Oznake
javni sektor, kuhinja, outsourcing, potpis, referendum, sindikat, čišćenje
Javni interes se nameće kao interes javnog sektora, a ne interes svih građana!
Pod motom sprječavanja “još jedne privatizacijske pljačke“, pritom zanemarujući da u Hrvatskoj postoji Zakon kojim se definiraju svi oblici takve pljačke te kojim se odredilo nezastarijevanje takvih kaznenih djela, sindikati su krenuli u prikupljanje potpisa za referendum na kojem bi se odlučivalo o pitanju “outsourcinga” (izdvajanja) pomoćnih djelatnosti (čišćenje, priprema hrane, održavanje…) iz javnog/državnog sektora u privatni.
Sindikati su protiv outsourcinga. Međutim osnovni razlog tom protivljenju nije “privatizacijska pljačka”. Poticanje pravosuđa na rješavanje takvih kaznenih djela, u skladu sa zakonom, sindikate evidentno ne zanima. O slučaju gdje sindikat ukazuje na privatizacijsku pljačku, i u konačnici je dokazuje pred sudom, nema pisanog traga. Dakle privatizacijska pljačka nije područje njihovog interesa jer sindikati dominiraju i štite isključivo interese javnog sektora što razotrkriva specifične odnose snaga.
Sindikati se protive outsourcingu kako bi sačuvali svoj zavidan društveni položaj. Taj položaj je karakterističan po tome što o svojim pravima i privilegijama pregovaraju sa državom – koja je njihov poslodavac. Međutim država i sindikati su korisnici državnog proračuna. Tako prava i privilegije koje ispregovaraju u “socijalnom dijalogu” dolaze na račun poreznih obveznika.
Osim što će platiti troškove mogućeg referenduma porezni obveznik će svojim potpisom zapečatiti nastavak neracionalnog poslovanja ovih djelatnosti pod javnom upravom (monopol) te se obvezati na daljnje financiranje istog kroz porez. Sve to ponovno ovisi o rezultatima pregovora o pravima i privilegijama između države i sindikata koji njima upravljaju. Kako su prava i privilegije javnog sektora tijekom vremena izdignuta nekoliko koplja iznad prava i privilegija privatnog sektora i poreznih obveznika vidljivo je u temeljnom i granskim kolektivnim ugovorima u javnom sektoru. Svi argumenti koje sindikati sada iznose u obranu državnog monopola nad ovim djelatnostima, a koje možemo opisati tek kao izraze sumnje o budućem položaju radnika i kvaliteti usluga pod kapom privatnika, očito su samo tlapnja.
Državu, javni sektor i njegove sindikate ne zanima u kakvom su stanju oni koji ih financiraju. Svoja prava i privilegije žestoko brane i nadopunjuju. Interes privatnog sektora i poreznih obveznika podređen je interesima države, javnog sektora i sindikata te zbog neravnopravne pozicije prvih, koje javni sektor nedvojbeno eksploatira, ne možemo govoriti o tome da iza ove inicijative stoji javni interes odnosno interes svih građana.
Zbog ovih nepobitnih činjenica svaki bi porezni obveznik trebao hladne glave pristupiti sindikalnom štandu. Trebao bi razmisliti o tome na što ga se poziva da podrži, a što će proizaći kao posljedica te podrške (zakon koji ide na štetu privatnog sektora i poreznih obveznika, a na korist javnog sektora). Preporučljivo je da štand zaobiđu u širokom luku kako ne bi bili izmanipulirani pozivom na iskazivanje solidarnosti potpisom za kojeg će sindikalci reći da “ne košta ništa”.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
pa sad…da neke povlastice ovi radnici uživaju nije baš točno. plaće su im drastično smanjene, a sve privilegije odavno ukinute. nije baš med i mlijeko tamo. iako jesam za privatizaciju, ovo s “javno-privatnim partnerstvima” nema veze sa zdravom pameti. ako već hoćeš privatizaciju kako spada, onda privatiziraj cjelokupno školstvo, zdravstvo, itd.
Naravno, potpuno je neizvjesno što će u konačnici isplivati na površinu upravo iz razloga koje navodiš (JPP), jer će trošak ionako biti ispostavljen državnom proračunu odnosno poreznim obveznicima. Ipak, ukoliko država doista dozvoli tržišno natjecanje i regultativom ne stvori neki novi kartel u toj branši, nema sumnje da će konkurencija doprinjeti nižim troškovima i višoj kvaliteti usluge. A to je situacija koja je u interesu poreznih obveznika. No sindikati ne žele dozvoliti da se to realizira jer bi izgubili dio svoje respektabilne društvene pozicije (postali bi manje potrebni) ali bi izgubili dodatno na kredibilitetu ako se rezultat outsorcinga unatoč njihovim sumnjama pokaže kao dobar.
