Media Servis je jutros objavio intervju s Milanovićem. U oko (i uho) su mi upale dvije stvar od kojih je jedna naglašeno proturječna.
Prva stvar. Milanović kaže kako se građane godinama držalo u iluziji da će se država pobrinuti za sve. Država nema novaca kojim bi podmirila sve troškove, što vidimo po konstantnom rastu javnog duga (ili kroz deficit), ali to, kaže Milanović, ne znači da smo siromašni već da trošimo na krive stvari.
Uopće se ne slažem sa konstatacijom da trošimo na krive stvari. Sasvim je normalno izdvajati za zdravstvo, obrazovanje, mirovinu i ostalo što svatko od nas smatra da spada u domenu “civilizacijskog dosega”. Ono što je krivo jest način na koji to činimo. Dva su moguća načina.
Prvi je kroz državnu intervenciju, koja se prema Rothbardu klasificira u autističnu, binarnu i triangularnu, a u svakom slučaju podrazumijeva birokratsko planiranje i nametanje postupaka pod prisilom (npr. vlast odluči da svaki porezni obveznik mora izdvajati za raznorazne svrhe pa osim što time vrši prisilu i otima imovinu time momentalno demotivira ljude da budu porezni obveznici, osobito ako paralelno pruža obilatu socijalnu pomoć. Tako je u Hrvatskoj poreznih obveznika tek nešto više od 1/5 populacije). Drugi način je kroz mehanizme tržišta i voluntarizam gdje pojedinci u međusobnoj razmjeni dobara i usluga ostvaruju maksimalnu moguću (obostranu) korist te društvo prosperira.
U Hrvatskoj se civilizacijska pitanja prepustilo u ruke birokrata, čiji postupci i shvaćanje potreba društva pate od kronične tromosti. Uvijek kasneći za stvarnim potrebama ljudi greške u intervencionističkom pristupu liječe novim intervencionizmom (npr. dodatnim zaduživanjem, donošenjem strategija na strategiju, zakona na zakon, socijalnim politikama za one koje su netom prije uništili intervencionizmom itd.). Vlast i njena kolosalna birokracija nemaju namjeru prepuštati ove stvari tržištu, jer zašto i bi? Oni uživaju privilegiranu poziciju arbitra koji provodi prisilne transakcije od građana prema državnom proračunu pri čemu obilato pune i vlastite džepove. Milanović po tom pitanju kaže: “Mi ćemo učiniti sve da stvari držimo pod kontrolom i držat ćemo ih pod kontrolom“, da bi odgovarajući na isto pitanje izrekao i jednu neospornu istinu: “Naprosto je ogromna količina ljudi u Hrvatskoj koju se držalo u uvjerenju da će se država pobrinuti za sve“. I to je ta proturječnost na koju sam upozorio. Ljude se putem države prisiljava da budu ovisni o intervencionizmu koji ih uništava, a zamjera im se što su u konačnici i povjerovali da će se država pobrinuti za sve.
Druga stvar. Milanovićevo rezolutno NE ideji ravnomjernog oporezivanja tzv. flat tax. Flat tax je u suštini prejednostavan da bi ga ikoja vlast htjela imati u temeljima svoje porezne politike. Bez puno komplikacija svaki građanin, porezni obveznik, mogao bi izračunati koliko je točno “dužan” državi pa i postavljati sasvim razumna pitanja o prirodi tog duga ili kritizirati omjer uloženog i dobivenog. Ljudi u načelu ne vole davati novac, a ne dobivati adekvatnu protuvijednosti u uslugama ili robi. S obzirom da država ne može vratiti građanima adekvatnu vrijednost za novac koji im otima porezni sustav nužno mora biti kompliciran. Na taj način država proizvodi pristanak odnosno dolazi u poziciju da bez osobitog osjećaja prisile može građanima prodati gotovo sve što joj padne na pamet. Porezni sustav u Hrvatskoj je toliko kompleksan da njegovo razumijevanje zahtjeva specijalizaciju za što većina građana nema raspoloživog vremena, stoga im je jednostavnije platiti i šutiti posvetiti se onome što rade, i tako sve dok teret prisilnih transakcija posredstvom države ne postane prevelik. Ako se tko pobuni Vladi ona će reći: “Mi ćemo učiniti sve da stvari držimo pod kontrolom i držat ćemo ih pod kontrolom“.
Milanovićevo protivljenje flat-taxu ipak je motivirano dobro poznatim marksističkim jalom. One koji svojim radom stvore više treba oporezovati po višoj stopi. To naziva društvenom pravdom. No u toj priči radi se tek o podčinjavanju građana vladajućoj kasti i onima koji od njenog položaja profitiraju. Onima koji svojim radom stvore više država negira pravo vlasništva, njih želi eksploatirati više, balansirati između njihovog života i smrti, ili kako kaže Milanović: “da one koji imaju se dobro oporezuje, da se ne živi od rente, da se to destimulira ali da se ljude opet ne uništi. Da se ne ubije poduzetnički duh.“. Kažu da duhovi ne umiru ali tog duha u Hrvatskoj već odavno nema.
Država tako dokazano ne želi dobro građanima. Ona ne želi sretne, prosperitetne, a najmanje bogate građane. Takvi su neovisni i sposobni rušiti paradigme. Građane treba činiti submisivnima kako bi se moglo dobro vladati i uživati u političkoj moći.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Ovo što je napisano bi trebalo uokviriti i držati na vidljivom mjestu u svim hodnicima javne uprave. Ili ponavljati kao što se ponavljaju ona upozorenja “obratite se svom lječniku ili ljekarniku…” Naravno, tako nešto se neće dogoditi. Isto ja govorim svima koji su voljni slušati već godinama.
Medjutim, moramo biti pažljivi da nam se ne ostvare želje. Ovi banditi kada bi i uveli Flat Tax, stopa bi bila 50%+, tako da…..
🙂 50% ne zvuči tako loše. Mnogi danas u sumi plaćaju više no kako je sustav kompleksan tako ni jedna metodologija izračuna ne može biti prihvaćena kao potpuno točna, a što nije potpuno točno ispada tek špekulacija i tako vlast vozi dalje..
Ovo o renti je najbolje. Dokaz da nelustrirani smrad ne želi investicije, napose ne investicije od vlastitih građana (nego valjda od priseljenih nacionalnih manjina). Eskivirat će on i dalje od strukturnih promijena koliko god može jer to mu je i zadatak da između ostalog uz depopulacijsku politiku provodi i ekonomsku ravnotežu sa bliskim istokom, a ne sa EU u koju se kleo kao neko načelo i misao vodilju na svakom koraku kod zadnjih izbora zaboravljajući da mora pasivno biračko pravo dati ne luđacima (lišenima poslovne sposobnosti) nego i strancima (za koje vidi čuda se traži potpuna poslovna sposobnost kod aktivnog biračkog prava…). Izdajnik, ni više ni manje kao i sav politički “establishment” koji administriranjem po narudžbi interesnih skupina (a ne političkih stranaka jer mi njih niti nemamo u modernom smislu riječi) održava stanje 80-ih. Pljuc!
