Oznake
Država, fiskalizacija, kumice, porez, porezna uprava, tržnice
Ne razmišljam sada o problemu koji proizlazi iz činjenice da država primjenjuje pravilo fiskalnog oporezivanja jednih, dok druge, zbog nesavršenosti sustava oporezivanja te birokratskog aparata koji mu služi, oslobađa odgovornosti od istog, već o tome da je svaki oblik oporezivanja ništa drugo do li atak države na imovinu građana – u ovom slučaju prožet i arbitrarnom voljom vodstva Ministarstva financija i institucija mu u slijedu (prije svega Porezne uprave) koji osmišljaju prefrigane planove nasrtanja na građane – usput i redefiniraju temelje morala pa tako šefica porezne kaže:
Svi oni koji prodaju na tržnicama, recimo tekstil, pa to je preprodaja tuđe robe. Prema tome oni po nama trebaju biti obuhvaćeni fiskalizacijom. U okviru tržnice imate zatvorene prostore, trgovačke račune koji prodaju istu robu, a izdaju račune. To ne bi bilo u redu
Što reći na to osim – bullshit! Oprostite na izrazu. Unatoč evidentnom izljevu totalitarizma gđe. šefice, građani će više pažnje posvetiti razmatranju elementa tobožnje pravednosti koji ona osmišlja (jedni plaćaju porez, a drugi ne) nego li na kritiku nametanja totalitarističkog pravila koje za cilj ima jačanje vlasti, nje same i takvih kao što je ona (po funkciji), na štetu slabljenja statusa građana. Zar ne bi bilo divno, primjerice, kada bi vlast bila klasično-liberalna pa rekla građanima: “nije u redu da jedni plaćaju porez, a drugi ne – stoga ćemo ukinuti porez i ovim prvima”. Ali ne, treba zadržati priču naopako jer drugačije ni ne znamo razmišljati u Hrvatskoj – barem ne u onoj demokratskoj većini koja je potrebna za radikalne promjene (na bolje, u smislu svačijeg prava na slobodu).
Valja primijetiti kako država u zadnje vrijeme podvaljuje zakone i naredbe po principu “nije pravedno da jedni ovako, a drugi nikako”, što je građanima milozvučno, naročito onima koji državu gledaju kao pravednika, suca i egzekutora. Istovremeno će efekti državnih akcija, koji proizađu iz tog principa, ne samo zakinuti ono protiv čega su u propagandi tvrdili da će se boriti već će izroditi nove i nesagledive posljedice na ekonomskom planu kao i drugim društvenim pitanjima poput popularnog socijalnog pitanja.
Vukovarske kumice danas prosvjeduju i to s punim pravom. Borba za slobodu koja se očituje u njihovom trenutnom položaju je mnogo šira i bitnija za sve od samog prostora tržnice. Ovdje imamo izravan dokaz kako je državi jedini interes da kontrolira, ograniči ili u potpunosti zabrani svako ljudsko djelovanje koje ne uključuje plaćanje danka državnoj blagajni (sustav koji krizitiram ima ekskluzivno pravo korištenja tog novca) ili za koje ne postoji adekvatna birokratska točka nadzora. Protiv toga se treba boriti (boriti jače, jer svakim danom sve su nam slabija osobna prava) i usput se prisjećati povijesti u kontekstu današnjeg vremena – Zakon o strateškim investicijama je podsjetnik na fašižam, Zakon o obrtu na komunizam, zakon o sanaciji javnih ustanova na to kako će vam vlast skinuti i gaće s guzice ako situacija postane kritična… dalje nastavite sami.
*kumicama na slici nedostaje malo ozbiljniji izraz na licu. Prosvjednici, za početak skinite osmjehe s lica – niste na sindikalnim igrama već se borite za vlastitu slobodu.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
K vragu, kad ta šefica porezne i onaj njezin šef idu na godišnji?
Nadam se što prije, što duže i što dalje…
“Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.
Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.”
Ovo su ustavne odredbe i one su OK.
Svatko treba plaćati porez, dakle i kumice na placu, ali ono što je sporno to je visina i način oporezivanja. Uvođenje fiskalnih blagajni na plac je totalna idiotarija, postoje drugi racionalniji načini prikupljanja poreza, uz manje troškova i manje izbjegavanja plaćanja poreza i u konačnici pravedniji.
Uvođenje fiskalnih blagajni je vrlo skupi orvelovski pokušaj kontrole dijela poreznih obveznika koji će na kraju nama poreznim obveznicima povećati porezno opterećenje i cijene proizvoda i usluga.
Taj konačni rezultat fiskalizacije je razlog zbog kojeg smatram da šefica porezne i njezin šef Slavko neznaju raditi svoj posao i trebaju što prije na neplaćeni dopust do kraja radnog vijeka.
Ustav RH kaže i da se porezni sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti. Jednakost očito ne postoji, dokle god imamo progresivne stope poreza (pa i razliku između fizičke i pravne osobe u smislu visine porezne stope), a pravednost u kontekstu oporezivanja nikad ni neće postojati – osobito zbog ovog ustavnog članka koji si citirao i koji se poziva na “javne troškove”. Što su to javni troškovi, ili ispravnije rečeno – gdje je navedena konačna lista javnih troškova pa da ljudi znaju za što ih se lišava imovine kroz taj porezni sustav? I nadalje što su to gospodarske mogućnosti i što ako tko nije u mogućnosti platiti zadani porez? Može li se on pozvati na ovaj članak Ustava i biti oslobođen plaćanja poreza zbog “nemogućnosti”? Dakle još jedna apstraktna kategorija kakvoj mjesta nema (ne bi trebalo biti) u pravnom aktu prvog reda. Naš Ustav je izvor svih (meni poznatih) društveno-ekonomskih problema.
Proračun Republike Hrvatske je (ili bi trebao biti) cjeloviti popis javnih troškova (prihoda i rashoda) na godišnjoj razini.
Vlada bi trebala saboru pripremiti realan plan prihoda i rashoda (proračun u kojem su prihodi za svaki slučaj veći od rashoda) koji se temelji na realnoj procjeni financijske snage poreznih obveznika. Porez ne smije financijski uništiti poreznog obveznika.
Porezi ne smiju ugušiti gospodarstvo dakle najviše što mogu biti je ispod mogućnosti plaćanja poreznog obveznika, a ako želimo rastuće gospodarstvo i visok životni standard poreznih obveznika porezi nam moraju biti niži nego kod konkurencije.
Kad to shvati vlada, ministar financija i šefica porezne uprave moglo bi nam biti bolje, ali bojim se da oni imaju druge ciljeve.