Oznake
carina, cijena, domaća roba, izvod, kontrola uvoza, kupujmo hrvatsko, merkantilizam, polarni medvjed, potrošačka košarica, uvoz, Vidošević
Iako smo se ulaskom u EU odmaknuli od one školski definirane merkantilističke pozicije, makar EU birokrati i dalje reguliraju “slobodnu trgovinu” (npr. kvote za šećer), priče o merkantilizmu ipak nikad dosta!
Poslovni.hr na primjeru proizvodnje češnjaka danas ponavlja izraubanu tezu o tome “kako nepotrebno uvozimo, a mogli bismo sami proizvoditi” samo da je, valjda, razumnih i poduzetnih političara. Pa dokle ćemo reciklirati taj mit gospodo?
Hrvatsku je preplavio taj uvozni češnjak, uglavnom kineski (bacite oko na deklaraciju kada ga kupujete), i koliko god da je Kina daleko, a Hrvatska blizu, pa i unatoč carinskim nametima kojim ga se sprječava da dođe do lonaca hrvatskih domaćica, on je ipak tu i jeftiniji je od domaćeg češnjaka. Upravo zbog zadnjeg je i češći odabir trgovaca-preprodavača i sasvim jasno hrvatskih domaćica koje ga kupuju (za svoj novac).
No straha u tome nema, žutu opasnost možete izbjeći! Domaći češnjak možete kupiti! Dade ga se pronaći po trgovinama (u trgovinama zdrave hrane gotovo uvijek) no morate biti spremni platiti razumno višu cijenu.
To razumno znači da ćete kupujući taj skuplji češnjak poticati ručnu proizvodnju, pri čemu ćete stimulirati posao radnika na hrvatskim poljima češnjaka, umjesto kineza na kineskim poljima (koja su i tehnološki superiornija). To razumno znači i da ćete pomagati poljoprivredne zadruge i tvrtke u razvitku da plate sve dadžbine državi, kojih ima mnogo baš kao i propisa koji zahtjevaju zapošljavanje dodatnih ljudi koji će se baviti njihovom uskladom i administracijom. To znači i da ćete stimulirati rad državnih monopola poput zdravstva, školstva i drugih, kojima, vidite to i sami, ne ide baš dobro. Ako ih toliko želite imati vi jednostavno morate pristati platiti razumnu višu cijenu domaćeg češnjaka i prestati kupovati uvozni jeftiniji češnjak. Naravno, ne odnosi se to samo na češnjak već na svu uvoznu jeftiniju robu koju trebate zamijeniti domaćom skupljom robom.
No istovremeno se morate pomiriti s činjenicom da više nećete imati dovoljno novca da napunite tu mizernu potrošačku košaricu od koje preživljavate iz mjeseca u mjesec – netko s manje, a netko s više kruljenja u želudcu.
U paketu s merkantilizmom neizbježno dolaze novi birokrati i sposobni političari ali i korupcija koja izbija iz svih pora državnih institucija. No pretpostavljam da je to mala cijena u odnosu na korist od istog koju zagovaraju domaći proizvođači i političari koji donose zakonsku regulativu.
Jedan poznati hrvatski lovac na polarne medvjede svojevremeno je pokrenuo
soft-merkantilističku kampanju “Kupujmo Hrvatsko”, vjerujem da vam je ista poznata, a u njoj je između ostalog korišten i slogan “Ne okrećite leđa Hrvatskoj”. Ako smatrate da je stvar “okretanja leđa Hrvatskoj” u odabiru jeftinijeg uvoznog proizvoda tad poslušajte lovčev savjet, okrenite leđa uvoznom proizvodu i odaberite skuplji domaći proizvod.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Pingback: Četvrtak, 27.2.2014 - uz jutarnju kavu preporučamo | Quo Vadis Croatia
Haha, dobar članak, i dobro sam se nasmijao!
Siguran sam da 95% građana niti ne zna da je EU carinska unija, a ne zona slobodne trgovine. Čak i Wikipedija laže.
Da imamo slobodnu trgovinu, ne bi bilo kvota za šećer *unutar* propale Unije.
“poznati hrvatski lovac na polarne medvjede”: iako sam u to vrijeme i sam bio impresioniran, u prvi mah pomislio sam “hmm, je l’ to možda nešto o Željku Malnaru?”
Mislim da će protekcionizam na kratki i srednji rok biti sve važniji jer oporavka nema, a vlade kaoš naše prijašnje i trenutna sve računaju na oporavak “zbog povećanog izvoza” (čak i sad već apsurdno smiješni EIZG, http://intelektualac.com/2014/02/26/25765/), a nitko ne želi “povećano uvoziti” jer to kao ima učinak suprotan od povećanog izvoza.
U situaciji kad se ne može manipulirati tečajom, drugo (osim protekcionizma) ne preostaje.
Iako u slučaju Hrvatske nisam siguran da li uopće ima prostora (osim za dobrovoljnu kupovinu domaće robe) jer procedure rade na način da se za sve mora dobiti odobrenje od euroklauna u Brusselsu. Ne bi bilo loše napisati post o tome što je u smislu podizanja barijera uvozu moguće (vjerujem da bi članak bio jako kratak) jer bi sindikatima i raznim protekcionistima možda uštedjeli nešto truda da ne prosvjeduju bez ikakve potrebe.
I meni se čini da kako će postojeće mjere davati lošije rezultate tako će se istovremeno ti isti idioti osjećati pozvanima da interveniraju još i više. Znam da dosta vremena posvećuješ praćenju promašenih prognoza ali ne znam jesi li to možda objedinio kronološki pa da prikažeš na najjednostavniji mogući način, po bulletima primjerice (dana tog > prognozirali su to > a ispalo je to)?