Oznake
Hyperactive, lista čekanja, mjere, Mrsić, poticaji, Reagan, startup, zapošljavanje
Jedna tragikomična priča s Jutarnjeg.
Ukratko, informatička start-up tvrtka koja se bavi razvojem mobilnih aplikacija privukla je velikog ulagača, a da bi odradila posao, za koji im je na raspolaganje investitor dao golemi budžet, morala je zaposliti dodatnog stručnjaka. Našli su jednog takvog … i napravili kardinalnu pogrešku! Umjesto da čovjeka plate koliko im vrijedi odlučili su od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje tražiti poticaj u okviru Mrsićevih mjera aktivnog zapošljavanja. Što da kažem na to, a da genijalce ne uvrijedim? Ne znam.
Uglavnom, zahtjev za poticaj zapošljavanja im se kuha u ladici nekog birokrata koji je, usput rečeno, pretrpan gomilom sličnih zahtjeva. Točnije 8000 zahtjeva za poticaje zapošljavanja trenutno je na čekanju. Čekaju tako poslodavci, čekaju radnici. Gomila čeka da im država bude posrednik u zapošljavanju. Tako eto izgleda država prepuna freetarda u svojem punom sjaju. U gotovo četiri mjeseca koliko čeka rješenje mladom poduzetniku se sada (neočekivano) desilo da je program poticanja zapošljavanja zamrznut. Nema dosta love za sve koji su se za lovom povampirili. U tome je ostao zamrznut i njegov zahtjev pa mu je palo na pamet nešto doista grozno, a to je da će na kraju, jadan, morati platiti stručnjaka onoliko koliko realno vrijedi. I drago mi je da je tako, zbog stručnjaka.
Tko ide u tal s državom stavlja glavu na panj i nepotrebno preuzima na vrat rizik disfunkcionalne države. A kako i ne bi bila disfunkcionalna kada gura svoj nos tamo gdje joj nije mjesto i još k tome gdje god stigne. Koliko toga je uzela pod svoje ne bi joj bilo dovoljno ni dva milijuna birokrata niti 10 milijuna poreznih obveznika da sve odradi u skladu s obećanjima i očekivanjima.
Međutim je li mladi poslodavac naučio lekciju? Naime, da se osobno odlučim investirati u njegovu tvrtku ne bih ni trenutka tolerirao takve špekulacije sa državom i sitnim interesima. Nekoliko tisuća kuna olakšice posredstvom države ne može opravdati višemjesečni zastoj u projektu kojeg ja financiram! Da ne spominjem njegovu izjavu gdje tolerira birokratski nerad, tobože jadni birokrati su zatrpani poslom… da ne povjeruješ! Pa što njih, skupa s tobom, motivira da budu dio ove krajnje glupe igrarije!?
Ah da, birokrate motivira želja za sigurnim poslom do mirovine, pa smišljaju nepotrebne ALI OBAVEZNE procedure u koje vas privlače povlasticama, a tebe, poduzetniče, to da trošak zapošljavanja ne platiš u cijelosti iz vlastitog džepa već da ga prebaciš malo na porezne obveznike.
Hehe, zato sam vam ja, dragi čitatelji, Pro-market, a ne Pro-business. 😉
Gomila od 8000 ljudi koja stoji u redu i čeka zaposlenje zbog milostinje koja proizlazi iz igre države i uskogrudnih poduzetnika me podsjetila Reaganovu šalu o ekspeditivnosti planske ekonomije i državne birokracije, a ne sumnjam da bi se ista mogla uz sitne promjene modificirati i za prigodu o kojoj je riječ:
Teško je dobiti automobil u Sovjetskom Savezu. Uglavnom ga posjeduju elitni birokrati, a obični građanin nakon što ga naruči u prosjeku mora čekati 10 godina da ga dobije. Procedura kupovine automobila je komplicirana, a platiti ga morate unaprijed. U konačnici tek jedna od sedam obitelji u prosjeku ima automobil.
