Oznake
demokracija, GONG, Hrvatska, imovina, ljudska prava, nevladine organizacije, novac, odbor za ustav, Peđa Grbin, porez, porezni konzumenti, porezni obveznici, pravda, pravo, proračun, referendum, sloboda, Ustav, vlada
If voting made any difference they wouldn’t let us do it!
– Mark Twain
U prijevodu, kada bi glasovanjem mogli nešto promijeniti tada nam ne bi dozvolili (Vlast) da glasujemo.
Nije prošlo niti mjesec dana otkako sam komentirao prijedlog sindikata i nevladinih organizacija (na papiru nevladinih, u praksi vladinih produženih ruku), udruženih u prijedlozima upućenima na javnoj raspravi o promjenama Ustava u dijelu referendumskih pitanja, a Odbor za Ustav Sabora RH već je prihvatio njihov prijedlog i to u cijelosti onako kako su ga je skrojila družba interesnih skupina.
Pitanja o kojima se uskoro više neće moći odlučivati referendumom:
– koja se odnose na ograničavanje ili smanjivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda sadržanih u Glavi III. Ustava,
– koja se odnose na obveze koje proizlaze iz međunarodnih ugovora, osim potvrđivanja, otkazivanja ili povlačenja iz tih ugovora,
– koja se odnose na donošenje i izvršenje proračuna i porezni sustav,
– koja se odnose na obranu i nacionalnu sigurnost,
– koja se odnose na izbore i imenovanja u djelokrugu Hrvatskoga sabora.
Referendumskih inicijativa u dogledno vrijeme možemo očekivati više jer je potreban broj za raspisivanje referenduma smanjen sa 10% ukupnog broja birača (oko 370.000) na 200.000. Dakle biti će lakše inicirati referendum jer će za to biti potrebno 45% manje potpisa nego danas. Ipak, referendum može proći tek ako se odazove definiran postotak ukupnog broja birača na biračkom popisu, ovisno o prirodi promjene koja se traži.
Među gomilom nevladinih organizacija koje su uputile prijedlog ograničenja referendumskih pitanja pred Odbor našao se i GONG, a u Odboru se našao glavom i bradom izvršni direktor GONG-a g. Dragan Zelić. 😉
Na prekjučerašnjem zasjedanju odbora, gdje se diskutiralo o predloženim ograničenjima, i došlo do zaključka da su ograničenja blagotvorna za slobodu građana i proces demokratskog odlučivanja, manifestirala se zanimljiva nakana. Naime predsjednik Odbora Peđa Grbin predložio je da se za odluke koje Sabor donosi dvotrećinskom većinom, traži natpolovična većina od svih upisanih u popis birača, za organske zakone 40 posto, a za izmjenu tzv. običnih zakona 30 posto. Na to je reagirao g. Zelić…
Bojimo se da će uz ovakve uvjete, gdje se, na neki način, olakšava pokretanje referenduma, biti puno pokrenutih referenduma, ali da će se odluka na referendumu vrlo teško donositi. Novac će otići u zrak i vjetar. To će biti jedna zanimljiva igračka građanima od koje neće biti nikakve koristi
… pa predložio da se prag za ove “obične” zakone spusti na 25%. Nakon Zelićeve ingeniozne argumentacije Odbor je prihvatio prijedlog, a što god da oni sami sebi predložili ionako im ne može ići na štetu. Niži prag prolaznosti znači tek da će se putem referenduma češće trgovati idejama na štetu poreznih obveznika i za korist interesnih skupina.
