Oznake
bogatstvo, crkva, individualizam, Južna Koreja, Kapitalizam, materijalizam, moral, Papa, rad, Sjeverna Koreja, socijalizam, znanje
U neko doba jutros, prema našem vremenu, Papa Franjo je napustio Južnu Koreju u kojoj je boravio pet dana. Južna Koreja je za katoličku crkvu važna iz nekoliko razloga. U njoj raste broj preobraćenika na kršćanstvo, a prostora za daljnju akviziciju vjernika na tom “tržištu” ima napretek jer se trenutno samo 10% populacije, odnosno oko 5 milijuna stanovnika, izjašnjava kao katolici. Zbog značaja tog tržišta za katoličku crkvu Vatikan je Seoulu dodijelio i prvog kardinala (početkom godine ako se ne varam), a na velikoj misi u Seoulu tijekom ovog posjeta Papa je beatrificirao 124 korejska katolička mučenika.
Osim ovih konkretnih razloga dolaska vješto je oko moglo uočiti i Papinu prikrivenu agendu – nastavak pohoda protiv kapitalizma i sada već otvoreno dozivanje despotizma odnosno neke “nove” redistributivne (pravedničke) politike. Papa je izvršio višestruke drske napade na blagostanje južnokoreanaca. Blagostanje koje je rezultat njihovog teškog rada, odricanja i inovativnosti tijekom više generacija. Južnokoreanci na svoje blagostanje gledaju s ponosom. Ono je jedno od osnovnih obilježja prema kojemu se razlikuju od svojih sjevernih susjeda (donedavnih sunarodnjaka) u čijoj narodnoj republici vrijedi sve ono što na neki način doziva Papa. Možda ne izravno ali posljedično – svakako. Čovjek koji pred autoritetom izgubi mogućnost da živi i radi za svoju korist i dobrobit pod autoritetom je osuđen na siromaštvo i očaj. U takvom sustavu vrijednosti čovjek gubi sebe. Takav sustav vrijednosti, paradoksalno, nema vrijednosti.
Ključ morala i sreće, bez potrebe da govorimo o materijalnom, nalazi se u poštivanju pojedinca i njegove slobode. Južnokoreanci su svoje bogatstvo stvorili upravo zahvaljujući tome. Njihovo bogatstvo stvoreno je znanjem i teškim radom. Zbog tih kvaliteta žive ugodnije, kvalitetnije, sigurnije i dulje od svojih susjeda sa sjevera. Oni cijene svoje bogatstvo jer znaju što je u njega utkano. Papa, koji predvodi katoličku crkvu čije bogatstvo je nemoguće izmjeriti, očito ne može shvatiti što znači stvoriti bogatstvo na način na koji to čini narod Južne Koreje. Način koji možemo najbliže opisati kao kapitalistički.
Umjesto da je južnokoreancima prenosio poruku o tome kako da budu više nalik svojim sjevernim susjedima Papa je trebao otići u Sjevernu Koreju širiti poruku o životu, sreći i užitku u plodovima rada koji su mogući tek uz priznavanje slobode pojedinca i prava vlasništva kao temeljnih društvenih vrijednosti ali, ponovno paradoksalno, tamo ne bi bio dobrodošao.
Zašto se Papa odlučio na otvoreni rat protiv kapitalizma, odnosno kapitalističkog sustava vrijednosti, baš u zemlji koja je prosperirala upravo zahvaljujući prihvaćanju kapitalističkih načela? Zato jer želi sačuvati katoličku crkvu pred “novom pravednošću” koja sustavno jača. On se umiljava svjetskim moćnicima koji predstavljaju novu poziciju (sa sasvim jasnim barbarskim ciljem) i poručuje im: “Vidite me, ovdje sam, u epicentru zla protiv kojega se od ovog trena borimo rame uz rame!”. Ta nova pravednost podrazumijeva osudu kapitalizma i u konačnici žestoki obračun sa svima koji su u posjedu bilo kakvog bogatstva, uključujući i bogatstvo stečeno poštenim i teškim radom, znanjem i inovativnošću koji pokreću Svijet. Bogatstvo katoličke crkve, ono materijalno, može ostati pošteđeno (barem za neko vrijeme) samo ukoliko ona prihvati taj sustav (bez)vrijednosti. Primjetna je sve veća povezanost crkve i socijalizma. Dojučerašnji netrpeljivi neprijatelji postaju saveznici. Oni koji ne stvaraju ništa i koji su dosad međusobno ratovali u ime istog cilja – podjele plijena, očito sklapaju pakt, udružuju se kako bi ojačali u borbi protiv svojeg stvarnog neprijatelja – svih onih koji su svojim kvalitetama u stanju pomoći čovječanstvu da nastavi postojati u civiliziranom obliku.
