Trkeljanja o rezovima u Hrvatskoj sam se naslušao za deset života, a sve što sam i čuo još uvijek ne govori ništa o rezanju.
Dok Vlada govori o rezovima misli na smanjenje proračunskog deficita. To bi bila negativna razlika između prihoda i rashoda državnog proračuna, novac kojeg Vlada kani potrošiti na sve i svašta, a nema ga. Unatoč trkeljanju o rezovima Vlada provođenjem svojih politika “rezanja” doprinosi sve većim rashodima državnog proračuna, sve većem deficitu i posljedično sve većem javnom dugu. Sve do jedne politike dokazano su pogrešne pa i najnovija zbog koje će porasti cijena goriva, telekomunikacijskih usluga i povezanih roba i usluga.
Dok sindikati državnih zaposlenika govore o rezovima oni misle na rashode državnog proračuna iz kojih se osigurava njihova financijska opstojnost. Ne egzistencija, jer to bi značilo da jedva spajaju kraj s krajem, da preživljavaju na korici kruha od plaće do plaće, već opstojnost odnosno očuvanje stečenih prava iz kolektivnih ugovora koja nadilaze realnost. Unatoč trkeljanju o rezovima Vlada iz godine u godinu povećava proračun iz kojega se financiraju ti i takvi građani. Rezova nema. O navedenom može vas detaljno izvijestiti Državni zavod za statistiku te Ministarstvo uprave koji prate ove parametre.
Jedino oni koji pune državni proračun, a to bi bili porezni obveznici, o rezanju ne govore ništa. Oni šutke trpe poreznu eksploataciju u ime vlastodržaca, nebrojenih uhljeba i građana koje nazivam socijalnim narkomanima*. A oni pravi rezovi dešavaju se upravo ovdje. U ime očuvanja statusa quo, što bi u Hrvatskom slučaju značilo očuvanje stabilnog položaja gore navedenih skupina, reže se od kućnih budžeta poreznih obveznika koji posljedično imaju sve manje za sebe, za svoju obitelj i svoje ideale. Sve to što je poreznom obvezniku bitno ovoj državi i društvu je nebitno. Ovo društvo je zamislilo živjeti na tuđi račun i takva država je stvorena. Kako država sve više reže imovinu poreznih obveznika tako oni gube motivaciju i postaju sve manje produktivni. U Hrvatskoj pak broj onih koji se smatraju “potrebitima” prelazi granicu zdravog razuma. Oni zdravog razuma stoga sve češće prelaze granicu (onu državnu).
Niti poruke premijera Milanovića, u kojima neuvjerljivo upozorava na to da previše trošimo i da moramo kontrolirati svoj dug i deficit, neće sprječiti suitu ministara, pa ni samog premijera, da nastave prakticirati započeto odnosno nastave politiku sve veće potrošnje zamaskiranu periodičkim trkeljanjem o rezovima, a sve u cilju očuvanja vlastitih guzica i socijalnog mira kojeg bi, u suprotnom, mogli svojski ugroziti ranije spomenuti socijalni narkomani. Niti trkeljanje ministra financija o zadnjem rezanju ove godine neće biti prepreka tom istom ministru da izda novu tranšu obveznica i tako po n-ti put poveća dug kojeg obvezu imaju vratiti porezni obveznici i njihova djeca.
Sve do zadnje politike koje provodi Vlada, a raspiruju ih interesne skupine, pogrešne su jer su usmjerene isključivo na povećanje poreznog opterećenja građana. Kriza u Hrvatskoj je kriza rastrošne socijalne države. Pa ipak unatoč svima dostupnim i javno objavljenim podacima o rastu proračuna, deficita, javnog duga, poreznog opterećenja, broja socijalnih transfera, nezaposlenih itd., iz kojih se može iščitati loše trendove, to se ne priznaje kao činjenično stanje. Vrijeme je da se kreatorima javnog mnijenja, a koji su zauzeli čvrst položaj nad proračunskom trpezom, iz sveg glasa suprotstave obespravljeni, izrabljeni i marginalizirani porezni obveznici!
