Oznake
Mora li definicija obitelji, koju svatko od nas ponaosob ima u glavi, odgovarati u potpunosti onoj građanske inicijative “U ime obitelji“?
Pa naravno da ne, definicija je relativna stvar, ako je uopće i potrebna. No inicijativa inzistira tome da se Ustavom ograniči njihov pogled na istu, a ta je da je brak jedino zajednica žene i muškarca.
Priča o sakupljanju potpisa za sazivanje referenduma sa pitanjem: “Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?” ima mnoge aspekte, a sa strane libertarijanskog razmatranja najvažniji su slijedeći (htjedoh reći meni osobno):
1. Što je brak uopće? Iako se inzistira na formalizaciji istog, pa samim time i potencira sukob između neistomišljenika, je li formalizacija nužna i za što? Što brak kao forma znači homoseksualnom paru? Što znači nekom ateistu?
2. Zašto bi to pitanje bilo potrebno regulirati Ustavom? Ako Ustav štiti prava svakog građana na jednak način (Hrvatski Ustav to ne čini, ali u idealnom slučaju bi to trebao) onda je očito kako je ovo pokušaj ozakonjenja restrikcije koju jedna skupina građana želi nametnuti skupinama građana koje o istom pitanju misle drugačije. Nametanje svojeg moralnog obrasca opravdat će legitimnim referendumom i zakonima koji takve akcije omogućuju (obratite pažnju na izjavu odvjetnika udruge). U kojoj mjeri se naš Ustav zapravo bavi pitanjima jednakosti, a u kojoj potiče nejednakosti?
3. Troškove referenduma će morati između ostaloga platiti i skupina njihovih neistomišljenika, ali i mnogi ljudi koji uopće i neće izići na referendum po ovom pitanju. Referendum je trošak poreznim obveznicima. No inicijativa u tom pogledu u prvi plan gura informaciju kako je kampanja prikupljanja potpisa financirana vlastitim sredstvima i dobrovoljnim donacijama, što ih čini samo malo manje ciničnima od političkih stranaka koje za financiranje svojih kampanja koriste proračunska sredstva države tj. oporezovani novac građana (ovo namjerno i uporno ističem gotovo u svakom svojem tekstu).
4. U kvazi-demokraciji u kojoj živimo postoje vrlo velike šanse da građanska inicijativa isposluje svoj krajnji cilj, pa je ovdje važno pitanje nepostojanja vladavine prava unutar kojega je društvo organizirano po demokratskim načelima. U slučaju njihove pobjede biti će zanimljivo vidjeti koji broj građana će odlučiti o tom pitanju i usporediti isti sa brojem građana (ili barem onih koji mogu legitimno glasovati).
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Brak je (lat. Matrimonium) životna zajednica muškarca i žene. Osnovni pojam braka uključuje međusobni eksluzivitet partnera (monogamiju), opću životnu povezanost, i zajednicu kojoj je jedan od ciljeva i prokreacija. To je jasno vidljivo i iz korijena riječi matrimonium, od lat mater – majka, majčinstvo. Iz svih pravnih i općih rječnika, unazad nekih 3000 godina, pojam braka je vrlo ujednačeno definiran. U svakom slučaju, osnovni pojam braka to jest. Na to se lijepo nadovezuje i razlog državne intervencije u brak. Jesi li se ikada pitao, zašto su zakonodavci odlučili regulirati pretpostavke za sklapanje braka, njegov oblik i bitni sadržaj, kao i pravne posljedice? Ako nisi, evo samo kratko. Prvo i osnovno – zbog djece. Primijećeno je da se u brakovima rađaju djeca, potomci muškog i ženskog partnera. Ta djeca su važan demografski, biološki i ekonomski rezervoar svakog društva. Dalje, u obiteljskim prilikama (mama, tata, braco, seka), djeca se socijaliziraju. Tu djeca stječu svoje prve pojmove o tome tko su odrasli a tko djeca; mama, tata o oni sami i kako stvari funkcioniraju u svijetu.
