Oznake
bruto neto, deficit, doprinosi za zdravstvo, javni dug, minimalac, plaća, povećanje doprinosa, prihodi, proračun, rashodi, rebalans, rezovi
Pratio sam današnju sjednicu Vlade.
Rezova u državnoj potrošnji i dalje nema. Štoviše, rashodi proračuna i ovaj put rastu. Rastu i Vladina očekivanja vezana za prihode. No razlika u pogledima na rashode i prihode je velika. Naime Vlada zna što će potrošiti, iako novac još nema, ali ne zna što će prikupiti – tu nastaje problem.
Od ovog rebalansa proračuna Vlada očekuje da će prikupiti više novca i to na konto:
1. Povećanja doprinosa za zdravstvo sa 13% na 15% (očekuju 2,4mlrd HRK više od toga),
2. širenja obuhvata poreza na igre na sreću (oporezovat će svaki dobitak, za razliku od trenutne prakse oporezivanja dobitaka većih od 30.000 HRK),
3. povlačenja dobiti iz javnih poduzeća,
4. povlačenja beneficiranih mirovina iz drugog stupa u državni proračun (više od 5mlrd HRK u dvije godine) što će se iskoristiti za krpanje duga zdravstva (za Boga miloga! Zar nije ovo živi primjer kako se kradu mirovine budućih umirovljenika?),
5. povećanja koncesija itd.
Međutim Vlada ne može unaprijed znati hoće li doista prikupiti novac koji je odlučila potrošiti. Svaki puta kada se preračunaju u toj procjeni, a po makroekonomskim prognozama njihovih stručnjaka vidimo da je to uvijek, deficit se povećava, dug države (građana) se povećava.
Očito je kako postoji sve manje prostora za novo porezno opterećenje i gotovo sam siguran da će država od građana tijekom 2014. ubrati manje od onoga što je Vlada isplanirala ovim rebalansom. Posljedično, deficit proračuna će se do kraja godine povećati (uža država trenutno je u deficitu 13,5 mlrd HRK, a opća 15,1 mlrd HRK). Ako se uvede porez na nekretnine, što je vrlo izgledno, scenarij bi mogao biti kudikamo gori jer masa građana koja nema financijske rezerve bit će prisiljena i sama se zaduživati kako bi podmirila obvezu plaćanja poreza, a oni koji se ne mogu zadužiti bit će prisiljeni na prodaju nekretnine (kupcima jednako demotiviranima na kupnju upravo zbog dodatnog troška investicije).
Vraćanje doprinosa za zdravstvo na 15% uzrokovat će nove financijske probleme privatnom sektoru. Povećanjem ovog nameta trošak zapošljavanja raste. Poslodavac koji za zapošljavanje na raspolaganju ima određena sredstva nema drugog izbora nego da smanji plaću radniku kako bi u sumi zadržao isti trošak poslovanja ali time i radnik svoj posao. Radnici koji su na minimalcu ovime postaju još više ugroženi. Naime tu poslodavac nema prostora da korigira trošak zapošljavanja jer minimalac je određen zakonom. Da bi isplatio minimalnu neto plaću od 2.383,77 HRK on mora biti spreman platiti bruto 2 iznos od 3.476,29 HRK koji s povećanjem stope doprinosa raste na 3.536,64 HRK. Dio zaposlenih koji su na minimalcu zbog povećanja troška zapošljavanja ostat će bez posla. Njihovi poslodavci smanjivat će obujam poslovanja kako bi opstali. Neki od njih će posljedično prestati poduzimati. Ugasiti će svoje tvrtke/obrte.
Državni i javni sektor i dalje su zaštićeni sindikatima, kolektivnim ugovorima i osnovicama plaće, koje se istina nešto smanjuju, ali nema sumnje kako će pokušaji navlačenja dodataka na plaću postati njihova češća zanimacija. Zaposleni u državnom i javnom sektoru i ovu će godinu preživjeti znatno lakše od zaposlenih u privatnom sektoru. Tim gore za privatni sektor koji na svojim leđima nosi sve njih redom.
Nezaposlenim građanima dokolica će biti još nepodnošljivija. Barem onima koji konzumiraju duhanske proizvode. Jer će i cigarete, kao i rezani duhan, sasvim sigurno posljedično poskupjeti zbog povećanja državnih nameta (trošarina). Možda niste znali ali dok za kutiju cigareta na kiosku dajete 20 HRK čak 11,34 HRK od toga odlazi u državni proračun.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Pingback: Četvrtak, 6.3.2014 - uz jutarnju kavu preporučujemo | Quo Vadis Croatia
Točno tako, pojest će ih smanjenje gospodarske aktivnosti koje će uzrokovati ovim kratkovidnim mjerama povećanja prihoda, i to još i više nego što bi ih pojela kontrakcija uzrokovana smanjenjem državnim rashoda za isti iznos.
Dok bi ovo potonje bilo ekonomski šok sam po sebi, ovo prvo je ekonomski šok koji sa sobom nosi i ogromne dugoročne posljedice u vidu izgubljenih ulaganja, motivacije, kamata, poslovne prakse i know-howa, uništavanja drugih vrsta prihoda (npr. čim jedriličari vide da je kod nas vrag odnio šalu).
Osjećam se kao da smo zaglavljeni u nekakvog kenezijanskom košmaru, gdje je inače suvisla teorija da je u doba krize bolje investirati uz zaduživanje nego smanjivati gospodarstvo dovedena u stanje apsurda gdje se rashodi povećavaju svim silama, ali ne u obliku investicija već isključivo zbog gluposti, a prihodi se dobivaju mjerama koje ubijaju buduće prihode i ukopavaju državu još dublje. Ne mogu vjerovati da nemaju apsolutno nikakav osjećaj za dugoročne posljedice ovakvih odluka.
