Oznake

, , , , , , , , , , , ,

Upozoravaju stručnjaci (Kusić, Mrsić, Wertheimer – Baletić):

Hrvatsko stanovništvo sve više stari dok je mladih sve manje, stoga je bitno poraditi na populacijskoj politici koju Vlade odgađaju jer su mjere dugoročne i nepopularne

Racionalizira Kapitalac:

Prirodna depopulacija je problematična isključivo u slučaju kada država provodi snažne socijalne programe koji se financiraju novcem poreznih obveznika. U socijalne programe nužno svrstavam zdravstvo, školstvo i mirovinski sustav jer su oni po prirodi stvari oblici usluga, standarda i osiguranja koje je birokracija preuzela pod vlastitu skrb uvjeravajući građane da će to biti dovoljno kako se o istim pitanjima ne bi morali brinuti sami tj. rješenja tražiti tržišnim putem.

Ukoliko se doista ne želite brinuti o tim za vas suštinski bitnim pitanjima tada je doista država tj. birokratski monopol nad njima jedino rješenje. Ono na što ne računate jest kako će birokracija iskoristiti vaše povjerenje i neracionalno potrošiti vaš novac. Dugogodišnje prepuštanje brige o tim pitanjima birokratskom monopolu dovelo je do sve slabijih rezultata u obrazovanju (koje postaje sve skuplje), o sve lošijoj brizi za zdravlje (sve dulje čekanje na preglede unutar sustava koji postaje sve skuplji – dug preko 5 milijardi, participacije se povećavaju), a mirovinski fond je pokraden pa birokracija traži spas u obvezivanju narednih generacija da podmiruju obveze prema umirovljenicima (međugeneracijska solidarnost, pomicanje dobne granice odlaska u mirovinu…).

Akademski prilog ovom problemu sažet je u sugestiji gđe. Wertheimer – Baletić:

Hrvatska bi morala voditi računa o tome kakva joj je dob stanovništva i odrediti cilj kako će ispraviti neravnotežu. To znači nastojati podizati broj mladih i usporiti starenje, te povećati priljev u radnu snagu koja će plaćati doprinose

Akademska sugestija je dakle nastavak ovisnosti građana o socijalnoj državi i podređivanje ciljevima i rješenjima koje u tom pogledu donosi vlast. Bojim se i pomisliti koje metode za podizanje broja mladih bi mogle biti uvedene i da pri tome budu učinkovite. Totalitarne bi bile kako god da okrenemo.

Ministar Mrsić okreće se imigracijskoj strategiji:

Moramo početi razmišljati i o migracijskoj politici – morat će biti sustavna, ovo društvo se mora pripremiti da će doći radna snaga iz drugih zemalja

Osnovni problem s kojim će se ministar suočiti jest kako natjerati strance da rade za hrvatske socijalne ovisnike, a da pri tome sami ne postanu socijalni ovisnici. Naime ne možete istovremeno imati socijalnu državu blagostanja i otvorene granice (Milton Friedman). Programi socijalnog blagostanja su primamljivi i privući će veći broj ljudi nego programi koji potiču rad i zahvaljujući kojima bi radnici o kojima govorimo ostvarili usporedivu korist.

Dakle ministar mora računati ili na surovu eksploataciju strane radne snage (ukoliko bi se tko odvažio doći raditi za tuđi račun) ili na okretanje ekonomskih trendova u suprotnom smjeru. No kada bi se ovo zadnje i desilo tada ne bi trebao računati na pomoć imigranata u održanju socijalne države blagostanja. Dakle radi se o želji da se privilegije hrvatskih građana nastave financirati eksploatacijom nekih drugih ljudi. Naravno teško da će se za rad u Hrvatskoj kandidirati milijun blesavih imigranata koji to ne shvaćaju i koliko ih je u ovom trenutku potrebno kako bi se mogle nastaviti isplaćivati tek postojeće mirovine umirovljenicima. A gdje je tek propalo zdravstvo i propadajuće školstvo?

Predsjednik HAZU, akademik Kušić zaključuje:

Prije 60 godina, rekao je Kusić, bilo je 27 posto djece mlađe od 15 godina, a sedam posto starijih od 65, dok je sada 15 posto djece mlađe od 15 godina a 17 posto starijih od 65 godina.
Imamo inverzivnu piramidu, a računa se da će do 2030. godine svaki četvrti čovjek u Hrvatskoj biti stariji od 65 godina, dodao je.

To su doista činjenice. Naravno, nitko prije 60 godina, kada je započeta izgradnja socijalne države blagostanja i koja je do danas ekspandirala do neslućenih proporcija, nije računao na okretanje trendova. Ono što imamo za posljedicu nije inverzna piramida, jer problem nije u promjeni demografske strukture tj. u depopulaciji, već raspad piramidalnog sustava socijalnih privilegija (ponzi shema) čija održivost ovisi o pozitivnim demografskim promjenama.

Zanimljiva izjava Nizozemskog kralja koji svoje sugrađane upozorava na neodrživost danih socijalnih privilegija i nužno okretanje u smjeru povećanja individualne odgovornosti (vraćanje slobode odlučivanja građanima u ruke). Doduše daleko su nizozemci još od slobode s obzirom da su svoje privilegije kupovali zaduživanjem države do više od 75% BDP-a (što je čak i gore od hrvatske situacije) no njihova Vlada jasno artikulira problem i razmišlja o budućim generacijama:

Intervention is needed to avoid leaving future generations with a large bill

Intervencije o kojima govori nizozemska vlada odnose se upravo na rezanje mnogobrojnih privilegija danih građanima kako bi se povratilo njihovo odgovorno i racionalno ponašanje o vlastitim pitanjima i time oslobodilo buduće generacije nizozemaca od krimena proših generacija (rastrošnost, dug). Kada ste čuli naše političare da govore na isti način? Nikada. Oni, koliko vidimo, ne odustaju od socijalizma i lakovjerno se nadaju kako će totalitarnim populacijskim mjerama ili uvozom radne snage nastaviti povećavati bazu i odgoditi neizbježnu propast socijalne države.

drzava_blagostanja

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Oglasi