Ministrov predstečajni diletantizam

Oznake

Dalekovod, Kolakušić, Linić, nagodba, predstečajna, stečaj, sud, trgovački sud, zakon

Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi nastoji prije pokretanja stečajnog postupka pomiriti vjerovnike i dužnika posredstvom države (FINA). Isti pokreče dužnik.

U samom postupku posrednik, računajući na vlastitu sposobnost i kompetenciju, načelno pokušava smanjiti zahtjeve vjerovnika kako bi se tvrtka dužnik održala na životu. Blogger Monopolizam bi mogao nadodati kako se ovdje radi o metodama koje se temelje na teoriji mrtvog konja. Država (socijalna) osmislila je ovaj Zakon prije svega zbog ljudi zaposlenih u propalim tvrtkama, a možda i zbog toga što svaka živa i poslujuća tvrtka može pripomoći da se na agregatnom nivou pokaže ekonomski rast i zadovolje očekivanja vlasti i državnih makroekonomista kroz izvješća o napretku opće ekonomije (ovome ne svjedočimo već godinama unatoč multipliciranim naporima ekonobirokrata). Pozitivna izvješća djeluju mantrički i na glasačko tijelo koje se apstraktnim brojkama rasta uvjerava u ispravnost njihovog izbora vlasti i poziva na iskazivanje povjerenja i na slijedećim izborima za parlament.

Tako je u posljednjih godinu dana otkako je Zakon na snazi pokrenuto više tisuća predstečajnih postupaka. Osobno smatram da se ovdje radi o više tisuća neminovnih propasti i doslovnom održavanju na životu organizma bez vitalnih organa. Za usporedbu zamislimo mrtvaca na patologiji kojemu fanatični doktor pokušava aplicirati infuziju jer smatra da u njemu još uvijek ima dovoljno snage za plaćanje poreznih obveza društvu. Scena na kojoj bi se mogla temeljiti epizoda Twin Peaksa ili Zone sumraka. Tvrtke koje ne mogu izvršavati svoje obveze moraju propasti. Žalosno ali istinito i neminovno, no ne i tragično jer naplatom duga vjerovnici ponovno dolaze do vlastitog kapitala koji je bio zatočen kod dužnika – novi početak.

No s tom činjenicom i s takvim pogledom na stvarnost ne slaže se ministar financija koji je jučer prešao svaku mjeru civiliziranog ponašanja komentirajući odluku suca Kolakušića o obustavi predstačajne nagodbe nad tvrtkom Dalekovod d.d. (vijest, vijest). Sudac smatra da zakon sadrži elemente koji nisu u skladu s Ustavom RH te je uputio Ustavnom sudu prijedlog za ocjenu ustavnosti tog zakona. Nije mi poznato o kojim elementima se radi, mediji također nisu govorili o tome, a sam bih mogao špekulirati o tome što bi u zakonu bilo protuustavno – našao sam dosta toga.

Pogledajmo kakve besramne gluposti je izgovorio ministar Linić:

Osobno sam zgrožen, jer potrošeno je toliko novaca, Ministarstvo financija je angažiralo preko 500 ljudi, imamo odvjetnike, konzultante, analitičare, toliko truda u sedam mjeseci…

Pazite razinu frustracije – on je osobno zgrožen, potrošeno je mnogo novca (ovdje indirektno zove u pomoć javnost, porezne obveznike, koji bi sada trebali reagirati kritički na odluku suca jer je tobože on kriv za rasipanje njihovog novca), da bi zaključio ad hominem…

a jedan sudac to odbacuje jer mu je teško čitati predmet (…).

Nemam posebnih komentara na ovo.
Nastavlja dalje:

To pokazuje koliko je velika pravna nesigurnost u Hrvatskoj, jer mnogi suci su već donijelu odluku. Prema tome, imamo suce koji su prihvatili prijedloge predstečajnih nagodbi, a ovdje imamo suca koji smatra da je zakon neustavan.

Ovdje je nesvjesno izrekao jednu veliku istinu, o kojoj libertarijanci uporno govore, “pravna nesigurnost”. No nesigurnost upravo leži u bezbrojnim, nepotrebnim i prema okolnostima slučaja napisanim zakonima. Zakonski okvir države je preširok i bavi se nepreglednom problematikom u kojoj ni suci, ni pravnici, a ni građani ne mogu sagledati ispravnost vlastitih postupaka. Ovo je signal za pravosudnu reformu koja bi trebala drastično srezati obujam zakona i problematiku koju oni nastoje “ispravljati”. I kako kaže Linić – ovdje imamo suca koji smatra da je zakon neustavan. Ovo je hvale vrijedan i rijetko viđen potez pravosuđa. Možda doista nešto nije u skladu sa Ustavom i to treba ispitati. Dužnost i moralna obveza suca je bila napraviti taj potez s obzirom da je uočio neku nepravilnost.

