Zdravstvo plaćamo, a zdravstvene zaštite nema!

Oznake

bolnica, cijena pregleda, Država, HZZO, Ivica Babič, lista čekanja, Ministarstvo zdravlja, narudžbe za pregled, Ostojić, sindikat liječnika, specijalistički pregled, vlada, štrajk liječnika

Štrajk liječnika ulazi u svoj 13. dan. Predsjednik Hrvatskog liječničkog sindikata Ivica Babić odbija prekinuti štrajk unatoč tvrdnji Ministarstva zdravlja kako su svi zahtjevi za isto zadovoljeni. Iako ne vjerujem osobito niti Babiću niti ministarstvu u tome što govore očito je kako je sindikat pred ministarstvo postavio i neke uvjete koji nemaju veze s kolektivnim ugovorom, primjerice da se smijene neki sanacijski upravitelji bolnica pa čak i da se iz pregovora izbaci jedan sindikat. Kad se o podjeli privilegija govori evidentno je da konkurencija Babiću smeta.

Tako se štrajk danas radikalizira te bolnički sustav nastavlja do daljnjega raditi smanjenim kapacitetom, po nedjeljnom režimu, uz daljnje pružanje pomoći tek krajnje hitnim slučajevima. Uz njih liječničku pomoć će dobiti tek bolesnici kojima život ovisi o nužnom terapijskom liječenju dok će oni koji sumnjaju u bolest, a čekaju na specijalistički pregled kojim bi se ista ustvrdila, ostati zakinuti.

Pitao sam Vladu putem Twittera još 31.08.2013, kada se štrajk pripremao, hoće li se u periodu štrajka obveznicima zdravstvenog osiguranja alikvotno umanjiti iznos doprinosa na bruto plaću?

Do danas nisam dobio odgovor, pa sam ga ponovio. Vidjet ćemo hoće li se oglušiti i drugi puta. Pretpostavljam da hoće, a ako i odgovore što tada to vjerojatno neće imati osobite veze s pitanjem. Na škakljive upite u pravilu odgovaraju na taj način, barem što se mojih upita tiče.

Zašto to pitanje?

Izvjestan broj građana, koji očekuje dobiti zdravstvenu uslugu od državnog monopolističkog bolničkog sustava pod nadležnošću HZZO-a, tu uslugu i plaća – redovitom ustegom od 13% na bruto plaću. Svaki mjesec, bez iznimke, sve dok su u radnom odnosu. Država građanima usteže novac za uslugu koju im u periodu štrajka uskraćuje. To je prije svega posljedica koja proizlazi iz monopola, a dodatan problem proizlazi iz malverzacija udruženih skupina s Vladom na čelu i sindikatima koji opstruiraju svako pozitivno rješenje. Građani su suočeni s problemom gdje udružene skupine ulažu njihov vlastiti novac u kocku njihovim vlastitim zdravljem. 

U slobodnom tržištu primjerice imate slobodu plaćati tek ono što želite ili trebate koristiti, a ukoliko što nije vrijedno plaćanja tada imate slobodu takvu uslugu izbjeći, time ne snositi trošak, pa koristiti i platiti onu koja valja ili u potpunosti ne koristiti ukoliko ni jedna ponuđena ne valja. Zadnji hipotetski slučaj ujedno je i prilika za onoga koji to shvaća da ponudi uslugu koja valja. No dosta slobodnotržišnog fantaziranja. Vratimo se u realnost.

Kako nije realno očekivati da s tom praksom prestanu postavio sam im to provokativno pitanje o povratu novca. Vjerujem da njihovo postupanje nije u skladu za zakonom o zaštiti potrošača. Naime kada vam uslugu uskrati primjerice jedan telekom, primjerice dva dana u mjesecu vam zbog kvara sustava nije u mogućnosti pružiti uslugu, tada će vam s mjesečnog računa najčešće samoinicijativno smanjiti iznos za ta dva dana, alikvotno će ga umanjiti. Ako to već ne napravi sam onda će u pravilu bez ikakvog prigovora to napraviti na vaš zahtjev, pismeno, e-mailom ili na prodajnom mjestu. Govorim iz osobnog iskustva.

Hoće li Vlada i HZZO postupiti na isti način u ovom slučaju? Dajem bubreg na konto državnog proračuna ako to naprave!

Ako znamo da u Hrvatskoj radi otprilike milijun građana, u realnom sektoru od čijeg oporezovanog novca se financira HZZO i bolnice, znamo da oni svaki mjesec uplate na konto doprinosa za zdravstveno osiguranje oko 1,4 milijarde kuna ili 1.400 kuna po poreznom obvezniku. Kada bi Vlada i HZZO poštivali njihova prava tada bi građanima izvršili povrat uplaćenih sredstava za svaki dan za koji im uslugu nisu pružili. Baš kao što to radi svaka tvrtka kojoj je stalo do njenih korisnika usluga.