Milanović i Josipović i drugi se voze Helikopterom!!!
Imam gosp. Milanović pravo. Ima se gdje rezati. Treba početi od sebe. Nigdje nije objavljeno kako zadnjih nekoliko mjeseci se on i gosp. Josipović prevoze helikopterom dok njihova pratnja ide autocestom i time stvaraju ogromne troškove. jednosmjerni odlazak samo helikopterom se broji od 50.000 do 100.000 kuna plus pratnja u automobilima. Oni razmišljaju ukinuti subvencije na prijevoz djeci!?!?! , a sami se razmeću prijevozom. To navažanje je vrlo često i jako popularno među političarima. Netko bi se tim njihovim problemom trebao ozbiljno pozabaviti!
Smatram da čisto prepuštanje medicinskih usluga tržištu nije dobro. U tom slučaju dolazimo do ideje profita, što mijenja status hipokratove zakletve. Npr. u americi, kao predvodnika komercijaliziranog zdravstva, te hitna neće pokupit ako nemaš zdravstveno: ekonomija je bitnija od humanosti. Zdravstvo, po mom mišljenju, mora biti ‘besplatno’ tj. dostupno svima ‘bez plaćanja’, tj. financirano od onih koji ga mogu financirati. Model za financiranje takvog zdravstva nije daleko od onoga što mi sad imamo, ali ono drastično odstupa od potrebnih/očekivanih rezultata. Razlog tomu je neefikasnost i korupcija. Naime, prema mojim poznanstvima sa osobama medicinske struke ‘stari’ doktori npr. ne rade svoj posao. Rade ga specijalizanti ili stažisti, dok se oni zajebavaju. Osim toga, medicinska oprema koja je isporučena jednoj bolnici, nakon slikanja novinara i svih hvalospjeva kako će nam to poboljšati zdravstvo je sutradan odvežena u privatne ordinacije/poliklinike/štoveć. Također, neki doktori se inate, pa i ne žele raditi itd itd…
Negdje pročitah da operacija srca košta 25k kn. Zanimljivo je to da ako smo mi, građani, vlasnici sve te operature, te zapošljavamo tu neku osobu (tj. više njih) da naprave tu operaciju, kako nas ta operacija košta? Da li je to amortizacija opreme?
Po meni, to ne košta – ništa. To je javna usluga od javnog zaposlenika i kao takva se ne treba promatrati kao nešto što donosi novce u bolnicu. Druga priča je kad se radi o stanom državljanu koji ne doprinosi proračunu zdravlja (nazovimo to tako).
Generalan problem cijele države, po mome mišljenju, leži u netransparentnosti (i neefikasnosti). Obznanjivanje svake lipe iz proračuna i njene destinacije bi bitno utjecalo na loše odluke i korupciju. Za isplatu svake lipe iz proračuna javno objaviti kome ide ta lipa i po kojoj osnovi (npr. račun).
Što se tiče flat tax-a i složenosti poreznog (i svakog drugog hr sustava), apsolutno se slažem. Čak bi to odnio na sljedeću razinu izjavom da je namjerno kompliciranje svih mogućih sustava – sabotaža. I naravno zadržavanje glasačkog tijela. Kompleksnost i česte izmjene odbijaju investitore, država onda ‘mora’ dovesti investitore jer ne žele doći sami, a to podrazumijeva ustupke. Ustupak = šteta za državu, dobit za investitora.
Nama treba netko tko ima muda otpustiti 70% javne uprave i simplificirati sustav/poslovne procese, otpustiti 50% loših profesora i zaposliti na njihova mjesta dobre profesore, ukinuti županije i sve staviti u real-timeu na internet. Uvijek će se naći neki istraživački novinar koji će to pročešljati i pokušati pronaći korupciju.
Hipokratova zakletva sadrži prihvaćanje nagrade (ali i kazne). Tržište najbolje nagrađuje i kažnjava. Liječnik koji liječi savjesno bit će nagrađen, onaj koji to ne čini bit će kažnjen tako što više nitko od njega neće tražiti da ga liječi. U tom trenu on će prestati biti liječnik jer svoje znanje o medicini više neće moći naplatiti pružajući liječničku pomoć bolesnima.
Zdravstvo ne može biti besplatno jer podrazumijeva velike praktične troškove, počevši od školovanja liječnika do razvoja dijagnostičke i operativne opreme, farmaceutskog razvoja, infrastrukture itd. Ako država da garanciju “besplatnoga” onda se smanjuje motiv ljudima da se isto i financiraju. Zašto bih pobogu plaćao ako je besplatno? Isto tako zašto bih uopće radio ako mogu dobiti socijalnu naknadu?Tako u Hrvatskoj 1/5 ljudi financira zdravstvo dok ostali samo koriste (njima ono doista i je besplatno, ali je zato onima koji ga financiraju nekoliko puta skuplje nego što bi moglo biti). Nadam se da je nemoralnu osnovu eksploatiranja te jedne petine građana ne moram posebno objašnjavati.
Često znam reći, pa ću i opet, kako je zdravlje prevažna stvar da bi je tako olako prepuštali u ruke državnom monopolu. Uz 700.000 ljudi na listama čekanja postaje jasno da nam državni monopol ne može pomoći, bez obzira na to tko njime upravlja. Zafrkancija unutar tog sustava je posljedica svega navedenoga. Zašto bi se pobogu liječnik pretrgnuo od posla kada njegova plaća ne ovisi o rezultatima njegovog rada već o birokratskoj odluci? Te stvari su nepopravljive u postojećem okviru. Jedini spas za naše zdravlje, sustav i liječnike koji su u njemu jest razbijanje državnog monopola i otvaranje vrata medicinskim uslugama i osiguranju na tržišnim osnovama pa neka osiguranici i pacijenti sami odaberu tko valja, a koga će kazniti tako što s njime neće imati posla.
Naravno da zdravstvo nije besplatno, zato sam u prethodnom komentaru besplatno napisao u navodnicima. Ono što smatram da je neophodno je dostupnost zdravstva svima bez obzira imali oni novac za to ili ne, a to je jedino moguće exploatacijom 1/5 građana koji ga plaćaju. Kako drugačije?
Stariji građani koji npr. trebaju dijalizu svakih para dana ili nesto slično, a imaju penziju 700kn što s njima? Hoćemo ih ostavit da umru ako nemaju novac da si to priušte? Ili da počnemo sa financiranjem zdravstvenih usluga preko osiguranja kao u americi, a to uvodi nekakve limite i na kraju jedino onih 1% bogatih imaju pravu zdravstvenu skrb, a ostali se mole bogu, alahu i shivi da se ne prehlade.
