Svako toliko na dnevni red dođu demografske teme. Danas je izašlo godišnje priopćenje DZS-a o migraciji stanovništva RH za 2013., u kojem je očit negativni saldo migracije s inozemstvom (-4884 stanovnika), a značajno je i raseljavanje unutar granica, u pravilu iz ruralnih u urbana područja. Genaralno, ljudi idu trbuhom za kruhom pa ako u ovom kontekstu inzistiramo na kakvom problemu onda bi njega trebalo adresirati na konto lokalnih samouprava koje očito ne znaju kako zadržati stanovništvo. Sijanjem proračunskih para to očito više ne ide, jer ih ima sve manje, a podizanjem sloboda građana, pri čemu prvenstveno mislim na manje poreze i prireze kao i rezanje birokratskih procedura, očito nije birokratski oportuno.
Eurostat prije par dana objavljuje izvješće o populaciji EU28 u kojem se i ove godine može potvrditi negativan prirast populacije Hrvata. O toj činjenici, s kojom smo suočeni dugi niz godina, jučer piše i TPortal u poprilično dramatičnom tonu no mediji općenito propuštaju argumentirati tu dramatiku. Stoga vrijedi jednom zauvijek objasniti zašto je demografsko pitanje na ovim prostorima toliko problematično i zašto bi stručnjaci rado “uvozili ljude” u Hrvatsku.
Odgovor je jednostavan – zbog socijalne države u poodmaklom stadiju. Pri tome se mogu komotno zadržati na tek dvije funkcije koje su institucionalizirane u okviru socijalne države: Zdravstveni te mirovinski sustav. Oba sustava financiraju se iz državnog proračuna i u masi proračunskog novca čine gotovo 60 milijardi kuna. Taj iznos predstavlja gotovo 50% ukupnog proračuna države. Istovremeno oni se promoviraju kao besplatni i solidarni no kada demografski stručnjaci zavrište kulise se ruše. Kroz alarmantnu demografsku situaciju manifestiraju se razmjeri, te slabost i nedostaci socijalne države.
Za razumijevanje problema stavljam naglasak na naš mirovinski sustav tj. sustav međugeneracijske solidarnosti. Građane se sustavnom indoktrinacijom uvjerilo (i uvjerava) kako je tijekom života potpuno normalno, štoviše očekuje se, od vlastitog produktivnog rada podmirivati troškove mirovina drugima uz istovremeno očekivanje da će istu stvar za nas jednom, u dane naše starosti, činiti neki još nerođeni ljudi, naša djeca. Stoga nastaje problem kada se ta djeca odjednom prestaju rađati u onom broju koji bi zadovoljio naše apetite. Apetite koji rastu iz dekade u dekadu zajedno sa idejom socijalne države koja pod svoje skute teži smjestiti sve veći broj građana i dati im sve veća prava za, logično, sve veću cijenu koju će platiti > generacije koje, paradoksalno, se ne rađaju niti će se roditi. Ovdje dolazimo do drugog paradoksa, onog obiteljske naravi, naime u okviru socijalne države obitelji su prestale funkcionirati na način na koji su funkcionirale do njenog uzleta. Više ne postoji potreba za rađanjem tolikog broja djece jer država preuzima dio socijalne funkcije obitelji. Djecu prestaje biti briga za vlastite roditelje jer tu su institucije države koje su odavno prešle razumnu mjeru pružanja socijalnih usluga, što zbog ideoloških razloga, a što zbog konformiteta kojeg je omogućio općeniti gospodarski uzlet tijekom prošlog stoljeća. Ovdje vidimo i kako je socijalna država nepotrebno preotela ulogu djece u dohranjivanju i skrbi o starijima, prvenstveno vlastitim roditeljima, kako bi u tom procesu proizvela tek nedostatak empatije i solidarnosti između skupina građana na suprotnim stranama vremenske crte.
U zadnje vrijeme se javlja strah od uvoza liječnika iz zemalja trećeg svijeta i to uslijed činjenice kako se hrvatski liječnici sve češće odlučuju svoje karijere nastaviti (ili započeti) izvan granica Hrvatske. Usput rečeno, školovanje je također jedna od funkcija socijalne države, često vrlo skupa (iako u propagandi besplatna) pa tako za liječnika specijalista porezni obveznici izdvoje i do 1.000.000 kuna… da bi ovaj s diplomom jednostavno otišao preko granice i bio na dispoziciji nekome drugome. Ono čega bismo se zapravo trebali bojati nije striktno vezano uz “treći svijet” već uz dolazak nekompetentnih kadrova koji u pronalaženju posla nisu uspjeli preskočiti Hrvatsku. Tako bi Hrvatska mogla postati deponij za trećerazredni kadar, i to zahvaljujući ideji o (tobože) kontroliranoj imigraciji.
Ipak, smatram da je Hrvatska danas toliko neatraktivna za ovakve ideje da praktički straha i nema. Jedino što bi u Hrvatsku moglo privući ljude jest radikalna promjena u temeljima države. Nju treba sazdati na načelima izonomične vladavine prava, s imovinskim pravima građana na prvom mjestu, gdje uloga institucija treba biti minimalna, strogo kontrolirana i kristalno jasna, uz krajnje jednostavan porezni sustav (flat tax, jer tako i građanin s četiri razreda osnovne škole može izračunati što je “dužan” državi, pa biti i kritičan prema njoj, s pravom), dok slobodno tržište mora postati kategorički imperativ. U tom bi slučaju i demografsko pitanje kojim su opterećeni Hrvati postalo sasvim beznačajno.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Evo i projekcije piradime stanovništva
Prema podacima OECD-a prosječan broj zaposlenih Europljana po jednom umirovljeniku je četiri, a većina zemalja već povećava granice za odlazak u mirovinu, jer nemaju drugu mogućnost za zadržavanje sustava međugeneracijske solidarnosti. Kod nas je taj podatak puno lošiji. Da ne spominjem kako za ovaj sustav, te uz ovaj broj umirovljenika mi nemamo dovoljno radne snage ni za teoretsku održivost.