Tako bi do sada, za punih 12 dana štrajka, svakom građaninu izvršila povrat u prosjeku od 541 kunu. Od svoje mjesečne plaće tako ne bi izdvojili 1.400 kuna već 859 kuna za one dane tijekom kolovoza kada su još mogli računati dobiti zdravstvenu zaštitu, ili barem se nadati istoj. Neto plaća bi im uslijed toga porasla u prosjeku za 350 kuna. S tim iznosom mogli bi si platiti jedan kompletan ultrazvuk abdomena u nekoj privatnoj ordinaciji, na kojeg su možda upravo sada zakinuti zbog igre Vlade i sindikata liječnika.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Jurčić ruši Vladu, a Kapitalac Jurčića

Oznake

bolni rezovi, deficit, Država, dug, ekonomska politika, industrija, industrijalizacija, Jurčić, kriza, prihodi, proračun, rashodi, strategija, vlada

Ljubo Jurčić, “neprikosnoveni ekonomski analitičar” u sjeni, kritizira vladinu ekonomsku politiku i ruga se frustracijama njenih ministara. Kaže, Vlada nema pojma o modernoj ekonomiji, samo reže i reže, pa tako izostaje gospodarski oporavak koji je moguć jedino ako se ekonomska politika usmjeri na novu proizvodnju i povećanje oporezive baze. Drvo, metali, ruda, strojevi, stari temelji Jurčićeve nove reindustrijalizacije koja je nekad davno započela priču o strelovitom napretku čovječanstva (za Jurčića to je tek “ekonomski rast”), no dakako u uvjetima znatno manjeg uplitanja vlasti u ta pitanja. I dakako, ne govorim o industrijalizaciji kakva je egzistirala u drugoj polovici 20. stoljeća na ovim prostorima, gdje se ista bazirala na nastavku proizvodnje u tvornicama koje su otete njihovim osnivačima i privatnim vlasnicima, već mi je taj pojam više vezan za Englesku 19. stoljeća, kao nekakav idealni primjer.

Jurčić u svojoj kritici, u kojoj prepotentno ističe kako bi Vlada svojom politikom pala na njegovom ispitu, nudi izlaz u povratku planskoj ekonomiji baziranoj na novoj nacionalizaciji i centraliziranom upravljanju resursima. 

I tu mi je sinulo o čemu drobe premijer, ministri i Ljubo Jurčić kada govore o “rezovima”!

Rezovi o kojima govore ne odnose se na rezove u državnoj potrošnji, koja očigledno iz godine u godinu raste, a o čemu možete pročitati u novom postu koji je objavio Monopolizam, već se odnose na rezove u punjenju državnog proračuna temeljem kojeg se osigurava gospodarski rast, kako prema teoriji Vladinih ekonomskih planera tako i prema Jurčićevoj teoriji. U teoriji oni govore isto.

Dakle što je predmet Jurčićeve kritike?

To što Vlada svojim nepoznavanjem “moderne ekonomije”, dakle Keynesove ekonomske teorije pojačane Samuelsonovom algebrom, stvara uvjete u kojima se državni proračun puni lošije. Ona ga “reže”. Naravno, da su Vladini ekonomski planeri položili ispit kod Jurčića, tada bi se proračun punio bolje jer bi se investiralo više u reindustrijalizaciju. Ministar financija tako ne može biti ključna figura u razvoju ekonomije. Prema Jurčiću Linić je kamen spoticanja. Ipak sasvim je očito kako vladini ekonomski planeri itekako poznaju Jurčićevu teoriju no ono što ne poznaju jest “human action” ili fenomen ljudskog djelovanja koje nikako pa nikako ne ulazi u kalup planske ekonomije i jalove računice njenih zagovornika.

Jurčić zanemaruje, svjesno ili nesvjesno, kako prihodi državnog proračuna rastu iz godine u godinu, a rashodi još i više, čemu svjedoči gotovo 200 milijardi kuna javnog duga te enorman proračunski deficit koji bi do kraja godine mogao dostići dosad neviđene vrijednosti.

Ono što Kapitalac vidi kao nemoguće jest provoditi centraliziranu ekonomsku politiku, ostvarivati ekonomski rast i istovremeno financirati kolosalnu državu socijalnog blagostanja. Jurčićeva teorija o centraliziranom upravljanju ekonomijom te usmjeravanje resursa u oživljavanje industrije, iako sasvim vjerojatno malo kome možemo na taj način konkurirati u svemu što je stavio na vrh liste prioriteta uz postojeće troškove socijalnih transfera, očito je tek odmak od ekonomskog razvoja baziranog na osluškivanju potreba tržišta (načela slobodnog tržišta). Jurčićeva teorija tek je povod za novo osnaživanje političara na vlasti te daljnje rasipanje resursa koje vlada svojom poreznom mašinerijom otme građanima. Jurčić stoga na jednak način pada na ispitu.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

O deportiranju umirovljenika – Komuna za Švicarce

Oznake

deportacija, desničar, Država, komuna, Nekretnine, parlament, Sabor, tržište, umirovljenici, Švicarska

tema nije o CHF-u već o prijedlogu švicarskog parlamentarca, desnog opredjeljenja, da se razračuna sa siromašnim švicarskim umirovljenicima koje vidi kao socijalni teret državi… zapravo samo želi više novca poreznih obveznika za sebe… no moglo bi biti interesantno i čitateljima koji su baš u CHF-u podigli stambene kredite, skučili se i sada krpaju kraj s krajem, a da realno nisu ni svjesni kakav kraj im mogu priuštiti voljene državne institucije.

Uglavnom, kako u Švicarskoj živi izvjestan broj siromašnih građana koji su na neki način teret državnom proračunu, vjerojatno zbog toga što je Švicarska država socijalnog blagostanja per se i financira sve i svakoga po rođenju, tako je genijalac iz parlamenta došao na ideju da državnim novcem financira izgradnju nekakve komune u Maroku u koju bi preselio te marginalizirane građane. Naravno, za njihovo dobro jer kaže da bi tamo za iznos svojih socijalnih primanja mogli znatno ljepše živjeti. Država bi se o njima nastavila brinuti i u izgnanstvu.

Osim što bi se rado riješio nepoželjnika vjerojatno je računao i kako im u Maroku ne treba niti toliko novca pa će usput i socijalna davanja za njih smanjiti. Prednost vidi i u revitalizaciji tržišta nekretnina koja bi uslijedila jer pretpostavlja da bi u slučaju odlaska oni prodali svoje nekretnine u Švicarskoj. Što će im takva kad su jelte trajno odselili? Genijalac.