Ne kažem da imam rješenje, ali definitivno smatram da privatizacija zdravstva (prema američkom modelu) nije dobra, a uzrokovat će efekt pada kvalitete ili totalni izostanak zdravstvene usluge za siromašnije stanovništvo, a porast za bogato. U mojoj glavi, zdravstvo je jedini državni servis koji ‘nema cijenu’ i ne smije ovisiti o imovinskom statusu. Ako je problem do lijekova i opreme, nek država ponovno napravi neku Plivu i željezaru, pa nek imaju svoje skalpere i infuzije. U konačnici nam je vjerojatno to i jeftinije nego plaćat svu ovu korupciju i podmićivanja od strane farmaceutskih firmi.
Što se tiče socijalne naknade – taj dio se slažem. U većoj mjeri uveo bih nešto kao javne radove: ukoliko želiš socijalnu naknadu, izvoli čistit ambroziju, kanale za navodnjavanje itd itd, a ne plaćat neke žužule i pizdarije. Bar je grah jeftin, a ljudi bi onda lakše i podnosili tu lošu gospodarsku situaciju.
Kakvo ti rješenje uopće zagovaraš? Američki model?
E da, jedan djelomično vezan ‘brain fart’: mrzim kad se doktori krenu petljat u politiku. Ti ljudi znaju anatomiju, šta oni znaju o npr. upravljanju gradom ili nešto slično? Treba im zabraniti da se petljaju u bilo kakav management jer očito je da velika većina nema pojma o tome, što je vidljivo iz rezultata.
Molim Vas, odakle Vam informacija da hitna u Americi neće pokupiti bolesnika?
Ja sam jedno kraće vrijeme proveo u Americi i imao sam nezgodu i nisam imao nikakvih problema. Dajte neki primjer (samo ne iz filmova molim 🙂
Također pitao sam poznanike amerikance i njima je to novost.
Netko od frendova mi je rekao.
Sličnost između onoga tko želi dobro ovoj zemlji i Hrvatskom narodu (a i svim ostalim narodima zapadne hemisfere) i onoga koji nam ne želi dobro, je u tome što i jedan i drugi želi jaku državu.
Prvi međutim želi državu jaku i efikasnu, takvu koja se bavi sa samo nekoliko bitnih stvari ali njih radi dobro i efikasno. To su vojska (i to više po Švicarskom modelu), policija (i to nadzirana od direktno izabranih kontrolora sa ovlastima smjenjivanja i hapšenja policijskih službenika), pravo na samoobranu (pravo na oružje), pravna zaštita (transparentno sudstvo bez ili sa minimalnim imunitetom i polaganjem računa za svoj rad svake godine), minimalan broj zakona (1/10 sadašnjeg broja po principu bez žrtve nema krivice, i krivičnom odgovornošću predlagatelja ako zakon ne donese reklamirane efekte), stvarna demokracija (direktna demokracija ili hibrid), mali porezi (max 10% sveukupnih poreza za jedan ciklus zarade-potrošnje), bez ikakvog poreza na vlastiti rad.
Drugi međutim želi jaku državu koja se petlja u sve i sva, mnoštvo zakona (što luđe to bolje), visoke poreze (konfiskaciju), jaku policiju (ali bez instrumenata kontrole od strane naroda i naravno razoružane građane), slabu vojsku koja nije u stanju zaštiti nacionalne interese od ugroze izvana, karikaturu izborne “demokracije” (tako da kasnije može reći, pa vidite da demokracija ne funkcionira), itd… Drugim riječima što bolesnije to bolje.
Ovi prvi su domoljubi, a ovi drugi su nešto drugo, sami zaključite što to.
Evo da pogodim, ovi drugi su “Radnička fronta”? 😀
Vlada troši naš novac na krive stvari.
Nema nikakvog opravdanja za postojanje 20 ministarstava i sve što uz to ide. To je bacanje novaca. Ministri nemaju gdje rezati, tako kažu, i to je normalno. Posao ministra je da se svim sredstvima bori za svoj dio proračunskog kolača, to mu je posao, inače ne bi bio dobar ministar, ali odgovornost je premijera da uskladi troškove cijele vlade, svih ministarstava, s proračunskim prihodima.
Za postojanje previše ministarstava i državni deficit isključivo je kriv Milanović.
Iz njegovih izjava sasvim je jasno da on razumije svoju ulogu, svjestan je da može nekontrolirano trošiti tuđi novac i uživa u tome. Njemu nije stalo do Hrvatske, samo ga interesira vlast i ekipa s kojom može uživati u legalnoj pljački poreznih obveznika. Pravi socijalist, profesionalac, dok ga se ne riješimo nema nam napretka.
RH se tranzicijski našla u enormnom problemu. Od osnutka Vladajući pretječu Iz komunističkog shvaćanja, lako ćemo, na kredit ćemo, sutra ćemo, možemo, dug na dug…Također tu je i element kontrole takve da onaj tko ima vlast uvijek želi još više vlasti, apsolutnu vlast jer interesi “raje” nikada nisu bili interesi pojedinca a interes pojedinca je interes obogaćenja i lakoće života. Ljudska priroda je takva da apetiti samo rastu, a ovo je ipak budimo realni dominantno materijalan svijet.
Sa 4 miliona stanovnika i sve većom stopom odljeva mozgova te tržišnim kolapsom i posljedičnom ekonomskom represijom kako dopustiti flat tax u ekonomiji u kojoj praktički nema proizvodnje ili izvoza ili dodane vrijednosti a treba hraniti državni aparat.
Takvo stanje je naravno neodrživo, no još se nije niti će se naći netko tko je titank spašavao prije nego što je isti – počeo tonuti 🙂
Stvari će se početi mijenjati na bolje kada se mlade gurne naprijed. I nikad prije.
Ako ne odu van
Malo se previše ideološki očitujemo na forumu ovdje o svemu, a vrijeđanje na razini birtije nije potrebno (nelustrirani smrad,izdajnici i ostalo), što je u suprotnosti s proklamiranim ciljevima. Još će ispasti da ćemo neistomišljenike iseljavati iz zemlje ili kaj god ?! To je još jedan od razloga iseljavanja,pored ekonomskih (hrvatski jal).
U vezi Milanovića i vlade ne valja trošiti previše riječi,pokazali su se nesposobnima, ali ono što brine je da druga ekipa nema još uvijek gospodarskog programa niti naznaka istog, a šutnja Dalićke i ostalog liberalnog kruga znakovita je.
No,kakvi smo mi s selektivnom amnezijom,valja podsjetiti da baš niti ova Vlada nije kriva za sve: ministarstva su naslijeđena, i čak proširena, za pretposljednje HDZ vlade. S Dandy-jem se slažem, evo koji bi resori trebali biti ukinuti,odnosno pripojeni drugim ministarstvima, ali bez pripajanja administracije: ono branitelja (socijalna skrb) turizam,reg.razvoj,malo poduzetništvo,poljoprivreda pod gospodarstvo, uprava pod pravosuđe,ostaviti samo jednog potpredsjednika vlade, ova 3 ukinuti, a onda krenuti s ter.preustrojem,ukinuti županije u prvoj fazi odmah uz formiranje 5-6 regija, druga faza su gradovi,općine i naselja.
