Dakle, mislite da je novac korijen zla? Jeste li se ikad zapitali što je korijen novca? Novac je sredstvo razmjene kojega ne bi bilo da ne postoji proizvedeno dobro i ljudi koji su to dobro sposobni proizvesti. Novac je materijalizacija načela prema kojemu ljudi koji žele međusobno surađivati mijenjajući vrijednost za vrijednost. Novac nije oruđe žicaroša, koji sa suzom u oku od vas traži dio te vrijednosti, ili oruđe lopova, koji vam tu vrijednost oduzima prijevarom ili silom. Novac čine mogućim samo ljudi koji stvaraju. Je li to ono što smatrate zlim?
Kada prihvatite novac kao nagradu za svoj rad, činite to samo iz uvjerenja da ćete taj novac moći zamijeniti za dobro koje je svojim radom proizveo netko drugi. Nisu žicaroši niti lopovi ti koji daju vrijednost novcu. Niti more suza niti sve oružje svijeta ne može pretvoriti novac u vašem novčaniku u kruh kojega trebate da biste preživjeti sutra. Novac je znak časti, nagrada za vrijednost koju ste proizveli između svih ostalih ljudi koji proizvode vrijednost. Vaš novac je vaš iskaz nade da negdje oko vas postoje ljudi koji neće izdati taj moralni princip koji je korijen novca. Je li to ono što smatrate zlim?
Jeste li ikada razmišljali o korijenu stvaranja, o korijenu proizvodnje? Pogledajte primjerice jedno računalo. Možete li sami sebe uvjeriti u nešto nerazumno poput toga da je to računalo nastalo zahvaljujući čistoj snazi mišića? Pokušajte uzgojiti klas žita iz sjemena pšenice, a da niste koristili znanje i vještine koje su otkrili i primijenili vaši preci. Pokušajte stvoriti hranu tako da mašete rukama po zraku dok trčite poljem – saznat ćete da je čovjekov um korijen sveg proizvedenog dobra i sveg bogatstva koje je ikada postojalo na Zemlji.
Ali kažete da su novac stvorili snažni na račun slabih? O kakvoj snazi je ovdje riječ? To ne može biti snaga oružja ili snaga čistih mišića. Bogatstvo je proizvod čovjekove sposobnosti da misli. Je li novac stvorio čovjek koji je, primjerice, izumio motor nauštrb onih koji ga nisu izumili? Jesu li novac stvorili pametni nauštrb glupih? Možda sposobni nauštrb nesposobnih? Ambiciozni nauštrb lijenih? Prije nego što uopće može biti iznuđen ili opljačkan novac mora biti stvoren radom i zalaganjem svakog poštenog čovjeka, u onoj mjeri koja odražava njegovu sposobnost. Pošten čovjek je onaj koji zna da ne može potrošiti više nego što je proizveo.
Trgovati uz pomoć novca je princip djelovanja dobronamjernih ljudi. Novac počiva na aksiomu da je svaki čovjek vlasnik svojeg uma i svojeg rada. Novac ne daje moć propisivanja vrijednosti vašem radu. Novac dobiva na vrijednosti u trenutku kada čovjek dobrovoljno pristane s drugim razmijeniti vrijednost. Novac omogućuje da za svoju robu i svoj rad budete plaćeni onoliko koliko ta roba i taj rad vrijede čovjeku koji ih kupuje, ali ne više od toga. Novac ne dopušta pogodbe, osim onih koje su donesene na obostranu korist i pri slobodnoj procjeni jedne i druge strane.
Novac od vas zahtjeva da shvatite kako čovjek djeluje za vlastitu korist, a ne za štetu, djeluje za vlastitu dobit, a ne gubitak. Novac zahtjeva da shvatite kako ljudi s kojima surađujete nisu tovari rođeni da bi nosili teret vaše mizerije, da shvatite kako tim ljudima morate dati vrijednost, a ne ožiljke, da shvatite kako ljude ne povezuje međusobna razmjena patnje već međusobna razmjena dobra. Novac zahtijeva da ne prodajete svoju slabost za nečiju glupost već svoj talent za nečiji razum. Novac zahtijeva da kupite najbolje što možete pronaći, a ne najgore što vam se nudi. Stoga kada ljudi žive tako da surađuju potaknuti razumom, a ne prisilom kao arbitrom, novac će dati odgovor na pitanje koliko je tko među nama bio razuman, racionalan, koristan i pošten. To je načelo postojanja čiji je alat i simbol novac. Je li to ono što smatrate zlom?