Naravno, logika stvari nalaže da kada bi toj skupini građana u Maroku bilo uistinu toliko bolje živjeti tada bi oni već odavno sami tamo odselili. No očito je kako osim što posjeduju nekretnine u Švicarskoj, iako su pripadnici socijalnih skupina (percepcija siromaštva je svakim danom sve bizarnija), oni uživaju dovoljno drugih pogodnosti zahvaljujući socijalnoj skrbi da ovome kažu odlučno – NE!

Tako je moguće preseliti ih tek silom. Ne znam kako ih u tom pogledu štiti njihova direktna demokracija ali znam da bi u Hrvatskom slučaju nekim demokratskim preglasavanjem, potaknutim referendumom, vrlo lako odplahutali iz države.

I sada se, dragi robovi CHF stambenjaka, stavite u poziciju tih umirovljenika. Život vas je “mazio i pazio”, ugazili ste samovoljno u aranžmane iznad vlastitih mogućnosti no ipak nekako probavili taj kamen, dočekali starost i oslobođeni grijeha prošlosti odmarate pod stare dane u zlatom plaćenim stanovima. I tada, pojavi se dobronamjerni ministar i deportira vas primjerice na jugoistok Albanije, učini od vas zatvorenike u nepoznatoj sredini i kulturi, proda vam nekretninu kako bi “oživio” tržište nekretnina, tamo nastavite živjeti i do smrti budete ovisni o socijalnoj pomoći koju će vam ministarstvo slati, naravno sve za vaše dobro.

Genijalno. A mislio sam kako država uopće ne razmišlja o dobrobiti građana. Naivac.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Kad porezni obveznici utihnu

Oznake

deficit, Hannibal Lecter, javni dug, Kad jaganjci utihnu, kriza, Linić, porez, porezni obveznici, siromaštvo

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Širimo optimizam porezima i planskim rastom cijena!

Oznake

BDP, deficit, ekonomija, fiskalizacija, gospodarstvo, inflacija, javne investicije, Linić, nameti, planska ekonomija, porez, poticaji, proračun, rast, rast cijena, rebalans, rezovi, socijalizam, turizam, vlada

Niti smanjenje nameta turizmu, niti fiskalizacija ugostitelja i tržnica nije zadovoljila gladna usta političara niti apetit državnog proračuna. Vrijedi stoga grešku u očekivanjima tih institucija ispraviti povratkom na staro, što nažalost ne znači ukidanje zakona o fiskalizaciji ako ste se već poveselili, već podizanje poreznog opterećenja. Ugostitelje koji nisu pomogli proračunu s PDV-om od 10%, unatoč uvođenju moderne fiskalizacijske tehnologije (koja postaje Vladin izvozni proizvod), ministar financija odlučuje motivirati povećanjem PDV-a na 13%. U istoj mjeri raste stopa poreza na ulje, šećer ali i na vodu. Voda, taj čovjeku najvažniji prirodni element tako će nam postati još i bliži, zahvaljujući većem porezu (vodovod je i vaše ljudsko pravo, pa vrijedi i da ga državi bez puno pitanja platite). Srećom pa je briga o vodoopskrbi i odvodnji u rukama naših javnih poduzeća koja će nam vodu učiniti dostupnijom, zahvaljujući posljedično višoj cijeni. Nelogično? Ne brinite,

u nadi je spas!

Ekonomija u ruinama još jednom će morati pokušati nemoguće – rastom podržati želju državne birokracije da nastavi bujati na njen račun. Utopija. Odlučno se nastavljaju povećavati državni rashodi, dakle političkim putem umaknuti od poreznih obveznika više i potrošiti više.  Nažalost u tom manijakalnom i nelogičnom postupanju, krađi i trošenju tuđeg novca, tek manji dio otpada na onu vrstu potrošnje koju bi građani bili spremni u znatnoj mjeri odobravati kao potrebnu zbog financiranja voljenog državnog školstva, zdravstva i drugih usluga za koje su navikli da im nude državne monopolističke institucije.

No prikupiti više pa to potrošiti znači ujedno i zadržati deficit na trenutnih 13 milijardi kuna, ali to nije ono što planira Vlada. Njen plan je potrošiti još i više, zadužiti živućeg i još nerođenog poreznog obveznika sa dodatnih 6 milijardi kuna i to već do kraja slijedeće godine. Javni dug bi do tog trena mogao premašiti i 230 milijardi, ako je vjerovati planu novog zaduženja to je jedino u što nemamo razloga ne vjerovati.

Trošit će se više na više birokrata, na članstvo u ime njenog veličanstva EU, kao i na još više poticaja odabranim gospodarstvenicima kleptokratima, državnim tvrtkama “od posebnog interesa” (prema “Poslanici birokratima: 6.20.” ) među koje spadaju i prema posebnim aranžmanima privatizirana brodogradilišta čiji će vlasnici za njihovo daljnje financiranje trošiti ne svoj novac već novac građana.

U ime općeg dobra radna mjesta i tvrtke za koje tržište više nema potrebe tako postaju kulturna baština koju se štiti od propadanja na način da se njihovim financiranjem upropaštava ostatak malobrojnih produktivnih građana koje tržište još uvijek treba. Skretati novac mimo realnih potreba tržišta i građana, a braniti interese političara i njihovih igrača u ime antikapitalističkih ideala, ionako je put kojim ovo društvo odlučno korača, pa neka mu i bude po volji. Ako nam ponestane WC papira uvijek možemo vojnom akcijom preuzeti nečiju tvornicu papira, a na isti način i sve ostalo što se dotiče nečijeg osobnog vlasništva nad sredstvima.

