Možete biti direktni, drski i riskirati poput lopova o kojima piše Jutarnji list, koji su tijekom protekle noći obili bankomat jedne komercijalne banke i otuđili 250.000 kuna, a možete biti i nešto pametniji pa pokrasti puno više. Kako?
Jedan od komentatora teksta napisao je slijedeće:
sada napisite koliko banke ukradu u minuti.
s obzirom da je tako nešto teško ili gotovo nemoguće izračunati palo mi je na pamet izračunati koliko ukrade jedan znatno veći kradljivac – država. Naime podaci o rashodima državnog proračuna su javni, a država tj. vlast koristi slične metode poput lopova da bi se domogla novca građana. Doduše, te metode su rafinirane i provode se u rukavicama, zaštićene zakonima i etatističkim moralom.
Poznato je kako su godišnji rashodi državnog proračuna u okviru 123 milijarde kuna. Prije no što ih potroši država ih prikuplja na raznorazne načine, u pravilu legaliziranom pljačkom građana. Koliko je dakle tih 123 milijardi kuna godišnje kuna po minuti?
123.000.000.000 HRK / 365 d = 336.986.301 HRK po danu
336.986.301 HRK / 24 h = 14.041.096 HRK po satu
14.041.096 HRK / 60 min = 234.018 HRK po minuti
Država dakle građanima svake minute ukrade iznos tek nešto manji od iznosa kojeg su drski lopovi ukrali banci iz linkane vijesti, točnije 234.000 HRK. Kada bismo pripisali iznosu i nove dugove koje političari vole stvarati na račun građana, tako što hodočaste po prosperitetnim državama svijeta i prodaju hrvatske obveznice za čiju otplatu kamate i glavnice će biti proliveni hektolitri znoja građana hrvatske i njihove djece, tada iznos dostiže i prelazi cifru od 250 tisuća kuna – svake minute (!).
Pa ipak, malo tko je toga svjestan, štoviše te iste političare se često doziva u pomoć u rješavanju vidljivih nepravdi. Samo tko će građane zaštititi od skrivenih nepravdi, a tko objasniti da je upravo “spasitelj” najveći lopov?
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Ovo je ipak pretjerano. Država dio “otetog” vrati građanima, a što vrati banka? I zašto bi bilo teško izračunati krađu banke. Ima nekoliko načina ako se uključi bankarski sustav a ne jedna banka.
Hoćete li pisati o tome upravo kako je pitao komentator kojeg ste izdvojili?
Osim toga, tko će prije koga kupiti, bankar političara ili političar bankara?
Pa zapravo nije pretjerano, naime država je u 20 godina povećala proračun 4x, a javni dug na račun građana je dosegao gotovo 200 milijardi kuna, dakle još gotovo 2 proračuna su u dugu. Dakle država nije vratila ništa pa čak ni kroz usluge poput zdravstva, školstva i sličnoga na koje građane prisiljava da ih plaćaju i koriste (koliko uopće i mogu računati da im koriste) jer su osmišljene kao direktan državni monopol. Prema stanju na tržištu rada vidimo kolika je korist od obrazovnih strategija i državnog školovanja, a po štrajkovima u zdravstvu koje je dužno više od 5 milijardi kuna te s višemjesečnim listama čekanja na preglede očito je kako se malo toga kome vraća. Vraća se političarima, to je neosporno.
Postoji jedna važna razlika između banaka i države – u ugovorni odnos s bankom ulazite svjesno i dobrovoljno, a u odnos s državom zahvaljujući prisili. Možda ne bi bilo loše biti svjestan tog odnosa, naročito zbog toga što masa građana uglavnom od tlačitelja traži pomoć uslijed grešaka koje čini samostalno.
Država može ograničiti postupke pojedinaca, pa i zakonski im zabraniti da posuđuju novac od banaka, no to nije oportuno jer moć koja se jednom podari državnicima u ruke teško da im se može lako oduzeti ako što pođe u neočekivanom smjeru.
