Oznake

, , , , , , , , ,

Jutros, taman negdje iza 7 sati, razmazujem putar i pekmez po komadićima kruha i trpam ih u sebe uz periodično zalijevanje crnom kavom (jačom), na televizoru Dobro jutro Hrvatska. Pogledam uglavnom one prve vijesti i vremensku prognozu – ponekad ih prespavam pa pogledam one u pola osam, i u svakom slučaju kuhara Alda kako vješto “miješa sastojke” u neko novo fantastično jelo o kojem ću razmišljati kasnije dok ću jesti pohano, pomfrit i sezonsku salatu.

I tako iza vijesti lijepa priča o rodama od kojih je na Bartulovo (24. kolovoz) put juga krenula i posljednja među njima, podsjetnik na Klepetana i Malenu koja ga već 20 godina vjerno čeka i nada se njegovom povratku, pa će ga tako čekati i ove zime sve do proljeća i nadam se zajedno s njom da će ga dočekati. Gospodin koji se brine o Malenoj napominje kako se o njoj brine iz ljubavi i kako nije sve u novcu. Naravno, ima nešto i u penziji i slobodnom vremenu no to zapravo nije bitno. U to se taman počelo razvedravati pa sam postao još malo sretniji jer ću očito i danas do posla i natrag komutirati biciklom.

Kad li prilog o rodama završava, odlazimo u studio i tamo neka njuška. Uopće se ne sjećam kako se zvao ali znam dobro o čemu je pričao, a to o čemu je pričao me razbudilo bolje od one crne kave – da ne kažem kako me i potjeralo na wc.

Priča o očuvanju roda još je jedna u nizu priča o državi blagostanja čiji razmjeri su realno nesagledivi. Ono što možemo sagledati u tom smislu jedino je 120 milijardi kuna proračunskih rashoda, koje je prije toga trebalo i namaknuti, i još 200 milijardi javnog duga države kojima se podmiruju njeni ukupni troškovi. U slučaju roda ideja javnih dušebrižnika jest očuvati i povećati njihov broj pod svaku cijenu, a cijenu će platiti porezni obveznici da toga nisu ni svjesni kao ni većine troškova koje podmiruju u okviru države blagostanja.

Bijelu rodu tretira se kao trajno zaštićenu životinjsku vrstu te je Zakonom zabranjeno njeno uznemiravanje, uništavanje gnijezda, a osobito ubijanje. Kazne za te radnje sežu preko 14.000 HRK. Kako se dio populacije roda gnijezdi na stupove električne mreže netko je osmislio i patentirao drveno postolje koje se montira na vrh električnog stupa kako roda ne bi došla u kontakt sa električnim vodom i stradala. Kaznu u tom slučaju valjda podmiruje nadležna općina, a možda i nitko. Ta drvena postolja postavlja ekskluzivno HEP tako da nemojte sami pomagati rodama u selidbi sa krova na stup jer usput riskirate kaznu za uznemiravanje i uništenje gnijezda. A zašto biste to uopće i radili kada postoji nešto zanimljivije.

Druga mjera je poticajnog karaktera, a odnosi se na gnijezda koja rode odluče splesti na krovovima kuća. Radi se o svojevrsnoj satisfakcijskoj mjeri jer zakon s jedne strane čovjeku brani da gnijezdo ukloni ili preseli, zapravo mu prijeti pozamašnom kaznom, a s druge strane čovjek ipak ima pravo raspolagati vlastitom imovinom koju mu roda na neki način i oštećuje (ili možda tek kaka po njoj). Rodino gnijezdo može težiti i preko jedne tone. Uglavnom od 1500 registriranih gnijezda u Hrvatskoj čak 70% (1050) nalazi se na krovovima kuća. Vlasnicima tih kuća država osigurava 700 HRK poticaja godišnje na konto očuvanja vrste u sklopu projekta “Bijela roda”. Sredstva su osigurana dijelom iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a dijelom iz lokalnih proračuna. Fond se između ostaloga puni i plaćanjem parafiskalnog nameta prilikom registracije automobila, možda vam je i poznata ta stavka na računu (CO2, okoliš?).

Da su rodina gnijezda na krovovima kuća realan problem on bi se mogao rješavati i na slijedeći način – Vlasnici tih kuća neka se udruže i osnuju vlastiti fond kojeg će puniti vlastitim novcem i koji će se koristiti za međusobnu pomoć i sanaciju eventualne štete. Unutar udruge mogu osnovati neku komisiju koja će ići od kuće do kuće i raditi procjenu temeljem koje će redistribuirati sredstva po načelu “kome treba više-njemu više, a kome treba manje-njemu manje”. Tako bi svi bili zadovoljni. Ili možda ne bi? Zadovoljni bi bili oni koji bi tuđim novcem sanirali štetu u iznosu većem nego što bi sami participirali u fondu dok bi nezadovoljni bili oni koji bi uplatili, a šteta im ne bi bila sanirana. To je ujedno i kratka ilustracija osnovnog problema redistribucije unutar socijalističkog društva. Sama ideja planske redistribucije ljude okreće jedne protiv drugih i nepravedna je jer se povoljniji položaj jednih financira novcem drugih koji se time nađu u nepovoljnijem položaju.

No što će se desiti u slučaju da država prestane isplaćivati poticaje za rodina gnijezda? Hoćemo li vidjeti okretanje čovjeka protiv roda i masovno rušenje gnijezda? Možda bi tako nešto odgovaralo HEP-u koji bi profitirao poslovima masovnog preseljenja gnijezda s krovova kuća na patentirane platforme? Tko će ga znat. A tko će znat zašto ovih dana slušamo o masovnom štrajku zdravstvenih djelatnika i kakve to veze ima s rodama?

Bilo kako bilo porezni obveznik danas financijski obeštećuje građane na čijim su kućama rodina gnijezda i time navodno štiti rodu, a da to možda nije ni znao. Kažem “navodno” jer vas se uvjerava kako bi bez te mjere građani valjda ubijali rode, unatoč zakonskim kaznama, što je notorna, indolentna i skupa pretpostavka. Porezni obveznik plaća direktno ili indirektno i ekipu koja popisuje i registrira rodina gnijezda, a da to možda nije ni znao. HEP-ov kupac u cijeni kilovata struje plaća izgradnju i postavljanje patentiranih platformi za rodina gnijezda na električne stupove, a da to možda nije ni znao. Plaća i birokraciju koja sve navedeno hendla, a da to možda nije ni znao. A možda niste ni znali kako i TV reklame o fiskalizaciji, iza kojih stoji Porezna uprava, također plaćate kroz poreze, no to je već druga priča u moru priča o visokoj cijeni države blagostanja u kojoj živite.

bijela_roda_poticaj

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Oglasi