Tako su rezovi koje je samo jezikom provodila Vlada dovršeni i s obzirom da blebetanje nije dalo rezultata valja im da konačno zasukaju rukave i krenu odlučnije nastaviti s poreznom pljačkom u čije ime će se izroditi još zakona kojima će je poduprijeti i učiniti legitimnom. Svi koji se s tim pogledom na pravdu ne slažu jamačno su antidržavni element koji će podleći pravdi.

Ali ne prepustite se olako osjećajima razočaranja jer Vlada ovaj puta daje nešto nečuveno, nažalost tek u slučaju ako vam se pamćenje briše nakon 12 sati, ona širi optimizam i uvjerava vas kako se svjetlost na kraju tunela već nazire. Ne zamarajte se gledati u daljinu jer ste prenisko da biste svjetlo ugledali. Svjetlo vide tek oni s Markovog Trga. Vi ćete prema njihovim računicama morati pričekati do kraja iduće godine, kada će se ukazati rast gospodarstva od 1,3% (valjda na konto poticaja HŽ-u, brodogradnji i birokratskih poslova, dakle opet od novca koji vam je otet na štetu realnog ekonomskog rasta), a u 2015. kad planska ekonomija doživi svoje prvo proljeće u povijesti čak 2,2%. Uslijedit će početak 2016. i prvo ljeto planske ekonomije, sa 2,6%, te nakon njega još dugi niz plodnih i pod odlučnom rukom prosvjećenih tirana vođenih godina. Isplatit će vam se kupiti i nove kupaće gaće, osim ako ne bude nestašice istih.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

HDZ ili SDP – tko je koliko kriv za javni dug Hrvatske

Oznake

deficit, hdz, javni dug, Kamata, Kosor, Linić, milijarde, obveznice, porez, proračun, Račan, Sanader, SDP, vlada, zaduženje

Vi HDZ-ovci uništavali ste ovu državu osam godina… a sad sam ja na redu!

– Poručuje svojim djelima ministar Linić pa tako i najavljujući najnovije, pogađate, zaduživanje izdavanjem državnih obveznica. Milijarda i pol dolara, na 10 godina, prinos 5,625% godišnje. Istina je naravno nešto gora, jer iznos obveznica ukamaćen u navedenom roku i navedenom postotku znači da će država vratiti više od 2,3 milijarde dolara kupcima obveznica. U kunama to je 13,2 milijardi.

Uvjeti zaduživanja na svjetskim financijskim tržištima još su prihvatljivi i to bi trebalo iskoristiti

Riječi su neimenovanog financijskog “stručnjaka”. On zapravo želi reći kako je pravo čudo da netko uopće želi pogledati hrvatsku državnu obveznicu, s obzirom da smo krajem prošlog tjedna strpani u BB+ rating prema Fitchu, no ja se s time ne slažem. Ulagaču je indikativnije upoznati se s političkim karakterom vlastodržaca države koja izdaje obveznicu nego pogledati rating agencije. Naime Hrvatski političari nemaju skrupula kada govorimo o nasrtanju na imovinu građana. Zakonski također nisu ograničeni u svojim postupcima pa se zadužuju na račun građana većom lakoćom nego što se građani odlučuju kupiti paštetu u lokalnoj trgovini. Vrlo bitna informacija ulagačima jest i portfelj političkih stranaka države. Hrvatska najjača druga stranka u ovom trenutku je HDZ. Ukoliko stranka u poziciji iznevjeri svoje glasače to znači gotovo sigurnu pobjedu stranke u opoziciji i nastavak iste politike. Dakle izgledi za povrat i ukamaćivanje obveznice u 10-godišnjem roku su odlični jer politika garantira nastavak nemilosrdne eksploatacije poreznih obveznika na konto čije imovine će se naplatiti kako kamata tako i glavnica obvezice po dospijeću.

Dakle novo zaduživanje u režiji političara, njima na korist, a građanima na štetu,  je to što, prema riječima stručnjaka, treba iskoristiti.

Glede tog uništavanja države o kojem konstantno melju SDP-ovci, a vidjet ćemo i bez pokrića. Tijekom osmogodišnje vladavine HDZ-a javni dug države porastao je s 93 na 155 milijardi HRK, dakle za 62 milijarde HRK. Od toga je prvih pet godina, od početka 2004 do kraja 2008 porastao tek za ukupno 6,5 milijardi. Usporedba podataka iz 2007. sa 2008. godinom govori o smanjenju javnog duga za 4 milijarde. Tada počinje kriza koja je odlučne vladare razotkrila tek kao manipulatore, a dug kreće sa strelovitim rastom do brojke od 155 milijardi.

Tada na scenu stupa SDP. Nastavkom politike “jake ruke” dokazuje po ne znam koji puta nemoć planske ekonomije nad slobodnotržišnom te pod takvim upravljanjem javni dug raste za dodatnih 40 milijardi HRK u nepune dvije godine. Dakle dug koji je HDZ stvarao u zadnjem mandatu tijekom četiri godine SDP je uspio povećati za isti iznos u nepune dvije.

A što je bilo za vrijeme Račanove vlade, od 2000. – 2003.? U prvoj godini mandata javni dug povećan je sa 47 na 61 milijardu (+14), a do kraja 2003. na 81 milijardu HRK (+34). Valja uzeti u obzir kako je u to vrijeme vrijednost ukupne ekonomije izražena u BDP-u bila gotovo šest puta manja nego danas. Time je značaj zaduženja veći. No ako i zanemarimo sve slične faktore i zadržimo se tek na iznosima duga kojeg su stvorile vodeće partije otkako to čine tada vrijedi slijedeće:

HDZ – 121 milijarda HRK u ukupno 17+ godina mandata (popis vlada)
SDP – 74 milijarde HRK u ukupno 5 godina mandata (Račan, Milanović…)

Koliko je to stvorenog duga po godini mandata?