Stječu pojmove o odgoju, o dobom i lošem. Uči ih se seksualnim i drugim tabuima (piša od seke i sestrične su pec-pec!). U obitelji uče o smrtnosti i prolaznosti vremena. Uče o svladavanju životnih prepreka onda kada dođe vrijeme da ih priejđu. Uče se o generacijskoj solidarnosti prema dedama i bakama, tetama i stričevima. To su neponovljive lekcije. Biološka obitelj je u tom smislu optimalan način da se djecu uvede u svijet, socijalizira i pripremi za tržište rada i preuzimanje odgovornosti u društvu. Postoje i drugi načini da se djeca socijaliziraju (djedovi i bake, posvojitelji, socijalni domovi, ali to su uvijek sekundarna, pomoćna i lošija rješenja).
Za dobro djece, dobro je da imaju stalan i stabilan okvir u kojem odrastaju, u kojem partneri (roditelji) ne lutaju.
Ne manje važno je i pitanje rodoslovlja. Tko je od čije kapi krvi je važno da bismo se štitili od nasljednih bolesti i da bismo kad netko umre znali što je čije. To su sve opravdani javni interesi koje su vladari prepoznali i zato podržavali obitelji i brakove.
Tako je bilo sve dok politička ljevica nije odlučila da oko pederluka napravi moralni fokus, jer drugoga nema. Borba za jednakost, moš mislit!
Način na koji politička ljevica ostvaruje svoje ciljeve jest da vrši upravo jezično nasilje. Kako to radi? Pa tako da uporno potura da riječi ne znače to što znače. Da nemaju svoj pravi značaj i pojam, nego da mogu značiti i ovo i ono. U ime bračne jednakosti, potrebno je rekonstruirati postojeći pojam braka, tako da on ne znači to što znači. Pojam braka, koji je ljudima uvijek bio blizak, jasan i logičan treba razvodniti i zamutiti. Treba u njega uvrstiti neka nova značenja koja on nema.
Tako, po novome brak treba značiti životnu zajednica dvoje ljudi, a nije potrebno da te osobe budu različitog spola, a nije potrebno niti da imaju potencijal za prokreaciju. Materinstvo kao podloga braka je također odletjelo van kroz prozor.
Zašto bismo uopće htjeli regulirati brak kao pojam i instituciju u ovakvim novim okolnostima „bračne jednakosti“, kad svatko može sa svakim. Dok je to prije bilo kristalno jasno, sada to više nije. Pederi žele biti u braku „zbog jednakosti“ i „zbog „ljubavi“, ali ne i zbog razloga koji odvajkada funkcioniraju kao razlozi za brak i razlozi zašto država uopće regulira pitanje braka.
Uglavnom, želim ti reći da si posve promašio temu, kao i gro libertarijanske javnosti. Niti je brak (posve) privatna stvar, niti je taj pojam relativan što bi mnogi htjeli da jest. A dodatno, „definiranjem“ braka na način na koji to predlaže lijevo-liberalna javnost posve se gubi teoretska, semantička i svaka druga podloga samog instituta braka. Brak u „definicije“ lijevo-liberalne struje zapravo nema baš nikakvog smisla, osim privatnog. Sve njegove javno-pravne funkcije se gube. To, naravno nije slučajno, jer se ide za njegovom destrukcijom jer je obitelj zadnje utočište pojedinca od etatističke kontrole. No, to je posebna priča, ne bih o tome posebno duljio ovdje.
Hvala za komentar, ja se slažem sa tim pogledom na brak i živim u takvoj zajednici. Zadržimo se onda na 2. pitanju: Zašto bi to pitanje bilo potrebno regulirati Ustavom? Znači u odnosu na stanje po tom pitanju kakvo je u Ustavu sada zašto bi isto trebalo dodavati u ovoj ekskluzivnoj formi?
Načalno, ne bi trebalo. Ustav je dokument u kojem bi trebalo biti propisano samo temeljna prava i slobode (a brak to nije), kao i organizacija države, dok bi sve ostalo trebalo biti prepušteno zakonima. No, kako je zakonitost u našim prilikama sve slabija biljka, a posebno nakon pristupanja EU, pa i uz ovo jezično nasilje kojem svjedočimo – neće trebati dugo da se ozakoni gay brak. To će, ako ništa doći kao befel iz Brisela.