Ipak, novac je sredstvo. On će vas odvesti gdje god želite, ali vas neće zamijeniti na mjestu vozača. Dati će vam mogućnost da zadovoljite svoje želje, ali vam neće dati želje. Novac je pošast onima koji pokušavaju obrnuti zakon kauzalnosti, onima koji traže način kako da ljudski razum zamijene proizvodom razuma, robom.
Novac neće kupiti sreću onome koji ne zna što želi. Neće mu otkriti ljestvicu vrijednosti ako izbjegava spoznati što je vrijednost i neće mu dati svrhu ako odbija shvatiti da svrhu mora tražiti sam. Novac neće kupiti inteligenciju budali, nečije divljenje prema kukavici ili poštovanje prema neodgovornome. Čovjek koji sposobnije od sebe pokušava učiniti svojim slugama, koristeći se pritom svojim novcem umjesto svojim razumom, završit će kao žrtva nesposobnih. Sposobni će mu okrenuti leđa, a varalice i prevaranti pohrliti mu u susret vođeni zakonom kojeg još nije otkrio: da nitko ne može biti manji od svojeg novca. Je li to razlog zbog kojega novac nazivate zlom?
Samo čovjek koji ga ne treba je sposoban naslijediti bogatstvo – čovjek koji je sposoban stvarati bez obzira gdje da počne. Ako je onaj tko naslijedi novac jednako vrijedan, on mu služi, ako nije, on ga uništava. Ali to se previđa pa se kaže kako je novac pokvario čovjeka. Je li? Ili je čovjek pokvario svoj novac? Zato ne zavidite onome tko naslijedi bogatstvo. Ono nije vaše i da ga se dočepate ne biste s njime učinili ništa bolje. Ne pomišljajte kako to bogatstvo treba raspodijeliti među ljudima jer stvaranje pedeset parazita umjesto jednoga neće oživjeti vrline zahvaljujući kojima je to bogatstvo nastalo. Novac je živuća snaga koja umire bez svoga korijena. Novac neće služiti onome čiji um nije jednako vrijedan. Je li to razlog zašto novac zovete zlom?
Novac je vaše sredstvo za preživljavanje. Način na koji shvaćamo novac bit će presudan za naš život. Ako je izvor novca korumpiran, naša egzistencija je ugrožena. Jeste li dobili svoj novac prijevarom? Podilaženjem porocima ili glupostima? Iskorištavajući naivne u nadi da ćete dobiti više nego vaša sposobnost zaslužuje? Spuštanjem svojih standarda? Obavljajući posao za one koje prezirete? Ako je tome tako, onda vam vaš novac neće dati niti trenutak niti lipu vrijednog užitka. Sve ono što kupite tim novcem bit će tek podsjetnik na vašu sramotu. Tada ćemo ponovno čuti da je novac zlo! Zlo, jer u njemu nema ni trunke samopoštovanja? Zlo, jer takav novac ne omogućuje ni trenutka užitka? Užitka u izopačenosti? Je li to korijen vaše mržnje prema novcu?
Novac će uvijek biti posljedica naših djela. Vi ste uzrok, novac je posljedica. Novac je proizvod vrlina, ali on vam neće dati vrline niti će vas iskupiti od vaših poroka. Novac vam neće dati ono što niste zaslužili. Niti u materijalnom niti u duhovnom smislu. Je li to korijen vaše mržnje prema novcu?
A čuli smo i da je ljubav prema novcu korijen sveg zla. Voljeti neku stvar znači voljeti njenu prirodu. Voljeti novac znači znati i poštivati činjenicu da je novac proizvod onoga najboljeg što leži u vama, on je potvrda kojom svoj trud mijenjate za trud poštenih ljudi. Osoba koja mrzi novac i koja je najglasnija u iskazivanju svoje mržnje prema novcu je osoba koja bi prodala vlastitu dušu za novčić – imajući to u vidu ta osoba doista i ima dobar razlog mrziti novac. Osoba koja voli novac spremna je raditi za novac. Ta osoba zna da ga može zaslužiti.
Dopustite mi da vam kažem nešto o ljudskom karakteru: čovjek koji proklinje novac svoj je novac stekao nečasno. Onaj koji ga poštuje taj ga je i zaradio.