A u vezi flat tax-a,ne slažem se, primjeri iz nedavne prakse govore o suprotnim efektima, baš sam to onomad napisao libzardu-uostalom evo:
Iako se slažem ,kao poduzetnik , za pojednostavljivanje poreznog sustava, mislim da bi flat tax kod nas izazvao više problema,nego li prednosti. Najbolji primjer za to je Slovačka, koja je 2012 odustala od istog i vratila se na progresivan income porez (PIT). Zašto,uprkos ekonomskom uspjehu i investicijama? Kako mi rekoše prije 3 tjedna,problem je bio ponajprije u re-distribucijskim efektima poreza na srednji sloj .Drugo,nisu našli poveznicu s uvođenjem flat tax-a s investicijama sve ove godine,već ih prije pripisuju drugim faktorima (niski troškovi života,strateškom položaju,te investicijskim ciklusima i poreznim olakšicama,jeftinijoj radnoj snazi od ostalih i sl.). Jedne su godine,recimo ,uprkos flat taxu imali samu 0 od stranih ulaganja (2009).
Kod nas, kao i kod njih, Mađara,Estonaca,Rumunja,Makedonaca,Albanaca,Čeha i Bugara, flat tax reforma se više veže uz ono što bi trebalo srediti prije samog uvođenja tog sustava oporezivanja (radno zakonodavstvo,socijalno i zdravstveno osiguranje,olakšice,izmjena indirektnih poreza i sl.,a da ne spominjemo reformu administracije-tj. otpuštanje). I dok se to kod nekih uspjelo, kod većine ipak nije, stoga su i rezultati mix svega i svačega. Zanimljivo kako recimo Zapadna Evropa i ne želi razmiljati o flat taxu, već prihvaćaju PIT od sredine 19.stoljeća, točnije 1848. godine i “Komunističkog manifesta” Marxa i Engelsa, gdje je prvi put iznešen i koncept PIT-a(eto, tko kaže da markisisti i kapitalisti ne mogu suradjivati ?)
Prije bi se moglo raditi o poreznom pojednostavljenju postojećeg sustava, ali nakon usvajanja gore navedenih izmjena, s tim da se slažem da bi financiranje i zaduživanje lokalnih samouprava moralo biti podložno strogoj kontroli neovisna tijela, jer se Državna revizija nije baš iskazala, te uvođenjem sankcija poput “uvjetno mišljenje” znači automatsko imenovanje neovisna financijskog watchdoga za lokalnu samoupravu.
Vlada ne samo da troši naš novac na krive stvari nego nas i zadužuje na vrlo čudne i netransparentne načine.
Npr CERP je firma koja živi od prodaje državne imovine, a umjesto da tom prodajom ostvari sredstva za smanjenje državnog deficita ona nas još i zadužuje za svoje tekuće poslovanje, a nikome ne odgovara jer nije na proračunu?!?
Valjda misle da svoje plaće zarađuju u tržišnoj utakmici? S kim se oni natječu?
http://m.tportal.hr/vijesti/344876/Sto-je-nama-CERP-i-zasto-se-stalno-zaduzuje.html
Istina je što @glembay18 kaže da možda previše ideologiziramo, pogotovo kada se uzme u obzir profil ovoga portala. Međutim, naš problem je na prvom mjestu politički, na drugom mjestu ideološki, na trećem mjestu duhovni. Ekonomski problemi su samo posljedica. Bez da se društvo ne otrgne od “nelustriranoga smrada” i još koječega drugoga, nema naprijed. A to će se po svoj prilici događati u krčmi prije nego u akademiji. Tako da nekakvo samonametanje autocenzure iz razloga lažne pristojnosti i formalne “bečke škole” i nije neki potez. Znate ono “zadržimo dostojanstvo”. Koje vražje dostojanstvo? Pa to je prvo što su nam oduzeli. Nažalost oni koji su nam dostojanstvo već oduzeli, nisu dostojanstveni i ne razumiju taj jezik. Povijesno je dokazano više nego jednom. Ti i takvi razumiju jedino batinu po leđima, da ne kažem nešto gore.
Međutim sada ipak malo o ekonomiji, tj o porezima. Mene izluđuje da svi koji govore protiv flat-tax-a ne shvaćaju osnovnu stvar. Porezi (osim carine) nisu odgojna metoda zločeste djece i način preko kojega se nad nekim vlada. Porezi bi trebali biti samo (jedan mali) dio našega rada iz kojega se plaćaju neke funkcije koje je teško organizirati u automatsko-tržišnom modu. Dakle nešto si platio i nešto dobiješ zauzvrat. Međutim, danas su porezi upravo sredstvo tlačenja naroda. Nije pitanje da li neki porezni sustav daje bolje rezultate (čitaj više novca u zajedničku kasu), nego kojim pravom (osim sile i otimačine) se uopće može razmišljati o tome na koji će se način više uzeti (lefferova krivulja). Umjesto, da kao što bi bilo normalno se kaže, gospodo porez je 10%, to iznosi toliko i toliko novaca, sa time raspolažemo, to nam je zadani budžet i da vidimo što možemo sa time napraviti a što ne možemo. Zaduživanje? Samo u izvanrednim situacijama i uz odobrenje naroda. Ono što ne možemo napraviti u zadanom budžetu sa time se jednostavno nećemo baviti. Pa valjda postoje neki prioriteti? I da nikome ne padne na pamet da uopće ima pravo uzeti više, osim u ekstremnim situacijama (koje moraju biti unaprijed razrađene) kao što su elementarne nepogode, ratna opasnost i sl.
Svi porezni sustavi se u biti temelje na principu hajde da vidimo koliko maksimalno možemo mlijeka izmusti iz krave a da je ne ubijemo. Znači ne kao uzet ćemo 1/2 litre mlijeka, a ovo drugo uopće i nije naše da bi uzimali (ili uopće pomislili tako nešto). Nego, pa ionako je sve to “naše”, uzet ćemo mi koliko god možemo, ali jedino bi trebali paziti da krava ne crkne. Dakle, što smo mi? Krave za mužnju. I kao što vidimo baš i ne paze da krava ne crkne. I onda bi mi trebali biti pristojni i pristojno mukati, ne bili nekoga moguće probudili i možda uvrijedili grubim riječima?
Pa koji to ropski (ili duhovno deficitaran) mentalitet moraš biti da bi pristao na takvo silovanje mozga, i uporno tražio opravdanje za razbojništvo?
Planiranje deficita državnog proračuna treba zabraniti Ustavom, a svaka vlada koja potroši više od odobrenog proračuna trebala bi automatski pasti čim se utvrdi prekoračenje.