Na cijelu priču gledam kao na rijedak primjer organiziranog otpora lijevo-liberalnoj tiraniji. A budući u Ustavu ionako imamo i “pravo na rad” i “tajne službe”, i “autonomiju sveučilišta” i masu drugih gluposti kojima tamo nije mjesto – kvragu sve, neka uđe i ovo ako narod želi. A čini se da želi.
I meni se čini da bi to moglo proći na referendumu. Glede našeg Ustava, hehe zbirka negarantiranih garancija u kolažu bizarnih članaka.
Slažem se u cijelosti s vrlo dobrim objašnjenjem problema.
PC fašisti su potpuno zaludili svijet iskrivljavanjem značenja oduvijek samorazumljivih pojmova da sada moramo i peticije potpisivati da u ustav uđe zabrana iskrivljavanja pojmova.
Svakome normalnom biću je jasno što je brak sve dok se ne pojave nastrani ljudi koji pozivajući se na ravnopravnost traže promjenu značenja pojmova.
Tražiti da se brakom nazove zajednica osoba istog spola isto je kao kad bi tražili da se svi muškarci u ime ravnopravnosti sa ženama prozovu ženama ili obratno.
Odlična usporedba, ali opet ne vidim što bi to točno promijenilo ako bismo muškarce prozvali “ženama”? Muškarci time ne bi prestali biti muškarci niti bi žene prestale biti žene, nego bi odmah idući dan spontano nastala nova riječ koja bi označavala muškarce.
“Zakonodavci su odlucili regulirati brak zbog djece.” wtf?! oprosti, ali baljezgas (i to namjerno) – brak je prvo i osnovno pravno-imovinski odnos, zeni se da bi “moje” i “tvoje” postalo “nase”, te zato tko ce to “nase”, jednom kad nas ne bude, nasljediti. Ispravite me ako grijesim, ali dogovoreni su brakovi (kakva ljubav i postovanje *roll eyes*) praksa diljem svijeta jos i dan danas (a sigurno i vise od 3000 godina), a kod nas nisu uobicajeni, koliko, 40 godina. Igrom slucaja je svijet bio puno zatucanije mjesto proslih 3000 godina, pa je po zivot opasno bilo izjasniti se za nesto drugo osim pravno-imovinsku zajednicu muskarca ili zene. Nadao sam se da su ta vremena u ovoj zemlji prosla, ali me stvarnost demantira.
Odrzavanje umisljenih vrijednosti pretjeranom regulacijom ide (koliko ja razumijem) protiv temeljnih vrijednosti libertarijanizma. “Tko ste vi (pa makar ste vecina) da odredjujete s kime cu ja podjeliti sve sto je moje?”
promašio si poantu, nitko ovdje ne određuje s kime će netko podijeliti nešto što je njegovo, samo što se neki protive tome da se to naziva “brak” ako se ne radi o heteroseksualnoj vezi
Vidis, ja sam uvjeren bas u suprotno 🙂
Mislis li doista da bi cca 300000 lijenih Hrvata (koji na izbore ne izadju u tom broju) potpisalo zahtjev za referendum “samo zbog naziva”? Ajmo se razgovarat kao ozbiljni odrasli ljudi – jasno je da se radi o “ogranicavanju pederluka” sto je ogranicavanje ljudskih sloboda. Iz “samo naziva” ce ti se izrodit stvarno ogranicavanje prava pripadnika LGBT zajednice (koja su i sad problematicna), a onda smo na korak od “sredjivanja” nevjencanih heteroseksualnih zajednica. Uopce me ne bi zacudilo da za koju godinu prosirimo ustav s odredbom o braku koji je heteroseksualna zajednica Hrvata i Hrvatice (nista Srbi ili crnci), jer to je smjer koji ova inicijativa uspostavlja.
ma ja ti govorim za komentatore ovdje, ne općenito za “aktiviste” iz te udruge
ja sam inače protiv referenduma
ok, ok, :), kaze gore da je ovaj dio za “thoughts on “U ime obitelji?” – ono su moje.
http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=27577:lidija-paris-poslije-istospolnog-grupni-brak&catid=39:obitelj&Itemid=121
Ja jednostavno ne mogu ove argumente “U ime obitelji” nikako prihvatiti niti shvacam u cemu je problem.
