Oznake
birokracija, Država, ekonomija, energetski certifikat, EU, konzumerizam, kriza, planiranje, politika, potrošnja, projekti, resursi, siromaštvo, strategija, subvencije
Vjerojatno ne postoji štetnija pojava od proizvodnje potražnje potezom birokratskog pera. Nazvat ću tu vrstu proizvodnje potražnje – Birokratski konzumerizam. Birokratski konzumerizam valja razlikovati od opće poznatog tržišnog konzumerizma. Osnovna razlika je u tome što je tržišni konzumerizam uvjetovan individualnim odabirom potrošača, koji u konačnici može odabrati i ne konzumirati ponuđeno na tržištu (pa potražnja momentalno izostaje), dok ovaj drugi – birokratski konzumerizam implicira bezuvjetno konzumiranje. Bezuvjetnost birokratskog konzumerizma determinirana je zakonskom prisilom.
Tržišni konzumerizam je dakle uvjetovan slobodom odabira, a birokratski konzumerizam je bezuvjetan.
Primjer tržišnog konzumerizma je svima prilično jasan, jer se konstantno reciklira, a mogli bismo ga opisati kao poticanje potrošača na kupnju određene stvari ili usluge korištenjem više ili manje lukavih marketinških metoda. Zamjerka je uvijek na strani prodavatelja koji svojim lukavštinama mami i potiče naivne potrošače na potrošnju. Ideja kako sposobnost prodavatelja da izmanipulira kupca nadjačava sposobnost kupca da donese racionalnu odluku o kupnji osnovni je motiv državne intervencije.
Državna intervencija svodi se na donošenje ograničavajućih pravila. Pravilo koje će proizaći iz percepcije problema u glavi birokrata u stvarnosti je (unatoč namjeri) nemoćno pred sposobnošću svakog pojedinog čovjeka, koji se nađe oči-u-oči sa potencijalnim proizvodom, da prosudi o transakciji na način koji je u tom trenu shvatljiv i svojstven jedno njemu samome. Pravilo u tom smislu može biti tek ograničenje ili zabrana transakcije. S obzirom da pojedinci racionaliziraju na različite načine nedvojbeno je da će to pravilo nekome od njih načiniti štetu samim time što ga ograničava ili mu brani transakciju. Pravilo stoga nije zaštitno iako se a priori postavlja kao takvo.
Zbog onoga što se skriva u pojavi birokratskog konzumerizma, ako prethodni pasus dovoljno nije uvjerljiv, sa velikom sumnjom gledam u ideju o sposobnosti države da primjenom pravila u svakom mogućem tretnutku donese racionalniju odluku od samog potrošača i stoga njemu u interesu.
Primjer prvi – reguliranje prodaje duhanskih proizvoda
Uzmimo za primjer zabranu pokazivanja duhanskih proizvoda u trgovinama koja je nedavno stupila na snagu. Zakon nalaže da se duhanske proizvode mora skloniti od očiju kupaca kako bi se destimuliralo njihovo konzumiranje, utjecalo na smanjenje tog oblika ovisnosti među populacijom, osobito mlađom, a posljedično i na smanjenje pojave ozbiljnih bolesti.
U tu svrhu, koja je i sama problematična ali neću u nju ulaziti (npr. zdravlje kao argument zabrane proizlazi iz ideje da svi moramo sudjelovati u financiranju i korištenju državnog zdravstvenog monopola), razvila se cijela industrija, ili segment proizvodnje, namjenskih ormarića koji služe za skladištenje, a istovremeno i prikrivanje cigareta. Radi se o vrlo funkcionalnim i naoko lijepo dizajniranim ormarićima. Mnogi imaju integriranu i LED rasvjetu. Zaista su lijep primjer napretka industrijskog dizajna.
No zamislite situaciju u kojoj se pravilo (zabrana) pokaže neuspješnim. Dakle statistički se nakon određenog vremena dokaže da nije smanjen broj konzumenata, niti oboljelih od bolesti. Upravo to se već i dogodilo no pravila nisu odbačena već su nadograđena novim pravilima. Čemu bi nakon eventualnog ukidanja pravila služili ti ormarići? Možda bi zbog uloženog novca trgovci i dalje odlagali cigarete u njih, a možda bi ih i odbacili i pokazali cigarete nadajući se boljoj prodaji. Iako se ne bih okladio da bi ukidanje pravila momentalno srozalo segment proizvodnje tih ormarića nema dvojbe kako bi to ipak utjecalo na njega u određenoj mjeri. Uostalom da od baš takvih ormarića ima realne koristi tada bi oni bili ponuđeni na tržišnim principima i prije nego li je doneseno birokratsko pravilo koje je potaknulo njihovu proizvodnju. Dakle u slučaju ukidanja pravila kakvo novo intervencionističko pravilo bi država primijenila na segmente proizvodnje koji bi zbog ukidanja starog pravila stali trpiti pad proizvodnje, neodržive troškove nastale zbog pada potražnje (birokratskog konzumerizma)? Kakva bi bila socijalna politika s obzirom na zaposlene u tom segmentu kojima bi zbog ukidanja pravila zaprijetio otkaz?