Socijalističkoj vladi to nikad neće pasti na pamet, oni o deficitu proračuna razmišljaju kao o instrumentu za poticanje potrošnje (vrlo kapitalistički), Milanović kaže “sve je pod kontrolom”, neće nama EU birokrati braniti da povećavamo deficit, misli si on moramo još malo pljačkati porezne dok još možemo, kad ćemo ako nećemo sada, dok još imamo vlast, dugove nek vraća oporba kad dođe na vlast, a mi sve to pušimo…
Ali da stvar bude gora deficit proračuna nije najgora stvar koja nam se događa, minusi koji ostvaruju državne firme, njihovo zaduživanje radi “investiranja” ili ove čudnovate institucije koje se bave tajnovitom rasprodajom državnog vlasništva – koliku tu štetu trpimo, a da toga uopće nismo svjesni?!?
1. Treba u potpunosti ukinuti minimalnu placu
2. Ukinuti progresivno, a uvesti obrnuto progresivno oporezivanje. Nize place oporezivati vise, a vise nize (obrnuto nego sad).
3. Umirovljenicima takoder omoguciti da rade neovisno uz mirovinu koju primaju. Nezaposlenima isto (postoji kategorija dugo ili trajno nezaposljiva osoba zbog koje mnogi ni ne ne smiju biti zaposleni kako bi si ocuvali taj status).
4. Dati, vratiti, prodati ili koncesionirati svu drzavnu zemlju
5. Pomorskim dobrom omoguciti hotelima i ostalim vlasnicima puno vlasnicko koristenje obale uz te objekte
6. Ukinuti ministarstvo turizma, socijalne politike i mladih, … jos njih najmanje 5-8 sa https://gov.hr/ministarstva-i-drzavna-tijela/58 (kaos je neizbjezan uz ovaj broj sudionika)
1. Da
2. Ne, nego u potpunosti ukinuti svaki porez na rad i dobit koja se zadržava u zemlji i u kunama. Ostaviti samo porez na potrošnju (PDV) – 10% jer je to obveza EU, carine i eventualno neke trošarine…
3. Da, ali mirovine sve izjednačiti, minimizirati i samo dio isplaćivati u novcu (socijalizam za socijalne). Jedini izuzetak su teški invalidi.
4. Ne. Svu državnu zemlju proglasiti nacionalnim dobrom (dakle država je samo skrbnik ali ne i vlasnik). Na natječaju izabrati privatne koncesionare (investitore) koji upravljaju zemljom u ime i za korist države (uz postotak od dobiti). Sa krivičnom i materijalnom odgovornošću za propuste i gubitke. Bez poticaja (osim iz EU, i sa privatno plaćenim osiguranjem od nepogoda.
5. Ne, niti slučajno, plaćena koncesija sa djelomičnim pravom ekskluzive.
6. Da.
7. Još puno toga…
S većinom se slažem osim s točkom 3… možeš ovo malo objasniti???
Dosta dobro se slazemo. Mozemo dalje diskutirati o ovome o cemu se ne slazemo.
Ad 4) – zemlja se (u ovom rezimu rada) strahovito devastira. Ne treba joj skrbnik nego vlasnik kojemu je stalo da je ocuva. Smatram da vrlo jasno treba raci sto je u danasnje doba u poljoprivredi dobro, a sto lose. Da li su dobra mala usitnjena gospodarstva ili ukrupnjena, veca ili velika? Da li je dobro i treba smanjivati broj (postotak ukljucenih) poljoprivrednika i/ili smanjivati ili povecavati proizvodnju? …
Netko konacno i sa autoritetom mora to jasno reci. naravno da ti odgovori ne odgovaraju svima, ali smatram da svi moraju znati sto bi eto bio pravac kamo bi trebali ici. Ja se unaprijed ne zelim opredijeliti niti odrediti (premda mislim da treba ukrupnjati posjede i omoguciti parva ulaganja u poljoprivredu uz smanjivanje udjela stanovnistva u tom obliku gospodarstva).
Za to po meni je nuzno oslobadanje zemlje postojeceg statusa quo. Zato sam za stavku 4.
Ad 5) – svatko tko je bio u blizini nekog hotelskog kompleksa uz obalu mogao je vidjeti da se indirektno pokusava ostvariti vlasnistvo i nad samom obalom. Razni su za to nacini, ali sve su to surogati i dovode do pat pozicije. Na hotelskim plazama mijesaju se hotelski gosti i drugi turisti. Usluga hotela i cjelokupnost ponude automatski pada u vodu.
Radikalno je to u slucaju npr Zlatnog rata. Znam da je tesko i pomisliti da bi neki hotel imao pravo na plazu Zlatni rat, ali ako pogledate kakvo je ruglo u pozadini (parkiranja za ostale intruder goste, briga tj nebriga za infrastrukturu na plazi,…) posve je jasno zasto je eto i Zlatni rat u defanzivi, a trebao bi biti kraljevsko odrediste (tko je na Zlatnom ratu bio bio je). Ovo sto sad imamo na Zlatnom ratu naprosto se moze izmjestiti drugdje.
Ovo su samo razmisljanja, nisam ja kategorican kod toga, ali mislim da se o to kljcune stvari. Treba vidjeti kakve su prakse drugdje i kakve nuspojave dolaze od bilo kojeg izbora.
@Ivek
Mogu objasniti. Nema više te sile u ovoj zemlji koja će moći isplaćivati tu masu mirovina (a biti će ih i više). Govorim o tome da mirovina u ovoj zemlji u ogromnom broju slučajeva ne predstavlja rezultat minuloga rada (za razliku od Njemačke na primjer) nego su produkt socijalističke distribucije (hokus pokus) gdje najveće mirovine obično imaju oni koji su najmanje privredili….
Ako i postoji par tisuća privatnika koji su enormno uplaćivali u fond što nije teško utvrditi, njima treba jednokratno isplatiti razliku i to je to.
Na mirovine trebamo početi gledati i tretirati ih kao na običnu socijalnu pomoć nemoćnima. Po toj logici sve mirovine bi trebale biti jednake i u rangu vrijednosti oko 1.500-2 kn. Razlika su teški invalidi i sl. Čak i u tom slučaju masa novaca koju treba isplatiti je prevelika da bi je bilo moguće prikupiti od privrede, a da su porezi normalni. Stoga treba samo jedan dio isplaćivati u novcu, a za ostalo se treba pobrinuti država (energija, komunalije, dio prehrane i odjeće do razlike u vrijednosti). S obzirom da socijalni i onako žele i plaču za socijalizmom – dajmo im ga. Umjesto da se svima ostalima silom nameće socijalizam. Oni koji žele raditi i zaraditi, njima kapitalizam i minimalni porezi. Dakle u istom društvu istovremeno imaš dva uređenja koja se ne dodiruju. Tako će svi biti sretni…. Tko nije sretan sa socijalizmom neka se primi posla. Možda ti ovo izgleda naivno ili suludo, ali sjeti se alternative pa ćeš vidjeti da luđega od naše stvarnosti – nema…
Problem u vezi mirovina je što nitko ne želi spomenuti mogućnost koja je političko samoubojstvo, ali će biti nužna, kako vrijeme odmiče. Iz mirovina će morati izaći svi, osim teških invalida, koji nemaju godine staža za iste.
