Oznake
kriza, minimalac, neuposlivost, nezaposleni, nezaposlenost, otkaz, poslodavac, rad, radnik, recesija, ugovor o radu
Neuposlivost je netržišna pojava koju karakterizira uplitanje države u dobrovoljni ugovorni odnos između poslodavca i posloprimca tako što se zakonom odredi minimalna plaća koju je poslodavac dužan isplatiti posloprimcu za dogovoreni posao. Neuposlivost pogađa jednakom mjerom potencijalnog poslodavca i potencijalnog posloprimca.
Zakonski određena minimalna plaća je neprirodna prepreka između poslodavca i posloprimca. Kao posljedicu vidjet ćemo s jedne strane smanjenje poduzetničke aktivnosti i propadanje tvrtki uslijed nemogućnosti pronalaska optimalnog posloprimca, a s druge strane povećanje broja nezaposlenih uslijed nemogućnosti pronalaska optimalnog poslodavca.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Ako sam dobro zaključio, želiš ukidanje minimalca? Nisam razmišljao o prednostima i nedostacima, ali morao bi to malo bolje objasniti jer sam ja prema tekstu shvatio da si za ukidanje, a koje su točno prednosti i nedostaci…nedostaje.
Mogu samo pretpostavljati tvoje ideje. Primjerice, zašto netko ne bi radio za 800,00kn plaće ako to želi? Naravno, tko voli neka izvoli. Međutim, tu treba imati na umu drugu stranu te socijalne komponente gdje se nikome ne isplati raditi za 800,00kn kad može primati socijalnu pomoć. To je za najniži sloj. Malo viši sloj, neće uopće raditi za te pare. Drugi međusloj ljudi će se okrenuti kriminalu koji se dobro isplati. Nuspojave su jako nezgodna stvar ovdje jer se ne mogu uloviti u roku mjesec dana. Evo neki dan u Engleskoj poduzetnik se buni da ne može pronaći ljude koji bi radili bez obzira što nezaposlenost u Engleskoj nije 0%. Onda mu je ministar rekao da pogleda plaće koje dijeli.
Morati ćeš jake argumente napisati, ali čini mi se da taj minimalac nema nikakvu ulogu u razvoju poduzetništva. Prije naginje na pozitivnu stranu.
Ova problematika koja potenciraš možda bi se bolje riješila njemačkim uređenjem radnog odnosa. Čini mi se da bi part time poslovi poduzetnicima činili daleko veću sreću nego ukidanje minimalca. Nešto se po tome pitanju radi kod sezonskih poslova, ali ne znam da li je to korak u pravome smijeru. Mislim da država ne zna kako bi oporezivala nekoga tko ima 3 posla onda smišljaju gluposti. Kako danas do podneva biti dadilja, poslije podne čistaćica, a navečer konobarica? Na crno.
Počet ću s Njemačkom. Tek određene malobrojne djelatnosti imaju propisanu minimalnu plaću. U Njemačkoj u drugom slučaju minimalna plaća nije zakonski propisana. Ona je stvar dogovora poslodavca i radnika. I to je super.
Dakle da, želim ukidanje minimalca jer minimalac sprječava poslodavce u davanju, a radnike u primanju posla.
Socijalna komponenta u svakom pogledu može narušiti interes potencijalnog radnika da se zaposli. Naime vrlo je teško bilo kome objasniti da je bolje da zaradi 1 kunu nego da je primi na poklon. Taj neprirodni odnos, gdje se 1 kunu nekome uzme i pokloni drugome kako on sam ne bi morao zaraditi 1 kunu jest jedna od najgorih manifestacija države socijalnog blagostanja kakva je Hrvatska. Ljudi u takvim državama žive na rubu bijede, ovisni o tome koliko je država uspješna u ugnjetavanju produktivnih građana od kojih im se namiče crkavica, i smatraju to trajnim stanjem na koje nikako sami ne mogu utjecati. No to je tek zabluda. Otrov socijalističke doktrine.