Novonastaloj situaciji država će nužno pristupiti na socijalnoj razini, gdje pomoć smatra nužnom, jer se na gospodarskoj razini otkriva slabost osnovnog pravila (iz onoga na čemu je zasnovano proizašlo je nešto drugo). Novi socijalni problem povod je za novo pravilo, novu socijalnu i gospodarsku strategiju i proizvodnju nove potražnje – novog birokratskog konzumerizma.
Šteta je očita. Oskudni resursi su rasipani kroz krivu alokaciju, a radnici dovedeni u bezperspektivnu situaciju zahvaljujući tome što su usmjereni u besmislenu djelatnost zbog koje su usavršavali specifične vještine (također potencijalno neprimjenjive u budućnosti).
Primjer drugi – Energetski certifikati
Večernji list je jučer objavio ekskluzivni popis svih državnih ustanova. Ima ih 184. Zapošljavaju ukupno 21.629 birokrata koji potroše 67,3 milijarde kuna prethodno oporezovanih poreznim obveznicima. Teško je i naslutiti razmjere birokratskog konzumerizma i štete koju bi se (uz nadljudske mentalne napore) moglo povezati s tim institucijama. Ipak, razmjeri su i unatoč tome veći.
Postoji nesagledivo veći broj državnih i javnih tijela (agencija) koje egzistiraju pod krinkom županija, gradova (lokalnih samouprava), i koje na jednak način žive od proizvodnje potražnje, od primitaka baziranih na porezima, prirezima, naknadama i drugih paušalnih dadžbina.
Za ovaj primjer izdvojit ću Regionalnu energetsku agenciju. Nema je na večernjakovom popisu ali očito postoji. I to ne samo jedna već je ista klonirana po regijama i/ili županijama pri čemu svaka uživa određenu autonomiju. Ipak njihov cilj je istovjetan – promoviranje i poticanje regionalnog održivog razvoja u području energetike i zaštite okoliša kroz korištenje obnovljivih izvora energije i uvođenje mjera povećane energetske efikasnosti.
U stvarnosti svojim osnutkom, koji je sasvim sigurno motiviran direktivama iz Bruxellesa, oni su momentalno proizveli enormnu potražnju za energetskim certifikatima. Ili ispravnije rečeno – proizveli su ogromnu količinu energetski neučinkovitih nekretnina koje je potrebno regulirati. Pukim potezom pera stvorena je prilika za rasipanje oskudnih resursa.
U kombinaciji sa zakonskim okvirom koji regulira pitanje u širem smislu zaposleni su novi birokrati, a do sigurnog posla došli su i mnogi građevinci koji su se preorijentirali na izrađivanje projektne dokumentacije koja je propisana u ishođivanju tog komada papira, koji nema sumnje ne mijenja na stvari baš ništa u odnosu na prethodno stanje. Birokratski konzumerizam i ovdje možemo testirati u osnovi. Kako biste mogli nastaviti autonomno raspolagati svojom nekretninom vi od ovog trena morate kupiti energetski certifikat. Nemate pravo ne kupiti taj papir. Kako bi se birokratski konzumerizam u ovom slučaju zaštitio doneseno je zakonsko pravilo o zanavljanju energetskog certifikata svakih 10 godina. Ovime je građanima nepovratno otuđen dio imovine, resursa, koji bi u slučaju nepostojanja birokratskog konzumerizma bili racionalno uloženi. Kada bi posjedovanje energetskog certifikata bilo racionalno tada bi on bio već odavno uveden na osnovi tržišne potražnje. S obzirom da je instaliran od birokracije on služi jedino birokraciji i naravno gomili novopečenih izdavatelja certifikata. Slučaj na svoj način usporediv s proizvodnjom ormarića za sakrivanje cigareta.
Proizvodnja potražnje za energetskim cerfitikatima ima i drugih dimenzija. Postoji mogućnost da od države (županije, posredstvom regionalne energetske agencije) dobijete i subvenciju za podizanje energetske učinkovitosti svoje nekretnine. Time se vabi građane da trošak obnove fasade podijele sa svojim sugrađanima kroz porez, ili sa cijelom EU kroz EU fondove, čime se utječe na njihovo stajalište o ideji energetske učinkovitosti i cerfiticiranja. Subvencionirani pojedinci postat će glasni zagovornici ideje. No nisu li oni baš poput tržišnih konzumenata izmanipulirani?
Zar nije jasno kako iza financiranja tako “navučene” energetski učinkovite fasade ne stoji novac onoga tko će se njome okititi već novac njegovih sugrađana? Zar treba posebno ukazivati na moralni problem u ovoj priči? Kako se može opravdati postojanje tijela kojem se formalno obratite kako bi ste se dočepali neke besplatne pogodnosti (čak i ako je upakirana u priču o zaštiti okoliša), nakon čega to tijelo trošak realizacije te pogodnosti prebaci na vaše sugrađane koji s tom pričom nemaju baš nikakve veze? Misli li tko na onu u diskusijama izraubanu potplaćenu blagajnicu koja o energetski učinkovitoj kući može samo snatriti dok se od njenog oporezovanog novca koristite vi, subvencionirani, zajedno sa energetskom agencijom i kumovskim-kapitalistima (kronistima je ispravan naziv) koji potpisuju certifikate?