Svako dobro,
vaš Kapitalac
*To bi bili svi koji žive od socijalnih transfera iz državnog proračuna – ergo koriste sve što država obećaje i potom daje ali od navedenog ništa ne bi platili sami.
Kapitalac 
Odlično.
Pingback: Petak, 18.4.2014. – uz jutarnju kavu preporučujemo | Quo Vadis Croatia
Tumač pojmova u nas.Osnovno je pravilo da je sve suprotno od onog što se kaže.Političari u nas koriste političku frazeologiju za ekonomska zbivanja.
REZOVI- dodatni porezi,nameti i prirezi za gospodarstvo što je preživjelo zasad. Ako su živi,znači mogu još trpjeti.
RACIONALIZACIJA- treba povećati broj zaposlenih u državnim i javnim službama,lokalnoj samoupravi, kako bi imali što veći broj lojalnih birača.
DEFICIT- bitno je da ne pukne sve prije izbora,na bilo koji način.
REFORME- Ne brinite,dragi naši, ništa se promijeniti neće .
Da se ne gubimo previše,Arsen je sve to lijepo davna zapisao :
“Ja pjevam da mi prođe vrijeme,
Aha, i ni na šta ne mislim,
Ja pjevam tek da nešto radim,
Aha, da ispunim dan.
Ja pjevam tek da mi prođe vrijeme,
Aha, i da zaradim nešto,
Jer ja znam da svak na kraju svoje pjesme,
Aha, je ostao sam.
Činili su to i prije mene,
Aha, još bolje moj stari,
I nikada ništa nije mijenjalo stvari,
Aha, pa neću ni ja.”
Baš tako 🙂
“Godinama previše trošimo i taj novac negdje moramo pozajmiti.
Jedino srednjoročno i dugoročno rješenje je smanjenje rashoda.
I deficit od tri posto BDP-a je velik i neodrživ.
Ljudi, previše trošimo, taj novac nismo zaradili!”, poručio je premijer Zoran Milanović.
Godinama previše trošimo i taj novac negdje moramo pozajmiti??? – zašto moramo pozajmiti? Zar ne bi trebali manje trošiti?
Zašto smanjenje rashoda nije i kratkoročno rješenje?
Vjerojatno Zoki misli “dok sam ja na vlasti ja ću pozajmljivati, a kad dođu drugi oni neka vraćaju pozajmljeno i neka manje troše i srednjoročno i dugoročno.”
A nakon iskrenog priznanja da je svjestan kako vlada previše troši novac koji nije zaradila ostavka je jedino logična – međutim to mu nije palo na pamet.
Kada kaže “mi previše trošimo” vjerojatno uopće ne misli na sebe i svoje ministre nego nekom čudnom logikom na potrošnju poreznih obveznika.
Tko previše troši i čiji novac troši???
Vlada previše troši novac poreznih obveznika uključujući i budući novac djece poreznih obveznika!
Tko treba manje trošiti?
Vlada treba manje trošiti!!!
Dakle Zoran i njegovih 20 ministara (i Josipović i saborski zastupnici).
Ne trošimo mi porezni obveznici previše nego oni koji upravljaju državnim proračunom.
Porezni obveznici ne trebaju više rezati svoju potrošnju, oni trebaju svoj novac pametnije investirati, ne više u plaće i mirovine proračunskih ovisnika i eksperimente socijalizmom zaluđenih političara nego u svoje isplative poduzetničke projekte, u stvari koje će im sutra donijeti profit.
Milanović i njegova rastrošna Vlada trebaju drastično srezati svoju potrošnju ili pod hitno podnijeti ostavku i prepustiti svoje pozicije onima koji su spremni rezati državnu potrošnju, a ne potrošnju poreznih obveznika.