No Linić zasigurno ima drugačiji moralni obrazac jer kaže da:

neće govoriti o moralu suca Kolakušića kako ne bi ispalo da se opet vrši pritisak na pravosuđe

Linić smatra da bi se sudac trebao baviti socijalističkom paradigmom pravednosti, a ne pravdom kao takvom:

Ima sudaca kojima teško pada da ne prihvaćamo da se vode stečajevi po 15 godina i koji sebi dozvoljavaju da mogu raditi što god hoće na štetu društava i pojedinaca.

Očito je da ovom sucu nije stalo da se dužnik i vjerovnik nagode. On mora objasniti hrvatskoj javnosti zašto to ne želi

Posao suca nije izgradnja socijalističke utopije, niti spašavanje posrnulih tvrtki, niti zbrinjavanje radnika niti ekonomiziranje sukladno mogućnostima državnog proračuna. Posao suca jest pravo, a što se toga tiče svojim postupkom jasno je dao hrvatskoj javnosti do znanja da sa zakonom možda nešto ne štima. Zašto Linić ne želi da pravni sustav funkcionira? Jer obustavljanjem postupka nagodbi mrtvacu konačno priznajemo da je mrtav, a time znamo da keynezijanska makroekonomija neće pokazati željeni napredak koji bi bio rezultat Linićevih i vladinih napora.

Sučevu evidentnu nepristranost prema socijalističkim dobronamjernim planerima Linić je još malo stavio na tapetu pa rekao:

Mi ćemo nastaviti raditi jer jedna neodgovorna osoba ne može djelovati na sve nas.

zamislite, jedan neodgovorni pojedinac stao je na put kolektivu. Neoprostivo. Da živimo u Lenjinovoj Rusiji sudac bi sada bio na putu u gulag. No kako živimo u demokratskom socijalizmu ostaje samo manipulirati mišljenjem građana i uvjeriti ih kako “nas” nitko ne može skrenuti s puta svojom pojedinačnom i sebičnom neodgovornošću, smatra Linić.

Sa odlukom trgovačkog suda ne slaže se ni Uprava Dalekovoda:

Nadali smo se da ćemo napokon privesti kraju višemjesečne napore oko zaključenja ovog postupka koji je izuzetno važan za dugoročni opstanak i ozdravljenje kompanije.

Da, nažalost Dalekovod će morati pričekati “dugoročni opstanak i ozdravljenje” no ne zbog suca koji se bavi svojim poslom, pravom, već zbog činjenice da je tvrtka već odavno propala. Isto tako morat će pričekati da država prisili kroz postupak nagodbe njihove vjerovnike da im oproste dio dugova zbog socijalnih razloga. Ako pitate mene, da ima pravde, već odavno bi rasprodajom Dalekodove imovine kroz stečajni postupak bila zadovoljena potraživanja vjerovnika čiji kapital su koristili da bi održavali vlastitu propast na životu čime su činili štetu upravo njima, što je krajnje sebično i svakako nemoralno (od uprave koja sada tobože razmišlja o ozdravljenju kompanije).

Uprava Dalekovoda zaključila je svoje obraćanje o tom slučaju rekavši:

Dalekovod će poduzeti sve pravne korake koji su nam na raspolaganju.

Prema članku 5. Zakona Uprava je u vođenju poslova dužna poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurala likvidnost i solventnost društva. Eh sad, s obzirom da je njihovo društvo postalo nelikvidno i insolventno davno prije nego li je zakon donesen, što bi sada značila ta njihova izjava? Sudac je stopirao postupak pa če oni poduzeti sve potrebne mjere? Koje mjere? Zakon ne govori ništa o tome što su “mjere”.

Možda je upravo u tome nešto neustavno.

EDIT: U međuvremenu sudac Kolakušić obratio se javnosti priopćenjem iz kojeg izdvajam samo jedan pasus, dok cijelo možete pročitati ovdje.:

Izjava hrvatskog političara, jučer objavljena u medijima, da je u ranijem tijeku postupka pred Financijskom agencijom pribavljeno 15.000 stranica spisa, a da sam ja kao sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, samo trebao donijeti rješenje kojim potvrđujem predstečajnu nagodbu, vjerojatno najbolje govori o suspektnoj ustavnosti Zakona koji hrvatskim sucima oduzima pravo da budu suci i primjenjuju propise Republike Hrvatske, po principu “vidim, a ne smijem vidjeti”

Sve rečeno.

Ili možda nije! EDIT 2: Ministar Linić upravo sazvao pressicu. Bit će ovo buran dan.

EDIT 3: Linić je podivljao do kraja. Upozoravam čitatelje da linkana stranica sadrži krajnje degutantne izjave ministra na račun suca. S obzirom da je protuustavno vršiti pritisak na sudstvo priupitao sam VladuRH putem twittera namjerava li smiriti pomahnitalog ministra. Ovisno o odgovoru, kojeg očekujem dobiti, moći ću špekulirati o tome čemu ili kome zapravo služi Ustav i zakoni u ovoj državi.

Svako dobro,
vaš Kapitalac