I tako čovjek naruči automobil, a prodavač mu kaže:
– U redu, po automobil možete doći za 10 godina!
Na to mu čovjek odgovara pitanjem:
– Ujutro ili poslijepodne?
Prodavač ga začuđeno upita:
– Pa kakve veze to ima?
Čovjek proračunato odgovori:
– Ujutro mi dolazi vodoinstalater pa mi više odgovara poslijepodne!
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Well… the plumber is coming in the morning. Već 4 godine, svaki put kad čujem taj vic (a ima ih još na tone) umrem od smijeha, ne znaš kako si mi uljepšao dan s ovime 🙂
U ovoj zemlji su svi pametni, svi sve znaju, a nitko ništa ne razumije.
Samo naravno treba napomenuti da Reaganova politika i retorika nemaju veze jedno s drugim. Retorika je savršena ali u stvarnosti je provođeno suprotno, samo zamaskirano velom (klasičnog) liberalizma. Republikanci su dali legitimitet “velikoj državi” kakav kolektivisti nikad ne bi mogli ni sanjati.
Ron Paul je predivno opisao Reganomiku kao podgrijani (ohlađeni i truli) Kejnezijanizam.
To je nešto što mnogi genijalni ljevičari nikad neće shvatit.
Drago mi je da postoje ljudi poput tebe i drugih, to mi pruža barem neku utjehu u ovoj prčiji.
Svako dobro i samo tako nastavi.
Hehe, drago mi je da sam uveselio nekoga! 🙂
Naravno Reagan je dosta daleko od klasičnog liberalizma ali danas čovjek to teško može skužiti na prvi pogled. Imao je doista briljantne izjave, na stranu što je provodio (ili efektivno mogao provoditi) u praksi.
Svako dobro i tebi! 🙂
Evo jedan komentar koji se ne uklapa u ovaj post, ali se uklapa u blog općenito:
“… legislators are more apt to give men credit for intelligence than for honesty; and they rely not a little on personal interest for the execution of the laws. (De Tocqueville, Demokracija u Americi – 1835.g.)”
O osobnom stečaju:
“Mnogo bi toga ovisilo o ponašanju dužnika, njegovoj iskrenosti i poštenju da prijavi svu imovinu i potrudi se vratiti što veći dio duga.” (Renata Duka, izjava sa jednog portala, 2014. g.)
Kapitalac, ne bi bilo loše da si se javio i pitao za pojašnjenja pa bih ti vrlo rado pojasnio objektivnu sliku, onu koju uređivačke politike raznih novina malo prilagode page impressionima. Inače bi se netko drugi na mom mjestu na ovako pomalo patronizirajući tekst, koji prije svega ne odgovara u potpunosti činjenicama, uvrijedio, ali obzirom da mi je ovaj blog simpatičan, to neću učiniti. 😉 Ako te zanimaju činjenice, rado bih da se javiš. Pozdrav, i samo naprijed!
Gasper bok,
Na stranu novinski senzacionalizam.
Ja stvar vidim ovako:
1. Imaš posao, dobio si sredstva i trebaš čovjeka da ti pomogne
2. nađeš čovjeka (stručnjaka), odlično!
3. pojavi se Mrsić i ti počneš s kalkulacijom smanjenja troškova zaposlenja tog čovjeka posredstvom HZZ-ovih mjera (realno radi se o prebacivanju troška na porezne obveznike s druge strane proračuna. Sam sebe jamačno ne potičeš. Dakle aplikacija za poticaj je aplikacija za poreznu olakšicu odnosno pravo na net tax consuming).
4. Na HZZ navali gomila kalkulanata i zatrpa ih zahtjevima za poticaje.
5. Mrsić ostane bez love, smrzne mjeru i sve vas redom ostavi na tankom ledu.
Što je krivo u tom pogledu na stvar? Ulazak u tal s državom smanjuje time preference. Investitori to ne vole i moja preporuka ti je, ako si mogu dozvoliti davati preporuke, da ne ulaziš u igru s bandom jer ti to ne treba u životu.