Činjenica je kako postoje određene branše u kojima nismo konkurentni. A nekonkurentnost je prije svega rezultat prevelikih troškova u koje se ubraja i cijena rada.
Kada bi se minimalac snizio na primjerice 2000 kuna svjedočili bismo procvatu mnogih poduzetničkih grana, relativno niske vrijednosti proizvedenog dobra, te zapošljavanju mnogobrojnih građana koji se sada nalaze u zoni “neuposlivosti”.
Meni se čini da bi to unatoč tvojem mišljenju ipak dovelo do pozitivnog pomaka u razvoju poduzetništva.
Skuplja radna snaga dakle izbacuje iz igre mnoge poduzetnike koji se bave djelatnostima koje su na margini održivosti. Svako novo povišenje minimalca izbacuje iz igre nove tvrtke i ostavlja bez posla nove ljude. Dakle rast minimalca negativno utječe na gospodarstvo.
Minimalac može stvoriti dojam lažne sigurnosti onome tko je već zaposlen. No kako i njegova plaća ulazi u računicu poslovanja, a minimalac ima sklonost rasti, tako i njegova pozicija s vremenom postaje sve nesigurnija i u određenom momentu može se suočiti s gubitkom posla.
Ono što je bitno istaknuti u ovom slučaju jest da minimalac trenutno nije 800 kuna već gotovo 3000 kuna. Što misliš, bi li čovjek koji kopa po kontejneru pristao raditi neki dostojanstven posao za 2500 kuna kada bi to bilo zakonom dozvoljeno? Kada bismo upitali one koji kopaju po kontejnerima mislim da bismo u većini slučajeva dobili pozitivan odgovor. Pa ipak minimalac raste i stvara sve veću gužvu oko kontejnera. I nikome jasno da postoji direktna veza.
Možda jednog dana vidimo posljedice ukidanja minimalca makar se ne bih kladio u to. Osim ako inicijativa ne dođe iz EU iz razno raznih razloga.
Ipak misli da ima puno jačih mjera s kojima se može pomoći gospodarstvu. Ukidanje poreza na reinvestiranu dobit je jedna, ali koju će izgleda mijenjati. Fleksibilnost u sezonskom, povremenom radu, radu sa volatilnom satnicom. Ukidanje razno raznih doprinosa, naknada s ciljem smanjenja nameta, ali i da se pojednostavni tj pojeftini njihovo ubiranje. Neki oblik poticaja za izvoznike što je u potpunosti zanemareno. I ima tu cijela lista koja se da složiti.
Međutim, u pola teksta se sjetim našeg prosječnog poduzetnika koji vozi mercedesa, ljeti jahtu, a djelatnici mu rade za minimalac… Onda on zbog svog “stila” života uništi firmu pa mu je država kriva pa mu treba pomoći. Pa onda ide predstečajna nagodba u kojom mu se oprašta pola dugova koji se mjere pustim milijunima… Kako ćemo prisiliti/educirati, dostići razinu mentaliteta gdje se naš poslodavac neće prema svojim djelatnicima kao prema robovima ponašati? Ili ti misliš da sustav sam kreira nekakav mehanizam zaštite ili misliš da to uopće nije potrebno? Nije to samo prema radnicima, to je i prema državnom proračunu pa meni direktno krade iz džepa. Ne moram valjda podsjećati na listu poreznih dužnika.
Ne znam. Čini mi se da gledaš samo jednu stranu priče, a to su poduzetnici. Sve ostalo ili zanemaruješ ili namjerno izostavljaš. Jer aspekat priče je daleko veći od samih poduzetnika.
Poslodavac s mercedesom, jahtom i slično te eksploatirani radnici pod njime je ustaljeni hrvatski klišej. 99% ljudi u Hrvatskoj mantra o tome i ne promišlja.