Ne postoji nikakav državni monopol na ovim djelatnostima. Nitko ne brani nikome da osnuje poduzeće za te i takve djelatnosti i ponudi jednako kvalitetnu uslugu po nižoj cijeni cijelom privatnom i javnom sektoru … što jasno nije moguće. Porezne obveznike će u svojoj konačnici ova usluga isto koštati (moguće čak i više jer nitko nije napravio nikakve izračune istoga). Jedino je sigurno da će brojka zaposlenih u javnom sektoru biti manja, a to valjda treba poslužiti kao dokaz kako ova Vlada provodi reforme pa može dalje posuđivati novce. Činjenica da će isti potez potpuno rastrojiti živote 30-ak tisuća ljudi je valjda nevažna u cijeloj priči. Ljudi će ostati bez posla, porezni obveznici će izdvajati iste novce za te djelatnosti, samo će broj zaposlenih u javnom sektoru biti manji. Monopola nad ovim djelatnostima nema. Da je moguće napraviti jeftiniju uslugu iste kvalitete privatni sektor bi je napravio i bez ovog upletanja države koji sada privatnom sektoru daje monopol na ovim djelatnostima. Politikanstvo s tragičnim posljedicama za ljude koji rade u tim djelatnostima.
Sve djelatnosti o kojima se radi u ovoj priči su pod državnom upravom i financiraju se iz državnog proračuna (na račun poreznih obveznika), dakle radi se o državnom monopolu. Monopolistički ustrojene organizacije su neracionalne, neučinkovite i rastrošne. Sasvim je jasno da bi prepuštanje tih djelatnosti slobodnim tržišnim mehanizmima dovelo do niže cijene usluge i bolje kvalitete. Oboje u interesu krajnjih korisnika (građana, poreznih obveznika). Zaposlenici javnog i državnog sektora su navikli na zaštićena i privilegirana radna mjesta unutar tog monopola, zaštićena debelim sindikalnim zidinama, i vrlo je izvjesno da će ti radnici pod privatnom upravom morati raditi znatno više nego do sada.
Nažalost nije izgledno da ćemo svjedočiti onome što se podrazumijeva tržištem u klasično liberalnom shvaćanju. Nema sumnje da će država inzistirati od privatnika da se pokore mnogim političkim pravilima (npr. moraju preuzeti postojeće privilegije radnika). Dakle postoji veća šansa da će država u privatni biznis i ovaj puta montirati sebi podobne igrače, a možda i potpomoći stvaranje novog kartela u tom biznisu.
No ove stvari nemojte miješati sa slobodnim tržištem. Slobodno tržište je dokazano učinkovitije od države, monopola i kartela. No ono iziskuje reforme koje bi išle na štetu kartela, monopola i države odnosno onih igrača koji u tim kriminalnim institucijama vuku konce na štetu svih nas.
Ne mora značiti da bi dovelo do jeftinijih cijena i bolje usluge. To ovisi od slučaja do slučaja. Zbog toga je i ova ideja da se “dekretom” zabrani da državna i javna uprava samostalno odluči hoće li zapošljavati svoje ljude ili će raditi outsourcing određenih djelatnosti bedast (ili pokvaren). Ne postoji monopol na te usluge. Svatko ih može obavaljati i nuditi ih državnim i javnim poduzećima, upravi … a ako uspiju postići bolju uslugu po nižoj cijeni zašto ne … Npr. u Kaliforniji za javne škole vrijedi pravilo da škola može uzeti outsourcing za određene usluge ako – citiram s stranice asocijacije javnih škola:
School districts are allowed to outsource for some services if they can show:
they will save money;
the companies who get the contracts have skilled workers who are qualified for the jobs;
proper background checks are in place so criminals won’t be working around our children;
and the firms are awarded the contracts through a competitive bidding process.
Znači čak i u SAD-u se outsourcing u javnom sektoru ne smatra uštedom po defaultu. Sadašnja situacija u HR je OK po pitanju otvaranja takvih poduzeća i ako ponude jeftinije uvjete uzimati će ih i državna i javna uprava (postoji primjer zaštite i zaštitarskih poduzeća). Svatko može otvoriti poduzeće i nuditi usluge ali treba pritisnuti javnu i državnu upravu da racionalno troši novce. A to znači ako neko poduzeće može jeftinije ponuditi iste usluge da iskoristi tu mogućnost. Ovakvo nametanje outsourcinga je na granici kriminala i normalno je da sindikati staju protiv toga (zato i postoje – zaštita radnika). Dodatni problem je opravdana bojazan da u našim uvjetima neće sve ići po “pravilima igre” da će tu biti svega i svačega (od korupcije do kršenja radničkih prava). A ako se to zna onda se postavlja pitanje zašto se u to sada ide ovako na silu? Jedini je odgovor da je riječ o politikanstvu Vlade da ubere koji poen da se može lakše zaduživati. Ali građani ove jadne zemlje ne bi trebali podržavati to ako znaju da je to to. A firmu za zaštitare, domare, kuhare, pranje podova svatko može otvoriti i nuditi usluge državi i javnoj upravi … a ako se pokaže da je država i javna uprava neodgovorno poslovala neka odgovorni odgovaraju. Evo kao u Kaliforniji 🙂
Sindikati onemogućavaju ravnateljima vođenje institucija. To je vrlo neprirodna situacija kada odgovorna osoba na malom općinskom sudu s možda 20 zaposlenih ima protiv sebe ogroman državni sindikat. Vidimo da je otkaz teško uručiti čak i u najekstremnijim situacijama poput pokušaja samoubojstva na radnom mjestu, te da odgovorne osobe u strahu od sindikata izvode pravne akrobacije pri davanju otkaza. Sindikati na taj način rade protiv svojih članova jer uništavaju simbiozu poslodavac-radnici, što na kraju dovodi do neizbježne propasti. U slučaju British Leyland-a žrtva je bila britanska autoindustrija, u našem slučaju žrtva će biti bankrot RH i raspad društvenog uređenja, kao i val nasilja koji će uslijediti. Nasuprot tome vidimo ogromnu korist za poduzeća i države (Njemačka, Japan..) kad sindikati pošteno pariraju poslodavcima i direktorima. Situacija da zaštitari na fakultetima koji nose oružje ne prime plaću nekoliko mjeseci je vrlo opasna, ali se ne smije rješavati intervencijom države u tržište rada nego smjenom dekana i financijskom likvidacijom neodgovornih poduzeća.
