Oznake

, , , , , , , , , , , ,

U kontekstu javnih poslova države i njihovog nadziranja ne postoji ništa bolje od decentralizacije. Decentralizacija disperzira i umanjuje moć birokracije.

Situacija u Hrvatskoj danas je takva da se većina poreza prikupljenih u lokalnim zajednicama slijeva u državni proračun iz kojega se potom dio novca redistribuira raznim kanalima natrag lokalnim zajednicama u manjoj ili većoj mjeri. Ukoliko vlast smatra da neku regiju treba razvijati više tada će namjerno usporiti razvoj onih jačih regija kako bi njihov novac davala slabijima. Tek manji dio novca lokalne zajednice ne odlazi u državni proračun tj. ostaje u startu u “lokalnoj blagajni”.

Jutarnji web jutros ukratko govori o tendencioznoj studiji Ekonomskog instituta (EI) u kontekstu decentralizacije pa sam se na trenutak i ponadao jednoj dobroj ideji u eteru općenito ispunjenim idiotskim idejama. No ponovno radi se o idiotskoj ideji, ili možda bolje rečeno još jednoj u nizu političkih manipulacija nad slobodom građana.

Ukratko, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU te Ministarstvo uprave naručila su od EI studiju o lokalnoj samoupravi temeljem koje bi se reformiralo administrativne regije. Kaže Jutarnji kako se radi o Vladinom planu decentralizacije. Studijom su došli do zaključka kako su županije neučinkovite jer ne raspolažu vlastitim novcem, on kao što rekoh u startu odlazi u državni proračun pa se prema odlukama vizionara s Markovog trga eventualno vraća u manjoj mjeri nazad, slijedom toga nisu autonomne pa slijedom toga gube svoj smisao.

Kaže nova ravnateljica EI:

Povećanje stupnja decentralizacije trebalo bi značiti da će o većem dijelu ukupnih javnih prihoda i rashoda odlučivati niža razina fiskalne vlasti… Prava decentralizacija treba rezultirati prijenosom javnih poslova, odgovornosti i sredstava na lokalne jedinice.

S čime se slažem, novac kojeg se građani odriču u “javne” svrhe ipak je lakše kontrolirati ako se nalazi u lokalnoj blagajni nego u državnoj, no gđa. ravnateljica EI, iako shvaća prednosti decentralizacije, ipak predlaže nešto sasvim drugo:

Naši uvjeti ukazuju na to da bi se postojeći broj regionalnih jedinica trebao svesti na maksimalno trećinu postojećeg broja kako bi se povećala efikasnost i ciljevi regionalnog razvoja.

Kako bi se potaknula administrativna učinkovitost studija predlaže umjesto decentralizacije upravo suprotno – centralizaciju. Ukinuti 20 županija i kreirati 7 jakih administrativnih regija (naglasak na “jakih”). Onda bude sve u redu. Efikasnost je naravno u rukama državne vlasti, koja drži u šaci novac lokalnih samouprava, i u takvoj poziciji je lako postavljati ciljeve. Lokalne samouprave kojima se novac otima sasvim sigurno bez novca u rukama ne mogu biti učinkovite niti imati ciljeve.

S obzirom da je EI očito došao do spoznaje o nedostatku autonomnosti lokalnih samouprava, o čemu kaže:….

Na žalost, njihovi administrativni i fiskalni kapaciteti su izuzetno ograničeni te većina postojećih županija ne može kvalitetno udovoljiti postojećim zadaćama. Najveći dio proračunskih prihoda županija dolazi od poreza na dohodak i pomoći središnje države, dok je u njihovim proračunima samo 12-13 posto ukupnih rashoda usmjereno razvojnim rashodima.

… kako to da nije predložio reforme u smjeru jačanja njihovih autonomnosti? Heh. Kao što vidite iz navedenih postotaka, tek 12-13% novca lokalne samouprave one mogu koristiti na vlastiti razvoj, dok ostatak pojede država (administracija, monopolističke usluge države poput zdravstva, školstva, cesta itd.).

Eventualni prijedlog o potrebi stvarne decentralizacije i prebacivanja veće uloge na lokalne samouprave štetio bi kompletnom državnom aparatu iznad njih, koji je centraliziran u malobrojnim resorima koji su se utvrdili oko državnog proračuna i ne puštaju nikoga blizu.

S obzirom da je naručitelj studije taj isti državni aparat očito da nije za očekivati kako će studija rezultirati kritikom njihove pozicije i prijedlogom rasturanja iste u korist autonomnosti lokalne samouprave i samih građana koji sustav financiraju, a nalaze se na kraju lanca potpuno obespravljeni odlučivati o tome kako će se koristiti novac koji im država otme kroz poreze, prirez i bezbroj drugih oblika nameta.

Zaključak studije sasvim sigurno ide na ruku Ministarstu regionalnog razvoja i EU fondova kao i onom Uprave. Oba ministarstva centralizacijom bi dobila značajniju ulogu u državnim poslovima tj. poslovima lokalnih samouprava koje bi time u potpunosti izgubile svoju ionako malu autonomnost te se u kontekstu razvoja ponovno teži jačati ulogu politike u određivanju ekonomskih ciljeva kroz planske, centralizirane redistributivne mehanizme.

Kada sam već dotaknuo problematiku decentralizacije, moram spomenuti izjavu bivšeg HDZ-ovog potpredsjednika Vlade Domagoja Miloševića od neki dan u kojoj spominje kako će jedna od prvih reformi po pitanju “decentralizacije”, kada preuzmu vlast, biti razmještanje ministarstava poljoprivrede u Osijek, prometa u Rijeku, a pomorstva u Split. Mislim da je jasno kako decentralizacija i razmještanje nisu ista stvar. Decentralizacija podrazumijeva spuštanje uloge u izvršenju javnih poslova sa više na nižu razinu, ili sa točke na vrhu piramide (vlade i ministarstava) u više točaka na dnu piramide (nebrojena lokalna samouprava). Decentralizacija je reforma koja teži vraćanju uloge u upravljanju vlastitim pitanjima i novcem građanima u ruke.

Na to bivši potpredsjednik naravno nije mislio već predlaže još malo zakomplicirati ulogu precentraliziranog državnog aparata i povećati troškove kroz vozikanje državnih dužnosnika vamo-tamo (ovo je zapravo najmanji problem ali čitatelji će možda najlakše shvatiti). I novinari T-portala sve zajedno ne shvaćaju pa špekuliraju o tome kako se Milošević bavi populizmom i kako takav hrabar potez, decentralizaciju, nikada ne bi povukao da se domogne vlasti, dok ga ministari aktualne Vlade redom  indirektno proklinju zbog očito “dobre” ideje koje se nisu sami sjetili.

decentralizacija

Svako dobro,
vaš Kapitalac