U suštini radi se o sukobu civiliziranog kapitalizma i barbarskog socijalizma u kojeg se nastoji integrirati i crkvu.
*na gornjoj polovici slike, omeđena zlatnim rubom, nalazi se Sjeverna Koreja. Zemlja obespravljenih, siromašnih i potlačenih ljudi koji žive zarobljeni u despotskom komunističkom režimu. Na donjoj polovici slike je Južna Koreja, a najblještavija točka u njoj je Seoul. Papa je poručio stanovnicima Južne Koreje – “ugasite svoja svjetla” i ugledajte se na ljude sa sjevera.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Ovo je tema, uh, uh. I više nego teška (da i ja jednom za promjenu budem “politički korektan”). O sličnosti (ali i razlikama) kršćanstva i komunizma je napisano puno toga, poglavito o tome što je sve (marksističko-boljševički) komunizam preuzeo od crkve, “preradio” i ugradio u svoju novu bezbožnu religiju. Pri tome je ipak crkva ovom potonjem povijesno bila ljuti neprijatelj, što ipak baca drugačije svjetlo na stvar. Povezanost crkve u (nekim) zemljama južne Amerike sa socijalističkim, pa i komunističkim strujama je i više nego dobro poznata stvar, a i društvene okolnosti koje su tome pridonijele (i ne, nisu to bili divlji USA kapitalisti-imperijalisti kao što se obično misli, iako oni istina imaju malo putra na glavi). Prilično sam uvjeren da većina zapadne kršćanske, a poglavito katoličke crkve (višeg i nižeg svećenstva) ne dijeli taj stav, ali definitivno nisam autoritet po tom pitanju. Za katoličku crkvu u Hrvatskoj sam uvjeren, jer mi se na sreću čini (?) da je broj “crvenih” svećenika jako mali. Mene više zanima zašto je izabran novi Papa iz jedne južno Američke zemlje, čiji su stavovi trebali biti dobro poznati konklavi koja ga je izabrala. Moguće je ovo što Kapitalac opisuje upravo posljedica jedne takve promjene smjera crkve. Ne bih se usudio nagađati jer ponavljam nisam prava osoba za to. Ali ako ipak jeste tako, tada smo stvarno osuđeni na propast….
Ono što sam osobno primijetio je u onim rijetkim trenutcima kada sam bio na misi, je bilo jako puno bilo spominjanja na stari zavjet naspram novoga, i to na jedan čudan način (barem sam ja to tako doživio), i moram priznati kako rijetko idem u crkvu, tako mi je ta razlika izgledala drastična. Možda netko tko često ide u crkvu nije primijetio takvu promjenu jer mu je ista došla postepeno. Da li sam ja to samo umislio ili…
Da se vratimo na temu, istočnjaci poglavito “žuta” rasa, a osobito južni Koreanci (postoji povijesna razlika između juga i sjevera koja je jako malo poznata na zapadu) za razliku od nas glupih bijelaca ne dopuštaju da im se prodaju mu*a pod bubrege u vidu multikulturalizma, rodne ideologije, pozitivne diskriminacije i sličnih budalaština, tako da poučeni nedavnom prošlošću i primjerom iz susjedstva valjda će znati prepoznati razliku. To je bilo pokušano u Japanu pa nije uspjelo…
Ono čega se ja bojim je ono što će se dalje događati na zapadu i ovdje…
Ono što je jasno kao dan jest da u Katoličkoj crkvi postoji jaka i, čini se, dominantna struja koja pokušava Katoličanstvo zamijeniti Progresivizmom. Papa Franjo, poglavar Katoličke crkve, ne vjeruje u postojanje dobra i zla, zalaže se za masovnu imigraciju stanovnika zemalja trećeg svijeta u zapadne zemlje, ruga se svakom obliku tradicije i hijerarhije i profanizira stvari koje njegovi vjernici drže najsvetijima. Kako bi rekao jedan simpatični bloger: the bear may shit in the woods, but the Pope is no longer Catholic.
Većina kršćanskih denominacija su već potpuno zamijenile tradicionalni nauk evanđeljem Harvarda i NY Timesa, a tim putem ide i Katolička Crkva. Slobodno tržište i kapitalizam ne mogu postojati paralelno s progresivnim vrijednostima, zbog čega će naići na najžešću i najdirektniju osudu Crkve. Milioni gladnih – mala cijena za moralnu ispravnost .
