilo cca. 10-15 pacijenata:

vise_ne_primamo

Trebao sam od obiteljskog liječnika uputnicu za neku pretragu krvi, po preporuci privatnog internista. Nakon upoznavanja sa “više ne primamo parolom” zovem ordinaciju mobitelom, žale se na gužvu, ne mogu mi nikako napisati danas uputnice, neka se javim idući tjedan. “Mogu li se sada naručiti za idući tjedan?” – upitam. “A ne, petkom ne naručujemo, nazovi idući tjedan da se naručiš!” – kaže medicinska sestra i dodaje: “opusti se, vikend je!”.

Privatnik internist, kod kojega sam sat vremena ranije obavio sistematski pregled koji je uključivao EKG, uzv abdomena, uzv štitnjače, uzv trbušne aorte i karotida, uzv vidljivog dijela crijeva, za sve navedene usluge naplatio mi je 600 HRK, uz čekanje na pregled od samo jednog dana, a i to bi bilo kraće da nisam zvao jučer popodne kada su termini već bili popunjeni. Preporučio mi je internist i obavljanje pretraga u privatnom laboratoriju s kojim surađuju, ukoliko mi se ne da čekati “državnog” doktora (hehe, kao da je znao što me čeka), za iznos od 100 HRK – što ću i učiniti u ponedjeljak umjesto da u to vrijeme telefoniram tek za rezervaciju termina kod obiteljskog liječnika.

Bez obzira što “više ne prima” ili traži pacijente da čekaju na pregled, ili čekaju na termin da bi se rezervirali za pregled na koji potom opet čekaju, sustav javnog zdravstva naplatit će vam iznos višestruko veći od vrijednosti većine pretraga koje eventualno možete zatrebati. I tako svaki mjesec iznova, dokle god ste zaposleni. Naplata zdravstvenog sustava izvršava se na plaći, diskretno i zamaskirano, automatskim ustezanjem novca kojeg ste zaradili i pretakanjem istog u državni proračun (stavka je na isplatnoj listi, 13% od bruto plaće).

Sve dok ste zdravi imate osjećaj lažne sigurnosti i povjerenja u državno zdravstvo. Mnogi ne dovode u pitanje da je od osobite važnosti da država upravlja tim sustavom. No uglavnom kada nešto zaškripi bolestan čovjek vrlo brzo će se okrenuti privatniku, jer bolest ne podnosi čekanje.

Kako bismo smanjili rizik po vlastito zdravlje ovaj ustaljeni zdravstveni sustav treba čim prije liberalizirati i građanima omogućiti da odaberu gdje će se liječiti za svoj novac. HZZO-u i njegovim liječnicima očajno treba konkurencija, a jedni i drugi potom neka se natječu međusobno za pacijente kroz bolje i jeftinije zdravstvene usluge, što je svima na korist.

Svako dobro,
vaš Kapitalac