Možeš li svima ovdje ukratko navesti činjenice da vidimo koliko se moj pogled razlikuje od njih? Dapače jako me zanimaju i hvala ti što si se javio 🙂
gaspere, znas da je i novac vrime. a cetri miseca protratit cekajuci neku rentu cccc…… uostalon sta malog nisi zaposlija na ugovor o djelu. ima nacina
Upravo tako! Time preference je u biznisu jedna od ključnih stvari i ovo se moglo sredit na bezbroj načina umjesto se petljat s birokratskim šljamom.
1. U vrijeme prijave za poticaje deala s amerima nije bilo na vidiku. Dakle novinar se, dramatike radi, malo poigrao sa vremensko-prostornim kontinuuom. Ja sam to dopustio, jer se nisam htio petljati u novinarske slobode. Ako je nešto moja greška, onda je to.
2. Firma je mlada – ne tražim ja poticaje da bih lovu sebi stavio u džep nego da možemo biti trunkicu konkurentniji u dog-eat-dog environmentu (ugovorom o djelu tek ne možemo biti konkurentni).
3. Sada kada je deal dogovoren, kolega će biti zaposlen s 1.4., na naše opće zadovoljstvo.
Ne možeš umanjivati svoju odgovornost na način da kažeš “na stranu novinski senzacionalizam” jer na bazi neprovjerenih činjenica napišeš tekst koji s visoka komentira stvarnost koja to nije, i na taj način također sudjeluješ u tom senzacionalizmu.
Državu više štapom ne diram i upravo smo odustali od svih ostalih poticaja na koje smo se kanili prijaviti.
Jasno, ne tražiš poticaj za sebe nego za startup, no tražiš poticaj. No država nema svoju lovu da bi njena uloga u priči bila ona velikodušnog altruiste. Nečija likvidnost se umanjila u mjeri tog poticaja. Uzmemo li u obzir širu sliku, izdašan welfare state koji se financira kroz nemilosrdno oporezivanje, jasno je da je takvih fragmenata daleko previše. Porezni obveznici su na granici pucanja. Navedeno jest osnovni razlog tvoje i opće tržišne nekonkurentnosti hrvatskog poduzetništva.
Na sreću baviš se informatičkim biznisom koji je izuzetno otporan na utjecaj države i dobro je (za održivi razvoj biznisa i tvoj osobni prosperitet) da si odlučio odustati tog deala.
Dobar mi je bio Rimac koji se na moju konstataciju da je običan net tax consumer stvarno uvrijedio. Njegovo objašnjenje zašto je uzeo 300.000 kuna poticaja bilo je otprilike da je sav svoj kapital uložio u biznis pa mu ne ostane dovoljno novca ni da popravi zube i taj poticaj mu je dobro došao. Ergo, ambicije su mu tolike da mu nije stalo ni do vlastitih zuba, odnosno srećom tu su porezni obveznici koji će mu poslužiti u tu svrhu! Hvaljena budi državo! 🙂 Pitam se što bi ona potlačena blagajnica iz konzuma, koja ima tu nesreću da je porezni obveznik u punom značenju termina, još k tome i nesretna jer nema 200 kuna za popravak vlastitih zuba, rekla na tako nešto.
Dakle treba se distancirati od uzimanja novca i korištenja povlastica posredstvom države jer u suprotnom se uz tržišni rizik preuzima i rizik države. Naravno to je generalna preporuka koju će nadjačati svaki osobni interes i prilika no stanje naše svakodnevice koje je za veliku većinu vrlo turobno može se dovesti u direktnu vezu sa time.
Vozeći se biciklom prema doma razmišljao sam još o svemu ovome. Zapravo bottom line je ovo što si rekao u zadnjoj rečenici:
Nema sumnje da svaki poduzetnik koji je aplicirao za poticaj ima neki motiv u tome, a uvjeren sam da se svi redom mogu svesti na pomoć u nalaženju računice poslovanja.