Ako netko misli da pretjerujem, neka samo ubaci u google ime Teresa Forcades.
Tu bih samo nadodao da Katolička crkva nije isto što i papa. Vidim da se u javnosti to jako često brka, pa čujem izjave tipa “ti si katolik, papa je rekao X, dakle i ti moraš misliti X”. Papa kao i svaki drugi čovjek ima pravo na svoje mišljenje. Kao i kod svakog drugog čovjeka, mišljenje može biti pogrešno. Katolička vjera nije kult pape, niti se može mijenjati kako se izmijenjuju pape.
U povijesti je bilo svakakvih papa. Od uzoritih svetaca i ljudina, do krajnje nemoralnih oportunista. Međutim, ono što niti jedan papa nije uspio, niti će ijedan uspjeti, jest promijeniti katoličku vjeru – poklad vjere, depositum fidei. U tom smislu Katolička crkva će uvijek biti sigurna luka od religije Progresa, čak i onda ako bi se hijerarhija te iste Crkve poklonila tom zlatnom teletu. Možda zvuči malo paradoksalno, ali tako je.
Što se tiče papine nezabludivosti, mislim da ne treba ponavljati da se ona primijenjuje na vrlo ograničen broj tema, u vrlo specifičnim okolnostima. Izjave pape Franje daleko su od toga da bi ih se smatralo nezabludivima. (Ako se ne varam, u XX. stoljeću su samo dva puta izrečene izjave koje se pozivaju na papinu nezabludivost: proglašenje dogme Marijina uznesenja od Pija XII. i izjava o nemogućnosti Crkve da zaredi ženu od Ivana Pavla II. Ne računajući kanonizacije, dakako.)
@katkapital
Naravno da uvijek treba naglasiti da Kat. Crkva nije isto što i papa.
Međutim, ako se s jedne strane sankcionira tradicionalno služenje mise, a s druge strane toleriraju patologije poput Terese Forcades, to govori o političkoj volji u Vatikanu. Bojim se da to jasno i nedvosmisleno signalizira lojalnost Vatikana progresivizmu. Velik broj vjernika koji će se opirati ovom procesu će naići na najgoru izdaju od crkvenog vrha.
Da, ima nešto u tome.
Možda bi bilo dobro da staviš neki link s papinim govorom, ili barem citiraš neke dijelove da vidimo što je točno papa rekao.
Ne znam za govor iz Jž. Koreje, ali evo primjera koji daje naslutiti kako je Vatikan ljevlje od aktivista s FFZG:
The poor and the poorer peoples are accused of violence, yet without equal opportunities the different forms of aggression and conflict will find a fertile terrain for growth and eventually explode. When a society – whether local, national or global – is willing to leave a part of itself on the fringes, no political programmes or resources spent on law enforcement or surveillance systems can indefinitely guarantee tranquility. This is not the case simply because inequality provokes a violent reaction from those excluded from the system, but because the socioeconomic system is unjust at its root.
Dalje u tekstu:
Inequality is the root of social ills.
Kad svi budemo jednaki i oko oltara prekrivenog duginim bojama zapjevamo Internacionalu, možda neće biti kruha, ali neće biti ni problema….
Da, čitao sam taj dokument. Ne znam ni sam što bih rekao, ako ne ništa papa je barem jasno iznio svoje mišljenje. S kojim se nisam dužan složiti.
@reakcionar
Da parafraziram Einsteina:
“Nijedan problem se ne može razumjeti sa iste razine svijesti koja ga je stvorila.”
Puni su mediji (TV, internet…) njegovih izjava tijekom posjeta Koreji.