Sinoc sam gledao Nultu Tocku i sve sam cekao kad ce biti izjavljeno da su homoseksualci krivi za ekonomsku krizu i globalno zatopljenje….
samo čekam da bude referendum za definiciju ljubavi. bit će i to.
ključni dio je ovo:
“definicija je relativna stvar, ako je uopće i potrebna. ”
nek se svatko zove i živi s kim god hoće i kako hoće, dok god ne ugrožava ista prava i slobode drugih.
sve ostalo je najobičnija intervencija (uvijek u tuđe slobode) od jedne grupe građana na druge.
Pa kako ćeš uređivati odnose u braku i obitelji ako nisi napisao definiciju, to je kao da ti je navedeno da si dužan registrirati svoju brodicu a ne napiše ti šta je brodica.
E sad ovo što se tiče intervencije, da li je po tebi uredu odredba OZ-a koja govori o tome da je dijete dužno uzdržavati roditelja koji je uzdržavao dijete do punoljetnosti ili duže dok se dijete školovalo, ako roditelj nem izvore prihoda, ili nema dovoljno za život??
Što znači “uređivati odnose u braku”? Možda toliko brakova danas propada jer bračnim parovima samima više ne ostaje da išta uređuju vezano za vlastiti brak. Ili kao što Vedran kaže možda danas-sutra uvedu i definiciju “ljubav” u kategoriju braka pa će svaki bračni par morati dobiti potvrdu od državnog tijela da je zadovoljio barem 70/100 bodova (faktor ljubavi) na nacionalnom testiranju za bračnu dozvolu 🙂
S druge strane, jedan uvaženi kolega dao mi je dobar argument za “regulaciju” braka u korist homoseksualnih parova – primjerice ako se jedan od njih nađe teško bolestan u bolnici, nužno je da bračni drug potpiše suglasnost za hitnu rizičnu operaciju. Danas je to ženi dozvoljeno da učini za muža (i obrnuto), no tko će potpisati za jednog gay-a ukoliko nema bliže rodbine? Dakle ako igdje mora biti zapisana neka definicija onda ista mora biti zapisana iz ovako praktičnih razloga, a ne zbog brakom stečenih pogodnosti u društvu (npr. idu u brak jer općina daje poticaje i materijal za kuću). Akcija “u ime obitelji” nije racionalna već iskorištava općenito prilično konfuzno stanje u zemlji da bi podmetnula vlastite norme u Ustav. Zaista se nadam da to neće uspjeti.
Što se tiče te akcije ja se u potpunosti slažem da je to jedna besmislena ideja i smeta me što je dobila toliko medijske pažnje. Pogotovo zbog toga što implementacjom jedne zakonske odredbe tj definicije u ustav ništa se ne dobiva i opet je dovoljno izmijeniti samo zakon da bi se legalizirali istospoli brakovi. Na primjer u pretpostavkama za postojanje braka u OZ izmjenite da osobe ne moraju biti različitog spola nego različitog roda , u uvedete pravo osobama koje navrše punoljetnost da se izjašnjavaju i o svom rodu i eto dvije osobe istoga spola a različitog roda se nadu pred oltarom, a ustav zadovoljen.
A zakona o istospolnim zajednicama tu se slažem on treba dopunu jer on trenutno sadrži samo imovinsko i pravo uzdržavanja. Ovo što se tiče ljubavi malo karikirate , jer to je ipak subjektivna stvar i sam brak može bez ljubavi i nastati i opstati. Ako pročitate vidjet ćete da se sve i prije braka i u braku može regulirati predbračnim i bračnim ugovorima, a pošto je obiteljsko ipak dio građanskog prava tu nema prisile. Osoba koja uzdržava dijete ima pravo na alimentaciju ali istoga se može i odreći, kao i svih drugih prava dakle stvar je dogovora pri razvodu. Ako pročitate vidjet ćete da zapravo jako malo govori o samom braku i bračnim drugovima a uglavnom o posvojenju, uzdržavanju,skrbi,utvrđivanju očinstva i majčinstva, posvojenju, podjeli imovine , razvodu itd. I to zapravo znači uređivati, piše o pravima u obitelji a hoće li ih pojedini član tražiti ili ne to je na njemu. Kao što ti imaš prvo da ti dužnik ispuni svoju obvezu al ne mora ju on ispuniti ako ju ti ne želiš.