Sve to stoji ako se gleda samo na prizemnom nivou građanin-država, građanin-banka. Ali ako se fokus malo raširi možda je netko državi pomagao da postane tako rastrošna i bahata. I to vjerojatno uopće nije bilo teško s ovakvom ekipom kakvu imamo. Prema tome ne bih prikazivao banke ovako nevinima kako ih vi prikazujete. Vjerujem da bi ljudi željeli znati koliko im je novca manje na računu zbog protuzakonito uvećanih kamata, nerealno visokih kamata, te koje su sve posljedice nerealnog tečaja, valutne klauzule, špekulativnih burzovnih igara, zaduživanja države kod privatnih banaka, itd.
Stvar odnosa građana i banke je stvar financijske pismenosti građana. Banke su financijski pismene. No u ovom tekstu se ne bavim bankama već krađom koja se odvija neopaženo.
Naime od tvojeg prvog komentara u 14:52 do ovog trenutka (15:35) protekle su 43 minute, a država je umaknula građanima 10.062.774 kuna. To je otprilike 40 bankomata sa po 250.000 kuna. Pretjerivanje? Kako za koga. No to je činjenični podatak.
Građani bi trebali poraditi na svojoj financijskoj pismenosti, no ne prema programu državnih obrazovnih stručnjaka. 🙂
U tome se slažemo. 🙂 Bez pismenosti nema društvene ravnoteže.
Građani će teško sami poraditi na pismenosti. Imaš li tu kakav prijedlog? Kako se može povećati pismenost a da se ne ide u školu? Mogu li tu neke internet usluge biti medij za informatičko i financijsko opismenjavanje?
1) a što su to točno banke krale?
2) nedavno sam čitao o jednoj studiji koja relativno uvjerljivo argumentira da financijska pismenost stimulira donošenje loših financijskih odluka – efektivno jedina stvarna posljedica financijskog opismenjavanja nije veće znanje ili razumijevanje već veća samouvjerenost onih koje opismenjuju i veće preuzimanje rizika (odstupanje od relativno konzervativnog pristupa neobrazovanih – štedi i ne riskiraj s ničime)
1) ? ono s čime rade – novac. Pretpostavljam da si dio financijskog sustava pa želiš obezvrijediti ono što neminovno izlazi na površinu unatoč očajnom financijskom obrazovanju naroda.
2) ? ja bih rekao da se ta studija i zdravi razum razilaze. Ali slažem se da pogrešno obrazovanje može donijeti još veću štetu. Također vjerojatnost da obrazovanje ode u krivom smjeru je trenutačno veća od one da krene u pravom smjeru.
ma u pravu si, poznato je da čim se netko ne slaže s tobom da je (bankarski) plaćenik
To je tvoja formulacija. Iako kad čitam tvoj odgovor kao i blog koji pišeš teško bi bilo zaljučiti da nisi plaćenik, izravni ili neizravni. Odnosno čuvaš postojeći sustav vrijednosti djelatnosti u kojoj radiš bez imalo razumijevanja za zajednicu i javno dobro. Barem ih ja ne vidim.
Što se tiče financijskog obrazovanja pučanstva tu sigurno ne vidimo isti cilj takvog obrazovanja stoga ne čudi kako se čudiš studijama s različitim zaključcima. Čitajući tvoj blog vidim mnogo teksta a nimalo vrijednih otkrića, ničeg dubinskog. Analiziraš bez ulaska u bit.
I da, kao “plaćenik”, siguran sam da nećeš nikada pisati o temama koje sam gore spomenuo a koje bi tebi obzirom na struku trebale biti daleko jasnije. Umjesto toga ti postavljaš naivno pitanje “a što točno kradu?”.
Od tvojeg prvog komentara do ovog trenutka država je građanima otela više od 400.000.000 kuna. Javni dug se u istom periodu povećao za 50 milijuna kuna. Liječnici štrajkaju 43 dana, liste čekanja su se povećale 30% u tom periodu. Štrajk srednjoškolskih djelatnika je u pripremi. Socijalna država at its best. Koliko samo snage i volje trpjeti tu farsu imaju građani Hrvatske, porezni obveznici.
Moram reci da ovaj clanak posjeduje populisticku i senzacionalisticku formu karaketeristicnu za masovne medije koje su na granici s tzv. zutim tiskom.