HDZ – 7,1 milijardi HRK
SDP – 14,8 milijardi HRK

Zanimljiv je i podatak kako je državni proračun tijekom Račanove trogodišnje vlade porastao za 30%, a tijekom HDZ-ovih 8 godina koje su uslijedile 25% (uključujući i tri godine krize u punom jeku).

Ne opravdavam niti jedne niti druge u tome što čine, iako će HDZ-ovci zasigurno biti sretni ako im netko skrene pažnju na ovaj tekst. Bez obzira što čini pozicija, pa kasnije u njenoj ulozi opozicija, čini to na štetu građana. Nisam siguran kako bi se građani izjasnili o tome jesu li svojim glasom na izborima strankama dali mandat da ih zadužuju i rasprodaju ono najbitnije – budućnost njihove djece.

Podaci korišteni u analizi mogu se pronaći primjerice na DZS-u, neki kod HNB-a ili ministarstva financija. Ima ih posvuda, a često su neusklađeni iako na oko slični. Razlike ne utječu na ukazano analizom, radi se o sitnim neusklađenostima koje me kao poreznog obveznika vrijeđaju tek na osobnoj razini.

Sublimirane podatke možete preuzeti i pogledati u excel fajlu Javni_dugg.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Ističe li vam osobna iskaznica?

Oznake

izdavanje osobne, kazna, lična, osobna iskaznica, osobna karta, Petrinjska, policija, produljenje osobne

Svoju prvu osobnu iskaznicu, onu staru plastificiranu, zatražio sam s godinom ili dvije zakašnjenja. Sjećam se kako sam u Petrinjskoj na šalteru zbog toga morao na komadu papira napisati izjavu o tome zbog čega je nisam zatražio kada sam trebao (najkasnije sa navršenih 16 godina starosti). Napisao sam u izjavi da sam se do tog trena služio putovnicom. I to je bilo dovoljno.

Dok državni proračun vapi za novcem njegov apetit više nećete zadovoljiti izjavom kojom ćete opravdati vlastiti zaborav. Ukoliko zaboravite na obveze iz Zakona o osobnoj iskaznici mogli biste se iznenaditi novčanim kaznama prilikom posjete policijskoj upravi. Naime ukoliko birokrat iza šaltera ustanovi da ste prekršili zakonske odredbe na vas će poslati dežurnog policajca, a takvih u policijskoj upravi ima koliko hoćete. On će ustanoviti kako nemate osobnu iskaznicu, ili joj je istekao rok, te vam u skladu sa zakonom uručiti kazneni nalog na iznos od 1.500 – 2.500 HRK ukoliko još niste podigli svoju prvu osobnu iskaznicu u životu, a navršili ste 16 godina, ili od 3.000 – 4.500 HRK ukoliko niste zatražili novu osobnu iskaznicu najkasnije 15 dana nakon njenog isteka.

Policija nije dužna upozoriti građane na mogući kazneni prijestup ukoliko je za takav propisana kazna veća od 1.000 HRK no srećom građane je o ovoj praksi upozorio Radio Pula zahvaljujući neugodnim iskustvima građana kojima su uručeni kazneni nalozi u trenutku kada su s namjerom da zatraže valjanu osobnu posjetili policijsku upravu.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Troškove legalizacije plaćaju i vlasnici legalno izgrađenih nekretnina

Oznake

Anka Mrak Taritaš, birokracija, državni ured, legalizacija, Ministarstvo graditeljstva, nameti, Nekretnine, porez, porezni obveznici, rok za legalizaciju, vlada, zahtjev za legalizaciju

…ali i oni koji uopće nemaju nekretninu u vlasništu!

Ministrica Mrak Taritaš najavljuje zapošljavanje dodatnih 550 djelatnika na poslovima obrade zahtjeva za legalizaciju nekretnina.

Na ukupno 820.000 zaprimljenih zahtjeva državni proračun je profitirao oko 57,40 milijuna HRK (70 HRK biljega po zahtjevu). Prema zadnjem izvješću DZS-a prosječna plaća u javnoj upravi iznosi 6.056 HRK neto, ili 8.700 HRK bruto što znači da će trošak godišnjih plaća novozaposlenih 550 djelatnika iznositi 57,42 milijuna HRK. Podudarnost ovih suma je očita, dakle odluka o broju novih birokrata koje će država zaposliti donesena je s obzirom na prikupljena sredstva i uvidom u prosječne iznose plaća u javnoj upravi. Da je kojim slučajem prikupljeno više novca država bi zaposlila više birokrata i građanima pravdala trošak potrebom da zahtjeve riješi u što kraćem roku.

Dio pristiglih zahtjeva odbačen je u startu iz razloga što ne podliježu legalizaciji, a dio zbog podnošenja nakon zadnjeg roka. Ukupno za riješiti ostaje 777.972 zahtjeva. Naravno i ovim odbačenim naplaćen je državni biljeg na konto čega je državni proračun utržio gotovo 3 milijuna HRK, ili razloženo više od 42.000 građana ostalo je bez 70 HRK u džepu bez potrebe i bez mogućnosti da ih od države povrate. Država s tih 3 milijuna kuna zapošljava 28 od ukupno 550 novih birokrata. Baš zgodno, zar ne?

No u kojem roku država namjerava riješiti sve zaprimljene zahtjeve?