Nesaglediva i nemjerljiva šteta proizlazi iz birokratskog konzumerizma. Unatoč dokazima od konstantnom poboljšanju životnih uvjeta stanovnika širom Svijeta jasno je kako će podržavanje ideja i politika ovog tipa dovesti do regresije.
Birokracija je nemoćna pred shvaćanjem realnosti ali je vrlo odlučna u tome da gradi realnost prema vlastitoj fiks ideji. No ipak stvar će se prije slomiti na potpunoj misalokaciji resursa nego li će birokrati postići zamišljeni balans.
U tom slučaju možda bi se gomila ormarića za sakrivanje cigareta mogla modificirati u peći, a njih ćemo ložiti energetskim certifikatima, štedljivo, kako bi zalihe potrajale.
Završit ću sa jednim citatom F. A. Hayeka o ekonomiji:
Izazov ekonomije je prikazati ljudima koliko zapravo malo znaju o tome što zamišljaju da mogu dizajnirati.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Pingback: Jabuke u Školama po 18 kn/kg | Neovisni portal
Vrlo dobar tekst s kojim se uglavnom slažem (s jednim velikim uglavnom :-)) …. da ne duljim sa čime se slažem početi ti ću odmah s ovim “uglavnom”. Uglavnom se teško je poreći da u svakoj tržišnoj ekonomiji (što liberalnija to možda i više) ista ta birokracija ima malo veze s nekom javnošću ili javnim interesom. I država pa onda i birokracija uglavnom drži stranu istih tih tržišnih igrača … u slučaju navedenih primjera ne vidim tko bi od “običnih” građana žudio za energetskim certifikatom. To mi više djeluje kao lobiranje građevinske industrije da izvuče novce iz džepova građana putem legitimnih aparata države koji bi navodno trebali braniti interese društva. Ista je stvar i s raznoraznih drugim sličnim mjerama – npr. sigurnost u prometu (sjedalice za djecu), sigurnost na poslu, obaveza konzumacije raznih lijekova, reciklaža otpada itd. itd. Vrlo je zanimljiv fenomen što libertarijanci (pa onda i autor ovog teksta) iz petnih žila napaduju raznorazne birokracije a zapravo se radi o igračima istog tima za kojeg igraju (u slučaju tržišne ekonomije). Pa tko je raznoraznim korporacijama donio tolika bogastva i utjecaj na svakodnevni život građana nego razne birokracije i političke odluke? Uglavnom iza svake političke odluke o nekoj obvezi koju građani moraju ispuniti i uglavnom platiti stoje ili interesi države (u socijalističkom režimu ako je ponestalo para) ili interesi određenih ekonomskih skupina – bankara, građevinara, naftaša, pravnika, farmaceuta itd. itd. Ovako nabrzaka zaključak – da nema te iste birokracije koja donosi bolesne zakone tržišne potrebe bi već odavno nestale ili bi barem bile uvelike manje … toliko manje da bi mnogi veliki tržišni igrači bili znatno siromašniji da im birokracija “ne drži ljestve” – čisto banalno u ovom slučaju certifikata – uzmi pare građanima i daj građevinarima u Hrvatskoj a na razini EU daj pare građevinskim korporacijama koje su u krizi …
Niti jedan principijelan libertarijanac ne odobrava spregu države i poduzetnika. Štoviše, libertarijanci vrlo žestoko kritiziraju spregu države i poduzetnika te za istu koriste termine “kleptokracija i kronizam”. To su egzaktni pojmovi o kojima libertarijanci bez prestanka lamentiraju i skreću pozornost na njih. Stoga činiš kardinalnu grešku previđajući tu činjenicu te još jednu kada kleptokraciju i kronizam izjednačavaš sa tržišnom ekonomijom.
Da nema te iste birokracije ne bi bilo ni kronista po čijoj mjeri su napisani mnogi zakoni i za čiji račun država (politička kasta) eksploatira porezne obveznike. Libertarijanci u tom kontekstu razmatraju metode smanjenja uloge države, kako bi se smanjio broj koruptivnih točaka i povećala sloboda i autonomija građana u odlučivanju o vlastitim pitanjuma te uspostavila vladavina prava, dok će anarhisti ići korak dalje i razmatrati dokidanje države same.
Ljevica i desnica, ili jednom rječju “kolektivisti”, će pak razmatrati kako postojeću skalameriju zakona i birokracije prakticirati bolje, kako biti ekspeditivniji u donošenju odluka, kako naći poštene i stručne ljude koji će vladati i upravljati državnom s jednog mjesta. Kolektivisti načelno nemaju nikakvog problema sa idejom vladanja i eksploatiranja građana gdje u ime javnog interesa i općeg dobra smatraju ispravnim činiti pogodbe sa interesnim skupinama (bilo to iz socijalnih razloga, bilo iz ekonomskih). Tako i u slučaju energetskih certifikata danas, pa i CO2 certifikata za koji mjesec, kolektivisti prodaju građanima izmišljeni proizvod pri čemu ih financijski eksploatiraju. Interes je naravno očuvanje birokratskih poslova te probitak kronista no oni će reći da se radi o socijalnoj osjetljivosti i ekonomskom napretku države. Navedeno se u širem smislu prihvaća kao javni interes. Pa eto na što se na kraju stvar svede.