Koliko god se ovo prezentiralo kao pozitivna stvar u demokratskom sazrijevanju u cijeloj priči radi se o predstavi iza čijih kulisa interesne skupine trguju slobodama građana i njihovom imovinom. Vidimo to u slijedećem:
GANG-u i ostatku parazita ne odgovara da porezni obveznici, koji čine tek 28% biračkog tijela, imaju pravo odlučivati o tome u kojoj mjeri će ih porezni konzumenti eksploatirati stoga su to pitanje ograničili prijedlogom u trećoj točki (pitanja koja se odnose na donošenje i izvršenje proračuna i porezni sustav). Naime kada bi porezni obveznik mogao postaviti referendumsko pitanje o smanjenju porezne presije nad njime tada bi to značilo da parazitska gomila ostaje zakinuta za svoje pravo da ih putem države eksploatira. 72% birača su porezni konzumenti i žive na račun oporezivanja imovine 28% poreznih obveznika. Porezni konzumenti su zakonodavac, državna uprava, javni sektor, nevladine organizacije i mnogi drugi koji svoje prihode temelje i ostvaruju iz državnog proračuna. Njima je važno da je državni proračun velik i stabilan jer to im jamči stabilnost osobnih prihoda. O tim pitanjima oni jednostavno ne žele raspravljati sa onima koje eksploatiraju, štoviše oni će zabraniti eksploatiranoj skupini da se na ikoji način odupre toj ideji.
Nažalost, porezni obveznici takvi kakvi jesu, uglavnom nezainteresirani za političku borbu, jer se nastoje baviti produktivnim aktivnostima vjerujući da će od toga imati koristi, propustili su prije mjesec dana pobuniti se na prijedlog ograničenja referendumskih pitanja koja se tiču njihovih osobnih sloboda i imovine, tobože zaštićenih glavom III Ustava RH. Propustili su isto učiniti i prekjučer kada su mediji izvjestili o zasjedanju i odluci Odbora za ustav koji je podržao ograničenje njihovih elementarnih prava i sloboda. U trenutku kada će saborski zastupnici podići ruke u znak prihvaćanja izmjena Ustava na vrata Sabora neće pokucati niti jedan porezni obveznik i suprotstaviti se donošenju odluke na njegovu štetu.
Prava slika stvari je ovakva:
Postavljam pitanje – sada, kada su nositelji javne vlasti odlučili zatrti prava poreznih obveznika za sva vremena, što više štiti porezne obveznike od mogućnosti da ih interesne skupine okupljene oko državnog proračuna eksploatiraju do mile volje?
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Bez brige budi. Ništa to ne znači iz više razloga. Država će uvijek voditi poreznu politiku kako se njima svidi. Uništavanje ili stvaranje poduzetničke klime je nešto što oni ne razumiju. Nemoguće je da ministar financija radi što mu se sprdne a ministar gospodarstva spava. Trenutačno smo u sustavu koji sam sebe jede. Međutim kada to vlada shvati, doći će im iz guzice u glavu da ne mogu porezima skupiti koliko su duga nagomilali. Tada ne slijede novi porezi niti smanjenje postojećih nego prodaja zemljišta, infrastrukture, državnih firmi, svih resursa (primjer Grčke). Svugdje možeš pročitati kako je naša država ima, naspram EU država, visoki udio državnog vlasništva. To se ne odnosi na državne firme nego na sve gore navedeno. S obzirom da naši ljudi nemaju lovu da to preuzmu od države, to će sve strancima otići (točnije krupnom kapitalu). Na taj način se isključuje država, a uključuju veliki igrači kojima nitko ništa ne može. Onda nastaju pizdarije slične naravi. Pa pnda svima opet iz guzice u glavu dolazi da ni to ne valja pa se kreće u nacionalizaciju (Mađarska). Kapitalizam je feudalistički oblik vladavine. Znamo kako je feudalizam završio.
A što se tiče samog ustava, za 10-15 godina ćemo imati jedinstveni EU ustav tako da se ne moramo zamarati ovime što se sada događa.
Kapitalizam je feudalistički oblik vladavine?
Već bi najmanja želja da se shvati što kapitalizam jest pripomogla u smjeru demontiranja kleptokratsko-kronističkog sustava pod kojim živimo.
Koja je razlika između Todorića i običnog feudalca? Po meni nikakva. Radnici rade u njegovim trgovinama kao što su to seljaci radili na zemlji feudalca. Samo što su seljaci znali za što rade, a danas ljudi rade za 3.000,00kn s kojih ne mogu preživjeti ako drugi član obitelji ne dopuni rupu sa većom plaćom. Seljaci su plaćali “zakupninu” zemlje, a sve ostalo je išlo njima. Danas radiš za mizeran iznos, a sve kupi Todorić.