Bilo je svakakvih špekulacija o konačnom završetku tog posla, neke su sezale i do deset godina u budućnost, no zadnja koju iznosi ministrica kaže da će sve zahtjeve riješiti do kraja 2015. uz uvjete da se državni uredi ubrzaju. Naime iako je proces legalizacije najavljen još davnih dana državni uredi se do njegovog početka nisu pripremili, a prema ministričinim informacijama oni rješavaju tek 30-40 zahtjeva mjesečno. Ubrzanje rješavanja zahtjeva očekuju tek početkom iduće godine i to do 1500 zahtjeva mjesečno, dakle ubrzat će se više od 42 puta. No je li to dovoljno?

Postoji 21 državni ured te 90 njihovih ispostava po gradovima, koji se bave rješavanjem zaprimljenih zahtjeva. Ako nastave do kraja godine rješavati u prosjeku 35 zahtjeva po jedinici, to znači da će tim tempom, zbog nepostojanja organizacije, do 31.12.2013 riješiti ukupno oko 19.500 zahtjeva. Preostaje još 758.472 zahtjeva za riješiti do kraja 2015..

U naredna 24 mjeseca tako bi svaka jedinica trebala riješiti oko 285 zahtjeva da se dostigne zamišljeni rok do kraja 2015., dakle ubrzati se oko 8 puta u odnosu na postojeći tempo rješavanja. Nitko naravno ne može reći može li se te urede natjerati na ubrzanje od 8 puta, a još manje na ubrzanje od 42 puta koliko bi bilo potrebno da se obradi čak 1500. zahtjeva mjesečno. Kada bi nekim čudom uspjeli postići ubrzanje od 1500 zahtjeva mjesečno rješavanje ukupnog broja dovršili bi okvirno u svibnju 2014.

Ministrica je očito u procjeni promašila više puta. Dakle ili će rješavanje zahtjeva trajati duže ili će zaposliti i dodatne birokrate povrh najavljenih 550.

S obzirom da novaca u državnom proračunu nema za nova zapošljavanja, izuzev ovih 550 koje će zaposliti na konto prikupljenog novca od biljega, veća je vjerojatnost kako će rješavanje zahtjeva potrajati i dulje od onoga što govori ministrica. Taj dojam pojačava i činjenica kako državni uredi još uvijek nisu spremni za ubrzanje. Nastave li i u narednim godinama rješavati zahtjeve tempom od 35 zahtjeva mjesečno za rješavanje ukupnog broja zahtjeva trebat će im nevjerojatnih 195 mjeseci tj. 16 godina.

U tom periodu naravno svi zaposleni birokrati, pa i novopečeni, očekivat će redovito primati plaće za svoj rad. Trošak plaća 550 novozaposlenih birokrata dostatan je tek za jednu godinu. Istekom tog perioda trošak tih plaća prebacit će se u potpunosti na državni proračun što dovodi do zaključka iz naslova. Njihove plaće očito će se nastaviti financirati od novca oporezovanog građanima, što od njihovog osobnog dohotka, dobiti ili potrošnje. Među tim građanima nalaze se i oni čije su nekretnine legalne ali i oni koji uopće nemaju nekretninu u vlasništvu.

Stoga je legalizacija nekretnina još jedna u nizu pobjeda vlastoljubaca nad građanima u stvaraju politike i zakona čiji je jedini smisao da ojačaju vlastitu poziciju i stvore preduvjete za zapošljavanje novih generacija birokrata. Svako kreirano birokratsko radno mjesto načelno postaje trajni trošak građanima – poreznim obveznicima, a dosadašnja racionalizacija javnog sektora ukazuje na to kako je “rezanje potrošnje” zapravo isprazna fraza jer se dešava upravo suprotno – na konto povećanja birokracije i daljnje potrošnje nemilice se eksploatira porezne obveznike koji svojim radom u suštini stvaraju realnu i opipljivu korist za sve. Uništavanjem korisnog rada na konto beskoristnog sustavno propadamo u siromaštvo i očaj. Pravo na uživanje u plodovima vlastitog rada produktivnim građanima se oduzima kako bi se omogućile trajne privilegije skupinama građana koji ne sumnjaju u moralnost takvog postupanja. Oni porezne obveznike smatraju tek sredstvom, limunoglavcima, koje treba cijediti.

Uzmemo li u obzir da te skupine dominiraju društvom, kako brojem tako i položajem pojedinaca na visokim društvenim funkcijama, nema sumnje kako će se politička i aktivistička praksa uništavanja realne ekonomije i osiromašenja produktivnih građana nastaviti kroz nametanje novih politika, poreza i mjera na u cilju očuvanja položaja privilegiranih.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Gozba kartela ljevičarskih medija

Oznake

gozba, kapital, mediji, ministarstvo kulture, natječaj, planska redistribucija, porezna presija, porezni obveznici, portali, poticaji, socijalizam, udruge

Ministarstvo kulture dodijelilo je klasteru pretežito ljevičarskih medija obilata sredstva na račun poreznih obveznika RH (a koga drugoga). Iznimku čine jedan manjinski, invalidski i nepristrani kulturni medij.

Četrnaest nezavisnih medija međusobno je podijelilo nešto manje od tri milijuna kuna bespovratnih sredstava temeljem prosudbe povjerenstva koje se povodilo određenim kriterijima ocjenjivanja. Niz tabličetina u kojima se nalazi detaljan pregled danih ocjena ne govore mnogo o motivima odabira. Oni su vidljivi na linku recenzija povjerenstva.

Ono što mi je kao zagovorniku libertarijanskih i kapitalističkih vrijednosti upalo u oči jest kako su na ovom natječaju osobito prosperirali mediji koji otvoreno kritiziraju kapitalizam i slobodu građana, koji hrabro propitkuju ekonomski i politički moćne, koji govore o marginaliziranim i socijalno ugroženim skupinama građana, o društvenim nepravdama, aktivizmu, koji prakticiraju redakcijsku demokraciju (?) ili se općenito zalažu za podizanje socijalnih prava građana koja se, znamo, ostvaruju posredstvom Vlade i njenih institucija.

