Oznake
blagostanje, Index, Linić, porez, porezna evazija, porezni dug, socijala, socijalna država
Kada se gospodarski kriminal, a to je u pravilu onaj kojeg se (nakon što se zbroji dva i dva) u konačnici poveže sa političarima i njihovim kumovima, počne razotkrivati kroz poreznu evaziju tada ideje klasičnog liberalizma nailaze na značajan otpor ili barem bivaju zaglušene od gomile propovjednika jake države. Ne pravnog egalitarizma, već ad-hoc državne intervencije na koju se čeka hrabrog i poštenog izvršitelja (indirektno očekivanje).
U friškoj vijesti s Indexa možemo vidjeti jedan od takvih slučajeva. Međutim Index koji razotkriva ovu spletku, gdje možete vidjeti čemu zapravo služi država, vlast, zakoni, fondovi, institucije, predstečajne nagodbe, pa i sam državni proračun, u osnovu problema stavlja nešto sasvim drugo – porezni dug. Sve ostalo je sporedno. Sve što su nevaljalci iz priče činili činili su kako bi u konačnici izbjegli platiti danak državi. Uzeli su puno, a nisu vratili ništa. Da su porez uredno platili vjerojatno bi Index bolila patka za dugovanja tih tvrtki prema nekim drugim, privatnim vjerovnicima. Jer smisao života u 21. stoljeću jest plaćati golemi danak (socijalnoj) državi.
U osnovi shvaćanja ovakve pravednosti nalazimo državu kao ekskluzivnog vlasnika svog novca koji cirkulira u rukama građana. To je inače vrlo zastarjelo i primitivno shvaćanje stvari koje nikako da izumre s lica Zemlje ali eto, fura se i dalje i dapače promovira na sve strane. Index tako konstatira da Linić nekome (uopće me ne zanima kome) oprašta 27 milijuna državnih kuna. Dakle sve što vi osobno svojim rukama stvorite smatra se a priori vlasništvom države pa onda ona, dobra kakva je, vama vraća većinu toga natrag odnosno daje vam sve, a računa na vaše poštenje da joj platite fair share u obliku poreza. U obrnutom slučaju, dakle ako kažemo da je novac koji vi stvorite svojim radom zapravo vaša imovina, država bi očito ispala tek podmukli tat. Što zapravo i jest.
Porez je realno dio vaše privatne imovine koju vam država otima. Porezni dug je vaša imovina koju vam država nije uspjela oteti, ali hoće, a s trenutkom dospijeća duga polaže i pravo da vam uzme još imovine kroz zakonski propisanu zateznu kamatu. Predujam poreza je obveza da državi predate dio imovine KOJU JOŠ NITI NE POSJEDUJETE. Kada o predujmu govorimo pitanje je hoćete li je ikad posjedovati – ali nema veze, državi ste dužni!
Sa imovinom koju vam otme država potom časti gomilu glasača (socijalnih narkomana) i svojih poduzetnika pajdaša (u ovom slučaju kroz Fond za razvoj i zapošljavanje, poticaje itd.), a vama poreznom obvezniku smanjuje vrijednost protuusluga koje očekujete dobiti od socijalne države. U tome leži snaga ucjene.
Naime oni koji izbjegavaju plaćati porez mogu se lako dočepati gomile “besplatnih” usluga iz kataloga socijalne države (poput zdravstva) i tako se šlepati račun poštenih poreznih obveznika. Međutim time, između ostalog, razina usluge, koju sami kao pošteni porezni obveznik očekujete dobiti, opada i vi postajete gnjevni na te ljude, a neplaćanje poreza vidite kao nemoralnu stvar. Tako postajete oruđe države u borbi protiv poreznih neplatiša i zagovaratelj socijalne države, odnosno zatočenik ideje da se stvari koje bismo i mogli nazvati “od zajedničkog interesa” nužno moraju realizirati posredstvom državnog proračuna i državnih monopola.
Zamislite, kada ne biste financirali socijalnu državu (državni proračun), koji je očito paravan za političko-kumovsko-neradničke makinacije, tada biste imali dovoljno novca da platite (i dobijete) sve ono što doista i smatrate važnim za svoju dobrobit. Za bagru koja vas sada iskorištava ne bi vas trebalo biti nimalo briga. One uistinu potrebite sami ćete lako prepoznati i pomoći u skladu s mogućnostima.
Tko u konačnici smatra da je plaćanje poreza pitanje solidarnosti, poštenja, domoljublja ili čak čin čiste pravednosti sasvim sigurno je kršteni imbecil, a kako sve više ljudi bježi iz Hrvatske čini mi se da je broj takvih u porastu.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Iako se slažem velikom večinom s vama, ne slažem se kada kažete “država bi očito ispala tek podmukli tat. Što zapravo i jest.”
Tat neće asfaltirati ceste, postaviti javnu rasvjetu…
Neće ni država. Jer država zapravo ne radi ništa od navedenog. To rade javne monopolističke, rastrošne tvrtke koje debelo preplaćujemo.
U parkiću ispred zgrade ima košarkaško igralište, jedan od dva koša stoji potrgan (cijela tabla puknuta) preko pola godine. Danas gledam oduševljen, skupilo se 15-tak ljudi, dečki kaj inače tamo igraju košraku, donijeli ljestve i kompletnu novu tablu za koš, i zamijenili su ju. Dakle, umjesto da neki birokrat odlučuje kad će se gradski (prireski) novci potrošiti na popravak koša, skupili se ljudi kojima taj koš treba i sami skupili novce i popravili ga. Bez čekanja, i vjerojatno za manje novaca nego da prvo birokrat odluči, pa ide javna nabava koša, pa onda Zrinjevac to postavi… Da ne kažem da će ga bolje paziti nakon što su ga sami platili, a i da mi je vidjeti nekog vandala koji će pred njima to probat uništit.