Kod branitelja u prosjeku to iznosi,čini mi se, nedostatak od 15 godina staža , kod ostalih je prosjek 11 godina staža manje. To su enormne rupe u proračunu koje se ne mogu nigdje napuniti, a posebice s ovakvim gospodarstvom i nezaposlenošću te odsustvom bilo kakve gospodarske politike.
Druga opcija je gašenje mirovinskog sustava kao takvog i davanje socijalne pomoći samo onima iznad 65 godina i invalidima.
Valja priznati da se sustav “međugeneracijske solidarnosti” pretvorio u sustav “meugeneracijskog zaduživanja u nedogled”.
Pa da. Baš je sve tako kako si napisao. Ovo što sam ja napisao je ustvari velikodušni kompromis za koji mislim da se uz jaku političku volju može sprovesti (ali naravno nije vjerojatno). Ne treba se zavaravati, ali dobar dio ovih koji je sada u penziji nije bio upotrebljiv za neki tržišni posao niti kada je bio zaposlen, dakle niti u svojim najboljim godinama. Grubo ali istinito. Kada bi ih prisilno “vratili” to bi bilo kao da iskopavaš zombije. Dakle, od te vrste prisile baš i nema neke koristi.
Druga su priča oni koji bi mogli nešto ili čak puno pružiti, ali u ovakvom sustavu im ne pada na pamet. Kada i vrjedniji i pametniji propadaju radi komunističkog zuluma, čemu bi bili ludi i riskirali gotovo sigurnu propast. To je ono što treba promijeniti.
Po meni jedini način je razdvajanje ta dva svijeta. Dakle čisti socijalizam i čisti kapitalizam u istoj zemlji istovremeno, pa kako tko izabere, a ne svima isto. Pa tko je sretan u kineskom kaputiću i sa zdjelom riže, to mu država može uz pravilnu upravu resursima omogućiti i bez da svi zajedno propadnemo. A tko nije, taj neka radi.
Dakle, “socijalac” ne mora nužno krasti ili prositi za goli život. Takav minimum “solidarnosti”, ustvari da budemo brutalno iskreni, praktičnog sklanjanja sa puta ostalima koji nešto rade ipak ima društvenog smisla (kada već jesmo u takvoj situaciji). Da netko tko čita ovo ne pomisli kako ja imam 25 godina pa se eto ne mogu staviti u kožu stariji ljudi. Baš naprotiv ja sam puno bliže ovima drugima, ali nitko nema pravo žrtvovati mladost ove zemlje za neke ideološke budalaštine.
Ono što još treba izbaciti iz glave je iluzija kako će standardne ekonomske metode ovdje nešto promijeniti. Problem je nastao politički i samo političkom voljom se nešto BITNO može promijeniti (ili na ulici). Stvari su jednostavno otišle predaleko….
a ne znam… ovo s mirovinama je jako osjetljivo područje….
npr, moji starci su 90-tih otišli u prijevremenu mirovinu, u to doba su imali nešto preko 50godi i više od 30 god radnog staža… u to doba je to bila normalna stvar, danas svaki ima nešto manje od 2000kn mirovine i s time preživljavaju…
ja se slažem da je ovakav mirovinski sustav neodrživ, ali opet nisam za ovakvo izjednačavanje svih penzionera kao “smetnja” ostalima, mislim da ima puno mjesta na kojima se može uštedjeti da se ne bi moralo dirati ovakve ljude…
druga stvar su povlaštene mirovine (političke, braniteljske, ne znam kakvih još sve ima)… Mislim da je to s braniteljskim mirovinama totalno promašena politika, poslati mladog čovjeka (recimo svi u to doba mlađi od 40god) je totalno krivo, loše za državu, a i u konačnici loše i za tog branitelja, takvim ljudima se trebalo omogućiti neka prednost kod zapošljavanju (tipa manji porez) i eventualno neki dodatak na mirovinu kad stvarno dođu u mirovinu, a ne poslati ih doma pa se pola njih ubija od dosade, pola dana vise po birtijama i kladionicama… (Druga stvar su stvarno teški invalidi, za njih nemam prigovor)
Realno gledajući,postoji još jedno riješenje u obliku plaćanja naknade za godine staža koje ti nedostaju do mirovine, kako to čine u Skandinaviji. Slažem se s Ivekom da ljudi koji imaju 30-tak i više godina staža ne bi trebali patiti (moji starci,recimo,imaju 80 godina staža zajedno , a imaju takodjer mizerne mirovine ispod 2.300 kuna,što je doista fuj ).
Kao mjere za riješenje mirovinskog sustava u nas, predložio bih kombinaciju političko-ekonomskih poteza:
1.Obzirom na Zakon o ratnom profiterstvu i nezastarjijevanju istih, reviziju svih beskamatnih pozajmica Fonda MIO u razdoblju 1991 do danas, posebice onih nenaplaćenih, a korištenih u privatizaciji RH u tom razdoblju.
Isto bih uradio i s prodajom udjela u tvrtkama,a bez obavljenog neovisnog revizorskog izvješća i due dilligenca prije prodaje.
2. Uvođenje naknade za umirovljenike bez potrebnih godina staža, a po uzoru na skandinavske zemlje (ovdje govorimo recimo o G verziji njihove državne mirovine), tj.penala za svaku godinu,što bi se automatski oduzimalo od nezasluženo isplaćenih mirovina do danas.Ono što je već isplaćeno,bilo bi moguće otplatiti u anuitetima po dogovoru ili radom za opće dobro ili pristajanjem na nalaženje radnog mjesta po tržišnim agencijama (a ne HZZZO),
3. Uvođenje sasma drugačijeg riješenja zbrinjavanja ljudi za starost: najprije obvezna besplatna edukcija od 45. godine nadalje,potom izmjena vrsta ulaganja-meni osobno najprijemčijive je trenutačno finsko riješenje, gdje čak ima mjesta i za hedge fondove (6 %), pa tko voli-neka izvoli.
4. Supervizori procesa u nas su nedostatni-HANFA recimo uopće ne radi svoj dio posla poput FIN-FSA u Finskoj, a tamo čak imaju i Mirovinski apelacioni sud u slučaju spora između učesnika,supervizora itd.
5.Branitelje i ostale povlaštene mirovine valja preispitati-doista nema nikakva rezona da se relativno mladi ljudi od 45 -50 godina tretiraju kao svete krave,a troškovi održavanja umjetnog sustava “poticaja” (zapravo nerada i korupcije) za njih dođe i više od samih mirovina (uključimo tu udruge, pa onda carinske olakšice, vaučere,dionice,ministarstvo branitelja koje je sasma bespotrebno,itd.).
6.Ono što je najveći problem u svemu tomu je mijenjanje mentaliteta ljudi koji ne žele dokvalifikaciju,prekvalifikaciju,novo obrazovanje i sl-dakle, ako to ljudi ne žele, valja ih stimulirati na to određenim stvarima,kojima će profitirati u budućnosti….