Većina poslodavaca u Hrvatskoj ne uklapa se u taj klišej, a oni koji se i uklapaju sasvim siguran mogli bi se vrlo lako povezati s državom koja im omogućuje neku vrstu protekcionizma, bilo zakonskih povlastica, poticaja raznih vrsta, koncesija, monopola itd.
Porezni dužnici? Misliš na onih 28% koji pokušavaju ne financirati onih 72% i njihove interese (autoceste, komore, javna poduzeća…)?
Ja gledam sve strane priče, uvijek vrlo široko razmatram stvari. Ono što vidim jest gdje god da postoji neki problem uglavnom se nazire država sa svojim politikama.
Ja ne znam gdje ti živiš, ali to nije klišej nego stvarnost.
Porezni dužnici, oni koji nisu platili državi porez pa ih je Linić počeo natjeravati i bacio ih na “listu srama”. Boli me kurac u koju skupinu spadaju, ako sam ja uredno platio svaku kunu poreza, tko su oni da se voze u mercedesu i žive na mojoj grbači.
Jedan poduzetnik, s čijim sinom sam ja nekada igrao nogomet, našao se na toj listi sa 10 milijuna kuna poreznog duga. Njegov sin se vozio u mercedesu, a ja na biciklu. Ja bih bez imalo nedoumice takvog čovjeka poslao na doživotnu robiju. On će se kurčiti, a ja ću plaćati porez.
Susjed mi je radio u firmi od 400 zaposlenih, strana firma, koja je zaposlila 5 hrvatskih direktora. Oni su u jednoj godini napravili 25 milijuna eura gubitka iz pozitivnoig poslovanja od prethodne godine. Sljedeće godine oni svi dobivaju otkaz, dolazi stečajni upravitelj iz Njemačke koji se ipak odlučio postaviti firmu ponovno na noge, a ne staviti ključ u bravu i napravio je to u godinu dana. nakon 10 godina ta firma je zaposlila dodatnih 150 ljudi, ali nema naših direktora.
Mogu ja tako do sutra. Nema smisla uopće o tome raspravljati. Dovoljno je pogledati vozni park i imovinu naših poduzetnika, privatnika i sve je jasno. Od Podravke pa do mog susjeda koji kao ima automehaničarsku radionicu, a biznis radi švercanjem autiju/dijelovima. Ali njegova 2 automehaničara nemaju ništa.
Kako točno onaj koji ne plaća porez živi grbači tebe koji plaćaš porez? Naravno, ako izuzmemo državne zaposlenike koji žive direktno od proračuna… dakle kako jedan građanin koji svoja primanja ne bazira na državnom proračunu i ne plaća porez živi na tvojoj grbači?
Kapitalist, mercedes i potlačeni radnici je klišej. To je iznimka uz koju neizbježno ide šurovanje s državom koja takvome omogućuje zaštićen položaj na tržištu, a ne pravilo.
Ima još i jedna gora stvar od minimalca kada govorimo o zapošljavanju, a to je da država potiče poslodavce na zapošljavanje tako što im daje novac iz proračuna (mjere poticanja zapošljavanja). Mnogi poslodavci tako prebacuju trošak na porezne obveznike. Država je koliko vidimo glavni akter u toj neprirodnoj i nepravednoj planskoj redistribuciji tuđeg kapitala (novca građana, poreznih obveznika)
Živi na mojoj grbači tako što sada moram plaćati 25% PDV-a umjesto 23%, a mogli bi plaćati i 18%. Ili još manje. Ovakvo neplaćanje poreza je najgora moguće porezna evazija.
Ako moram, radije ću financirat sirotinju nego bogataše.
Ako on ne koristi novac iz državnog proračuna tada on ne ovisi o tvojoj uplati PDV-a bez obzira je li on 25%, 23% ili 10%.