Moram priznati da me svaki puta kada čitam tekstove autora prolaze žmarci niz leđa, jer na iste stvari, i na identičan način već godinama ukazujem ljudima koji su mi bitni u životu. U svakom slučaju hvala autoru na trudu koji ulaže kako bi barem nekima otvorio oči. tj. onima koje je uopće imalo briga (<1%). Ipak imam jednu primjedbu, a to je da niti porezni, niti zakonodavni okvir NIPOŠTO NE SMIJE biti jednostavan, transparentan i/ili lako provodljiv. Baš naprotiv, zahvaljujući kompleksnosti sustava, apsurdno velikom broju propisa i namjerno ugrađenim suprotnostima postoji potreba za visokim anti-deističkim svećenstvom, koje se vodi principima dijalektičkog materijalizma u svojoj najboljoj boljševičkoj formi, i koje jedino ima pravo konačnog tumačenja istih. Tako da smo svi "grešnici" nad kojima se po potrebi može provesti sankcija. Naravno odgovornost samog "svećenstva" nije predviđena "zakonom" ili je izuzeta kojekakvim imunitetima. Taj princip u pravilu danas prevladava svugdje u svijetu. Jasno tamo gdje uopće postoje bilo kakve naznake "pravne" države. Tamo gdje tih naznaka nema, tamo je u pravilu još i puno gore….
Što se tiče Hrvatske kao naše jedine domovine, i mjesta gdje bi trebali pravično urediti odnose i slobode, bojim se da je situacija jednostavno otišla predaleko. Kada pogledamo proračun sa jedne strane, a prihode sa druge strane, da proračun iznenada čarobnim štapićem smanjimo na otprilike 30%- od današnjeg, na primjer recimo na nekih cca. 35 milijardi (što bi po meni bio apsolutni i bezobrazno visoki maksimum koji si ovakvo društvo može priuštiti), i kada se sa druge strane pogleda struktura prihoda (bez laži koje nam serviraju), čak niti to ne bi bilo dovoljno da se porezi smanje na neki realni (pravičan i konkurentan) postotak. Taj pravičan i konkurentan postotak (flat) ne bi niti u kojem slučaju smio iznositi više od 15%-20% sveukupno, dakle zbirno sa dohodovne i potrošne strane ciklusa. Mislim da je svima jasno kako niti jedna stranka niti sam narod (glasačka većina) niti vide potrebu niti su spremni na takve korake….
Zato oni najpametniji i najobrazovaniji, i najvrjedniji odlaze van. Baš kao i za vrijeme "SFRJ". Uostalom, isti komunisti (socijalisti) ili njihov noviji duhovni podmladak "socijaldemokrate" i dalje čvrsto vladaju ovom zemljom pa se onda i nije za čuditi plodovima sa takvog drva zla….
Da,strašni su ovo podaci,dok naši političari uživaju na odmoru. Ovo je prava slika i prilika naših okolnosti. Naravno da ce sposobni i tržištu interesantni kadrovi u inozemstvu naci posao s prihvatljivim uvjetima.
U vezi troškova školovanja,podaci bas nisu točni u članku.Dakle,kako imam 2 prijatelja specijalista,mogu reci iz prve ruke- jedan je dao zaduznicu na 900.000 kuna,a drugi ima obvezu rada 10 godina inače mu se takodjer aktivira zadužnica.Vele da je to praksa u vecini bolnica sad,a da su lijecnici cak placali transfete izmedju bolnica iz dvoje place.Sad imaju godišnje od 800 do 1100 nenaplacenih prekovremenih sati godišnje (nema vise niti slobodnih dana).
Ovaj prvi odlazi i njegov ino poslodavac je već u otkupu ugovora. Malo mi smeta samo isticanje liječnika u svemu tomu- a di su oni s FER-a,PMF-a,veterine,stomatologije ,geodezije,rudarstva,itd ?
Takodjer,bojim se da bi uvodjenje flat tax-a uzrokovalo vise problema,a iz osobna iskustva (odustajanje Slovačke 2012,odgovor libzardu na politika.com) mislim da bi bolje bilo pojednostaviti PIF,uvesti porezne olaksice i ukinuti gro para-fiskalnih nameta.Sto se tiče odlaska,ha,i to je sad (zajedničko) trziste i posljedica istog.
Pingback: Srijeda, 16.7.2014 – uz jutarnju kavu preporučujemo | Quo Vadis Croatia
Iseljava se tko moze… Mene zanima tko se doseljava u Hrvatsku i to detaljan prikaz po drzavama i drugim demografskim kriterijima. Tu je potrebna stroga kontrola da se ne bi ponovila losa iskustva zapadnih zemalja.
Sto se tice penzijske piramide, naravno da je neodziva, ali glupost je da ce ju imigracija uciniti odzivom. Jednostavno ju treba promijeniti iz temelja.