Oznake

, , , , , , ,

Cijena goriva samo je jedan od mnogobrojnih misterija koji je proizašao iz laboratorija države socijalnog blagostanja. Iako se o njoj govori često, iz razloga što se često korigira, uglavnom naviše, a korekcija se opravdava uvijek i jedino stanjem na burzi nafte, što je tek jedan od razloga, ipak se rijetko govori o samoj strukturi cijene pa ako se i govori o strukturi cijene, a državu se prepozna kao velikog halapljivca, tada se usporedbom strukture cijene sa drugim državama duhovi kritike smiruju jer je i “kod njih tako”.

Ta pomirljiva konstatacija meni osobno je nekako slaba utjeha. Zamislite, i “kod njih je tako” pa vrijedi jedino začepiti labrnju, poklopiti se ušima i slučajno ne ispasti glup pred onima koji stvar promatraju kao “nužno zlo”. A što ako to nužno zlo postane zlo koje sprječava daljnji napredak? Što ako se to već desilo? I što ako se to desilo baš zbog sklonosti suverenog građanstva da ignorira očite posljedice tolerirajući nužnost države da radi što god da radi, pa i definira cijenu goriva, a to ćemo vidjeti čini jedino iz razloga što želi do vašeg novca pukom iznudom? Toleriranje postupaka države zapravo se svodi na to da ona radi u interesu građana, a naše ufanje u to postaje naš najveći neprijatelj. Natrag na stvar.

A stvar je ta da ću vas na najjednostavniji mogući način naučiti kako da sami izračunate cijenu benzina koju možete očekivati na svojoj benzinskoj crpki. Za početak matematička formula koju se ne morate truditi razumijeti niti zapamtiti baš ni u kojem smislu…

formula_cijena_goriva

… jer ću je odmah sada pretočiti u oblik razumljiv svakom barem minimalno pismenom čovjeku:

formula_cijena_goriva3

Idemo redom.

Stavka 1 je prosječna cijena naftnog derivata na mediteranskoj burzi tijekom 14 dana. Derivat može biti benzin, olovni, bezolovni, zatim dizel i štošta drugo prerađeno iz sirove nafte. Cijene se zbroje, podijele sa 14 i dobije se prosječna cijena. U dolarima. Dolare se pretvori u kune prema srednjem tečaju HNB-a na dan. Npr. metrička tona nafte, koja teži 775 kg, u 14 dana prosječno je koštala $1000, pretvoreno u kune prema tečaju $1 = 6 HRK, dobijamo vrijednost 6.000 HRK. S ovime usput započinjem i račun.

Stavka 2 je parafiskalni namet, a plaćate ga kome drugome nego državi, odnosno njenoj Agenciji za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata (HANDA). Argumente za postojanje ove agencije kao i njeno prisilno financiranje putem ovog nameta država nalazi u kriznim stanjima poput rata, nestašica i drugoga, i koja osigurava zalihe nafte i derivata.

Visinu parafiskalnog nameta određuje Vlada jednom godišnje. A ako ste mislili da je to jedini izvor prihoda spomenute agencije tada vam evo jedan razlog za sumnju. Naime na svojoj web stranici HANDA navodi da se financira iz državnog proračuna, a u se njemu, koliko znamo, nalaze sredstva prikupljena ne samo kroz ovaj parafiskalni namet već i kroz poreze i bezbrojne druge parafiskalne namete, ali i dug koji Vlada generira prodajom vaše imovine, te sadašnjeg i budućeg rada u obliku državnih obveznica.

Zadnji podatak o iznosu naknade HANDA-i koji nalazim kaže 200 HRK/ mt (metrička tona) odnosno 0,2 HRK po litri goriva. Stavka 2 u računu je 0,2.

Stavka 3 je koeficijent, a radi se o masi jedne litre bezolovnog benzina. 1000 litara tog derivata (1 metrička tona) ima masu 755 kilograma iz čega je jasno da je masa 1 litre benzina 0,755 kilograma ili izraženo u tonama 0,000755. Ovim koeficijentom pretvaramo iznos iz zagrade u “litru” kako bismo na kraju dobili cijenu po litri. Dizel je u ovom slučaju 0,845 kilograma po litri ili 0,000845 ako želimo koeficijent za izračun cijene dizelskog goriva. No u primjeru smo na benzinu pa je Stavka 3 u računu 0,000755.