Najgori način putem kojega financiraš bogataše je upravo putem države i redistribucije. Dakle država tebi uzima i taj novac daje drugima. Ako je u igri neki bogataš u mercedesu koji ispod sebe ima potlačene radnike tada obrati pažnju na to da li on:
1. prima subvencije (novac poreznih obveznika)
2. zapošljava putem državne politike poticanja zapošljavanja (novac poreznih obveznika)
3. ima povlašten položaj na tržištu (koncesija, javno-privatno partnerski ugovor, monopol… sve navedeno narušava pojam konkurentnosti jer izbacuje iz igre one koji ne uživaju državnu protekciju)
Uz navedenog kroz svoj porez financiraš i neuposlive građane koji svoja civilizacijska prava na sve i svašta potražuju na tvoj račun, pri čemu ih od aktivnog traženja posla demotiviraju zakonske prepreke poput minimalca ili socijalne beneficije koje im omogućuje država socijalnog blagostanja.
Dakle ako se smatraš oštećenim u tom pogledu tada si poput mene tek žrtva državnog uplitanja u poduzetničke i socijalne sfere. Tvojim novcem plaća se svašta, a od toga što se plaća najmanje je onoga što bi sam i dobrovoljno platio i odnosi se na pomoć onima kojima je pomoć najpotrebnija. Međutim ništa veći licemjer nije onaj koji bježi od plaćanja poreza od onoga koji koristi sve moguće blagodati besplatnoga koje mu nudi socijalna država. Takav poduzetnik ne želi sudjelovati u trošku nečijeg besposličarenja jer istom logikom možemo reći zašto bi on plaćao porez kada postoje oni koji će uvijek dobivati nešto na njegov račun.
Problem se zove ministar Linić. To je onaj ministar koji svojima oprašta milijunske dugove, a za ostale se muči smišljajući načine kako im oteti imovinu na legslan način.
Zakon o predstečajnoj nagodbi je alat u rukama ministra Linića za pljačku naivnih vjerovnika od strane nepoštenih dužnika koje štiti pokvareni ministar financija.
Sjetite se kako prolazi pošteni sudac Kolakušić od kada je počeo ukazivati na ozakonjenu pljačku za koju se svim svojim silama bori ministar financija.
Mislim da sam negdje načuo, mislim na radiju, da je nezaposlenost premašila brojku od 360000 ljudi. E sad, da li netko zna koliki je to postotak nezaposlenih?
Ja osobno sam sa kolegom otvorio tvrtku i to me je koštalo 800 kuna javnog bilježnika i trčanje od hitro.hr do javnog bilježnika i natrag. Cijela stvar je trajala tri mjeseca. Uz to sam platio 4000 kuna javnog bilježnika jer sam se morao povući iz vlasničkog udjela s obzirom da nisam zaposlen, a tvrtka bi mi onda trebala, kao osobe u nadzornom odboru, isplaćivati mirovinsko, zdravstveno, minimalnu plaću i porez na sve to. I nakon svega toga, još trebamo izbaciti proizvod na tržište. Čovjek nekako izgubi volju za radom, moram priznat.
Mora postojati lakši način.
Tvrtka je j.d.o.o.
Čisto da vas upozorim, ako nešto slično namjeravate napraviti, da pazite na takve “sitnice”.
čuo sam jutros podatak o 21%, a barometar s apsolutnim brojem ima Index.hr na vrhu stranice. Ne znam kako radi, vjerojatno aproksimira s obzirom na prethodne vrijednosti.
http://www.index.hr/
Ove stvari oko pokretanja posla su mi poznate. I sam sam imao sličnu avanturu. Mene je najviše pogodio paušalni porez, što se tiče problematike sukladnosti prema državi. Hvala ti što si podijelio tu informaciju oko statusa “zaposlenosti”, vrlo korisno.
Gotov je statut udruge Libertanija. Svako mišljenje i kritika je dobrodošla.
Napravljena je i Facebook stranica.
http://prirodoslovlje.com
Gotov je statut, postoji neki mali početni kapital i postoji ideja za proizvode. Još samo dva dobrovoljca kako bi imali 3 osnivača.
Pingback: O mjerama za smanjenje nejednakosti | Kapitalac
Pingback: Neuposlivost | Radnička Fronta