Oznake

, , , ,

… izjava je desne ruke ministra financija, gđe. Nade Čavlović Smiljanec za Jutarnji.

Osim što je gospođa kumovala uvođenju zabrane isplate plaća radnicima u gotovom novcu, zbog želje da kontrolira financijske transakcije građana, sada iznosi ideju i o kontroli samih djelatnosti građana. Ovom izjavom jasno daje do znanja da je ona ta koja bi željela određivati koliko ugostitelja “treba” biti.

Gđo. Smiljanec, koliko dakle ugostitelja treba biti? 10% manje? 22,4% manje? Možda ne treba toliko sladoledara, ili kebabdžinica – možda samo onih koji meso umotavaju u tortilju, dok onih koji meso pune u lepinju može ostati koliko ih ima? Po čemu su uostalome ugostitelji iznimka od bilo koje druge djelatnosti kojom se ljudi bave? Dakle ista ideja lako može postati pravilo za sve i bez iznimaka.

Izjava gđe. Smiljanec izvire iz nasilne ideje u kojoj se nekome daje za pravo da određuje drugome čime će se baviti ili da mu brani isto. Nakon ovoga možda će čitateljima biti jasnije kako nastaju kvote koje propisuje država – iz impulsa, kolektivističke pravde, a najviše iz prilike koju donosi položaj nad kolektivom i moć. No gđa. za sebe kaže:

Inače zazirem od riječi moć, to je za mene sinonim za nešto loše, za strah. To znači da se ljudi boje. Ne želim da me se ljudi boje, već da me cijene zbog onoga što radim. Ne osjećam se moćnom ženom.

Tako je. Ne želite da vas se boje nego da vam se u potpunosti prepuste, jer to je za njihovo dobro. A to je za njihovo dobro jer u suprotnom ćete ih financijski kazniti, a možda i strpati u zatvor, jer za to je vlast napisala zakone po potrebi.

Tko još vjeruje da nas uništava kapitalizam i slobodno tržište, dok se socijalizam najgore vrste provlači poput poplave ispod ulaznih vrata svakog hrvatskog kućanstva?

Svako dobro,
vaš Kapitalac