Oznake
inflacija, kamate na štednju, Linić, porez, porez na štednju, vlada, zlato, Štednja
Potpredsjednica Vlade, gđa. Pusić, svojedobno je uvjeravala građane kako novih poreza neće biti. Bila je to riječ utjehe građanima nakon što su stopu doprinosa za zdravstvo “vratili na staro” (PDV je naime ostao “po novom”) i tako podigli cijenu rada. Obećavala je u međuvremenu i kojekakve olakšice (mladima za kupnju stanova) ali dok ona priča utješne priče primjereno odgojenom građanstvu kolega Linić samouvjereno zavlači ruku sve dublje u njihove džepove. Ne kažem da konfliktne situacije unutar Vlade nisu moguće ali o pitanju porezne politike valjda bi trebali imati konsenzus. Ta direktno se od poreza i sami financiraju!
To obećanje o “ne uvođenju” novih poreza trebalo je vrijediti do 2016. za kada je najavljeno uvođenje poreza na nekretnine kao obećanje Europskoj komisiji. Trenutno se osjećam poput kakvog kmeta. A da je obećanje ludom radovanje mogli smo se uvjeriti već nebrojeno puta pa tako i danas kada je na sjednici Vlade prihvaćen prijedlog nacionalnih reformi u kojem se spektakularno na 117 stranica najavljuje ništa novo – udarit ćemo vas ovdje ili ondje i vi ćete to istrpjeti (Jer smo obećali EK). Zapravo stvar neodoljivo podsjeća na novi, iskreniji politički program kukuriku koalicije.
U dokumentu se najavljuje i porez na štednju koji stupa na snagu 1. siječnja 2015. godine. Iako nema konkretnog podatka špekulira se da bi porez mogao iznositi 20% na ostvarenu kamatu. Sagledati neočekivane i neželjene posljedice ovog poreza u Vladi ne znaju. Kažu u prijedlogu reformi “vidjet ćemo kako će se štediše nakon toga postaviti prema financijskim institucijama (bankama)” ali ne i što će poduzeti ovisno o tome kako će se ovi postaviti.
Vlada naravno strahuje od mogućnosti da štediše počnu povlačiti svoje depozite što bi se odrazilo vrlo loše na poslovanje financijskih institucija ali i na Vladinu reformsku ideju o oporezivanju svega što se oporezivati dade. Što će u tom slučaju reći? “Ups! Eto mi se predomislili, ipak ne ide porez!” Tko će ga znat. Bez obzira na njihovu odluku kada se jednom desi to što Vlada sada stimulira, građani koji štede trebaju reagirati već danas. Zašto? Vlada kojoj presušuje izvor sredstava, a takva je Vlada RH, uskoro će morati krenuti sa stimuliranjem inflacije. Osim ukoliko se ne krene sa radikalnim rezovima u proračunskim rashodima, a to je vrlo malo vjerojatno – deficit se krpa povećanjem poreznog opterećenja tj. prihodovne strane i to je jasna strategija Vlade.
Inflacija je najveći neprijatelj štednje. Ona obezvrijeđuje rad i novac građana. Za ilustraciju, od 2000. godine pa do ožujka 2014. ukupna stopa inflacije iznosi 46%. To znači da za robu za koju ste onda morali izdvojiti 1000 HRK danas morate izdvojiti 1460 HRK. Prosječna godišnja stopa inflacije u tom periodu iznosila je okvirno 3,3%. Onima koji štede sada bi trebalo biti jasno da se već u ovom trenutku nalaze na samoj granici isplativosti ovog oblika investiranja. Naime rijetko koja komercijalna banka nudi kamatnu stopu veću od trenutne stope inflacije, a one koje i nude čine to na dulji rok štednje (uglavnom do 5 godina).
Uvođenjem poreza na štednju, uzmimo za primjer spomenutih 20%, komercijalna kamata od 3,3% (jednaka inflaciji) past će na 2,64% dakle vrijednost štednje inflacija će rušiti za 0,66% godišnje. Istina, to je bolje od gubitka cijelih 3,3% vrijednosti novca kojim raspolažete izvan okvira štednje, ali ulagati u nešto pa gubiti novac nije cilj ulagača.
Bilo kako bilo, motiv za štednju prestaje u trenutku kada stopa inflacije premaši kamatu na štednju. U tom slučaju novac je pametnije uložiti u nešto drugo, primjerice u zlato koje je imuno na inflaciju!. Ovo nije nagovor ni na što već ponajprije poziv na razmišljanje o budućim koracima Vlade koji kao posljedicu donose slabljenje standarda građana.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Pingback: Status quo |
Malo u brojkama u zadnje tri godine: 12.2010-11.2013 (te podatke imaju objavljene, 3 godine)
Inflacija 2,41% u hrvatskoj
Kamatne stope 2,51% euri
Sa 12% poreza na kamate, kamata ispada 2,2% što je gore od inflacije, odnosno u rangu inflacije Eura na razini cijele EU (2,2% za sve zemlje u istom ovom razdolju).