Da imamo slobodno tržište ne bismo imali energetske certifikate, odnosno da energetski certifikati čine ikakvu korist građanima tada bi ih tržište ponudilo znatno prije države, a građani bi u stajali u redovima da ih kupe.
Da sumiram – kleptokracija i kronizam nisu istoznačnice tržišnoj ekonomiji niti istu stimuliraju već joj čine štetu i guše ju, libertarijanci o tome govore, a elementarni problem je šire nepoznavanje vladavine prava, prevelika država, skalamerija zakona i propisa te premalo slobode i odgovornosti u rukama građana, a previše slobode u rukama političara.
“kleptokracija i kronizam nisu istoznačnice tržišnoj ekonomiji niti istu stimuliraju već joj čine štetu i guše ju, libertarijanci o tome govore, a elementarni problem je šire nepoznavanje vladavine prava, prevelika država, skalamerija zakona i propisa te premalo slobode i odgovornosti u rukama građana, a previše slobode u rukama političara.”
To su sve ideje i ideologije alias socijalističkim utopijama. U zbilji jedno bez drugog ne ide. Mora postojati neki oblik upravljanja društvom i neki oblik birokracije. U društvu u kojem je središnja vrijednost tržište i tržišna utakmica normalno da je ta ista birokracija sklona igrati na pobjedničkoj strani – to jest na strani velikih tržišnih igrača. Kao što je i socijalistička birokracija igrala za komunističku partiju. Uvijek su elite zajedno. Mogu libertarijacni govoriti o tim utopijama ali to je samo desni ekonomski pandam socijalizmu koji isto govorio o takvim utopijama ali bez tržišnih utakmica. I komunizam na kraju ukida državu, ukida birokraciju, ukida sve i ostavlja samo građane koji imaju zajedničko vlasništvo – jasno u zbilji je bilo komunistička partija + država vs. “obični” građani. Tako i libetarijanska ideologija priča o ukidanju država, birokracija i slično i ostavlja samo tržište kao samoregulirajući oblik upravljanja društvom. Ali u zbilji se svodi na korporacije+država (možeš misliti što su političari neovisni o ekonomskoj eliti 🙂 – može se reći rad PR službi američkih političara da bi u javnosti ostavili dojam velikih vođa koji stoje na braniku naroda amerike) vs. “obični” građani. Zaključno, mora postojati neka birokracija unutar društva i neki zakonodavac i u zbilji (ne teoriji) taj zakonodavac je uvijek na strani jačih – u socijalizmu partije u tržišnoj ekonomiji na strani korporacija. Super pišeš i super bi bilo da se vaše teorije mogu realizirati u praksi – kao što je svaka utopija super ali na kraju to je samo utopija …. u zbilji je elita (politička i ekonomska) koja ima aparate sile (birokracija, policija, vojska itd.) vs.”običan” narod – bilo, je i biti će …
U realnosti sve se doista svodi na državu i korporacije. No baš zbog toga je neprimjereno donositi konstatacije kako je isto jednako tržišnoj ekonomiji. Postoji jasna distinkcija. Nema nikakve potrebe za ideološkom raspravom već je potrebno samo stvari nazvati pravim imenom. Suditi tržišnoj ekonomiji u trenutku kada država vuče sve konce je krivo adresiranje problema i nesvrsishodno kritiziranje jedne marginalizirane ideje (libertarijanizma).
Također ne moramo govoriti o ukidanju birokracije i države jer to se neće desiti niti je to u osnovi cilj libertarijanizma. Govoriti treba o onome što je problem danas, a to nikako nije tržišna ekonomija niti pojedinac. Problem je prenabujala država.
Smjera su dva: 1. dati državi još više ovlasti 2. Oduzeti državi dio ovlasti koje uživa. Ja sam, kao i svaki principijelan libertarijanac, za drugu točku. Naime dovoljno je pogledati koliko je toga država uzela pod svoje, gdje je osobito važno razumijeti što je to birokratski konzumerizam, a ukoliko to nije razumljivo bit će jasnije ukoliko svaki zaposleni čovjek pogleda isplatnu listu, izračuna svoju razliku davanja državi koja se nalazi između bruto2 i neto plaće, pa od toga još oduzme PDV, i shvatit će o čemu govorim i koliko je država svakoga od nas otuđila od prava na samog sebe. 60% plaće prosječnog radnika odlazi u državni proračun da bi kleptokrati i kronisti taj novac dijelili među sobom, a djecu nam u javnim školama preodgajali u nekritične etatiste spremne da u budućnosti preuzmu jaram financiranja tog općeg dobra.