Neovisno o političkoj, religijskoj i nacionalnoj sklonosti, mislim da bi svatko tko može trebao što prije napraviti ovo:
Keynezijanska spirala ekonomske propasti 😀
Dobar post, hvala.
Nekoliko točaka iz njega sam i ja spomenuo u postu kojeg još nisam objavio (a možda i neću jer sam bio potpuno rastrojen dok sam ga pisao).
Hajdemo malo o dobrim vijestima 😉
1. Raste bruto plaća najslabije plaćenim radnicima 😉
2. Vlada će smanjiti investicije za 450 milijuna, što je donekle dobro (ali je loše jer će novac ionako biti protraćen i to na neinvesticjisku potrošnju koju je spomenuo Igniss).
3. SSZ kojima je ukraden novac i pretvoren u “obećanje ludom radovanje” nisu pokušali fizički riješiti problem nestalih 2,8 milijardi. Jako fini ljudi (boje se ne izgubiti posao kod vlade, pa i dalje šute i poslušno izvršavaju naređenja).
Kasnije danas objavit ću post o planovima Jedne Stranke da namakne malo više proračunskih prihoda.
Meni su se ljudi smijali kad sam 2012. govorio da kriza još nije počela kako treba.
Smiješno mi je (iako me zapravo nervira) kad vidim sve te pumpaške prognoze rasta i oporavka, a sve zemlje imaju veći javni dug nego 2008.(nisu ga mogle vratiti ni tada, a sad to mogu još manje).
Kako će tek ovaj oporavak izgledati kad (ako) se počne trošiti koliko se prikupi?
IMHO EU će izgledati kao lošiji dio Bejruta.
Prošle godine pisao sam da će uskoro doći vrijeme za kupovinu (relativno jeftinih) nekretnina i to će biti dobra prilika za one koji se ne boje da će im nekretnine kasnije postati “porezni zatočenici” vlade.
Iskreno govoreći, toliko sam razočaran u 99% sugrađana da jedva čekam da sve ode dođavola. A u pogledu izgleda za reforme, nema šanse. Medijski (u tradicionalnim medijima) diskurs je katastrofa, sve se trivijalizira, a SSZ naprosto obožava zaglupljivanje.
Recimo dva dana se priča o “Milanovićevih” AU$150K za hrvatske studije u Australiji što razmjerno nije *ništa*, ali kolektivisti se na to pale i klikaju na vijesti i oglase i to se pogrijava danima. $150K.
Gotovo je gotovo. Jedini izlaz je kolaps, a sad sve više vjerujem da mi je građanska dužnost pomagati da do njega dođe.
Napisat ću post o tome kako bi nam se višestruko isplatilo da kompletnu Vladu pošaljemo na takav put, full time, samo da ih nema ovdje i da ne petljaju po zakonima i ekonomiji. Da vidiš efekta u kratkom vremenu. 🙂
…Prvo, jako mi je drago vidjeti pojavljivanje libertarijanskog svjetonazora ( namjerno to ne povezujem sa političkim strankama ) u Hrvatskoj… 🙂
Na žalost, kod nas nikakvi rebalansi i ostala čarobiranja neće pomoći ovoj našoj napaćenoj zemlji. Nikako da se shvati da je prvo, jedino i najvažnije pitanje, kako brzo i efikasno maksimizirati realni sektor. Ako vam je svaki proizvod realnog sektora, opterećen sa 55% ( navedeni iznos postotka je sasvim nebitan ) izdataka društvu u nerealnom sektoru, možete cijenu rada u nekom proizvodu staviti i na nulu, ali još uvijek ne možete konkurirati nekoj državi čiji je proizvod opterećen sa npr 15%!
Ovdije nikako da se shvati, da bez realnog sektora nema ničega. Niti školstva, niti zdravstva, niti ekološke politike – ničega!
Apsolutno je neprihvatljivo, da država, u očaju zbog kataklizme smanjenja prihoda, pretvara inspekcije u drumske razbojnike, a rad porezne uprave u financijski inžinjering reketarenja i lihvarenja realnog sektora. Realni sektor, prvenstveno radi da bi njegovi protagonisti imali što za jesti, a ne da bi hranili neprivredu kavijarom, dok bi njima ostajale pileće kosti poispadale sa prepunih stolova glumaca, pozera i neukih diletanata.
Vlast mora shvatiti, da realni sektor mora narasti brzo. Mi više jednostavno – nemamo vremena! Prema tome, umjesto mantre o nekakvim stranim ulaganjima i “greenfield” projektima, jedina šansa je okrenuti se domaćem stanovništvu,maštovitosti i inventivnosti pojedinaca. Drugim riječima, aktivno poticanje samozapošljavanja! Ako netko želi izrađivati kipiće od šarenih kamenčića, omogući mu da može živjeti od toga, a ne ga otjerati sa 300 parafiskalnih nameta u blokadu nakon prvih 30 dana! Ne možeš isto porezno tretirati onoga tko stvara nešto svojim rukama i nekoga tko toči konjak!
Dvije čarobne riječi su DEREGULACIJA i DECENTRALIZACIJA!
Ok, odužio sam, sorry, i neću se više nervirat…
Hvala za komentar! Drago mi je da se javlja sve više ljudi libertarijanskog svjetonazora. Ova kriza očito može proizvesti i neke dobre nuspojave 🙂