Reci mi koja je to razlika kapitalizma i feudalizma? Nemoj propovijedati ono što bi mi svi htjeli da kapitalizam je kada takvog nigdje nema, nego ono što stvarno je. Svaka Zapadna zemlja proklamirano kaže da je kapitalistička, ali tvoje ideologije nema niti u jednoj. Možda ti ne propovijedaš kapitalizam, nego nešto drugo? Nešto novo, s obzirom da ne postoji?
Kleptokratsko-kronistički sustav nije kapitalizam. Dakle bilo bi dobro naglas izreći tu nedvojbenu istinu. Kapitalizam, kao modalitet ljudskog života koji omogućuje svakome da radi za vlastitu korist i tu korist zadrži za sebe odnosno s njome raspolaže kako ga volja, je nešto najčišće što postoji uz osnovna ljudska prava na život i slobodu. Atakirati na to je otvoreni poziv despotima i zatirateljima tih sloboda da se pridruže borbi.
Zamijeni frazu “kapitalizam” sa frazom “kleptokracija i kronizam” i više nećemo imati potrebe ulaziti u raspravu.
Marine, razlika između Todorića i feudalaca je ogromna. Koliko god zaposleni u njegovim fimama bili (ili ne bili) u lošem položaju, oni ipak iz te firme (feudalnog posjeda) mogu otići negdje gdje je trava zelenija, ako takvo mjesto mogu naći. Ali takav je život.
Ako želimo potražiti pravu usporedbu feudalizma i današnjeg stanja, onda bi trebalo napraviti usporedbu nekadašnjeg kmeta i današnjeg poreznog obveznika. Kmet koji je pobjegao i nije platio devetinu i desetinu kažnjavan je otprilike kao i moderni porezni obveznik koji pobjegne i ne plati porez…
Da je Marx kojim slučajem danas živ nisam siguran da li bi njegov Kapital izgledao isto. Možda bi pojam buržoazije umjesto vlasnika poduzeća bolje pristajao državnim službenicima, birokratima i ostalim parazit-uhljebima. Možda pojam eksploatacije ne bi bio vezan na odnos radnik-poslodavac, već na odnos porezni kmet-vlastodržac. Možda pojam ekstraprofita i pohlepe ne bi bio vezan za poduzetnike koji jedini mogu pokrenuti gospodarstvo, već za one koji poreznim politikama legalno (naravno, oni su pisali zakone) i nemilosrdno otimaju od produktivnog dijela društva da bi taj plijen dijelili među sobom. I možda se Kapital ne bi zvao tako, već bi se zvao Proračun.
Takvo Marxovo djelo bilo bi bliže istini, a da je napisano i ja bih se danas nazivao marksistom.
Ali da dodam gdje mislim da griješiš. Ja mislim da ti zagovaraš kapitalizam sa moralom i etikom, a to je kontraditkorno jer to nikako ne ide zajedno. Da citiram “Kapitalizam je savršena ekonomska teorija koja nema društvenih ciljeva”. Ako nema društvenih ciljeva, nema niti etike niti morala. Cilj je isključivo multiplikacija kapitala.
Bill Gates nije nikakav dobrotvor. On je zadnji ološ koji se mijaša u eugeniku, geoinžinjering i još puno loših stvari. Uzeo sam ga za primjer. Tako i svi ostali koji imaju ogromni kapital. Mi, obični ljudi, smo za njih žohari. Zgaziti će nas sve da uduplaju svoj kapital. Prurediti zakone, sve karte složiti na svoju ruku, složiti monopole (uh pa to je tek izvor zarade u kapitalizmu) i oligopole…
U svakome slučaju, ja rijetko uzimam našu jadnu državu za usporedbu s bilo kakvim zbivanjima. Ali evo bliže nama imaš oligopol banaka s Liborom. Predivan primjer. I to je čisti kapitalizam. Ništa drugo.
Ja shvaćam što ti želiš reći, što misliš, i sve je to hvale vrijedno, ali to nigdje ne postoji niti će postojati dok se temelj društva iz korjena ne promijeni.