Pingback: Petak, 6.6.2014. – uz jutarnju kavu preporučujemo | Quo Vadis Croatia
JPP bi se u nas mogao pravilno tumačiti (Javna Pljačka za Privatnu uporabu). Iako sam poduzetnik već tolike godine, najavljivati outsourcing, a onda kretati od čistačica ili kuharica u bolnicama kao primjera , pokazuje svu našu bedastoću u mentalitetu i pristupu. Koja je svrha outsourcinga, ako će ovako predložen, imati minimalan financijski efekat u cijelosti ? Pa očito da bude Potemkinovo selo za EK,MMF i WB.
Ako se radi o UKUPNIM najvećim troškovima, onda su to troškovi ljudstva, najveći su oni u human resource odjeljenjima ili tzv. administrativnom raju poput knjigovodstvenih službi koje nisu čule da je izumljen kompjutor i internet (pa ih ima kao mrava, a sve bi mogao raditi jedan manji k.servis,recimo), kadrovika, pravnika (šampiona u dopisima bez smisla) i ekonomista koji ničemu ne služe, majstora za spajalice i ostalu opremu po principu 10 %, čiji je prosjek plaća recimo 2,5 puta barem veći od pomenutih čistačica,da još dodamo poslovne kartice, službeni auto, dodatke na ovo i ono,prijevoz (a gle stanujemo preko puta zgrade u kojoj radimo),božićnice,uskrsnice,odvojeni život.. Na nesreću predlagača, te dinosauruse nitko ne namjerava odstraniti, dok se izgleda misli kako je čišćenje bolnice ili kir.sale isto kao i čišćenje haustora.
Uzmimo banalan primjer riječkog KBC-a koji ima 3.461 zaposlenog, pa kad odvojite liječnike,med.sestre,braću,laborante,farmaceute,specijalizante, ostaje 1.306 ljudi, od koji je većina u administraciji, a što nije niti čudno, jer kad odete na njihovu web stranicu i nadjete službe,imate što i vidjeti:1.jedinicu za unaprijeđenje i kontrolu zd.njege,2.službu bolničkih uslužnih djelatnosti, 3.službu plana i analize (tiha patnja), 4.službu računovodstva, 5.služba za fakturiranje i komercijalu (moj favorit-pretpostavljam da imaju redovite hakl obračune s sl. br. 4),6. Služba za informatiku,7. Služba za kadrovske poslove,8. Služba za opće i tehničke poslove,9.Služba za poslove nabave, 10. Služba za pravne poslove (tiha voda brijege dere), 11. Služba za unutarnju reviziju (spavali čitavo vrijeme, dok je KBC u 8 godina potonuo). I k tomu još žličicu “Vegete” (“kao u svako dobro jelo”)- za sanacijskog upravitelja je izabran upravo onaj tko ih je i doveo u ovakovu situaciju dr. Haller.
Potpuno se slažem sa svime napisanim u ovom komentaru. Pomoćne službe barem stvaraju neku novu vrijednost dok ove gore navedene imaju barem 70% viška. Zapanjujuće je koliko je u državnim službama unatoč napretku tehnologije ostalo bespotrebnih administrativnih poslova i to sve zahvaljujući nepotizmu, politici i nesposobnom managementu koji nema pojma što mu ljudi rade. Ove gore priče o tržišnoj utakmici u ovoj državi na žalost nemaju veze sa stvarnošću.
Čistačice će vjerojatno prve i s pravom izgubiti privilegij lagodnog života i sigurne plaće državnog namještenika, ali to sigurno nije pošten pristup. Puno bi poštenije bilo da se krenulo od glave, pa srezalo stotine milijuna nepotrebnih troškova ureda predsjednika države i vlade, saborskih zastupnika i ministara.
Recimo ministrica Opačić je najprije trebala ukinuti svoje ministarstvo, ministarsku i potpredsjedničku poziciju, a onda outsoursati čistačice i drugo pomoćno osoblje, a ne ovako, glavne potrošače ostaviti na državnoj kasi, a za sirotinjom liti krokodilske suze.