Pregledavajući sadržaje web stranica tih medija uočio sam kako su mnogi od njih međusobno povezani, da ne ističem pojedince jer isto i nije u duhu kolektivizma kojeg šire, i načelno uživaju podršku vlasti kojoj odgovara da se o kapitalizmu i slobodi građana govori pogrdno, a promoviraju socijalne politike i ovisnost građana o državi. Tako navedeni mediji postaju širitelji ideologije vlastodržaca čije djelovanje vrijedi nagraditi novcem građana.

Kritika moćnika tako ostaje nužno usmjerena ekonomski moćnima, a izostaje kritika politički moćnih. S obzirom na duboku povijest hrvatskog kleptokratsko-kronističkog modela eksploatacije građana (poreznih obveznika) sumnjam da će dublja kritika ikada biti usmjerena prema ekonomskim moćnicima koji su svoj povlašteni položaj ostvarili zahvaljujući političkim pogodbama ili su se domogli kapitala putem politike subvencioniranja. Takva kritika ne bi zaslužila ovakvu nagradu jer bi izložila vlast kao kreatora tog modela. Ostaje dakle da nastave hrabro nasrtati na ono što nije hrvatski problem, a to je liberalni kapitalizam koji prakticiraju malobrojni hrvatski građani i temeljem kojega se puni državni proračun iz kojega se potom slade mnogobrojne povlaštene skupine u koje svrstavam i sve ovim putem subvencionirane medije.

Forum.tm, kojeg je zapalo 400.000 HRK kaže:

Ministarstvo kulture podržalo Forum.tm u sklopu potpore neprofitnim medijima. Da bi portal koji pripremamo bio što uspješniji, potrebna nam je i vaša suradnja

Ministarstvo kulture podržalo je Forum.tm na način da je putem poreznog sustava od poreznih obreznika otelo novac i redistributivnim mehanizmom usmjerilo na poslovni račun neprofitne udruge Dom kulture Zagreb. Ne znam što više očekuju od građana? Nije im dovoljno 400.000 njihovih kuna? Daljnje uplitanje građana u djelovanje ove neprofitne udruge sasvim sigurno znači i dodatne poticaje udruzi putem političke redistribucije u budućnosti. Interes većine građana tako je u suprotnosti sa interesom ove neprofitne udruge koja se političkim putem i legitimno (ali sasvim sigurno nedemokratski) bori da na račun građana ostvari profit za sebe. Navedena praksa suprotna je tržišnim principima.

Budući da je riječ o 400 tisuća kuna poreznih obveznika, tu smo odluku dočekali s radošću,…

Dakle poznato je vodstvu Doma kulture Zagreb na koji način im je osiguran novac i osobito su radosni zbog toga što im je politika pružila mogućnost da se domognu besplatnog novca građana na kojeg smatraju da imaju pravo iz prostog razloga što se bave problematikom koju je vlast identificirala kao važnu. Svaka čast ekipa.

Osobito je zanimljiva web stranica TV emisije “Cenzura” čijem sadržaju možete pristupiti isključivo putem upisivanja nekakvog korisničkog imena i šifre. Za sve ostale pristup je onemogućen (401 Authorization Required). Udruga koja stoji iza emisije dobila je na ovom natječaju 95.000 HRK.

Preostali slavodobitnici besplatnog novca građana su portal H-Alter, Fade in, portal Kulturpunkt, portal VoxFeminae, booksa.hr, Radio Student, Crol.hr, Radionet, Nepokoreni grad, Crveni kotač i In-portal.

Može tko reći kako Kapitalac cjepidlači oko tri milijuna kuna. To je okvirno 3 kune po poreznom obvezniku. No tko je ikada bacio oko u rashodne državnog proračuna može posvjedočiti tome kako je ovo tek jedna u nizu gozbi na račun poreznih obveznika. Godišnje, samo putem poticajnih politika i redistribucije, vlast podijeli više od deset milijardi oporezovanih kuna. A to je okvirno 10.000 kuna po po poreznom obvezniku. One najugroženije skupine građana za taj novac rade i nekoliko mjeseci te ostaju zakinute za mnoge osobne radosti zbog ideje kako je tuđa zanimacija vrijedna te žrtve.

Kapitalac stoga nikada nije i nikada neće aplicirati na ovakve natječaje, samostalo ili kao dio nekog budućeg libertarijanskog klastera, jer smatram plansku redistribuciju kapitala nemoralnom rabotom, legitimnom krađom. Prema svojim sugrađanima, njihovom radu i zaradi koju njime ostvare imam apsolutno poštovanje. Svoje poglede na društvo i nepravdu nikada neću promovirati na način da državu šaljem na njih s ciljem da im njihova prava oduzme i dodijeli meni zbog onoga što sam smatram vrijednim kakvog “višeg cilja”.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Demografska politika i akademski fašizam u službi socijalne države

Oznake

demografska politika, država blagostanja, Konkurencija, mirovinsko, Mrsić, obrazovanje, politika, socijalizam, socijalna država, socijalno, vlada, Wertheimer, zdravstveno

Upozoravaju stručnjaci (Kusić, Mrsić, Wertheimer – Baletić):

Hrvatsko stanovništvo sve više stari dok je mladih sve manje, stoga je bitno poraditi na populacijskoj politici koju Vlade odgađaju jer su mjere dugoročne i nepopularne

Racionalizira Kapitalac:

Prirodna depopulacija je problematična isključivo u slučaju kada država provodi snažne socijalne programe koji se financiraju novcem poreznih obveznika. U socijalne programe nužno svrstavam zdravstvo, školstvo i mirovinski sustav jer su oni po prirodi stvari oblici usluga, standarda i osiguranja koje je birokracija preuzela pod vlastitu skrb uvjeravajući građane da će to biti dovoljno kako se o istim pitanjima ne bi morali brinuti sami tj. rješenja tražiti tržišnim putem.