Stavka 4 je parafiskalni namet, a plaćate ga kome drugome nego državi, odnosno Hrvatskom operateru tržišta energije (HROTE). HROTE se između ostaloga bavi poticanjem proizvodnje biogoriva za prijevoz. Visinu nameta određuje Vlada RH odlukom jednom godišnje, a u 2013. on iznosi 0,03 HRK po litri goriva stavljenog na tržište. Ovaj namet je zanimljiv po tome što je u izravnom sukobu sa tržištem sirove nafte i naftnih derivata. Proizvodnja biogoriva je skuplja od konvencionalnog i to je osnovni razlog zbog kojega više proizvođača ne ulazi u tu branšu. Jedna od osnovnih ideja iza poticanja proizvodnje biogoriva jest da se osigura postepen prelazak s fosilnih na biogoriva zbog uvjerenja kako je prvih sve manje i u dogledno vrijeme će biti u potpunosti iscrpljena. Ono što ideja zanemaruje jest učinkovitija eksploatacija energije iz drugih oblika (npr. sunce), koji se također potiču novcem poreznih obveznika i koriste u iste svrhe. Iza ideje stoje razne međunarodne konvencije kojima se države obvezuju u određenom roku ispuniti zadane kvote proizvodnje iako za to ne postoji ikakva realna potreba. Tako će s vremenom naknada, pretpostavljam unatoč svemu, rasti i zahvaljujući njoj plaćat ćete višu konačnu cijenu goriva iako u njemu neće biti ni traga biogoriva. Trag će biti vidljiv jedino na računu državne agencije i isplatnim listama birokrata koji su u njoj zaposleni.

Konvencionalna proizvodnja goriva iz fosilnih izvora jeftinija je od proizvodnje biogoriva, a to znači da je ono dostupno na tržištu većem broju ljudi po nižoj cijeni. Kvaliteta goriva u oba slučaja nije stvar za raspravu jer se motori s unutarnjim sagorijevanjem prilagođavaju i jednom i drugom gorivu i rade jednako učinkovito. Progresivisti koji stoje iza ideja o poticanju tako ne uspijevaju pomiriti biogorivo i tržište, a novac koji u to ime doslovce otmu građanima iz džepova još je jedan u nizu primjera o kapitalu građana koji se upropaštava redistribucijom u neprirodna odredišta. Za naš račun zapamtit ćemo tih 0,03 HRK.

Stavka 5 je zakonom određen prihod energetskog subjekta odnosno tvrtke koja vam dobavlja i isporučuje gorivo. Prema pravilniku o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata, članak 5. za sve vrste benzina i eurodiesel on iznosi 0,66 HRK po litri i taj iznos pamtimo u računu. Mislim da već ovdje sve priče o slobodnom tržištu padaju u vodu.

Račun do ovog dijela izgleda ovako:

C = (6000 + 0,2)  x 0,000755 + 0,03 + 0,66
C = 5,22 HRK / l

Kako bismo dobili željenu najvišu maloprodajnu cijenu goriva potrebno je još dodati trošarinu i na kraju sve oporezovati porezom na dodanu vrijednost (25%).

Zanimljivo je kako ćete porez platiti na sve navedene parafiskalne namete u izračunu osnovne cijene goriva. Nije li to porez na porez?

Trošarinu, još jedan parafiskalni namet, regulira Zakon o trošarinama, gdje ćete u članku 84, stavak 3., točka 1.2. naći iznos od 3151 HRK za tisuću litara bezolovnog goriva u koje spadaju benzini i dizel koje točite na benzinskim crpkama. To je 3,151 HRK po litri. Međutim trošarina, kao poluga za naštimavanje cijena i punjenje državnog proračuna, se često mijenja pa se tako promijenila i početkom rujna Uredbom te trenutno iznosi 3460 HRK po metričkoj toni odnosno 3,46 HRK po litri goriva. Početkom iduće godine možemo očekivati povećanje trošarina i sasvim logično višu konačnu cijenu koju će Vlada, pretpostavljam, ponovno opravdavati stanjem na mediteranskom tržištu nafte. Kako da ne.

