Oznake

, , , , , , , , , , , ,

Štrajk liječnika ulazi u svoj 13. dan. Predsjednik Hrvatskog liječničkog sindikata Ivica Babić odbija prekinuti štrajk unatoč tvrdnji Ministarstva zdravlja kako su svi zahtjevi za isto zadovoljeni. Iako ne vjerujem osobito niti Babiću niti ministarstvu u tome što govore očito je kako je sindikat pred ministarstvo postavio i neke uvjete koji nemaju veze s kolektivnim ugovorom, primjerice da se smijene neki sanacijski upravitelji bolnica pa čak i da se iz pregovora izbaci jedan sindikat. Kad se o podjeli privilegija govori evidentno je da konkurencija Babiću smeta.

Tako se štrajk danas radikalizira te bolnički sustav nastavlja do daljnjega raditi smanjenim kapacitetom, po nedjeljnom režimu, uz daljnje pružanje pomoći tek krajnje hitnim slučajevima. Uz njih liječničku pomoć će dobiti tek bolesnici kojima život ovisi o nužnom terapijskom liječenju dok će oni koji sumnjaju u bolest, a čekaju na specijalistički pregled kojim bi se ista ustvrdila, ostati zakinuti.

Pitao sam Vladu putem Twittera još 31.08.2013, kada se štrajk pripremao, hoće li se u periodu štrajka obveznicima zdravstvenog osiguranja alikvotno umanjiti iznos doprinosa na bruto plaću?

Do danas nisam dobio odgovor, pa sam ga ponovio. Vidjet ćemo hoće li se oglušiti i drugi puta. Pretpostavljam da hoće, a ako i odgovore što tada to vjerojatno neće imati osobite veze s pitanjem. Na škakljive upite u pravilu odgovaraju na taj način, barem što se mojih upita tiče.

Zašto to pitanje?

Izvjestan broj građana, koji očekuje dobiti zdravstvenu uslugu od državnog monopolističkog bolničkog sustava pod nadležnošću HZZO-a, tu uslugu i plaća – redovitom ustegom od 13% na bruto plaću. Svaki mjesec, bez iznimke, sve dok su u radnom odnosu. Država građanima usteže novac za uslugu koju im u periodu štrajka uskraćuje. To je prije svega posljedica koja proizlazi iz monopola, a dodatan problem proizlazi iz malverzacija udruženih skupina s Vladom na čelu i sindikatima koji opstruiraju svako pozitivno rješenje. Građani su suočeni s problemom gdje udružene skupine ulažu njihov vlastiti novac u kocku njihovim vlastitim zdravljem. 

U slobodnom tržištu primjerice imate slobodu plaćati tek ono što želite ili trebate koristiti, a ukoliko što nije vrijedno plaćanja tada imate slobodu takvu uslugu izbjeći, time ne snositi trošak, pa koristiti i platiti onu koja valja ili u potpunosti ne koristiti ukoliko ni jedna ponuđena ne valja. Zadnji hipotetski slučaj ujedno je i prilika za onoga koji to shvaća da ponudi uslugu koja valja. No dosta slobodnotržišnog fantaziranja. Vratimo se u realnost.

Kako nije realno očekivati da s tom praksom prestanu postavio sam im to provokativno pitanje o povratu novca. Vjerujem da njihovo postupanje nije u skladu za zakonom o zaštiti potrošača. Naime kada vam uslugu uskrati primjerice jedan telekom, primjerice dva dana u mjesecu vam zbog kvara sustava nije u mogućnosti pružiti uslugu, tada će vam s mjesečnog računa najčešće samoinicijativno smanjiti iznos za ta dva dana, alikvotno će ga umanjiti. Ako to već ne napravi sam onda će u pravilu bez ikakvog prigovora to napraviti na vaš zahtjev, pismeno, e-mailom ili na prodajnom mjestu. Govorim iz osobnog iskustva.

Hoće li Vlada i HZZO postupiti na isti način u ovom slučaju? Dajem bubreg na konto državnog proračuna ako to naprave!

Ako znamo da u Hrvatskoj radi otprilike milijun građana, u realnom sektoru od čijeg oporezovanog novca se financira HZZO i bolnice, znamo da oni svaki mjesec uplate na konto doprinosa za zdravstveno osiguranje oko 1,4 milijarde kuna ili 1.400 kuna po poreznom obvezniku. Kada bi Vlada i HZZO poštivali njihova prava tada bi građanima izvršili povrat uplaćenih sredstava za svaki dan za koji im uslugu nisu pružili. Baš kao što to radi svaka tvrtka kojoj je stalo do njenih korisnika usluga.

Tako bi do sada, za punih 12 dana štrajka, svakom građaninu izvršila povrat u prosjeku od 541 kunu. Od svoje mjesečne plaće tako ne bi izdvojili 1.400 kuna već 859 kuna za one dane tijekom kolovoza kada su još mogli računati dobiti zdravstvenu zaštitu, ili barem se nadati istoj. Neto plaća bi im uslijed toga porasla u prosjeku za 350 kuna. S tim iznosom mogli bi si platiti jedan kompletan ultrazvuk abdomena u nekoj privatnoj ordinaciji, na kojeg su možda upravo sada zakinuti zbog igre Vlade i sindikata liječnika.

Svako dobro,
vaš Kapitalac