“Libertarijanska ideologija” se ne svodi na spregu države i korporacija. Ne znam odakle ta teza, a još manje zašto se na tome toliko inzistira, ali sasvim jasno je da je logički pogrešna (non sequitur).
Libertarijanizam je definiran kroz političku doktrinu koja se naziva klasični liberalizam, potom vladavinu prava, koja je metapolitička pravna maksima koja datira iz stare Grčke još prije vremena demokracije, te tržišnu ekonomiju gdje austrijska škola uživa najviši status i jedina je škola ekonomske misli koja se izravno suprotstavlja marksizmu, keynezijanizmu i neoklasicizmu. Ove tri stvari predstavljaju okvir koji definira libertarijanizam. Bez obzira kreneš li proučavati klasični liberalizam, vladavinu prava ili austrijsku školu, ni u kojem dijelu nećeš naći dokaza o uvažavanju sprege države i korporacija. Upravo suprotno – libertarijanizam, za promjenu, jedini osuđuje spregu države i korporacija. I u ovom trenutku kada je ta sprega postala toliko očita i problematična javlja se u Hrvatskoj ova kritička misao.
Socijalizam, fašizam, nacizam i bilo koja druga kolektivistička ideologija smatra spregu države i korporacija (ekonomiju kao alat) nužnom za ostvarenje svojih ideoloških ciljeva, a aparate sile koristi u svrhu provođenja istih gdje je sreća i pravo na samoostvarenje pojedinca najžešće sankcionirano.
“Libertarijanska ideologija” se ne svodi na spregu države i korporacija. Ne znam odakle ta teza, a još manje zašto se na tome toliko inzistira, ali sasvim jasno je da je logički pogrešna (non sequitur).
Slažem se da se u teoriji ne svodi ali na što se svodi i zbilji? Je li moguća drugačija zbilja? Krupan biznis ne može funkcionirati bez države ili nekog drugog oblika birokracije (npr. EU) … ostalo je utopija alijas svim drugim utopijama. Kako točno može funkcionirati? Tko bi pokrenuo vojske na države ala Irak radi nafte nego država i birokracija? A u konačnici i sama ideja potpuno slobodnog tržišta zdravom logikom završava u monopolu jednog igraća – logika nalaže da bi u slučaju dozvoljenog monopola najveća riba pojela sve druge ribe … btw. to se već i događa makar nismo još došli blizu anarho-kapitalizmu kojem se teži … jedno je teorija na papiru drugo je zbilja …ako primjer socijalizma nije dovoljan ne znam što je dovoljno … i kod socijalista je na papiru sve izgledalo savršeno ali u zbilji kada se sve svede na face to face odnose vrijede neki drugi zakoni …:-)
Libertarijanizam se ne svodi na državu i korporacije niti u teoriji niti u zbilji. Zbilja je kleptokracija i kronizam, a to je pojava vrlo jasno odvojena od slobodnog tržišta i koja slobodu tržišta i pojedinca guši.
Kleptokracija i kronizam naslijeđe su socijalizma i socijalističkog mentaliteta koji živi u nama.
Libertarijanizam, slobodno tržište, konkurencija, vladavina prava, odgovoran pojedinac, jednostavan zakonski okvir te mala funkcionalna država pojmovi su u potpunosti strani domaćem čovjeku. O tim pojmovima postoje tek raznovrsne, besmislene paradigme. No podiglo se dosta prašine u zadnje vrijeme. I to je dobro. Kolektivistima se tresu gaće. 😉
igrača ne igraća – sorry piva viška 🙂
Dobro uhvatili ste se kronizma i klepokracije kao pojmova koji se i mogu naći uglavnom u zemljama tzv. 3. svijeta ili post-soc. država ali ne možete negirati spregu krupnog kapitala i politike u npr. SAD-u i zemljama EU-u (izbacite ove novopridošlice iz istočnog bloka). Što je to u SAD-u? Što je to u EU? I ajmo sada na pojam kolektivizam – što to znači? pa čovjek je društveno biće. Društvo je kolektiv. Što je toliko loše u kolektivizmu? Ajmo dalje u samu srž teorije – znači vi se zalažete za pravilo “tko jači taj kači” – nekada fizičkom snagom danas kapitalom? je li to osnovno pravilo društvenog uređenja? ako zanemarite vrstu prisile – fizička snaga ili kapital (gubitak posla, socijalna nesigurnost, nemogućnost zdravstvene skrbi itd.) po čemu se vi točno razlikujete od prvobitnih kraljevina društava u kojima je netko zavladao čitavim društvom ili zajednicom isključivo zbog svoje fizičke snage ili snage svojih kompanjona. Vi se zalažete za isti paradigmu ali mjesto fizičke snage stavljate ekonomsku snagu. Što vi zapravo želite (libertarijanci) – vraćanje civilizacije u 5.000 godinu prije n.e.? možete li definirati vaše društveno uređenje s naglaskom na one koji se možda nisu sposobni izboriti za dobar posao, za dobre plaće, koji nisu u mogućnosti plaćati osiguranja i zdravstveno itd.- iz ovog ili onog razloga (socijalnog ili čisto fizičkog). Što sa tim ljudima? neka umru? što je to eugenika? Ali zamoli bi jednostavan odgovor na ovo pitanje – koja je temeljna razlika između npr. feudalizma u kojem je feudalac vladao temeljem fizičke snage svojih vitezova plaćenika i slobodnog tržišta u kojem netko vlada temeljem svoje intelektualne snage da dobro obavlja posao? Koja je razlika za običnog čovjeka? (usputno govorim o početku feudalizma kada to nije bilo nasljedno pravo nego je stvarno netko nešto dobio jer je bio najjači vitez ili nešto slično). Znači razlika dominacija fizičke snage vs. dominacija intelektualne snage – koja je razlika za običnog čovjeka i za civilizirano društvo (objektivna razlika bez priča o jednakim mogućnostima nego realna slika jer objektivno nemaju svi jednake socijalne i fizičke mogućnosti)?
