Povećanjem stope doprinosa za zdravstvo sa 13% na 15% Vlada je povećala porezno opterećenje u Hrvatskoj! To se nipošto ne može nazvati “vraćanjem na staro”, kako ovaj potez komentiraju predstavnici Vlade, jer je mjera smanjenja stope doprinosa prije dvije godine kompenzirana povećanjem stope PDV-a, a koliko znamo Vlada ovim rebalansom nije smanjila PDV! Ovim potezom planira, dakle, građanima i tvrtkama uzeti godišnje 2,4 milijarde kuna više, a od PDV-a, koji ostaje netaknut, gotovo 3 milijarde kuna više u usporedbi s 2011. godinom kada je stopa PDV-a bila niža.
Ministar Linić tvrdi da mjera smanjenja doprinosa nije dala očekivane rezultate na gospodarskom planu. Ekonomski oporavak i rast je izostao. Štoviše, BDP je ponovno pao više od očekivanog. Kao i do sada ovu razinu pada BDP-a nije bila u stanju predvidjeti ni sva sila vladinih ekonomskih stručnjaka, ali ni onih nezavisnih. Pogledom na povećanu stopu PDV-a, na i dalje enormno velik broj parafiskalnih nameta, nebrojene propise koji se uz to frekventno mijenjaju i čime odnose nesagledivu količinu vremena potrebnog kako bise poduzetnici uskladili s njima (što predstavlja visoke transakcijske troškove poslovanja) pa i općenitu neučinkovitost javne uprave i državnog sektora, postaje očito kako smanjenje doprinosa nije bilo razlog izostanka poduzetničkog impulsa, a još manje razlog općem padu ekonomske aktivnosti.
Razlozi su u efektivnom povećanju poreznog opterećenja i brojnim drugim formalno-pravnim preprekama.
Premijer Milanović smatra kako je učinak smanjenja stope doprinosa izostao jer se iznos “raspršio” među populacijom poduzetnika. Povećanjem nameta on donosi odluku o ukidanju radnih mjesta i službeno pokreće proces uništavanja privatnog sektora. Tih 2,4 milijarde kuna godišnje, koje državni proračun očekuje naplatiti od privatnog sektora, od čega 1,6 milijardi do kraja 2014., danom stupanja na snagu postaju zakonska obveza. Postaju nova potraživanja i novi trošak poslodavcima. Od javnih tvrtki planira se oteti 500 milijuna kuna, a od privatnih gotovo pet puta više.
Međutim zbog raspršenosti privatnog sektora šteta neće biti lako uočljiva. Štetu ćemo prije svega uočiti kroz povećanje broja nezaposlenih građana ali i kroz novi pad gospodarske aktivnosti privatnog sektora koji će se odraziti i na planiranu realizaciju proračunskih prihoda. Posljedično to će dovesti do potrebe za novim rebalansom.
U veljači 2014. privatni sektor izgubio je više od 6200 radnika, što je broj usporediv sa brojem zaposlenih u tvrtkama poput T-COM-a i T-Mobile-a zajedno! Kada bi spomenute tvrtke silom prilike zatvorile svoja vrata, a navedeni broj radnika našao se na cesti, nema sumnje da bi ta vijest bila opisana kao katastrofa za hrvatsko gospodarstvo. Ovako gubitak radnih mjesta raspršen širom teritorija Hrvatske kroz cjelokupni privatni sektor može proći gotovo neopaženo. Uočava li premijer Milanović ovaj problem? S obzirom da povećava troškove poduzetnicima, a njihovim radnicima otima kruh iz ruku, očito ne! A možda je zbog ideje da državni proračun treba biti pokretač gospodarstva, po principu planske ekonomije, spreman u potpunosti ignorirati činjenice.
Povećanjem doprinosa neminovno raste trošak zapošljavanja radnika. Poslodavac koji za zapošljavanje na raspolaganju ima određena sredstva, u uvjetima opće slabosti tržišta, nema drugog izbora nego da smanji plaću radniku kako bi u sumi zadržao isti trošak poslovanja ali time i radnik svoj posao. No radnici na minimalcu mogli bi se ozbiljno zabrinuti za svoja radna mjesta. Naime u slučaju minimalca, koji je određen zakonom (i periodički raste), poslodavac ima sve manji prostor za korekciju troška zapošljavanja, osim ako vjerujete da se poslodavci bogate na račun radnika što se može momentalno osporiti već uvidom na svakodnevni rast broja nezaposlenih – gubitkom radnika poslodavac se više nema na čiji račun bogatiti.