Ja zagovaram klasični liberalizam, a to znači manju ulogu države u odnosu na postojeći okvir, sažet i jasan zakonski okvir koji štiti slobodu i imovinska prava građana sa izirčitim naglaskom na vladavinu prava (grč. isonomia), slobodno i neometano tržište i voluntarizam.
U središtu svih problema koje stavljaš na razmatranje kao što vidim jest država kao alat kojim kleptokratsko-kronistički nitkovi eksploatiraju produktivne, apatične i apolitične građane. Od jednih čine robove – porezne obveznike, a od drugih socijalne narkomane – porezne konzumente.
To što ja zagovaram doista ne postoji nigdje u praksi, niti tko tvrdi da postoji, i neće postojati nikada. Društvo se također neće promijeniti već će nastaviti balansirati između siromaštva i prosperiteta ovisno o tome kako se ta pitanja preklapaju s osobnim interesima vlastodržaca, zakonodavaca i njihovih poltrona.
bill gates nije kapitalist. sustav u kojem postoje centralne banke nije kapitalisticki.sustav koji je pun drzavnih parazita i raznih “socijalnih” programa nije kapitalisticki.
“Postavljam pitanje – sada, kada su nositelji javne vlasti odlučili zatrti prava poreznih obveznika za sva vremena, što više štiti porezne obveznike od mogućnosti da ih interesne skupine okupljene oko državnog proračuna eksploatiraju do mile volje?”
Porezne obveznike sada štiti jedino matematika koja nam govori da s ovim propalim državnim i gospodarskim modelom možemo izdržati još najviše godinu ili dvije, a nakon toga ćemo neminovno bankrotirati i promjene su neizbježne, najvjerovatnije prema grčkom modelu
Pingback: Uz jutarnju kavu … | Quo Vadis Croatia | Na ovoj web stranici nastojimo pratiti najzanimljivije teme na katoličkoj blogosferi te ih prenijeti našim čitateljima uz neke naše komentare o zbivanjima u Lijepoj našoj.
Nemoj me krivo shvatiti. Ovo što mi imamo je = ništa. Ravno sramoti. A želim reći da je to uzrok etike i morala, točnije, njihovog nedostatka. Da bi se krenulo u tvome smjeru, to je prvi i jedini problem koji treba riješiti. Po tome se “naš” kapitalizam razlikuje od Zapadnog.
Međutim, uvjeren sam da i kada bi kulturom dostigli jedne Šveđane, da to ne bi bilo dovoljno da se ostvari ovo što želiš. Upravo iz razloga jer su nedostatak morala i etike nešto ne čemu se jako dobro da zaraditi. Kod nas je to u obliku sisanja love iz proračuna jer je to najbolji izvor. U razvijenim zemljama to je manipulacija zakonima i propisima kako bi se nekome omogućilo da ostvari dodatni profit (predivan primjer = Monsanto).
Ili gledano iz druge perspektive, zašto bi veliki igrači igrali pošteno kada im to smanjuje profit.
Da ćemo imati uređeno tržište, sa jasno reguliranim pravilima, jednakim pravima za sve, nećemo nikada. Zakone i propise donose određene interesne skupine. Što misliš kome je u interesu bilo uvođenje predstečajne nagodbe? To je legalizirana pljačka.
Znam da najsiromašniji imaju najviše morala i etike. Zašto je to tako, trebalo bi priupitati socijologiju i psihologiju.
Baš si me nasmijao u ovom odličnom postu (među ostalim, “GANG” i ilustracija stvarnosti).
Nadam se da postovi kao što je ovaj i “Napola trudan ustav” na blogu Usporedbe barem nekima otvaraju oči.
I sam već neko vrijeme namjeravam napisati koju o demokraciji i staroj usporedbi s parom vukova i jednim janjetom koji demokratski odlučuju što će biti za večeru.
“Nevladine” organzacije su dobro organizirana katastrofa.