Ja se najviše bojim ovoga što je vedran govorio a to je “intervencija većine u živote manjine”. Ako će se svašta moći referendumom mijenjati onda jadni mi…
i ja tako slično razmišljam… lako za gay brakove, to je marginalno pitanje, neće se ništa promijeniti kako god da završi referendum… ali što je iduće, što će iduće nekome pasti na pamet da se uređuje referendumom, da većina nameće svoju volju?
Slažem se. Demokraciju se sve manje shvaća.
Uopće ne mogu shvatiti inače vrlo razumne komentatore koji misle da istospolne zajednice treba nazvati brakom kako bi bili pravno izjednačeni s bračnom zajednicom.
Brak je zajednica muškarca i žene i nema nikakvog opravdanog razloga da se to mijenja. 2-3 % nastranih koji žele živjeti u istospolnim zajednicama to mogu učiniti bez da uništavaju brak kao tisućljetnu instituciju ljudskog roda.
Ne razumijem kako netko tko želi očuvati brak može biti proglašen mrziteljem, a netko tko ga želi redefinirat dakle uništiti u svom iskonskom značenju postaje pozitivan lik.
Ne postoji ni jedan racionalan razlog da se istospolna zajednica prozove brakom.
Svi navodni problemi članova istospolnih zajednica mogu se vrlo lako riješiti ugovorima i zaista nema razloga za proglašavanje brakom nečega što ne ispunjava temeljne uvjete za brak.
Meni je to isto kao kad netko tko ne ispunjava uvjete za neko zvanje traži u ime ravnopravnost, jednakost i ljudskih prava da mu se prizna zvanje kao i onome tko ispunjava sve propisane uvjete.
Zar ne bi bilo smiješno i zapravo suludo da svaki vojnik traži da mu se dodjeli generalski čin jer svi vojnici imaju ista ljudska prava.
Tako je to i s istospolnim zajednicama.
Traže da im se prizna bračna zajednica iako ne ispunjavaju najosnovniji uvjet propisan zakonom.
I sad kad netko sasvim logično videći da je svijet krenuo u dekadenciju želi sačuvati zdrav razum i pojam braka kao zajednice muškarca i žene javljaju se socijalističkim tzv progrsivnim iddjama zaluđeni pojedinci koji misle da je sasvim normalno i nemiovno da se brak mora uništiti.
Ja duboko vjerujem da se radi o privremenoj devijaciji u razvoju ljudskog roda i da to ludilo ne može još dugo trajati.
Mislim da se ne trebamo opterećivati potrebom donošenja zaključka ili ujedinjavanjem stavova. Nije sporno značenje pojma “brak”, što je ukratko objasnio kboyaobir. Sporno je, kao što rekoh dva komentara iznad, koje to pogodnosti danas donosi taj status. Bitka se, prilično sam siguran, vodi oko toga.
Ukoliko se ne radi o pogodnostima (što sumnjam) onda ne postoji ni jedan racionalan razlog da “brak” bude naveden u Ustavu. Isto tako ne može postojati ni jedan racionalan razlog da se ti ili ja petljamo u odnose ljudi koji su odlučili živjeti u istospolnoj zajednici – i sve dok se njihov odnos putem zakona ne nameće preko onoga koji nas dvojica imamo u našim zajednicama sa ženama.
Ovo više govori o sadržaju i smislu zakona nego onome što oni traže. U Kini je zakonom zabranjeno imati više od jednog djeteta. Možeš imati još jedno uz uvjet da ti je prvo žensko. Krasno. Tako i oni vjerojatno nazivaju dekadentnima one koji žele imati dvoje ili troje djece pod normalno, kritiziraju njihov zdrav razum i mantraju o uništenju društva.
Pitanje je dakle zbog čega oni (istospolni parovi) traže taj status i što se u zakonima, počevši od obiteljskog, skriva po pitanju paušalnih prava koja donosi brak kao regulirana forma.