Oznake

, , , , , ,

Sa državnim poticajima vrijedi slijedeće pravilo – čim su poticaji veći tim su gore posljedice po one koji ih primaju, po poticanu granu gospodarstva te porezne obveznike koji su izvor sredstava. O poticajima poljoprivredi pisao sam ovdje, ovdje, ovdje i ovdje, dok sam o drugim vrstama poticaja te poticajima općenito pisao ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje i na još ponekom mjestu u dosad objavljenim tekstovima. S obzirom na to ovdje ću samo u kratkim crtama uputiti na suštinu problema, a povod tome je naravno novi izlazak poljoprivrednika u traktorske blokade Hrvatskih prometnica (vijest, vijest).

Kada se priča o poticajima malo tko će o njima suditi po rezultatima koje su polučili. O njima se sudi, bez sumnje pogrešno, po očekivanjima koja se redom svode na:

– zaštitu domaćeg proizvoda pred stranim
– jačanje domaćeg gospodarstva
– stimuliranje tržišta
– povećanu zaposlenost
– nižu cijenu proizvoda

Rezultati poticaja su:

– strani proizvod i dalje se slobodno uvozi (što se na sreću krajnjih kupaca više ne može spriječiti pa im tako ostaje izbor da kupe proizvod po nižoj cijeni umjesto da se suoče s nemogučnošću kupnje skupog domaćeg proizvoda)
– domaće gospodarstvo slabi
– domaći proizvod je skuplji od stranog
– prevelik broj sudionika na tržištu
– poticani poduzetnici suočavaju se s nelikvidnošću
– od države se zahtjeva još poticaja
– od države se zahtjevaju dodatne zaštitne mjere (npr. zajamčena cijena)
– ovisnost poticanih poduzetnika o političkim odlukama vlastodržaca
– povećani proračunski izdaci
– rast poreznog opterećenja
– miješanje pojmova “privilegija” i “pravo”
– ucjejnujući prosvjedi poticanih poduzetnika
– stimuliranje planske ekonomije na štetu slobodnog tržišta

Vjerojatno najkompletniju analizu problematike poticaja dao je Monopolizam i preporučam da je u nastavku pročitate.

razmazeno_dijete_poljoprivr

Svako dobro,
vaš Kapitalac