Bježite što dalje od čovjeka koji vam govori da je novac zlo. Ta rečenica je znak da je lopov u blizini. Sve dok žive na Zemlji i koriste se novcem kao sredstvom ljudi razmjenjuju vrijednost za vrijednost. Odbacivanjem novca kao sredstva razmjene priziva se oružje kao sredstvo prisile.
Ukoliko ga želite stvoriti ili zadržati novac od vas traži da date najviše od sebe. Ljudi koji nemaju hrabrosti, ponosa ili samopoštovanja, ljudi koji ne vide moral u vlastitom novcu i koji ga nisu spremni braniti kao što brane vlastiti život, ljudi koji se ispričavaju zbog toga što su bogati – neće ostati bogati zadugo. Oni su prirodni mamac za lopove što čekaju prikriveni ispod kamenja i ispužu van čim namirišu nekoga tko traži da mu se oprosti zbog toga što ima. Oni će požuriti osloboditi ga krivnje i tereta što uostalom i sam smatra da zaslužuje.
U tom trenutku vidjet ćete uspon ljudi dvostrukih mjerila, koji žive uz pomoć prisile i koji su uvjereni da se vrijednost stvara pljačkom ljudi koji stvaraju vrijednost. Vidjet ćete ljude koji parazitiraju na tuđim vrlinama. U moralnom društvu to su kriminalci, a zakoni su napisani da bi vas zaštitili od njih. U trenutku kada društvo ozakoni kriminal i lopovluk i omogući jednima da silom prisvoje bogatstvo drugih tada novac postaje osvetnik svojih stvoritelja. Jednom kada donesu zakon koji žrtvama brani da se obrane od pljačke lopovi se osjećaju sigurnima. No njihov plijen postaje magnet za druge lopove i počinje utrka u kojoj pobjedu odnosi najbrutalniji, umjesto onoga tko je najsposobniji u stvaranju vrijednosti. Kada nasilje postaje mjera vrijednosti tada ubojica odnosi pobjedu nad sitnim lopovom. Iza tog kaosa ostaju ruševine društva.
Želite li znati dolazi li taj dan? Gledajte novac. Novac je pokazatelj vrijednosti i vrlina nekog društva. Kada vidite da iza ugovora ne stoji suglasnost već prisila, kada za proizvodnju dobra trebate tražiti dozvolu od ljudi koji ne proizvode ništa, kada vidite da novac odlazi onima koji se bave pogodbama, a ne stvaranjem dobra, kada vidite da se ljudi bogate od korupcije i iznuđivanja, a ne od rada i kada vas zakoni ne štite od takvih već njih štite od vas, kada vidite da se korupcija isplati, a zbog poštenja padaju žrtve, možete biti sigurni da je novac upropašten. Novac je plemenito sredstvo koje se ne natječe s oružjem i ne sklapa pogodbe s nasiljem. Sredstvo koje neće dozvoliti društvu da preživi podijeljeno na pošteno stečenu imovinu s jedne strane i opljačkanu s druge strane.
Novac je čovjekova sigurnost, zaštita i osnova morala. Razaranje društva stoga nužno započinje razaranjem novca. To razaranje započelo je razaranjem zlatnog standarda. U zamjenu za zlato ljudima je ostavljena bezvrijedna, krivotvorena hrpa papira. Ta nasilna zamjena uništila je sve objektivne standarde i ljude podredila arbitrarnoj moći onih koji o vrijednosti stvari također prosuđuju arbitrarno. Zlato je imalo objektivnu vrijednost. Bilo je ekvivalent proizvedenog dobra. Papir je hipoteka nad bogatstvom koje ne postoji, potpomognut oružjem uperenim u one od kojih se očekuje da stvore to bogatstvo. Papir je potvrda koju izdaju zakonom zaštićeni pljačkaši na tuđi račun, na račun vrlina svojih žrtava. Čuvajte se onog dana kada čujete da je račun prekoračen.
Kad ste od zla napravili sredstvo preživljavanja ne očekujte od ljudi da ostanu dobri. Ne očekujte od ljudi da ostanu moralni i svoje živote provedu kao hrana za nemoral. Ne očekujte od njih da i dalje stvaraju vrijednost, kada se stvaranje kažnjava, a pljačka nagrađuje. Ne pitajte, ‘Tko to uništava svijet? Jer to ste vi.