Ali, sve ovo ,uzevši u obzir, radi se o pitanju koje nijedna politika opcija u ovoj zemlji neće pogurati,dapače,samo će ga sve više zakopavati.
Uh, hm. Kao što vidim ti predlažeš racionalna rješenja, matematičke modele upravljanja, doživotno obrazovanje, itd. Dakle sve onako kako bi pošteni, dobronamjerni i razumni ljudi trebali razmišljati. Zaboravi. Ništa od toga. Šteta je već napravljena, a razina štete je tolika da nikakvi mali zahvati ne mijenjaju na stvari. Dalje, većina ljudi jednostavno ne želi učiti. Završiti nešto i dobiti papir kako bi se mogli uhljebiti – to da. Ali stvarno učiti i usavršavati se i još to raditi cijeli život. Ha, ha, ha. Možda 1-2%. Ti misliš da bi ove koji su 10 godina visili u kladionicama, pili žuju i uzrujavali se oko nogometa mogao pre-kfalificirati? Ili ove koji su cijeli život lupali štambilje a za postotke čekali da im stigne tablica jer isti ne znaju sami izračunati?
Ili su bili kvazi pravnici ili ekonomisti u nekom poduzeću, ili su vozili viličara, ili radili 2-3 jednostavne stvari za koje danas nema potrebe.
E vidiš takvih ti je u Hrvatskoj 90%. Možda ih možeš na silu pre-kfalificirati za poslove najnjižeg stupnja složenosti, a za to su ti tu Kinezi konkurencija bez premca. Jedino ako iste ne misliš uvoziti na milijune? A što o tome mislim već sam napisao ranije.
Ja takve ne bi zaposlio u vlastitoj firmi. Ti možda bi? A možeš misliti kako su sposobni samostalno tržišno privređivati. Dobro si rekao, a ja to ponavljam da penzije treba ukinuti i uvesti socijalnu pomoć za nemoćne, ali na način kako sam opisao.
I sam sam branitelj, ali ne tražim niti koristim nikakve povlastice, osim što želim da mi se državno-komunistički monstrum porezno i operativno skine sa grbače i da radi svoj posao u području pravne sigurnosti poslovanja, za koji je preplaćen. Znam jako dobro da tražim nemoguće. Sami branitelji su najmanje krivi zbog takve situacije jer je to bila smišljena strategija da ih se makne sa puta i napravi neaktivnim dijelom društva. Koliko to braniteljima zaista paše neka ti odgovori statistika i način samoubojstava istih, koja kako vidim nikoga od boljševika (nelustriranog smrada) ne brine previše. Oprosti radi rječnika, ali sasvim je primjeren situaciji. Nažalost ovo treba riješiti sjekirom ako se uopće želi riješiti, a za to je potrebna jasna politička strategija i mobilizacija naroda u rangu one koju smo imali 1991 godine. Nisam optimist jer danas u RH ne vidim niti jednu političku snagu koja bi iskreno to imala volje (i znanja) napraviti. To su sve pozeri i Ostap Benderi….
@Tantor- ma slažemo se mi, samo nisi do kraja pročitao dio (ili pak nisi na ti s sustavom koji predlažem, što nije niti čudno,jer ni ovdašnji mirovinski genijalci ne citiraju uopće) u vezi mirovina. Taj sustav G je državna mirovina nekog, tebe,mene ili x, kao potrošača zapravo, od 16. godine si u RH, 40 godina si tu, i imaš državnu mirovinu. Tu si,boravkom nešto trošiš,kupuješ,radiš, i to je to….
Radi se o osnovnoj pomoći društva (socijala) koju ti ono priznaje kao pripadniku.Istu određuje Parlament nakon pregovora s MIO-om i zainteresiranim strana svake godine na godišnjoj razini.Sve iznad toga je tvoja stvar.
U vezi radne snage-da,potpuno si u pravu u jednom, ali ne i u drugom,što bi rekao Suljo iz vica.I ja mislim da smo nepopravljivi ,barem na razini generacije ,u vezi prekvalifikacija,migracije i ostalog. No,u pogledu uvoza radne snage,tu se razlikujemo- problem je što se te dvije stvari potiru-jer ako nemaš domaće radne snage za sve složeniju produkciju/stvaranje,itd., kako onda ? Imali smo sad jedan projekt ,recimo, i moljakali smo okolo za kadrove,pa to je muka Isusova, na kraju napravili u 1 dan dogovor s Fincima, a oni drito s Azijcima i eto ti posla. E sad, kako to postaviti pametno, a da se napravi političko/demografsko/ekonomski kompromis ? Mislim da zemlje, male poput Finske i Danske,imaju dobar recept…
U vezi branitelja, slažem se da su najmanje krivi,nego primjećujem takvu manipulaciju s tim udrugama i lovom preko ministarstva, koja bi mogla razriješiti probleme ,recimo fijanciranja proizvodnih tvrtki,prekvalifikacije,itd. trajno za većinu tih ljudi. Zanimjivo ,nitko se time nije bavio (strukturom branitelja,spremom ,potrebom za prekvalifikaciju,poslom,itd. osim dua Bejaković i Bađun s IJF-a,koliko znam), uprkos 2500 udruga.U vezi samoubojstava nisam primjetio da to brine ikoga, niti lijeve niti desne, ali opet upućujem na očito isforsirane dijagnoze radi mirovina (Bađun) kod branitelja, a sve kako bi slika bila ružičastija nego li što je.
Druga stvar kod samoubojstava je upravo i ovo, što navodiš: kladionice,piva i udruga ne mogu zamijeniti život-
Mijenjati se moramo-a sad hoćemo li to milom ili silom,na nama je. Volio bih osobno da budemo realisti,pa da napravimo kompromis društveni za recimo prvu “petoljetku” oko čega se možemo složiti i krenemo dalje.Investitori,posebno strani,bi time bili zadovoljni.
Svi umirovljenici (pa i branitelji u mirovini) potpuno su racionalni ljudi, u mirovinu su otišli jer je to bilo najracionalnije rješenje koje im je sustav u nekom trenutku ponudio.
Država (nesposobni političari) je pogriješila i izgradili neracionalni mirovinski sustav kao privremeno “spasonosno” rješenje za veliki broj nezaposlenih (među njima i branitelja) koji se pojavio urušavanjem socijalističke privrede 90-tih godina prošlog stoljeća.
Veliki broj radno sposobnog stanovništva završio je u mirovini prije svoje 65.-te godine života. Ogroman broj branitelja svoje najbolje godine protratio je u mirovini umjesto da su radili i cjeloživotno se osposobljavali za nove poslove na tržištu radne snage.
Umirovljeničko “zlatno doba” završilo je još davno prije Domovinskog rata, umirovljeni branitelji su uživali dobre mirovine još par godina nakon rata, a već danas i u skoroj budućnosti bit će sve teže biti umirovljenik u Hrvatskoj. Većina mirovina manja je od 2300 kn, a s obzirom na trendove smanjenja broja zaposlenika i povećanje broja umirovljenika bit će stalno sve gore i gore.