Ukoliko se doista ne želite brinuti o tim za vas suštinski bitnim pitanjima tada je doista država tj. birokratski monopol nad njima jedino rješenje. Ono na što ne računate jest kako će birokracija iskoristiti vaše povjerenje i neracionalno potrošiti vaš novac. Dugogodišnje prepuštanje brige o tim pitanjima birokratskom monopolu dovelo je do sve slabijih rezultata u obrazovanju (koje postaje sve skuplje), o sve lošijoj brizi za zdravlje (sve dulje čekanje na preglede unutar sustava koji postaje sve skuplji – dug preko 5 milijardi, participacije se povećavaju), a mirovinski fond je pokraden pa birokracija traži spas u obvezivanju narednih generacija da podmiruju obveze prema umirovljenicima (međugeneracijska solidarnost, pomicanje dobne granice odlaska u mirovinu…).

Akademski prilog ovom problemu sažet je u sugestiji gđe. Wertheimer – Baletić:

Hrvatska bi morala voditi računa o tome kakva joj je dob stanovništva i odrediti cilj kako će ispraviti neravnotežu. To znači nastojati podizati broj mladih i usporiti starenje, te povećati priljev u radnu snagu koja će plaćati doprinose

Akademska sugestija je dakle nastavak ovisnosti građana o socijalnoj državi i podređivanje ciljevima i rješenjima koje u tom pogledu donosi vlast. Bojim se i pomisliti koje metode za podizanje broja mladih bi mogle biti uvedene i da pri tome budu učinkovite. Totalitarne bi bile kako god da okrenemo.

Ministar Mrsić okreće se imigracijskoj strategiji:

Moramo početi razmišljati i o migracijskoj politici – morat će biti sustavna, ovo društvo se mora pripremiti da će doći radna snaga iz drugih zemalja

Osnovni problem s kojim će se ministar suočiti jest kako natjerati strance da rade za hrvatske socijalne ovisnike, a da pri tome sami ne postanu socijalni ovisnici. Naime ne možete istovremeno imati socijalnu državu blagostanja i otvorene granice (Milton Friedman). Programi socijalnog blagostanja su primamljivi i privući će veći broj ljudi nego programi koji potiču rad i zahvaljujući kojima bi radnici o kojima govorimo ostvarili usporedivu korist.

Dakle ministar mora računati ili na surovu eksploataciju strane radne snage (ukoliko bi se tko odvažio doći raditi za tuđi račun) ili na okretanje ekonomskih trendova u suprotnom smjeru. No kada bi se ovo zadnje i desilo tada ne bi trebao računati na pomoć imigranata u održanju socijalne države blagostanja. Dakle radi se o želji da se privilegije hrvatskih građana nastave financirati eksploatacijom nekih drugih ljudi. Naravno teško da će se za rad u Hrvatskoj kandidirati milijun blesavih imigranata koji to ne shvaćaju i koliko ih je u ovom trenutku potrebno kako bi se mogle nastaviti isplaćivati tek postojeće mirovine umirovljenicima. A gdje je tek propalo zdravstvo i propadajuće školstvo?

Predsjednik HAZU, akademik Kušić zaključuje:

Prije 60 godina, rekao je Kusić, bilo je 27 posto djece mlađe od 15 godina, a sedam posto starijih od 65, dok je sada 15 posto djece mlađe od 15 godina a 17 posto starijih od 65 godina.
Imamo inverzivnu piramidu, a računa se da će do 2030. godine svaki četvrti čovjek u Hrvatskoj biti stariji od 65 godina, dodao je.

To su doista činjenice. Naravno, nitko prije 60 godina, kada je započeta izgradnja socijalne države blagostanja i koja je do danas ekspandirala do neslućenih proporcija, nije računao na okretanje trendova. Ono što imamo za posljedicu nije inverzna piramida, jer problem nije u promjeni demografske strukture tj. u depopulaciji, već raspad piramidalnog sustava socijalnih privilegija (ponzi shema) čija održivost ovisi o pozitivnim demografskim promjenama.

Zanimljiva izjava Nizozemskog kralja koji svoje sugrađane upozorava na neodrživost danih socijalnih privilegija i nužno okretanje u smjeru povećanja individualne odgovornosti (vraćanje slobode odlučivanja građanima u ruke). Doduše daleko su nizozemci još od slobode s obzirom da su svoje privilegije kupovali zaduživanjem države do više od 75% BDP-a (što je čak i gore od hrvatske situacije) no njihova Vlada jasno artikulira problem i razmišlja o budućim generacijama:

Intervention is needed to avoid leaving future generations with a large bill

Intervencije o kojima govori nizozemska vlada odnose se upravo na rezanje mnogobrojnih privilegija danih građanima kako bi se povratilo njihovo odgovorno i racionalno ponašanje o vlastitim pitanjima i time oslobodilo buduće generacije nizozemaca od krimena proših generacija (rastrošnost, dug). Kada ste čuli naše političare da govore na isti način? Nikada. Oni, koliko vidimo, ne odustaju od socijalizma i lakovjerno se nadaju kako će totalitarnim populacijskim mjerama ili uvozom radne snage nastaviti povećavati bazu i odgoditi neizbježnu propast socijalne države.

Svako dobro,
vaš Kapitalac