Oznake

, , , ,

Na današnjoj sjednici Vlade tema je prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda. Radi se o skupu mjera kojima vlast razrađuje propagandu o nepušenju te mehanizme sprječavanja prodaje duhanskih proizvoda, zapravo metode preodgoja građana, a naročito djece i mladih među njima.

O ovoj temi moglo bi se pisati vrlo široko no za sada je dovoljno napomenuti kako je:

1. Svojevremeno ustanovljena zabrana pušenja na javnim mjestima – kao jedna od mjera preodgoja pušača,
2. kako su državni poticaji za sadnju duhana ove godine gotovo 300% veći nego primjerice 2008. godine – kao mjera poticanja duhanske industrije (a time i kulture pušenja),
3. kako je broj oboljelih i umrlih od plućnih bolesti – te trošak njihovog liječenja sve veći (a zdravstveni sustav, kojeg smo prisiljeni plaćati čim postanemo porezni obveznici, je u kolapsu) i
4. kako je jedini proizvođač duhana u Hrvatskoj Rovinjski TDR.

Motivi vlasti koji su sadržani u linkanom tekstu prijedloga izmjena zakona su zastrašujući, primjerice:

Kako bi strategija kontrole uporabe duhana bila učinkovita, brojni ključni elementi moraju zajednički funkcionirati kako bi bilo moguće ostvariti društvo u kojem se pušenje neće više smatrati normom ponašanja. Samo će denormalizacija pušenja kao aktivnosti promijeniti stavove, a time i ponašanje, što će rezultirati manjim brojem ljudi koji imaju naviku pušenja.

Ovakvi stavovi, koji postaju dio zakonskog okvira, upućuju na to da su na vlasti totalitaristi koji smatraju da je njihova zadaća ostvariti društvo prema vlastitim moralnim apsolutima, a u tom smislu je nužno zgaziti (prefrigani totalitaristi će reći “denormalizirati”) sva prava njenih članova da žive život prema vlastitim normama dok je “ponašanje” refleks tih normi. Problem je što moralne norme koje želi nametnuti vlast postaju zakon i što se one vremenom mijenjaju prema njenoj volji, a volja ovisi i o ideološkim pogledima partije koja donosi zakon (i koja je demokratski izabrana), umjesto da one nastaju spontano i u dugoročnom procesu kako se to i zbiva u društvenoj evoluciji. Totalitaristi (Socijalisti u našem slučaju) smatraju da to mogu postići pukim dekretom preko noći (zakon naravno ide u hitnu proceduru. A kako bi drugačije.) i da će isti dati rezultate koje očekuju. E pa neće. Osjetit će građani s vremenom da vlast od njih radi budale.

U praktičnom smislu izmjene zakona donose:

1. Zabranu isticanja duhanskih proizvoda na mjestima na kojima se prodaju – dakle oni boxovi na blagajnama, police u pozadini kioska itd. morat će se skloniti od pogleda kupca. Što je sa samim tobaco shopovima pitam se? Na što će oni ličiti kada se silni duhan skloni s pogleda kupaca? No o tome se i radi, nije ni bitno, oni su možda i najveći problem jer svojom marketinškom agresivnošću zavode djecu i pretvaraju ih u pušače, smatra vlast.
2. Zabranu prodaje putem automata – naravno, jer ubaciti novac u aparat može i trogodišnjak, domoći se cigareta i postati pušač. Čudo kako im nije palo na pamet zakonski odrediti da se automate može postaviti jedino na visini iznad primjerice metar-pedeset.
3. Zabranu prodaje na mjestima gdje je zabranjeno i samo pušenje – dakle to su javna mjesta. Nije jasno pri tome da li će u kiosku, koji je postavljen na javnom mjestu, a takav slučaj gotovo da je pravilo, biti u potpunosti zabranjena prodaja. Ovo će se regulirati po volji i proizvoljnom tumačenju vlasti kada se pojavi prvi primjer tog praktičnog problema.
4. Zabranu prodaje putem interneta – Hmm da, klinac se može domoći roditeljeve kreditne kartice, kupiti cigarete on-line, i postati pušač…
5. Opću zabranu promidžbe duhanskih proizvoda – ovo uključuje i logotipe i bilo kakve skrivene metode putem kojih bi ljudsko biće moglo zaključiti da se iza istih skriva cigareta – ova mjera zahtjeva nadljudsku pamet koja će osmisliti nešto tako sofisticirano
6. Zabranu prodaje duhana za žvakanje – howdy ma’am

Kazneni aspekt je jednako zanimljiv, a posebno mi je upalo u oko da ukoliko na javnom mjestu nekoga punudite cigaretom (ne morate je pušiti), i imate tu nesreću da vas vidi inspektor, napisat će vam kaznu od 1.000 HRK.