Većini umirovljenika radni vijek i radna sposobnost je upropaštena njihovim pristankom na prerano umirovljenje, ali ako žele dostojanstvenu starost morat će do kraja života nešto raditi da si poprave financijsku situaciju.
Država može pomoći umirovljenicima tako što će im dopustiti zaposlenje, legalni rad uz primanje mirovine, ali oni zbog preranog napuštanja svijeta rada nikad više neće moći živjeti samo od svog rada.
Nerealno je očekivati da se većini sadašnjih umirovljenika ukine mirovina i da oni počnu živjeti od svog rada – svi bi se odmah toliko razboljeli da bi prije umrli nego postali radno aktivni i ostali bez mirovine.
Dakle jedino ispravno rješenje je stimulirati ih da rade u mirovini i postupno izjednačiti sve mirovine iz prvog stupa na nivou socijalne pomoći – što one realno i jesu jer u prvom stupu ne postoji mirovinska štednja.
Za buduće umirovljenike rješenje za dostojanstveniju starost treba tražiti u povećanim uplatama i mirovinama iz 2. i 3. stupa mirovinskog osiguranja, a socijalu iz prvog stupa treba što prije isplaćivati isključivo iz proračuna.
@glembay18
Ma slažemo se mi oko svega osim oko uvoza radne snage. Ja ne bi bio protiv uvoza da smo mi u stanju stvoriti uvjete za uvoz koji će nas izgraditi i ojačati i kao rasu, i kao kulturu i kao naciju (sva tri uvjeta moraju biti zadovoljena), ali mi ovakvi kakvi sada jesmo sigurno nismo to u stanju. Baš obrnuto. Dokaz za to je činjenica da naša vlastita radna snaga koja bi na primjer tebi trebala prva napušta zemlju jer ovdje nema uvjeta. Sve to bi mogao elaborirati na 10 stranica, stoga jednostavno nema smisla to raditi ovdje.
Ali to što se mi svi ovdje više manje slažemo nije bitno, jer ima onih koji se ne slažu. A ti koji se ne slažu su u poziciji da odlučuju i iza njih stoji sila. Mi možemo samo nastaviti sa ispuhavanjem na forumu….
Tek kada bi se stvorila kritična masa koja je voljna napraviti pomak moglo bi se nešto učiniti. To ti je otprilike 5-8% stanovništva (200.000-300.000 ljudi), organizirano i aktivno uključeno u promjene, a koji se slažu sa onim što je ovdje napisano. To je sasvim dovoljno, ali za sada to izgleda prilično nevjerojatno. Zašto? Zato jer su ti koji razumiju ovo o čemu mi pišemo zauzeti borbom za spašavanje vlastitih firmi i obrta, ili su toliko zaposleni da ne stignu niti čitati ovaj forum…
Za razliku od lumpen-proletera koji imaju vremena dovoljno ali znaju samo razbijati a ne i graditi. Pogledaj Bosnu i nikakve rezultate gnjeva naroda osim paleža pa ćeš shvatiti.
@Dandy, u vezi penzića i njihovog rada. ne bih izmišljao toplu vodu,kakav je običaj naših političara i ekonomista bez ikakva praktična zapadnog iskustva. Božo Kovačević je mislim prošle godine imao u Banci jedan tekst po kojem bi se dozvolilo svima s OIB-om da rade manje poslove i uredno ih naplaćuju,po izdanom računu.A zapravo taj sustav godinama funkcionira u Nizozemskoj,najprije za penziće, a potom i osale (self-employed). U Nizozemskoj samo 6 % ljudi ie u mirovinu prije 60 godina,ali zato ih preko 32 % radi i iza mirovine s 65 godina. Jednostavno to prijave svojoj PU i rade preko svog por.broja.
Slično bi moglo i kod nas, jer primjer fiskalizacije govori da je moguće obrađivati i veliki broj transakcija od strane PU. Obzirom na našu situaciju, tu bih mjeru uveo i za sve nezaposlene ljude i raznorazne sitne poslove (kuhanje,peglanje,njega, održavanje vrtova,voćnjaka,kuća, itd.).
Da,riješenje je u 3 stupa-prvi stup bi bila ova socijalna garantirana mirovina (evo Nizozemska ima AOW,ako se dobro sjećam), a potom dva dodatna stupa nadogradnje + porezni poticaj za rad nakon mirovine.
@ Tantor- da,egzodus stručnih ,kreativnih ,a nadasve kvalitetnih ljudi je najveći problem za sve nas s tvrtkama.Kritična masa se ne može stvoriti jer male i srednje poduzetnike,obrtnike ne zastupa nitko (HUP je lobistička udruga,HGK nesposobni paraziti,kao i HOK), a oni bi bili zametak tih 200-300.000 ljudi.
Pa dobro, zar Kapitalac ne vidi da smo po ovoj temi više manje sve rekli, i da je krajnje vrijeme za novi članak. Predlažem osvrt na pravnu nesigurnost i neodgovornost države, te dvostruke kriterije “prava” i zakonodavstva kada su u pitanju državne institucije (porezna) i privatne firme, osobito sprdačinu od trgovačkih sudova (visokog pogotovo)….
Ako je ta tema preopširna i preteška, a onda daj što daš 🙂
Ali u svakom slučaju dosta je pacanja u moru i UV zračenja, to ostavi ženi i djetetu, a ti Kapitalac hajde primi se posla već jednom 🙂
Tema prekomjerne državne potrošnje nikad neće biti iscrpljena, bar dok nam proračun ne padne na 30% sadašnjeg.
Dobro je političarima i budućim političarima stalno davati ideje gdje mogu rezati proračun na opće zadovoljstvo poreznih obveznika, a sve druge teme su danas manje bitne iako ih ne treba zanemarivati.
Nikome nije zabranjeno da sam u komentarima otvori novu temu, ne treba to uvijek biti vlasnik bloga.
Ovo je prvenstveno ipak trebala biti šala, ali ujedno i pohvala i podrška Kapitalcu da nastavi sa odličnim poslom. Nadam se da je to tako i shvaćeno.
Nažalost istina je da temu poreza i državne potrošnje nećemo tako skoro iscrpiti, ali nije samo pitanje poreza nego i one esencijalne stvari koje bi morale funkcionirati u državi kao što je pravna (i operativna) sigurnost bez kojih nema normalnog poslovanja….
Znači čak i da imamo minimalno zahtjevnu državu sa npr. max. 10% sveukupnog poreza, sudstvo, vojska i javna sigurnost bi za taj novac moralo besprijekorno funkcionirati. Međutim ovdje čak i sa porezima od 75% ništa od toga nisu u stanju odraditi. Prema tome nije samo prekomjerna potrošnja. ali je onda barem usluga odlična pa makar i preskupa, nego je usluga nikakva ili čak negativna, a potrošnja znamo već kakva…