Zakvačio sam se na kleptokraciju i kronizam jer si slobodno tržište izjednačio s tim pojomovima. Toliko puta koliko si ponovio tu konstataciju ja sam odgovorio sa kleptokracijom i kronizmom (1:1). To je bottom line ove diskusije i dominantan problem Hrvatske i EU. Wellfare state je uz to sjajan instrument zaštite i očuvanja tog lakrdijaškog sustava.
U raspravama kolektivisti, osobito lijevog spektra, često na isti način, i polazeći od istih paušalnih pretpostavki, izjednačavaju libertarijanizam sa fašizmom ili zaključuju da će on dovesti do fašizma. IMHO radi se o logičkim pogreškama jer kao što znamo do totalitarnih režima dovodi jačanje autoritarne vlasti i prakticiranje demokracije bez uspostave vladavine prava, te oduzimanje prava i sloboda građanima.
“Tko jači taj kvači” probaj zamijeniti sa “vladavina prava i voluntarizam”. To je ono što društvo čini naprednim, pravednim i uspješnim. Što je više vladavine prava, a država manje podjarmljuje građane tim je društvo naprednije, pravednije i i uspješnije.
U gomili pitanja koja si sada postavio zapravo me pozivaš da branim tvoje paradigme o libertarijanizmu, a ne libertarijanizam. Ukoliko te stvar zanima, a čini mi se da je tako, kreni od Lockea, Smitha, Ricarda, Misesa, Hayeka, Rothbarda, Diceya (pa i Aristotela što se tiče vladavine prava)… osobito Magna Cartu, koja je preteća uspostave kontinentalnog prava u Engleskoj koje je u mnogočemu bazirano na antičkoj vladavini prava… itd. Nimalo jednostavan zadatak ali trud će ti se isplatiti.
Blago govoreći nemaš odgovor na konkretna pitanja nego se skrivaš iza naučenih fraza i pojmova 🙂 Uz to koristiš hrpu općenitih pojmova poput “vladavine prava” i sl. ne definirajući što je zapravo to vladavina prava (normalno to nije univrezalni pojam niti konačna istina za sve ljude ovog planeta) i kako je zapravo ti vidiš u svakodnevici jednog običnog čovjeka koji živi u društvu koje ti zamišljaš. Daješ općenite ocjene o državi (što ti znaš što je to točno država?), društvu (što je za tebe društvo? u kakvom odnosu stoji prema državi? tko točno prema tebi radi represiju društvo ili država? – razlikuješ li uopće te pojmove?), kulturi (a možda je i kultura represivna? :-)), civilizaciji (ovdje paušalno daješ ocjene i vrijednosne sudove o naprednom manje naprednom – tipično za svaku totalitarnu ideologiju … glupo). Sve sumiraš pod dvije tri naučene fraze koje si pokupio s nekih američkih blogova i youtube klipova i koje vrtiš u krug da i sam ne znaš što znače … uglavnom jadno i za kraj kao i svaki prosječni kvazi-inetektualac nakon što ustanoviš da nemaš odgovore na jednostavna pitanja (kreativnosti i imaginacije) i da uopće ne možeš konkretizirati naučene misli i ideje (jer ih zapravo ne razumiješ ili u slučaju tvojih stavova ako ih razumiješ ne možeš ih napisati jer bi preružno zvučale na primjeru života jednog čovjeka) na svakodnevicu koju živiš kreneš se skrivati iza raznih autoriteta koje si kao šatro pročitao (“oslobodi me mora imena” – brzo, brzo čija je to izreka … :-)) … jadno ali nažalost opasno za ljude i društvo jer su ljudi skloni slijediti razne sulude ideje (ideologije), duboko vjeruju da u spoznali konačnu istinu i na kraju zbog vojske takvih egotripera milijuni (ako se obistine vaše želje može se reći i milijarde) ljudi pate i na kraju sve završio kao jedna tragična priča za udžbenik iz povijest (svaki nacist i svaki boljševik je pucao iste opće fraze koje i ti pucaš). I za kraj nisi dao odgovor na niti jedno pitanje jer odgovora nemaš, tj. kao što sam gore i napisao ako ga i imaš on toliko ružno zvuči da ga ne možeš napisati. Reci konkretno kako bi točno u tvojem društvu izgledao život jednog prosječnog čovjeka, bez prevelikih sposobnosti, koji se rodio u neuglednoj obitelji i koji mora prehraniti i školovati recimo dvoje djece? (a takvih je 95 % u jednom društvu – lupam postotke ali u većini su ne brini) – i nemoj govoriti o pojmovima i frazama nego konkretno opiši život tvog idealnog društva jer na kraju ne živimo fraze i pojmove nego se budimo, radimo, jedemo, družimo se …. ono živimo 🙂
Izgleda da ono sinoć nije bila samo jedna “piva viška”. 🙂
Ako te uopće zanima libertarijanizam onda ne znam što gubiš vrijeme ovdje. Stvari na koje me pozivaš da odgovaram su tvoje paradigme o libertarijanizmu. Preispituj si ih sam. Osobito zbog sve izraženijeg ispoljavanja vlastitih frustracija. Poštedi me toga.