Živite u trenutku najvećih dostignuća i nikad produktivnije civilizacije i dok proklinjete njenu srž, novac, pitate se kako je moguće da se ona urušava oko vas. Na novac gledate očima primitivnih divljaka i čudom se čudite kako se to primitivizam uvlači nazad u vaše gradove. Kroz ljudsku povijest novac je uvijek bio predmet krađe lopova svih boja i oblika, lopova čija se imena i izgled mijenjaju ali čije metode ostaju iste: uzeti bogatstvo silom, a one koji ga stvaraju držati vezanima, ponižavati ih, vrijeđati i lišiti časti. Ta fraza o „novcu kao korijenu zla“ koju izgovarate takvom pravedničkom nesmotrenošću dolazi iz vremena kada je bogatstvo stvarano teškim radom robova, metodama rada koje jednom otkrivene nisu stoljećima unaprijeđene. I tako dugo dok je proizvodnja bila utemeljena na prisili, a bogatstvo dobiveno osvajačkim pohodima, bilo je malo toga što se uopće moglo stvoriti ili osvojiti. Ipak, kroz stoljeća stagnacije i gladi, ljudi su pljačkaše uzvisili u aristokraciju po sili, po rođenju, a u konačnici u birokraciju. Poput robova prezire se one koji stvaraju, trgovce, poljoprivrednike, poduzetnike.
Na slavu čovječanstva, po prvi i jedini puta u povijesti, nažalost za vrlo kratko vrijeme, stvorena je država novca, država razuma, pravde, slobode, stvaranja i dostignuća; Amerika. Po prvi puta ljudski um i novac bili su oslobođeni i po prvi puta bogatstvo nije bilo posljedica osvajanja i pljačke već posljedica rada. Umjesto aristokracije i robova pojavio se pravi stvaratelj bogatstva, najveći radnik i čovjek koji je svojim razumom i trudom stvorio sebe – američki industrijalist, poduzetnik.
Ako me pitate po čemu se to Amerikanci posebno razlikuju od drugih tada bih izabrao jednu osobitu činjenicu, jer u sebi sadrži i sve druge, da su upravo oni stvorili izraz ‘stvoriti novac’ (to make money). Niti jedan drugi jezik ili narod prije njih nije koristio niti poznavao smisao tih riječi; ljudi su na bogatstvo oduvijek gledali kao na statičku količinu – koja se može oduzeti, izmoliti, naslijediti, podijeliti, ukrasti ili dobiti za korist. Amerikanci su prvi shvatiti da bogatstvo mora biti stvoreno. Fraza ‘stvoriti novac’ (to make money) sadrži suštinu ljudskog morala.
Ipak, zbog tih su riječi Amerikanci trpjeli bezbrojne osude trulih kultura čiji pogled na novac nikada nije predstavljao ništa drugo osim pljačke. Kredibilitet koji dajete lopovima dovodi vas je do toga da na svoja najveća dostignuća gledate kao na simbol sramote, zbog svojeg prosperiteta se osjećate krivim, na poduzetnike gledate kao na tamničare, a na svoje veličanstvene tvornice kao na proizvod teškog fizičkog rada robova gonjenih bičevima, poput onih koji su gradili egipatske piramide. Ništarija koja tvrdi da ne vidi razliku između snage novca i snage biča, treba naučiti razliku na vlastitoj koži, što u konačnici mislim da i hoće.
Sve dok ne shvatite, i ukoliko shvatite, kako je novac korijen svega dobra jedino zazivate vlastitu propast. Kada novac prestane biti alat koji omogućuje čovjeku da surađuje s drugim čovjekom, tada čovjek postaje alat čovjeku. Možete birati između krvi, bičeva i oružja s jedne strane ili novca s druge strane. I bolje požurite, jer vremena je sve manje.
—
Tekst koji ste pročitali hrvatski je prijevod govora Francisca d’Anconie (“Francisco’s money speech”) iz knjige Atlas Shrugged (1957.), zadnje novele koju je napisala Ayn Rand.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Mene ovaj portal i njegov autor (n.n.) sve više i više čudi.
Pa svi dobro znamo da je novac zlo. Zlo je kada ga ima, a još više kada ga nema. A najveće je zlo kada je u tuđem džepu. Pa to je barem jasno svakom jalnom građaninu i selaku. I sada se ovdje bezobrazno i uporno tvrdi da nije zlo.