Pingback: Petak, 25.4.2014. – uz jutarnju kavu preporučujemo | Quo Vadis Croatia
Poštovani,
ako bi mogli elaborirati kako ulagati u zlato. Znači praktični savjet, da li kupiti fizički ili kupiti udjele u zlatnim fondovima, te gdje, linkovi i sl..
Lijep Pozdrav
Da ne trošim riječi, pa nehotice izvalim kakvu glupost, preporučam web stranicu Srebro Zlato (http://www.srebrozlato.com/). Ulagačku strategiju ćete morati osmisliti sami, ovisno o parametrima koje samo vi znate, i zato je najbolje prije svega se dobro informirati o cijeloj priči, a “Srebro Zlato” je odličan početak. To govorim iz osobnog iskustva. 🙂
Kao što rekoh, lopovskoj (socijalističkoj) Vladi još jedino preostaje inflacija, a kada to konstatira eminencija poput Rohatinskog to dođe kao točka na “i”. Na žalost građana.
http://liderpress.hr/tvrtke-i-trzista/trziste-kapitala/rohatinski-potrebno-osloboditi-prostor-za-jeftinije-kreditiranje-privatnog-sektora/
Ulaganje u zlato može biti imuno na inflaciju, ali ne i na druge politike vlade.
Kao što ti je vjerojatno poznato, FDR je fizički zaplijenio svo zlato građana bez većih problema. No, čak i ako su goldbugovi u pravu kad kažu da je tako nešto nemoguće danas (nisam još naišao na kvalitetnu argumentaciju zašto je tako nešto nemoguće danas, uglavnom se radi o apstrakcijama poput “to je bilo drugo vrijeme”), za uništavanje cijene zlata možda nije potrebno nikakvo korištenje direktne sile. Veliki zagovaratelji kupovine zlata, od Petera Schiffa do Goldmoney ekipe su do sada pokazali da im predikcije baš i nisu nešto – hiperinflacije nema, zlato nije probilo 1900$/ozt, cijena srebra se nije učetverostručila itd. Mišljenja sam da se njihov model tržišta svodi na nezavisne igrače koji se klade na zlato kao sigurnu luku u slučaju hiperinflacije, uz poneku intervenciju federalnih rezervi i ostalih centralnih banaka, dok je u stvarnosti igra vjerojatno posložena tako da veliki igrači (FED, banke) mogu tržište usmjeravati i državnim politikama i manipuliranjem količine zlata u optjecaju. Drugim riječima, remonetizacija zlata je u interesu goldbugova, a nije u interesu bankara. Bankari su jači i jače guraju svoje interese.
Tako da, ulaganje u zlato treba biti shvaćeno kao bilo koji drugi oblik ulaganja – klađenje na određeni ishod koji je sve samo ne siguran.
Kako god da okreneš bolje fizičko zlato nego štednja u banci.
Fizičko zlato je zasada vrlo likvidno i lako pretvorivo u legal-tender novac, no pitanje je da li će takvo i ostati. Moja poanta je u tome da postoji mogućnost da ako zlato uistinu ojača prema predviđanjima, oni kojima to nije u interesu neće stajati prekriženih ruku.
U potpunosti se slažem. I BTC je imao perspektivu. Ipak zlato se uvijek može koristiti kao sredstvo plaćanja. Ako pak vlast dođe na suludu ideju da radikalno intervenira (brani, kažnjava, oduzima…) možemo si samo zamisliti kako će svijet oko nas izgledati u svakom drugom pogledu.
Argument protiv pljenidbe je dosta široko poznat, a to je naime da je zlato u to vrijeme bilo otimano jer je bilo novac. Nije bilo moguće raditi QA bez krađe zlata. Sad bi to izgledalo smiješno (puno je lakše i profitabilnije povećati porez za 1% nego “klati po kućama”). I treće, tako bi se povećala cijena zlata što bi bilo jako neisplativo s obzirom na relativno mali iznos koji bi se tako mogao oteti.
Schiff i drugi – reći da su oni krivi je isto kao i hvaliti pumpaše da su (dosad) bili u pravu. Sve do prošle godine bilo je teško za pretpostaviti da će fanatici iz centralnih banaka i vlada ići u takve krajnosti s QE kao što su išli. Zato je sve sad napumpanije nego već ionako prenapuhano stanje iz vremena prvog i drugog vala QE-ja.
Remonetizacija zlata je i u interesu mnogih zemalja, a ne samo goldbugova, i to uglavnom u svrhu razbijanja faktičnog monopola američkog dolara. Kina i druge zemlje na tome već godinama rade i ova godina mislim da je jedan jako dobar milestone jer sve veći broj zemalja uvodi alternative. Naravno da je nemoguće u potpunosti prijeći na nešto drugo, ali pomaci su ogromni i osobno nemam nikakve sumnje u konačni krah papirnatih valuta i monetizaciju zlata (konačni < 6 godina).