Djecu i mlade te njihovo zdravlje i moral provlače kroz cijeli dokument kao povod nametanja ovako radikalnih mjera. Gotovo ispada da im je žao zbog te silne represije i oduzimanja dijela osobnih sloboda građana (iste se oduzimaju malo po malo, da se ne osjeti, uvijek kroz fokusiranje na isključivo pozitivne benefite akcija prividno malih razmjera, a nikad na negativne kao i širi kontekst) ali tako je to, ipak se radi o našoj djeci koja su sve više sklona pušiti, time narušavati vlastito zdravlje, biti teret zdravstvenog sustava, a s obzirom da roditelji posustaju o odgoju vrijeme je valjda da država pomogne. Naći ćete u istom i hrpu opravdanja u uskladama s EU direktivama, pozitivnih primjera iz Svijeta, spominjanje rezultata znanstvenih istraživanja o učincima provedbi ovakvih mjera koji su spektakularni – bez i jedne reference ili dokaza o tome (iako to samo po sebi nije ni bitno jer sukus problema sa ovim zakonom nije u zdravlju već slobodi izbora koja se oduzima građanima), a iza svega je naravno Svjetska zdravstvena organizacija kojoj se vlast obvezala provoditi represiju nad građanima u cilju smanjenja incidencija bolesti i troška liječenja istih u sklopu državnog monopolističkog zdravstvenog sustava.

Dokument se bavi i “logikom”:

Automati za prodaju duhanskih proizvoda su sami po
sebi reklamni pano, pa je logično da se njihova uporaba zabrani kao i izlaganje duhanskih proizvoda na prodajnom mjestu.

Citirano s logikom naravno nema veze već s ispravnošću postupanja onog koji nameće zakon i uvjerenju koja su polazište istog. Vlast drži građane za ovce, njihovu djecu za ovčice pa je logično da će “logikom” nazvati postupke za njihov učinkovit odgoj i preodgoj. Istom “logikom” vlast bi mogla opravdavati i potpunu zabranu prodaje cigareta pa i samog pušenja, no tu bi se objelodanilo njihovo totalitarističko lice i namjera, stoga valja ići polako, da ovce ne shvate da imaju posla s vukom, i oni to znaju.

Mjere koje proizlaze iz dorađenog zakona sugeriraju da bi vlast u budućnosti mogla na isti način primjerice zabraniti građanima da se ljeti tokom sunčanih dana kreću otvorenim prostorima u vremenskom periodu od 11 – 17 sati zbog visokog UV zračenja i povećane opasnosti od pojave raka kože, a u svrhu prevencije istog i očuvanja njihovog zdravlja i morala te ostvarenja društva u kojem izlaganje suncu zbog narcisoidnih razloga (preplanulost) predstavlja neprihvatljivo ponašanje, koje treba denormalizirati. Mogli bi zabraniti prodaju sredstava za sunčanje sa UV faktorom zaštite nižim od 20 ili općenito skloniti od pogleda kupaca sva sredstva za sunčanje jer dovode kupce u zabludu da će korištenjem istih biti apsolutno zaštićeni od posljedica UV zračenja pa se previše izložiti Suncu. Isto bi se moglo opravdati identičnim dokumentom i unutar njega referenciranjem na neimenovana znanstvena istraživanja i dokaze o učincima provedbe u nekim drugim zemljama, obveze prema WHO-u itd..

Što bi bilo normalno?

Prije svega da se vlast ne bavi odgojem građana i da poštuje njihovu slobodu izbora. Da se zakoni ne bave ciljevima i praktičnim sredstvima već zaštitom te slobode pred svima pa i pred samom državom. Da se momentalno ukinu poticaji duhanskoj industriji, što može dovesti do porasta cijena duhanskih proizvoda, a što će sasvim sigurno djelovati kao dobar motiv za prestanak pušenja zbog konkretnog ekonomskog utjecaja no proizvod će u punoj cijeni plaćati onaj koji ga kupuje bez da cijenu subvencioniraju porezni obveznici. Da se ukine obvezna participacija u državnom zdravstvenom osiguranju i omogući konkurentno tržište zdravstvenih usluga na kojem bi svaki osiguranik za sebe birao optimalnu uslugu – i sam je platio ukoliko se razboli lako ili teško, umjesto da se na njega gleda kao “trošak previše” u zdravstvenom sustavu u kojem ga se prisiljava liječiti, pa na kraju ne bi postojala ni potreba za poturanjem ovakvih zakonskih mjera i nametanjem prikladnih moralnih normi građanima kao ni potreba za izgradnjom totalitarne države.

ostojic_zabrana_pusenja

Svako dobro,
vaš Kapitalac

p.s. nisam pušač