Međutim ti si prvi koji je napravio step-out u javnost jer država nije ispunila tvoja očekivanja. Ovdje su motivi potpuno nebitni. Da je država ispunila tvoja očekivanja jamačno ne bismo sada o tome diskutirali, ili preciznije rečeno ja uopće ne bih bio svjestan toga da je Gasper dobio poticaj iz državne blagajne. U ovom trenutku tisuće poslodavaca i dalje šutke čeka dio tog kolača i nada se da će ipak dobiti poticaj za zapošljavanje 8000 radnika koji također čekaju.
Ako želiš, ako imaš vremena ili ti se uopće da zafrkavati s time, predlažem ti da napišeš riječ-dvije o svojem iskustvu gdje me osobito zanima pogled na to kako su se tvoja prvotna očekivanja prema državi pretvorila u to da više ne želiš imati posla s njom, a to bih onda objavio tu na blogu, kao zaseban i needitiran post pa neka se proširi mrežom.
@ Gasper Sopi, očekuješ da ti čovjek bude angažiran, nasmijan, lojalan, inventivan za 1600Kn!?!? Nema šanse, ako ništa drugo, samo dok mu doma ne počnu isključivat plin, struju, vodu, internet…
Pa čovječe, tvoj poslovni uspijeh prvenstveno zavisi od tvoje ekipe. Ako je ekipa zadovoljna i vidi bolje sutra, zajedno ćete poletjeti. Ne znam točno o čemu se radi, da se naslutiti da se radi o informatičaru. Ako je to u pitanju, vrbovat će ga konkurencija dok si rek’o “most significant bit”…
Hm. Rimac mladi zaboravlja objasnit pdrijetlo obiteljske imovine …… mislim to je tek bezobrazluk
Zanimljivo. Regan i liberalizam. Nije li Regan omogucio da banke neograniceno ulazu u dionice, sto je na kraju i dovleo do ogromnog kraha 2008?
Reagan je bio republikanac, a vic iznad nije njegov manifest liberalizmu već šala na račun ondašnjeg Sovjetskog Saveza.
Nije li više od stotinu članova Reaganove administracije osuđeno zbog kriminala?
Reaganova administracija je poznata po korupcijskim aferama. Imati takvu moć u rukama, stolovati državom, predmet je temeljne kritike klasičnih liberala prema konceptu države općenito.
frende ne daj se na ove socijalisticke moralisticke provokacije. znan ja da si nadisa tu infantinlnu razinu neistomisljenika koji se identificiraju sa svojin ikonan i njiovoj pravednosti i ispravnosti.
niku vecer san zapametija nesto sta je reka tripalo – stvar kod veliki judi je da mogu ucinit i velike pizdarije
al da – reagan ❤ It's morning in america
Naslov samo rusi kredibilitet argumenta u postu. Doduse, tesko je i zamisliti situaciju gdje bi spominjanje Kauboja podiglo kredibilnost necega – mozda post o cirkusu ili holivudskom sirenju demokracije diljem svijeta. Reagan, kao i ostatak americke hipokrizijske “liberalne” elite, nema sta laprdati na temu poticaja. Uredi smece u svom dvoristu pa onda pricaj o susjedovom. Vic te nasmije, ali kad vidis tko ga prica, smrkne ti se pred ocima.
The Earth did move for Nancy..
Prijatelj mi je ispričao kako je napisao baš ovaj Reaganov vic na svojem Facebooku da bi ga zbog toga jedan od ljudi uklonio s friend liste.
Tema teksta nije glorifikacija lika i djela Ronalda Reagana već povlačenje paralele Hrvatske i ondašnjeg Sovjetskog saveza, u kojemu su ljudi poput danas Hrvata čekali na štošta posredstvom države, i to u završnom dijelu teksta, malo za šalu, da shvati još poneki čitatelj koji vrag se to dešava i kod nas.