Na ruku Vladi idu i preporuke MMF-a. One se odnose na prihodovnu stranu proračuna gdje se predlaže veća porezna presija nad građanima u svrhu smanjenja proračunskog deficita i javnog duga. Preporuka Europske Komisije, s druge strane, više je usmjerena na rashodovnu stranu proračuna koju u tom cilju treba značajno smanjiti. No smanjenje rashodovne strane značilo bi da se Vlada odriče vlastite pozicije potrošača proračunskog novca ali i odustajanje od dominantne strategije centralnog upravljanja ekonomijom i razvojem. Vlada tu ulogu ne želi vratiti u ruke privatnom sektoru već privatni sektor planira i dalje podčinjavati i tretirati kao sredstvo za ostvarenje vlastitih planova.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Da sumiramo, drugovi iz Centralnog komiteta odlucili su trosak godisnjeg odrzavanja poduzeca bez zaposlenih povecati za nesto manje od 60.000 kn. Dakle, svi oni koji su zaposleni drugdje a imaju poduzece za povremene ili usputne poslove morat ce to poduzece zatvoriti. Zna li netko koliko tih poduzeca s 0 zaposlenih ima dugovanja i jesu li drugovi iz CK svjesni da ce se ta dugovanja svesti na max 20.000 kn pri likvidaciji? Hoce li to stvoriti novi likvidnosni sok ne znam, ali znam da CK SKH o tome niti ne razmislja kao sto u nadobudnoj teznji da izreketira poduzetnike prisilnim zaposljavanjem ljudi, ne razmislja da tih dodatnih 60.000 kn godisnje jednostavmo ne postoji. No, ne treba se cuditi. Ocekivati od partijskih uhljeba, komunista, pardon, socijalista da poznaju zakonitosti ekonomije i nacin funkcioniranja dobrovoljnih odnosa u privatnom sektoru, preambiciozno je i nerealno.
Pardon, moj odgovor odnosi se na vijest o tome da ce tvrtke morati imati bar jednog zaposlenog radnika, a ne na ovu s doprinosima. Ispricavam se.
Dohvatit ću ja i tu temu, ali ima još par sitnica za istražit u tu svrhu. Što se Marasovih motiva tiče ja mislim da se oni svode tek na želju za ubiranjem poreza i doprinosa od potencijalnih novo-zaposlenih u tim firmama, što se, naravno, neće desiti jer će se te firme prije početi gasiti.
U Istri ima jedna izreka: Tko niš ne stvori i sve uništi? Komuništi.
hehe 😀
Nevjerojatan spin, uopce nisam iz prve povezao smanjenje doprinosa za zdravstvo sa povecanjem PDV-a. A ja kao pratim te stvari. Nije ni cudo da je ta demagogija prosla nezapazeno u javnosti…
A o tome da ce se poduzeca prisiljavati da zaposle barem jednog radnika – necuvena glupost. Pisao sam i ja o tome
Ministar Linić tvrdi da mjera smanjenja doprinosa nije dala očekivane rezultate na gospodarskom planu. Ekonomski oporavak i rast je izostao. Štoviše, BDP je ponovno pao više od očekivanog.
Svatko normalan bi zaključio da navedeno smanjenje doprinosa nije bilo dovoljno te da treba dalje smanjivati porezna opterećenja sve dok se investitori ne uvjere da će im se ulaganje isplatiti.
Naši mudri predstavnici vlade su zaključili da poslodavcima ništa ne znači 2-3 milijarde više poreznog opterećenja pa su odlučili vratiti zdravstveni doprinos na 15 %.
Kaže Milanović neće dopustiti da štednja zatuče rast kao u Grčkoj i doda gas na našem putu u provaliju prezaduženosti.
Pod hitno trebamo novog šofera!!!
Ne znam, kad covjek pomisli da su ispucali sve bolesne ideje koje im mogu pasti na pamet, oni odnekud iznesu jos dodatnih gluparija.
OK, znam da se nece moci provesti sve sto zamisle, dosta toga su samo patke i probni baloni. Gotovo sam siguran da se nece usuditi uistinu natjerati firme da imaju jednog zaposlenog. To se nece usuditi zato jer ljudi koji imaju tvrtke bez zaposlenih su obicno neka visa-srednja klasa koja ih koristi za nekakve intelektualne usluge, sitnije biznise i slicno, a tih ljudi ima dosta po vrhuskama stranaka i njihovim familijama, te nece sami sebi kopat rupu.
S druge strane dobro si primjetio, vrlo efektivno bi bilo reci “OK, vracate doprinose, smanjite natrag PDV”, steta sto neka novina to ne razljepi po naslovnoj stranici. Jutarnji naravno nece, on kritizira vlast, ali jako pazi da ta kritika ne bude previse ostra.
Ja sam nekako mislio da ce se u Hrvatskoj dogoditi (minimalni) oporavak ove godine, jer, padanje ekonomije se ne moze nastaviti u vjecnost. Ali stvarno vise ne znam sto da mislim. Pa ovi likovi bi Kinu uspjeli natjerati sa 7% na -7% rasta, a di nece uspjet ugusit hrvatskih 1%.
Pingback: Trošak zapošljavanja raste za 1,7% | Lipa