Naime, prikupljanje poreza drzavi sluzi za sigurnost gradjana i funkcioniranje trzista. Drzava je (barem teoretski) nastala sklapanjem drustvenog ugovora. Mi smo svi odlucili da cemo se odreci djela svoje slobode i da cemo pritom uplacivati svojevrsni reket u zamjenu za zastitu (osobnosti, vlasnistva, ugovora na trzistu). S vremenom se uloga drzave prosirila te smo dobili drzavu blagostanja (nazalost, nju smo nekon prodora neoliberalne paradigme izgubili i upravo smo svjedoci reduciranja drzave na instrument zastite kapitala)
Drzava nije samo vlada, nije samo policija i vojska (to su intrumenti legitimne i monopolne prisile), vec je i sudstvo, obrazovni sektor, zdravstveni sektor, te ostale javne sluzbe u korist gradjana. Da bi sve navedene institucije mogle normalno funkcionirati potrebna su financijska sredstva koje se prikupljaju fiskalnim i parafiskalnim nametima.
Danas se porezi smatraju nuznim za neophodno i normalno funkcioniranje civiliziranog drustva. A navedene djelatnosti (prvenstveno, izvrsna, zakonodavna i sudska vlast, te intrumenti legitimne i jedine sile) su nuzni za opstanak ovakvog drustva kakvog imamo. Da ovo ne ispadne samo teorijsko lamentiranje mogu dati primjere u kojima drzava ne funkcionira odnosno u kojima druge interesne skupine preuzimaju ulogu drzave i njenih institucija.
Imamo primjer Libije ( a i Iraka, iako je tamo donekle normalnizirano stanje). Tamo nema legitimne i monopolisticke sile koja stiti ustavni poredak i elitu na vlasti (elite ima u svim sustavima, demokratskim, totalistiraiskim, feudalnim i sl.) te time ne mogu funkcionirati i ostale sluzbe drzave. Drugi je primjer tzv. erodirana drzava. To su pojedine drzave latinske i srednje amerike. Za primjer cemo uzeti Meksiko, primjerice u pojedinim meksickim provincijama drzava (dakle, policija i vojska) ne kontroliraju odredjena podrucja. Na tim podrucijma vladaju narkokarteli koji su cak poceli preuzimati odredjene uloge drzave (organiziraju skolstvo, zdravstvenu skrb i druge javne sluzbe) te time dobili legitimitet od gradjana u tim provincijama. Tamo se drzava povukla, odnosno partikularne skupine su preuzele ulogu drzave (s vremenom i generacijima te nasilnicke skupine bi postala elita (u feudalnom sustavu plemstvo) koja bi kontrolirala to podrucje i opet pocela nametati poreze za funkcioniranje drzavnog aparata i ostalih sluzbi).
Danas je drustvo previse slozeno i kompleksno, isprepleteno s previse partikularnih interesnih grupa da bi smo mogli samo tako reducirati drzavu kako liberterijanci misle. Te americke liberterijanske price su iz 18. i pocetka 19. stoljeca kada se zajednica mogla sama za sebe brinuti i kada nije postojala (ne u takvoj mjeri) sredisnja drzava koja je prikupljala poreze. Zato ne treba nasjedati na te price kako nas drzava krade i potkrada. Potkradaju nas elite na vlasti koje su nepotizmom i korupcijom uhljebile svoje poltrone na funkcijama i radnim mjestima.
Pozdrav
Država je monopol sile, a na vlasti se u pravilu uvijek pozicionira interesna skupina. U slučaju modernih država to je politička stranka. Njihova realna funkcija nije ni u kojem smislu drugačija od one mafijaške organizacije koja štiti građane na određenom teritoriju pa čak i osigurava zdravstvenu skrb i nekakvu školu. Smisao njihovoj ulozi daje odobrenje građana. Ipak taj društveni ugovor ne postoji niti je ikada postojao. Ugovor, u apstraktnom smislu, je prešutan jer građanin koji nema silu na dispoziciji načelno ne može učiniti mnogo naspram onoga tko ima monopol nad silom. U funkcionalnom smislu postoji tek u trenutku izbora vlasti kada svaki građanin postaje političar barem na trenutak.