I sjekira je zlo. Pogledajte što je Štefek napravio Barici kada ju je uhvatio sa susjedom. Da nije imao sjekiru upotrijebio bi dobar besplatni kamen umjesto zle skupe sjekire. A Muju i njegove zgode sa zlim nožem, da ne spominjem. I auto je zlo. Prošli tjedan sam pijan od finog i skupog zlog vina sletio u jarak. Da se nisam vozio autom samo bi pao i razbio dobri nos, ovako sam razbio novi skupi zli auto koji košta puno zlih novaca.
I kompjuter je zlo, jer umjesto da gol plešem i pjevam na kiši, kao što mi je preporučio moj duhovni guru, ja ovdje sjedim pred skupim zlim ekranom i pišem ovakve gluposti na zloj tipkovnici. Da nema novaca svi bi bili jednaki i sretni. Novac razdvaja umjesto da spaja. Neobrazovani tamnoputi nasilnik sa IQ 60 i feminizirani bijeli doktor nuklearne fizike bi sretno živjeli zajedno u prosto proširenoj mrak zajednici i širili poruku ljubavi, bratstva i jednakosti. Gdje ćeš veće sreće. Prava ljubav srećom ne poznaje granica, usprkos zlom novcu….
Da nema zlih novaca ljubomorni Štef ne bi zatukao jadnu promiskuitetnu Baricu koja je samo zarađivala zle novce. Da nema novaca ja bi u miru pio besplatnu dobru nohu (tudum) sa moje brajde i ne bi razbio skupi i zli auto, nego bi umjesto toga u sreći i veselju dobrim tupim jeftinim nožem rezbario zlog bogatog susjeda radi skupe zle međe. Da nema zlih novaca moja bi žena prema meni bila dobra i fina, a ne bi me zvala lijenom nesposobnom ništarijom.
Kao što svi dobro vidimo i znamo nije zlo u čovjeku nego je zlo u novcu i ostalim zlim predmetima. I umjesto da se naviknemo koristiti dobre predmete mi uporno koristimo zle predmete. I sada opet ovaj portal priča nešto potpuno suprotno. Gdje je tu zdrav razum? Pa kako se to može dalje tolerirati??? Umjesto da se konačno napravi dobar novac i uništi zli novac, i problem riješen. Te se genijalne ideje nitko nije sjetio osim mene pametnoga. Ožednio sam od silnog pisanja i idem se okrijepiti dobrom besplatnom metilnom rakijom koja ne košta ništa zlih novaca. Želim Vam svima što manje zlih novaca i što više budućih dobrih novaca.
Tantore, da te nema trebalo bi te izmislit 😀
A ja pomislio ma vidi ti ovog našeg Kapitalca, kako se on raspisao, kako on dubokoumno promišlja o prirodi novca, ko pravi filozof, kad ono ništa…
Baš sam se zapitao koliko naših ljudi se ikad zapitalo što je to novac?, zašto propadaju bogati nasljednici i oni koji dobiju veliki novac na lutriji? zašto je teško steći bogatstvo, a još ga i teže sačuvati? i zašto siromašni ljudi zavide imućnima, a ponekad i obratno?
Ah, taj novac koliko je ljudima samo boli i veselja prouzročio!
Teško je Randicu nadmašit 🙂
Ako ništa drugo eto bar sam promišljao kako dobro prevesti stvar na hrvatski 😀
Za svaku pohvalu!
Potičeš nas na razmišljanje…
U svakom slučaju ,dobro je sve što se o novcu na ovu temu i napiše i pročita ako ništa drugo,a bar ono haloefekt
Tekst je utopistički pamflet koji samo daje etičko opravdanje za obožavanje novca. Novac je dogovoren društveni mehanizam razmijene dobara i usluga za kupone koji se temelji na povjerenju. Hoće li biti dobar ili loš ovisi o tome kako se koristi, a uglavnom se koristi na loš način i ukupna suma dobro/loše je u minusu. Čovječanstvo nije bilo učinkovitije i proizvodilo više, a nikad nije bilo više gladnih i siromašnih, kao i razlika među njima. Toliko o novcu i razmijeni.
A što se tiče Any Rand, poznato je da je cijeli život govorila i radila protiv fondova solidarnosti kakav je primjerice zdravstveni sustav, da bi u starosti kada se razbolila i ostala bez novca vrlo licemjerno i sama koristila sredstva iz fonda koje su uplatili “izjelice” koje je cijeli život prezirala.