Završetak izračuna:

Cmax = (5,22 + 3,46) x 1,25
Cmax = 10,85 HRK / l

Ako se vratimo načas na osnovnu formulu, pojednostavljenu verziju ako je tako lakše, možemo uočiti jednu važnu stavku koja je zanemarena – maržu, a marža predstavlja trošak prerade, prometa i distribucije goriva krajnjim potrošačima. Dakle sve ono što čini realnu tržišnu sliku u ovoj priči, uz iznimku tržišne cijene nafte s početka formule na koju je u nastavku nakalemljen niz antitržišnih parafiskalnih nameta i poreza, je zanemareno. Potpuni analitički račun stoga izostaje jer zakon ne poznaje stvarne tržišne mehanizme niti iz njih proizlazi već se svodi na interese države, odnosno državnog proračuna, odnosno zakonodavaca ili skraćeno u potpunosti – interese političara na vlasti.

Pretpostavlja se kako je realna marža u Hrvatskoj iznosi 0,1 EUR po litri, odnosno oko 0,70 HRK po litri. Zanimljivu analizu izradili su Anto Bajo i Irena Klemenčić, a objavljuje Institut za javne financije pa pogledajte ako ste zainteresirani za malo dublji uvid u problem. Isto tako o cijeni goriva pisao je i Monopolizam.

Vratit ću se na račun kako bih raščlanio cijenu bez poreza i trošarina na cijenu sirove nafte, maržu koju doznajem od Monopolizma i parafiskalije. Dakle:

C = 5,22
C = mediteranska cijena nafte (MED) + parafiskalije (P)
C = 4,53 + 0,03

Mediteransku cijenu nafte (MED) umanjit ću za pretpostavljenu maržu (M) kako bih dobio nabavnu cijenu (NC) Rastavit ću još mediteransku cijenu nafte (referentna vrijednost u određivanju cijene) na nabavnu cijenu nafte (NC) i maržu (M)

NC = MED – M
NC = 4,53 – 0,7
NC = 3,83 HRK / l

Dakle imam sve elemente za iscrtavanje jedne grafičke pite kojom ću prikazati udio pojedine stavke u računu.

NC (Nabavna cijena goriva) = 3,83 HRK
M (Marža) = 0,7 HRK
P (Parafiskalni nameti, neoporezovani) = 0,03 HRK
D (Prihod tvrtke od koje kupujete gorivo) = 0,66 HRK
T (Trošarina) = 3,46 HRK
PDV (Porez na dodanu vrijednost) = (NC + M + P + T) * 0,25

Provjera:

Cmax = NC + M + P + T + PDV
Cmax = 3,83 + 0,7 + 0,03 + 0,66 + 3,46 + 2,09
Cmax = 10,85 HRK

Pita:
razrada_gorivo5a

U oči prvo upada cijena sirove nafte kao najveći iznos. No jeste li usporedili taj iznos (3,83 HRK) sa konačnom cijenom benzina (10,85 HRK)? Ne treba zanemariti ostatak vrijednosti u piti, a posebno bih istaknuo maržu (0,7 HRK) kao ukupan trošak koji plaćate, a on uključuje rafiniranje, transport, osiguranje, zalihe, distribuciju i profit tvrtki u tom nizu te konačnu dobit tvrtke koja vam isporučuje gorivo, a iznosi 0,66 HRK po litri. Iznos tih dviju stavki zbrojen je 1,36 HRK i predstavlja vrlo opipljiv spektar usluga koje služe tome da biste ležerno potegnuli rukom na pištolj benzinske crpke, zaglavili ručicu i ne misleći o svemu tome utočili gorivo u rezervoar svojeg automobila. Pritom čak i ne vidite to gorivo, a mnogi vozači ne znaju niti koje je boje.