http://www.index.hr/trazi.aspx?upit=papa
http://www.huffingtonpost.com/2014/08/15/pope-francis-south-korea-_n_5681536.html
Mislim da bi mogli ustvrditi kako živimo u zanimljivim vremenima (po staroj Kineskoj kletvi). Što će se sve događati iznad površine, a još više ispod površine pitanje je hoće li ikada saznati i naši potomci. Ako sudimo prema dosadašnjem lažiranju povijesnih događaja koje je u nekim zemljama čak i zaštićeno zakonom, moguće nikada nećemo saznati što se zaista događa. Ali mislim da uvijek možemo primijeniti staro pravilo koje kaže: “Cui Bono” iliti tko tu profitira. Slijedite trag koristi i ako postoji obrazac “pattern” koji se ponavlja, tada možete biti sigurni gdje je izvor problema. Kada utvrdite izvor, tada opet iz povijesnih iskustava možete prilično sigurno utvrditi i dodatne motive (osim direktno financijskih). Onda kada utvrdite motiv i počinitelja, tada se možete baviti kakvim-takvim prognozama. Mislim da su većini ovdje ti obrasci poznati. Međutim mene bi ovdje najviše zanimali stavovi praktičnih vjernika, dakle ljudi koji redovno prakticiraju vjeru i odlaze u crkvu (Katoličku), i koji su uz to i dovoljno intelektualno radoznali, pa su moguće bolje uočili da nešto “ne štima”, a što bi bilo u svezi onoga što je ovdje rečeno. Ovako postoji samo neki neodređeni osjećaj kako se “nešto kuha”. Pretpostavljam da prema komentarima ima onih koje ta tema zanima, ali ako sudim sam po sebi koji nipošto nisam mjerodavan, a ipak sam usprkos tome zainteresiran i još i komentiram, pitanje je koliko sve to odražava zabrinutost onih koji jesu mjerodavni…..
Mnogo linkova sa govorima, fotografijama i video materijalima može se naći na službenim stranicama Vatikana.
http://w2.vatican.va/content/francesco/en/travels/2014/outside/documents/papa-francesco-repubblica-corea.html
Ovaj Papa je populist, čovjek naroda, ulice, Papa kojega se voli i uvažava. Na žalost, ima tu nesreću da u eri medijskih sounditeova, traži se rečenica ili dvije, pa se medijske poruke kroje od fragmenata. Tako je do sada zapamćen kao Papa koji navodno ZA gejeve i ABORTUS, a PROTIV kapitalizma i ZA socijalizam.
Ne treba brati brigu. Tko hoće “slobodarsku crkvu” neka ode u neku protestantsku.
Neka mu hostiju daje žena-svećenica udana za trans partnera/icu.
Poklad vjere će i dalje u Univerzalnoj crkvi ostati siguran. Ovaj papa će se pobrinuti da se siromasima i onima koje život nemilo ošinu širom otvore vrata crkve. I neka.
Mislim da ste svi počeli pretjerivati, papa malo koketira sa sirotinjom i ljevičarskim idejama, ali nije socijalist.
Ne pratim detaljno njegove govore ali još nigdje nisam pročitao da on osobno propagira socijalizam. Jedni ga optužuju, a drugi likuju, mislim da za sada trebamo biti suzdržani, ne nasjedati ljevičarskoj propagandi.
Your Holiness, is there is a single vision of the Good? And who decides what it is?
“Each of us has a vision of good and of evil. We have to encourage people to move towards what they think is Good.”
Pitanje: s čim točno papa koketira u navedenom citatu?
Ne znam.
Možda sa slobodom izbora?
Ova izjava nema direktne veze sa socijalizmom, koji ja držim zlom, niti kapitalizmom, ali iz ovoga ne mogu zaključiti što papa misli o socijalizmu odnosno o onima koji misle da je socijalizam dobro.
Ja mislim da je kapitalizam dobro i zaključujem da me papa ohrabruje u tome.
Koliko je meni poznat katolički nauk, pojedinac ima slobodu da izabere između dobrih i loših djela, vrline i grijeha, raja i pakla. To ne mijenja postojanje dobra i zla.
Jako je zabrinjavajuće kad papa odlazi na Lampedusu ljubiti noge hordama osvajača s juga. Još više zabrinjavajuće je kad se ne protivi svojoj Crkvi u SADu koja aktivno radi na sličnim politikama. Malo više zabrinjavajuće je kad koketira sa socijalizmom i u službenom Vatikanskom dokumentu od 50ak stranice “inequality” spomene 11 puta. Ali ova relativizacija dobra i zla mi zvuči daleko iznad svake zabrinutosti.
Mislim da papa vrlo jasno iznosi svoje stavove a oni nemaju veze sa socijalizmom. U navedenom citatu koketira s time da bi svatko za sebe trebao ukljuciti vlastiti razum i poraditi na svom osobnom razvoju kako bi bio u stanju razumjeti sta je dobro a sta lose. Kapitalizam nacelno jest dobro ali su potrebne odredjene modifikacije s obzirom na to kako trenutno stvar funkcionira.
Koketira s relativizacijom dobra i zla.