To bi trebala biti pouka Any Rand.
Svi smo mi žrtve davno podržavljenih i monopoliziranih socijalnih sustava. Prije nego li je Bismarck oteo društvu te sustave i naučio vlastodršce kako se ucjenjuje građane ti sustavi su funkcionirali briljantno na potpuno voluntarnoj osnovi. Proučite povijest tih sustava, npr. “Tom Palmer: After the Welfare State” sadrži niz zanimljivih eseja o tome.
Pa upravo na ovaj način govori i Ayn Rand, tako očito već u drugoj rečenici diskreditirate ono što ste napisali u prvoj. Rand govori što je novac, kako novac ostaje dobar i kako ga se pokvari. Tekst zapravo sadrži jako dobru poruku o novcu. Ne znam što bi bio “utopistički pamflet” u tom smislu.
Ne slažem se, suradnja društvenih skupina i pojedinaca je nužnost ako želimo živjeti u modernom društvu. Povjerenje je temelj te suradnje. Dakako, ni jedan sustav nije savršen pa tako ni ovaj jer će ga vlastodršci (posve prirodno i očekivano) pokušati iskoristiti za vlastitu dobit, ali je taj trošak korupcije i dalje manji od raspršenog i voluntarističkog sustava u kojem su troškovi zbog oportune dobiti u ukupnoj cijeni značajno veći. Primjerice javni zdravstveni sustav, koliko bi koštala operacija u voluntarističkom sustavu? Pitaj Any Rand, ona se mogla liječiti i na svoj račun, tj. očigledno nije u cijelom radnom vijeku zaradila dovoljno za privatno liječenje. Trebalo ju je pustiti da umre ispred bolnice? Isto vrijedi za sve usluge neelastične potražnje, jer se državnim monopolom nad tom uslugom smanjuje a ne povećava cijena za krajnjeg korisnika.
Naravno, potpuno obrnuta situacija vrijedi u “elastičnim” sektorima poput trgovine. Mislim da bez solidarnosti i povjerenja moderno društvo nije moguće.
Što se tiče novca, pogled u ovom tekstu je utopistički. Novac se pokušava prikazati kao osnova morala i izvor sigurnosti, ali on to nije. Novac se stvara iz ničega, jedino pokriće je povjerenje u sustav, on je sam po sebi neutralan. Kao i autocesta kojom se oboje koristimo, ona je neutralna, može prevoziti svježe namirnice, ili neprijateljsku vojsku. Kad povjerenje u novac, sustav i ekonomiju nestane, a svako toliko nestane, novac ne vrijedi ništa tj. dogodi se hiperinflacija. Barem smo se mi toga nagledali.
Novac nije ni dobar ni loš, ali nažalost vrlo je pogodan za prijevare, malverzacije i iskorištavnje povjerenja. Pogledajmo samo zadnju financijsku krizu i štetu koju je napravila malverzacija financijskim sredstvima. Mislim da se u uzrečici “korijen zla” misli na vrlo opasnu narav novca koji vrlo lagano naruši povjerenje i suradnju unutar sustava.
Nije mi jasno s čime se ne slažete, jer sasvim prirodno je da ljudi međusobno surađuju i da se suradnja nužno temelji na povjerenju. Upravo na tim postulatima počiva klasična liberalna ideja. No današnje društvo nije utemeljeno na njima već na sredstvima prisile nad kojima monopol ima država – odnosno vlastodršci. Slobodno tržište je jedino dugoročno rješenje i jedini način optimalne alokacije resursa. Primjerice u javnom zdravstvenom sustavu država određuje minimalne cijene zdravstvenih usluga i ne dozvoljava privatnom sektoru da te cijene budu niže (Vidite cjenik HLK i potom cjenike privatnih ordinacija. ). Tako svi privatnici pružaju svoje usluge upravo po najmanjim zakonom dozvoljenim cijenama jer im nije dozvoljeno da budu još jeftiniji što znači više zdravlja za manju cijenu krajnjem korisniku. Tako javni sustav kroz prisilu održava vlastitu neučinkovitost u alokaciji resursa time na štetu onih za čije dobro tvrdite da postoji. Teza vam je time osporena.