Usporedimo li pak davanja državi koja se sastoje od poreza, trošarina i jednom parafiskalija (na koje ćete platiti i porez) sa davanjima za trošak distribucije (marže) i dobiti tvrtke na kraju lanca vidimo da država ubite gotovo 4x više. Nije li svojevrsna nepravda da državni proračun tek tako ubere iznos koji s druge strane sasvim opravdano zarade tvrtke koje vam to gorivo osiguravaju svojim vrlo opipljivim radom? 4x veća korist za apsolutno nikakav trud uložen u priču? Spomenut ću usput kako je ove godine pravilnikom smanjena premija tvrtkama sa 0,76 na 0,66 HRK. Samo tako.

Meni se čini da to nije osobitno pravedna rabota, prije kao iznuda, a na isto možda sumnjaju i pojedini investitori koji se nakon iskazanog interesa za ulaganje u hrvatsko gospodarstvo nekako vrlo brzo ohlade. Valjda kad malo bolje prouče zakonski okvir koji regulira (ograničava) sektor u koji su zainteresirani investirati.

Opravdanje za ovu kritiku nalazim u čestoj konstataciji vlastodržaca da se državnom regulacijom cijena i cjenovnih mehanizama štiti tržište i potrošače. No od čega točno? U formuli za izračun cijene goriva vidimo da država dolazi sa svojim “zaštitnim mehanizmima” nakon što se formira tržišna cijena. Tu cijenu nadograđuju tek nizom parafiskalnih nameta i poreza koji se teško ili nikako ne mogu opravdati iz perspektive krajnjeg kupca, a baš nikako kroz element zašite. Cijena goriva varira koliko varira na tržištu, u zadnje vrijeme to nije često, za razliku od iznosa parafiskalija koji imaju tendenciju česte promjene i to naviše. Trošarina od iduće godine podsjećam ide gore oko 4%, dakle sa 3,46 HRK po litri na 3,60 HRK. Ta korekcija bi cijenu od 10,85 HRK podigla na 11,19 HRK. Ne sumnjam da bi Vladin argument za to povećanje bio usmjeren prema volatilnom tržištu, što sam već rekao ali vrijedi ponoviti jer to je za očekivati, a i dešavalo se do sada pa nikome ništa.

Pitu ću iz tog razloga, pohlepe vlastodržaca prema novcu poreznih obveznika koju brane jalovim argumentima i obmanjujućim tezama, prikazati jednostavnije. Na način da se ukupna cijena rastavi na cijenu sirove nafte, maržu i davanja državi.

Tada bi ona izgledala ovako:
razrada_gorivo6

Ova pita je zapravo prilično dobar pokazatelj stvarnog stanja u priči o izračunu cijene goriva. I ta slika se ni u kojem smislu bitno ne razlikuje od države do države pa analize koje se bave takvim usporedbama propuštaju ukazati na pravi problem, a taj je da kupujući litru goriva zapravo sudjelujete u velikoj farsi, poznatoj ekonomijama socijalističkih država, zvanoj “planska redistribucija”. Kupujući gorivo zapravo kupujete i štošta drugo na što država polaže ekskluzivno pravo prodaje, poput školstva, zdravstva, infrastrukture te financirate rad raznoraznih agencija čiji smisao postojanja se opravdava borbom protiv problema i situacija koje postoje samo u glavama i vizijama birokrata koji u njima sjede.

Ministar Linić tu praksu naziva “socijalizacijom problema” (Video prilog s ministrovom izjavom koja počinje na 19:52). Citiram ministrovu izjavu ukoliko nemate volje gledati video:

Što znači parafiskalni namet? To znači da socijaliziramo neki problem.
Ako želimo riješiti pitanje voda, štete od vode, ili obrnuto ulaganje u veće količine vode, čuvanje tih voda, mi, ako bi ukinuli parafiskalni namet to znači da bi trošak svega toga platio samo korisnik voda!
Parafiskalni namet znači da to socijaliziramo i prebacimo i na onog tko ne koristi vode!