Hehe, supstituti su zakon stvar (“Ljigavi Ivo”, “Euroklaunovi”…) 😉
Možda pomalo pod utjecajem Gladwellove “Točka preokreta” koju sam davno pročitao ali vjerujem kako se svako društveno kretanje (usrano ili dobro) može pokrenuti u drugom smjeru i to iz jedna točke koja ne mora biti velika i revolucionarna nego baš suprotno, ona koja nam leži svima pred nosom ali je ne primjećujemo.
Uhvatim se u onda razmišljanju o toj točci i gdje bi ona kod nas bila. I tih 72% socijalnih narkomana kako si ih nazvao mi se, uz dosta truda, ipak ne bi činilo toliko loše kad bi njihova djelatnost bila produktivna. Prevedeno, kada bi umjetso u birkoraciji ti socijalni narkomani proizvodili brodove, željezo ili mikroprocesore u državnom vlasništvu, prodavali ih na tržištu i privređivali, taj problem bi bio manji, zar ne? Ali to je strogo zabranjeno na otvorenom tržištu na kojem se natječemo. Propustili smo provesti prijelazni oblik iz socijalizma u “kapitalizam” koji bi bio suprotan onom Marxovom prijelazu gdje je država zadnji oblik prije potpunog komunizma.
Bojim se da smo točku preokreta propustili, barem onu najbezbolniju i da će točka na kojoj će se ovo jednom preokrenuti za mnoge opet biti bolna. A nije moralo tako biti.
Ili netko od vas vidi točku preokreta? Samo mi nemojte reći otpuštanje 200.000 ljudi iz državne službe jer znate i sami da tako ne može. To je prebacivanje iz jedne soc. kaegorije u drugu i nije rješenje.
Slažem se s navedenim stvarima u textu. Smatram da je država predugo odgađala razvojni model kojim će izgraditi uvjete za stabilnu ekonomiju. U Hrvatskoj kao i u ostalim državama bivše države nikada istinski i jije provela politika nižeg i realnog poreza i transformacije cjelokupnog državanog aparata u funkcionalni oblik. Da li je sustav državne birokracije funkcionirao u bivšoj državi? Naravno da nije. Indikatori:
1.nesređene zemljišne knjige i katastar koje nisu usklađeni ni dasnas
2.austrougarski model birokracije koji se nije prilagodio realnim potrebama građana
3. stranačko kadroviranje i zapošljavanje stranačkih ljudi u institucije svih domena društva
4. nepostojanje jedinstvene baze podataka građana koje uključuju njegov ukupni kapital, u imovini i posjedu
5. NESANKCIONIRANJE po zakonima propusta u državnoj upravi.(mirovina se zakonom ne može oduzeti, bez obzira što xy je propustila prijaviti neplaćanje poreza xx osobe.
6. Nefunkcionalnost pravosuđa od tehnički neprovedivih postupaka. sam način funkcioniranja pravosuđa zbog partiokracije nije izvediv. Sporovi traju i po 20 godina, padaju u zastaru i ne mogu se provesti do kraja jer i stranke umru tijekom postupka.
7.Kršenje prava privatnog građanina koji o osobnom trošku mora pokretati postupak ukoliko je oštećen od državne institucije koja ne podliježe nikakvoj sankciji za propust ukoliko sudski dokaže nepravilnost u radu.
To su samo neki od vidljivijih primjera.
Pravi problem ovakvog vođenja države je u postojanju paralelne vlasti kojom upravljava politička elita držeći kontrolirani kaos u birokratskim državnim tijelima. Ova država uporno odbija svaku transformaciju u realnu javnu potrošnju jer time gubi svoju političku vlast da utječe na opstanak.
Umjesto demokratskog ili ekonomskog liberalizma s pojačanom socijalom zaštitom (samo onima kojima je doista potrebna i koji fizički nisu u stanju raditi) za sve građane i uređenog i jedinstvenog prava privatnog vlasništva i jasnom distinkcijom između državnog i privatnog se formulirala u neku vrstu državnog ili stranačkog kapitalizma koji i dalje djeluje kao da je država jedini poslodavac koji raspoređuje “svojima” dakle podobnom biračkom tijelu koji je izborima održava na vlasti dajući im isti model “samoupravnog socijalizma” s tim da se financira iz onog dijela građana koji uplaćuju u proračun, i vanjskim kreditiranjem ili zaduživanjem kojeg ponovno plaćaju isti porezni obveznici jer sama država uporno odbija provesti reforme godinama.