Postoje učeni ljudi, neke od njih sam ti naveo, pa izvoli.
pa pitam tebe jer se predstavljaš kao učeni čovjek? da mi sažmeš … meni jadnom neukom 🙂 to ti je kao da neki profesor na fakultetu koji predaje kritičku teoriju društva kaže pitaj marxa a to što ja ovdje predajem taj i taj kolegij nema nikave veze jer sve piše u knjigama marxa, marcusea, hoffmana i sličnih pa ih pročitajte – što mene pitate :-). jasno ti ne predaješ nigdje nego pišeš ovaj blog koji propagira određenu ideologiju i kao takav si valjda dovoljno upućen da u dvije tri crte opišeš kako izgleda život “običnog” čovjeka u tvom idealnom društvu – rođenje, vrtić, škola, fakultet, doktrorat, posao, biznis, bolest, smrt … kako? ako ne znaš ili nemaš odgovor onda je vrijeme da ponovno promisliš sve što si čuo ili da ugasiš ovaj blog jer propagiraš nešto što u svojoj srži negira temeljnje civilizacijske vrijednosti. Ako imaš odgovor napiši … bolje govoreći napiši kako bi ti u proveo život u tvom idealnom društvu i kako bi ga provodili drugi članovi društva. p.s. nemoj se ljutiti ovo je noramalna diskusija ….
Kamen, mislim da ti ovdje nisi došao po odgovore. Ti već imaš izgrađen nekakav stav o libertarijanizmu, sasvim jasno na elementarnom nivou pogrešan, i što god da ti ja kažem sasvim sigurno to nećeš prihvatiti. To se dalo naslutiti već na samom početku, gdje si nespretno izjednačio tržišnu ekonomiju sa kleptokracijom i kronizmom. Očito nisi naučio u čemu je razlika. Štoviše, zamjerio si što ti 3x odgovaram na 3x postavljeno isto pitanje. Nadalje sam ti pokušao objasniti od koje 3 osnovne stvari je sazdan libertarijanizam pa umjesto da postaviš neko podpitanje ti kreneš sa salvom uvreda i gomilom novih pitanja u kojima me pozivaš da branim tvoju paradigmu o libertarnijanizmu. A i ovo ti ponavljam već treći puta. 😀
Hehe, pravi si 🙂
Vidiš, sa fanaticima i crackpotovima nema diskusije. Dakle na svoje paradigme, koje si iznio kroz obilje pitanja i usputnih uvreda, morat ćeš odgovore potražiti sam. 😉
očito je da nemaš pojma o čemu pišeš. da malo više znaš o čemu govoriš mogao bi jednostavno, kroz primjere, odgovoriti na pitanja (ne kroz opća mjesta nego jednostavnim ljudskim primjerima). kićenje frazama, postulatima, imenima nisu stvari koje mogu impresionirati bilo koga. ako si stvarno toliko učen u idejama koje zastupaš trebao bi moći “na jednostavna način objasniti komplicirano”. rado bi ti diskutirao s fanaticima (što si uostalom ti koji je sazdao cijelo ovaj liber. ideološki blog) ali zapravo nemaš dublju sliku onoga o čemu pričaš iliti pišeš pa je normalno da niti ne možeš ući u bilo kakvu raspravu s neistomišljenicima … pretpostavljam da je razlog opstanka tvog bloga u hrv. nedostatak kvalitetne konkurencije 🙂 – što možda i nije tako loše 😀
Ali ti nisi neistomišljenik. Neistomišljenik bi prije poziva na diskusiju obrazložio koje će stajalište zastupati i što očekuje od diskusije. Nisi uspio u pokušaju da me navučeš da branim tvoje paradigme, a liječenje tvoje kognitivne disonance me ne zanima ni najmanje. Jer si crackpot. 😀
Predlažem ti da sugovornika potražiš na nekom internetskom forumu jer to je primjerenije tvojem cilju i rezonu.
Ovime smo završili ćakulu. 😉
Svako dobro,
Kapitalac
haha. ja tebi predlažem da si nađeš posao 😀 svako ti dobro “kapitalče”.