Plaćanje poreza građanska je dužnost i osobni doprinos zajednici u kojoj živiš, ali porezi moraju biti mali i pravedni.
Mali i pravedan porez je onaj porez kojeg možeš sa zadovoljstvom ponosno plaćati, a da se ne osjećaš opljačkanim. To bi za mene danas u RH bio npr porez na dobit i dohodak po jedinstvenoj stopi od 10%.
Ideja plaćanja poreza zreloj osobi ne može biti nikada sporna, ali njegova visina, način prikupljanja, raspodjela i sl moraju uvijek biti predmet preispitivanja.
Ministar financija kao i sve osobe koje se bave poreznim sustavom moraju biti osobito časni, pravedni i pošteni ljudi.
Zato je važno tko je na vlasti, zato socijalisti = pljačkaški paraziti nikad ne bi smjeli biti na vlasti.
Ideja plaćanja poreza itekako može biti sporna i to ne mora imati baš nikakve veze sa zrelošću osobe. Niti jedan porez nije pravedan. Možemo govoriti o tome da se on može iskoristiti u plemenite svrhe ali da se ta svrha mora ostvarivati kroz državni proračun koji je usko grlo (elementarna koruptivna točka) to je itekako sporno. Ispada da bez poreza i državnog proračuna ljudi nisu u stanju organizirati funkcionalno i solidarno društvo što je suštinski pogrešno uvjerenje (i vrlo skupo).
Nije problem plaćanja poreza, već na što se onda taj porez,prirezi,doprinosi te para-fiskalni nameti troše. Evo, toliko se godina plaća famozni iznos za “općekorisnu društvenu funkciju šuma”, a HŠ dijeli šakom i kapom, većinom zaslužnim i zaduženim generalima, drvnu masu za njihove poslovne pothvate,bez ikakvih garancija (osim onih uzetih manjim tvrtkama). Ili pak sličan para-fiskalni namet, ali za vode- 20 godina HV nisu u stanju, s lokalnom zajednicom,regulirati i spriječiti od odronjavanja, tok rijeke Mirne u Istri .
Itekako je problem plaćanja poreza upravo sve za što se i kako koristio. Suština poreza je pljačka građana uz brojna obećanja (kojima se dobiva odobrenje za tu pljačku) i izlike (kojima se osigurava pozicija za buduću pljačku – ovdje redovito imamo moralno osvješćivanje političara kao primjer, “mi ćemo popraviti štetu”, “mi spo pošteni” itd.).
Za što se i kako troši novac koji vlast otme građanima kroz porezni sustav vidimo iz priloženih primjera. I takvih stvari ćemo se nagledati dokle god će se zatvarati oči pred onime što porez zapravo jest – pljačka.
Porez je pljačka ako je veći od onog koji smo spremni dobrovoljno platiti i ako se tim prihodima financira nešto što ne želimo plaćati. Dakle u pravilu svaki je porez pljačka.
Međutim porez se mora platiti ako želiš živjeti u zajedničkoj državi sa drugim sebi sličnim ljudima.
Ja želim živjeti u svojoj državi i želim plaćati porez iz kojeg će se financirati nekakve zajedničke potrebe hrvatskih državljana.
Ne želim financirati preveliku državnu administraciju. Ne želim vladu od 20 ministarstava. Ne želim socijalističku vladu koja mojim novcima financira svoje ideološki motivirane socijalne eksperimente.
Ne želim financirati proračun od 130 milijardi kuna, ne želim vrsćati kredite koji se dižu za “spašavanje proračuna”. Ne želim spašavati proračun, ali želim plaćati poreze i imati proračun od recimo 75 milijardi iz kojeg će se financirati mala ali učinkovita državna administracija.
Ne bih radikalizirao stajalište o porezu do tog da je pljačka ,već nužnost u zajednici, kako već Dandy napisa. Već sam skoro 30 godina poduzetnik i moram priznati da bogohulni zaključak (o kojem piše Šajatović u zadnjem Lideru-da je samoupravljanje bilo bolje od ovog “kapitalizma”) točan.Daću primjer ondašnjeg samodoprinosa, od kojeg je valjda izgrađeno 70 % svih kapitalnih investicija u bivšoj državi,pa tako i u nas. Vrijednost investicije bi se znala unaprijed (recimo bolnice,škole,vodovod) i na osnovi toga bi se određivala stopa za to. Naravno da je postojalo mućki (ona najčuvenija je bila za zemljotres u Crnoj Gori), ali većina toga je funkcionirala.
A sad kod nas- ide se u investiciju, ne zna se niti koliko niti što (KBC Rijeka s JPP-om),bubne se cifrica i ostane živ.
Što se tiče poreznog opterećenja, doista je sasma glupo skoro 20 godina nakon rata još uvijek imati i financirati Ministarstvo branitelja,prvog, drugog ili desetog potpredsjednika Vlade ili pak “strateške” projekte koji se svode na megalomanske državne investicije bez konca i kraja,Evo mojih rezova na brzinu: Ministarstva regionalnoj razvoja i EU fondova te poduzetništva i obrta i turizma idu u gospodarstvo,branitelji pod socijalnu politiku,kao i ministarstvo rada i mirovinskog sustava, upravu i pravosuđe u jedan resor,graditeljstvo i prostorno uređenje zajedno s okolišem i prirodom,i eto racionalizacije bez suvišnih zašto na 13 ministarstava.
Realno,proračun bi se čišćenjem portfelja,ukidanjem sijaseta agencija i teritorijalnim preustrojem te ukidanjem ekonomski neodrživih županija,općina,gradova mogao svesti u okvire do 80 milijardi kuna.