Dakle parafiskalnim nametima i porezima poreznog obveznika se prisiljava da sudjeluje u financiranju usluga i roba koje realno ne koristi i ne treba u ime onih koji ih koriste ili namjeravaju koristiti u budućnosti i špekuliraju o tome. Kako motiv nije tek solidarnost, što će svakome prvo pasti na pamet, dovoljno je pogledati još jednom udio davanja državi u cijeni benzina koji iznosi više od 56%. Kada govorimo o gorivu evidentno je kako je ta “socijalizacija” odavno prestala biti simbolična pomoć nekim skupinama građana ili interesima koji se opravdavaju “općim dobrom” i postala ozbiljna prepreka ili zlo koje se ispriječilo na putu napretka hrvatskih građana. A pravi motiv slijedi u nastavku ministrove izjave (počevši na 20:28):

Zašto? Zato jer imamo prevelike dobiti u bankarskom i telekomunikacijskom sektoru, financijskom sektoru, pa ih želimo opteretiti za nešto što ne koriste.

Unatoč ovoj kriminalnoj izjavi i dalje postoji široko uvjerenje javnosti, na koje utječu Vladine propagandne poruke, kako porezi nisu problem Hrvata već je problem pohlepa kapitalista koji potplaćuju i eksploatiraju radnike niskim plaćama, a kupce visokim cijenama. Pa koliko je to vjerojatno nakon svega?

Još ću se jednom vratiti na zadnju pitu i uputiti na onih 0,7 HRK marže i 0,66 HRK prihoda tvrtke na kraju lanca. U 1,36 HRK se nalazi profit nebrojenih tvrtki i svih zaposlenih u njima i to ne samo u Hrvatskoj već u svim državama na putu kojim gorivo prolazi od svojeg izvora do benzinskih crpki širom Hrvatske. Svi oni naplate se od tih 1,36 HRK po litri goriva, a na zakonom determiniran prihod tvrtke od 0,66 HRK po litri država udari još 20% poreza na dobit te oporezuje svakog zaposlenog po stopi od 12, 25 i 40%, a uzme i za zdravstvo i mirovine. Funkcioniraju li ti sustavi onako kako biste htjeli? Ne? I ja mislim. Ali kako i bi kada je lajtmotiv hrvatskih vlastodržaca kažnjavanje profita i socijalizacija problema na način – plati za ono što ne koristiš?

U tržišnoj ekonomiji postoji jedna genijalna stvar – to gorivo o kojem govorim evidentno ne mari na nacionalnost, vjeru, boju kože, spol ili rod bilo kojeg čovjeka koji je uključen u proces njegove eksploatacije, prerade, distribucije i prodaje. Također, uvjeren sam, niti vi sami vrijednost tog goriva ne određujete prema tim faktorima već vam je osnovni faktor njegova cijena. Ona je ključna tržišna informacija i stoga se nadam da je ova analiza prenijela onu najbitniju, o dominantnoj prisutnosti države, intervencionizma, regulacije, planskog ekonomiziranja pa i merkanzilizma u gorivu koje kupujemo.

Od svih faktora na njegovu konačnu cijenu u najmanjoj mjeri utječe tržište, nažalost, jer unatoč tome i u tom neusporedivo manjem iznosu kojim ga nagrađujete u odnosu na domaće diletantske vlastodršce, to tržište nagrađuje realnu korist, sve one ljude u procesu koje ne poznajete niti za koje osobito marite ali su tu. Zbog vas i zbog vaše želje da se vozite svojim automobilom. A i iza tog automobila nalazi se usporediva priča o tržištu pa i o davanjima državi, porezima i trošarinama, no o tome drugom prilikom.

Vidite, kada Vlada kaže da štiti ljude od tržišta tada to treba shvatiti točno tako. Postoji tržište, vlada i vi na kraju lanca. Shematski to izgleda ovako:

Tržište > Vlada > Vi

Vlada nije dio tržišta već prepreka između vas i tržišta, kako u slučaju tržišta nafte i naftnih derivata tako i u svakom drugom slučaju. Primjer koristi državnih intervencija jednostavno ne postoji. Svaka realna potreba ljudi može biti zadovoljena na tržišnim principima, čak i u slučaju “štete od voda” o kojima govori ministar misleći na štete nastale na imovini građana na poplavljenim područjima.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Oglasi