Pročitao sam raspravu i nikako ne mogu shvatiti što je to Kamen htio reći, za kakvo se on to društvo zalaže?
Je li on socijalist, komunist, fašist ili nešto četvrto ili se možda još traži pa mu nikako nije jasno kako to netko može sebe nazvati libertarijancem i još biti zadovoljan s tim, a on jadan ne razumije što je to, sigurno je nešto gadno, a nekako mu se ne čitaju knjige…
Popiješ pivu, dvije, malo se okuražiš i udri…
ovo je jadno. dandy je kapitalac 😀 jadan pokušaj autora bloga da korištenjem više nickova pokuša uvrijediti moju komentatorsku malenkost jer sam ga pogodio u srž – nema posao 🙂 evo to je obrambeni mehanizam (rekao bih projekcija :-)) koji vjerojatno objašnjava i sklonost autora libertarijanskoj ideologiji – vjerojatno krivi državu što nema posao jer je po njemu država majka kleptokracije i kronizma. Jasno da nema iste i da je tržište full otvoreno takav bi poslovni genij blistao na tržištu. Oprostite ako sam pogriješio (bilo po pitanju nicka bio po pitanju posla) … ali mislim da nisam 😀 btw. nisam niti fašist niti komunist niti socijalist niti šovinist niti feminist 🙂 …. vjerojatno bi se opisao kao filantrop (;-) pa sam sukladno tome protiv svega što zagorčava život ljudima – a to su i ideje ovog bloga. pozz
Kamene, dandy je na tvoje razočaranje (i na sramotu tvojem diskursu) ipak zasebna osoba (duhovno i tjelesno). Također, Kapitalac je vrlo zaposlena i poslovno aktivna osoba. Pohvalno je to što se ispričavaš. To je vjerojatno znak shvaćanja da u nečemu griješiš, a to je nužan korak u sazrijevanju i odrastanju mlade i neiskusne osobe u odraslu osobu. Ideje ovog bloga tebi su trenutno potpuno nerazumljive. Trebat ćeš uložiti znatno više truda u shvaćanju istih kako bi o njima mogao donositi kvalitetne sudove. Ono čemu sudiš je tvoja (zastrašujuća i suluda) paradigma o libertarijanizmu. I ok je da toj strahoti o kojoj razmišljaš i sudiš. A ta strahota me u mnogočemu podsjeća na ovu nadogradnju realsocijalizma u kojem živimo. Lijek za problem je libertarijanizam.
Vjerujem da ste različite osobe 🙂 Također, vjerujem da si prilično zaposlen radom na ovom blogu ali nažalost tvoj blog je samo blog koji traži donacije. A i vjeruj mi da je teško da si obrazovaniji od mene u području o kojem pišeš (barem formalno – ako poznaješ akademske stupnjeve). Identično je i s tržištem – dok ti piskaraš o njemu ja ga živim sa svojom firmom i sigurno debelo bolje od tebe znam što je fantazija o kojoj ti pišeš a što je zbilja (barem na primjeru hrvatske – to se npr. može vidjeti i iz tekstova-intervjua s ljudima koje preporučaš a da nemaš pojma tko su ti ljudi i kako dolaze do novaca). Tako da je i akademski i poslovno pa i po pitanju vođenja webstranice (vidi čuda 🙂 – zato i znam da ste kolega dandy i ti iste osobe) mala vjerojatnost da imaš više iskustva od mene. Opet ponavljam isto uhvatio si se neke sulude teorije koji si pokupio po blogovima i na youtubeu, blog ti je prepun tekstova koji svojim sadržajem propagiraju vraćanje civilizacije 5.000 godina u prošlost a nisi u stanju dati niti jedan primjer kako bi izgledao jedan jedini dan u društvu koje bi prihvatilo tvoje ideje – bolesni, invalidi, vojska, policija, starije osobe, školovanje, posao – uglavnom lupetaš. A ako je takvo stanje po pitanju libertarijanizma kakvo je tek stanje po pitanju drugih ideologija koje napadaš npr. realsocijalizam, komunizma, fašizma itd. itd. Vjerojatno samo znaš pojmove. Ali pohvalno je da se boriš i da pratiš trendove i da tražiš donacije … što reći treba prihvatiti razlike i treba biti tolerantan … za kraj ti, zbog čistog svjetonazorskog neslaganja, ne zlobe, želim poslovni neuspjeh s blogom, ali i da si nađeš pravi posao pa ćeš se možda i svjetonazorski malo okrenuti prema humanijim idejama. Budi mi zdravo i dobro “kapitalče”.
Nisi li se ono maloprije ispričao za pogrešne hipoteze? Što se desilo u međuvremenu da si to zaboravio? Da nije opet kap prelila čašu? 🙂
Ali daj da čujemo još neku zavjeru oko Kapitalca (i libertarijanizma općenito) dok alkohol ne popusti! Ali molim te neka bude kratko jer ovo već poprima oblik opsesije, a nekako se ježim na spomen takvih followera 😀