@dandy
Lijepo je biti optimist, ali povijesno gledano nemaš realnu podlogu za tako nešto. Svašta se sa papama događalo u povijesti. U temeljima crkve je (barem koliko je meni poznato) nepogrešivost pape i dogma. Kada imaš instituciju koja je stara 2000 godina, od čega 1600 godina imaš prilično konzistentno definiranu bazu pravila (dogmi), tada bilo kakvo uvođenje kompromisa redovno dovodi do urušavanja cijele konstrukcije. To nije slučaj samo u slučaju crkve. Svaka “rigidna” inženjerska konstrukcija je osjetljiva na vađenje jedne “cigle”. Pri tome mislim na mnoge kompromise od drugog svjetskog rata do sada. U cjelokupnoj priči to je svega 70 godina što je vratolomna brzina za jednu toliko dugovječnu instituciju. Ako crkvu treba prilagođavati trendovima jer nije dovoljno “moderna”, i ako stoga treba “koketirati” sa zlom, onda ja stvarno ne znam koji su još kompromisi na redu? Ženski svećenici? Abortus iz milosrđa? Relativni grijeh? Hoću reći, ljudi se nisu promijenili zadnjih 100.000+ godina, jedino što se mijenja je “moda”. Misliš li da je uloga Pape ta da se po svaku cijenu svidi baš svakome? Da li je važnije spašavanje “firme” ili vjere? Mene se to direktno ne tiče jer ja imam svoje viđenje “nezemaljskoga” koje je teško objašnjivo nekome drugome i ne priznajem niti autoritet crkve niti ikakve dogme, drugim riječima teško da se uopće mogu svrstati pod Kršćanina (iako do neke mjere priznajem i poštujem tradiciju), ali ono što znam je da je većini običnih ljudi (vjernika) potrebna neka sigurnost, neka točka za koju se mogu uhvatiti jer nisu sami sposobni naći svoj duhovni put. Moramo shvatiti da smo izloženi smišljenom i planiranom izvrtanju sustava vrijednosti koji se provodi između ostaloga i prepakiravanjem zla u novo moderno i dopadljivo ruho. Većina ljudi nema kritički razvijen um, niti ima potrebu propitivati stvari pa im se može podvaliti rog za svijeću samo tako. I zato je čvrsta i nepromjenjiva crkva važna za zdravlje i dobrobit nacije. A vidiš to me se jako direktno tiče, i zato si bezobrazno dopuštam komentiranje po ovoj temi. I još nešto znam, a to je da sa zlom nema, ne smije i ne može biti kompromisa. Iako svi mi to svakodnevno radimo. Komunizam (socijalizam) je zlo. Tj. iza mentalne strukture ljudi koji promoviraju komunizam stoje duhovno i mentalno nepopravljivo oštećeni pojedinci (vjeruj mi znam o čemu govorim) kojima zlo izrazito lako manipulira. Svako koketiranje sa istima, valjda u očekivanju da će se iste “urazumiti” je van svake pameti. Jedina metoda koja bi kod istih možda dala rezultata je egzorcizam. (ovo je bilo zločesto, i rečeno u ironiji, ali stvarno mislim da to nije daleko od istine). Ponavljam, ne tvrdim (jer jednostavno nemam dovoljno uvida, niti sam dovoljno upućen u stvari) da ovaj Papa radi tako nešto. Ali od malih nogu imam ugrađen detektor koji mi govori da nešto nije u redu, ili da stvari nisu takve kakvima se prikazuju. A taj moj detektor sada pomalo “blinka”…..
Papa nije ekonomist, njegovi savjeti u području ekonomije su vjerojatno pogrešni, ali su dobronamjerni i nikoga ne obvezuju. On sam kaže da ne želi nikome nametati politicku ideologiju. Ja mu vjerujem, ali ne vjerujem da ljudi mogu svjesno djelovati pravednije od prirodnih zakona. U ekonomiji vrijede tržišni zakoni, oni su objektivni i pravedni i ako ih se držimo ne možemo stvoriti nepravedno društvo.
Papa vjeruje da su ljudi sposobni biti pravedniji od tržišta i želi utjecati na njihovu savjest, ali ja mislim da nije problem u ljudskoj savjesti nego u kompetencijama.
Posebno želim naglasiti da se papa ne zalaže za socijalizam, a to je u ovom trenutku najbitnije jer je socijalizam (komunizam) najveće zlo koje je zahvatilo ljudski rod u dvadesetom stoljeću, prouzročio je najviše fizičke i duhovne patnje i najviše mrtvih, puno teže posljedice od fašizma i nacizma zajedno.
Papino moguće simpatiziranje ili preveliko toleriranje nekih lijevih ideja ne mogu komentirati jer nisam dovoljno upućen u problematiku i papine stavove.
Pingback: Utorak, 19.8.2014 – uz jutarnju kavu preporučujemo | Quo Vadis Croatia