1. Iz tvog, navodno široko poznatog, argumenta se ne može zaključiti ništa koherentno. Dakle, ukoliko se zlatu povisi cijena, čime automatski postaje prijetnja da postane novac, do zapljene zlata neće doći jer će to “biti smiješno”. Također, tko je govorio o “klanju po kućama”? Kao da je financijske institucije koje posjeduju gomilu zlata nemoguće natjerati da ga efektivno predaju državi. Sve u svemu, bilo da se radi o fizičkom otimanju zlata iz pojedinih kućanstava ili efektivnom onemogućavanju trgovinom zlata, princip je isti – tko ima pištolj određuje šta je legal tender.
2. Schiff je bio u svojim procjenama bio u krivu, kao i Rothbard, i Rockwell i Hoppe i milion drugih. Nitko intelektualno ozbiljan ne može tvrditi da nisu davali predikcije koje se nisu ostvarile. To što je nešto bilo “teško za pretpostaviti” a ostvarilo se samo potvrđuje moju osnovnu tezu da je igra puno kompliciranija nego što se može činiti igračima sa samog dna. Običnom radniku u kvartovskom dućanu je teško znati što planira njegov šef. Zaposlenik u korporaciji može samo maštati o tome što planiraju menadžeri 2 razine iznad njega. Isti princip je upotrebljiv i za FED – ako postoje najmoćnije financijske institucije na svijetu, ne pretpostaviti da postoje razine odlučivanja o kojima obični smrtnici nemaju pojma, da dotične face na najvišim pozicijama možda znaju što rade i poduzimaju vrlo racionalne korake da to ostvare je krajnje neozbiljno. Kakvu igru igraju su ti na vrhu – to su čiste pretpostavke temeljene na apsolutno ničemu. Iskustvo nam kaže da je godina 2014. i svjetski monetarni sustav se po goldbugovskim teorijama trebao raspasti već davno a nije se raspao. Čak i ako pretpostavimo da je kompletan sustav jedno golemo zombi carstvo koje samo čeka da se raspadne samo od sebe, ne postoje nikakvi ozbiljni argumenti da bi se to moralo desiti u iduća 24h, 10 dana ili 6 godina. Ako zombi živi već 100 godina, što garantira da neće još 100?
Sve u svemu, ulaganje u zlato je klađenje, kao i dionice, držanje novca ispod kreveta ili na oročenoj štednji.
Zaboravio sam dodati: joj što je lijep zlatni Indijanac!
Morat ću si kupit jednoga. Imam srebrnoga, ali ne i zlatnoga.
Pingback: Profit, profit, profit | katkapital
@reakcionar:
> Dakle, ukoliko se zlatu povisi cijena, čime automatski postaje prijetnja da postane novac, do zapljene zlata neće doći jer će to “biti smiješno”. Kao da je financijske institucije koje posjeduju gomilu zlata nemoguće natjerati da ga efektivno predaju državi.
Ne razumijem.
1. Da li si probao računati (kad kažeš da se više isplati oteti zlato nego povisiti (recimo) PDV za 1%)?
2. Koliko zlata posjeduju te financijske institucije (u dolarima)?
3. Da li znaš po kojoj cijeni Min. financija vlade Sjedinjenih Država vodi zlato koje (navodno) posjeduje i zašto?
4. Što misliš da bi se dogodilo s *cijelim* financijskim sustavom SAD (ili bilo koje druge države) ako bi vlada financijskim institucijama otela (pardon, uz povoljnu cijenu otkupila) zlato? (Hint: povjerenje u US$).
5. Ako znamo odgovor na pitanje broj 2, da li je teško procijeniti se vladi isplati riskirati posljedica iz odgovora na pitanje broj 4?
> ne postoje nikakvi ozbiljni argumenti da bi se to moralo desiti u iduća 24h, 10 dana ili 6 godina.
Ne postoje, točno.
Ulaganje u zlato jest klađenje, ali razlika između dionica i ostalog je ogromna. Navest ću samo dva razloga:
1. Plemeniti metali su oklada na glupost (ili zloću, nesposobnost) vlade. Ostala imovina je oklada na pamet (dobrotu, sposobnost) vlade.
2. Vjerojatnost da će cijena zlata pasti na nulu je ekstremno niska. Za državne obveznice, fiat ili drugu imovinu taj rizik je veći.
Meni (a vjerujem ni tebi) nije nužno da se ljudi sa mnom slažu, dapače – ukoliko sam u pravu, što se više ljudi sa mnom ne slažu, to ću kasnije više profitirati jer sad kupujem po nižoj cijeni.
Zato mi nije namjera da te uvjerim u ispravnost mojih stavova. Samo sam rekao što mislim.
Talk is cheap i nema potrebe iscrpljivati se u argumentima. Svi mi svoja uvjerenja potrošnjom (ili investicijama, štednjom) oglašavamo na tržištu. Neka sretniji i spretniji zaradi više!
I’m a gold bug and I endorse this message.
Pingback: O vjerojatnosti ponovne konfiskacije zlata u SAD | Intelektualac