Prikupljanje poreza, često i nemilosrdno (u Hrvatskoj preko 50% novca građana završi u državnom proračunu), nije dovelo do veće sigurnosti niti do boljeg funkcioniranja tržišta. Dovelo je do sve veće uloge države koja se pretvorila u državu socijalnog blagostanja što je navelo sve veći broj građana da se koriste danim privilegijama i skrenulo ih s puta kreativnog i produktivnog života.
Svaki novi socijalni slučaj predstavlja sve čvršći temelj socijalne države. Nažalost, očekivanja građana ponovno su iznad realne snage socijalne države. Naime nju ipak netko mora financirati. Problem nastaje kada vlast više ne može izvršavati svoje obveze. Tom stanju svjedočimo kako u Hrvatskoj tako i u EU ali i u mnogim razvijenijim državama Svijeta (SAD primjerice).
I dakako, interesne skupine sprječavaju reforme o kojima libertarijanci govore. No libertarijanci su manjina, radikalna skupina o kojoj se govori kao o utopistima, njihovo mišljenje stoga nije bitno, no načelno problematika o kojoj govore nije ni u kojem smislu mentalno zahtjevna. Vlastodršci su nikad jači u odnosu na porezne obveznike koje eksploatiraju u ime trećih strana. Financijska računica održanja statusa quo je neodrživa i priča se približava nekakvom kraju. Ono što je teško reći jest kakav će taj kraj biti. Hoće li građani shvatiti vrijednost slobode, podsjetiti se povijesti i činjenice kako je do prije 100 godina društvo egzistiralo i napredovalo uglavnom na voluntarnom odnosu pa nasilno institucionalizirano, ili će na vlast zasjesti neki novi despot, revolucionar nekog novog-starog kolektivističkog kova kojem će mase na jednak način vjerovati, vidjet ćemo.
Elite na vlasti su samo potvrda prevelike uloge i sažimanja moći u preuzak okvir. Oni su nedodirljivi, rade što ih je volja, a posljedice plaćaju građani. Država naravno ne bi trebala biti tvornica javnih usluga već tek okvir unutar kojega građani imaju slobodu graditi društvo s obzirom na bezbrojne preferencije u njihovim glavama i koje su nesagledive i nepoznate jednoj monopolističkoj organizaciji. Organiziranje usluga poput zdravstva, školstva i sličnog ne bi trebalo biti ekskluzivna privilegija birokrata. Kompleksnost društva, što je činjenica bez daljnjega, je osnovni razlog zbog kojega se društvo ne bi trebalo graditi u institucijama već kroz slobodne odnose među građanima i kroz tržišna načela.
Fraze neoliberalizam, libertarijanstvo ili liberalizam danas su vrlo kontaminirane. Naime neoliberalizam se izjednačava sa kleptokracijom i kronizmom, a iz usta premijera sam čuo da je on libertarijanac. Dakle sluštamo štošta, vjerujemo još više, a sklonost kritičkom razmišljanju i učenju (naročito kroz povijesni kontekst) je sve slabija. Država, vlast i institucije građanima neće pomoći da budu slobodniji i samosvjesniji već upravo da sve više ovise o odlukama političkih elita. Ako je to put kojim se želi ići, a s obzirom da anđela na Zemlji nema kojima bismo mogli bez trunke sumnje prepustiti sve životne brige i osobnu odgovornost, tada je to samo jedan razlog više da još glasnije o tim problemima govorim pa makar zvučalo populistički, sarkastično, cinično ili kako god.
Vidim da je ovaj tekst privukao pažnju i to je dobro. Moj cilj je u tom smislu ostvaren.
Offtopic ali govori o “prikupljanju poreza”.
U Ljubljani je jedan ugostitelj odlučio dijeliti besplatne obroke siromašnima. Dođi u lokal, reci da nemaš da platiš i pojedi nešto toplo i ukusno.
Međutim javi se i porezna uprava. Nema džabe!!! Ugostitelj mora obračunati stvarni trošak obroka i na to platiti PDV. Ne ne. Nema davati siromašnima bez da daš državi.
Ovo me podsjeća na one Linićeve reklame “tko vam krade mirovine, zdravstvo, školstvo…”
P.s. Linić bi ga vjerovatno i zatvorio na 6 mjeseci.
http://www.vecernji.hr/vijesti/opisi-rata-popis-pripadnika-druge-strane-clanak-46041