Najozbilniji problem je to što niti jedna politička stranka trenutno u državi ne želi uopće pokrenuti ovakav model koji bi radikalnim mjerama zaustavio državu da ne sklizne u bankrot koji će neminovno doći kroz ovu ili iduću godinu niti će putem zamjene izbornog tijela ukoliko dođe ponovno na vlast HDZ (koji je objektivno i najodgovorniji za postojeću situaciju) jer ta stranka nikada i nije željela provoditi niti je ikada provodila politiku u tom smjeru nego je samo održavala privid ekonomskog tržišta kroz taj oblik stranačke aristokracije, koja je besramno dozvolila kolaps cijelog privrednog sustava.
Smatram da je pojam “stranački kapitalizam” primjeren za upotrebu društva u kojem jedna država je zapela na putu od tzv. “samoupravnog socijalizma” u ekonomski ili gospodarski liberalizam, i koji je doveo do bankrotnog stanja državu i zadržavajući svaki oblik transformacije u funkcionalno i produktivno društvo pritom namećući identičan sustav upravljanja koji je blago rečeno društveno nepotreban.
Birokracija kao birokracija je neizostavni dio vođenja države i to je neosporno.
Ali u vrijeme digitalne tehnologije, elektronske upotrebe podataka, nema potrebe da se zadržava složena hijerarhija u međusobnoj interakciji pojedinca i države. Razumijem da je u vrijeme upotrebe pisaće mašine prije interneta u bivšoj državi bila objektivno veća potreba za papirologijom, ona je danas samo proceduralna kočnica koja samo onemogućuje funkcioniranje države,a previše košta sve porezne obveznike i djeluje kao rasadnik nepotizma, korupcije, i općeg nereda, kao i stranačkog kadroviranja u svrhu održavanja političke aristokracije.
Pingback: Porezni obveznici su manjina u Hrvatskoj | Neovisni portal
Marx ja davno upozorio svijet kud idu divlje svinje, kapital je postao upravo ono što je predvidio jedan od najvećih mislilaca u povijesti ljudskog roda. kapital nas je sve upregnuo i porobio, čak i sami kapitalisti i najmoćniji ljudi na svijetu, kao što su redovito predsjednici Rusije i SAD-a, postaju robovi kapitala,,nikada kao sada izreka “kako robu dokazati da je rob”, nije tako aktualna! Svi smo ovisnici jedne te iste droge, koja se zove kapital!
Da je Marx kojim slučajem rođen u današnje, novije vrijeme tada bi svoje čuveno djelo “Kapital” nazvao “Država”.
Naime sasvim dovoljno je svakom radniku ove države da pogleda svoju isplatnu listu i suoči se sa gorkom činjenicom o kojoj govorim uostalom i u ovom tekstu, a ta je da od njegovog rada živi bezbrižno i besposleno još troje ljudi. Put socijalizma i marksizma doveo je neminovno do pojave koju nazivam “država socijalnog blagostanja”, a osnovni mehanizam na kojem se temelji jest nasilna otimačina imovine građana (novca, kapitala) te njena planska redistribucija prema “potrebitim” primaocima. Nitko u tom procesu nije računao na nevjerojatnu ekspanziju moći u rukama političara koji građane eksploatiraju radi vlastitih interesa te interesa njihovih poltrona, partijskih odabranika, odnosno kronista. Taj ishod nije predvidio Marx jer naravno on nije nikakav prorok kako ga se često prezentira, a još je manje “kakav” filozof.
Ako smo ovisni o nečemu tada je to država putem koje besmisleno nastojimo zadovoljiti vlastite interese pri čemu u pravilu ostajemo izigrani za vlastiti kapital i slobodu. Ali reći će političari da je ta legitimna pljačka u cilju ostvarenja “općeg dobra”, a to opće dobro je omiljena apstrakcija svih ljudi mentalno zaglavljenih u socijalizmu pod kojim živimo.