Upravo postojeći javni zdravstveni sustav pušta ljude da umiru ispred bolnice. Ne doslovce, jer tako bi onima koji u tu činjenicu ne vjeruju istina postala očita, već pacijenta koji dođe u bolnicu fino upišu na listu čekanja i pošalju da umire doma. Tako da ga ne morate gledati na cesti, no on umire. Trenutno je u Hrvatskoj 700.000 ljudi na listi čekanja. Kako objašnjavate tu činjenicu i kako se ona uklapa u vašu priču?
Što se tiče novca mislim da niste pročitali tekst kako treba. Novac je osnova morala uz uvjete koji su također dani u tekstu. U tekstu se također govori i o tome kada novac prestaje biti sredstvo morala te čitatelju lijepo ilustrira koji su očiti znakovi njegovog truljenja. Isto tako govori koje su posljedice ignoriranja tih znakova. Utopizam je nešto drugo.
Za kraj, novac je onakav kakvi smo mi sami. On je neutralan, nikada nam neće dati više od onoga što zaslužujemo. O svemu tome lijepo piše Rand. Vaša mržnja prema toj osobi nema veze s ovim tekstom. A što se zadnje krize tiče ona je počela upravo u rukama vlastodržaca koji su igrajući se monetarnim sustavom i intervencionizmom namjeravali od novca stvoriti nešto što on nije. Tako korumpirani politički moćnici manipuliraju građanima. Nema jačeg oružja od države.
“Novac nije ni dobar ni loš”
Novac je sjajan jer nam drastično skraćuje vrijeme i troškove transakcija koje bismo morali gubiti da se još trampimo, te nam tako omogućuje i sve blagodati koje danas uživamo, jer bi ovaj stupanj razvoja civilizacije bio nemoguć bez indirektne razmjene dobara.
“nikad nije bilo više gladnih i siromašnih, kao i razlika među njima”
Momak, tebe je kapitalizam očito toliko razmazio da nisi svjestan da je standard koji mi uživamo danas bio nezamisliv stanovnicima zapadne Europe prije niti 100 godina, a da ne govorim da se još u 17. i 18. stoljeću umiralo od gladi u EUROPI.
” u starosti kada se razbolila i ostala bez novca vrlo licemjerno i sama koristila sredstva iz fonda”
Nema ništa licemjerno u korištenju usluga socijalne države, ako si bio prisiljen cijeli život financirati istu. To je kao da kažeš da su robovi koji radili na plantažama nekad bili licemjerni jer su koristili neke usluge koje im je robovlasnik omogućio.
Teško se mogu složiti sa napisanim, zato što na osnovne postulate ekonomije gledam drugačije.
Slobodno tržište je neodrživ koncept. Tržište ne želi biti slobodno iako tvrdi suprotno. Svi na tržištu teže tome da postanu monopolisti jer su ona profitne stope maksimalne. Kapitalizam pokreće profit a ne potreba za učinkovitom alokacijom resursa, koja se događa ponekada kao nuspojava, ali ne uvijek.
I moja firma bi, najradije bila monopolist i u skladu s time imala visoke profite, poput recimo Microsofta koji strahovito loše alocira svoje resurse a ima ogromne profite zbog monopolističke pozicije. Primjerice moja kompanija koja se isto bavi IT proizvodima bi milijun dolara alocirala neusporedivo učinkovitije. Malo i srednje poduzetništvo je najučinkovitiji dio ekonomije. Potpuno neregulirana ekonomija uvijek teži okrupnjavanju i monopolu, to je prirodno, logično i neizbježno.
Još nikad nisam čuo da se privatni biznis žali jer nešto ne može naplatiti manje, jer žele manji profit? Pogotovo zdravstvo. Da se bavim zdravstvom iz profita savršeno bi mi odgovarala deregulacija, jer bi zbog neelastične prirode potreba za zdravstvenim uslugama profitne stope bile maksimalne, naravno na štetu krajnjeg korisnika. Neizbježna politička korupcija je za većinu građana jeftinija od posve privatnog zdravstva.
Da imamo samo privatno zdravstvo lista čekanja ne bi bila 700.000 jer većina ljudi ne bi imali novaca da se prijave uopće na listu, kao recimo Any Rand u SADu, pa bi umrli doma bez statistike.
Nemam ništa osobno protiv Any Rand, samo mislim da je većina ljudi izvukla krivu poruku. Da je sustav bio privatan kako je ona i zagovarala, umrla bi negdje na cesti pored bolnice i nikada ne bi stekla slavu koju ima među zagovornicima neoliberalizma.
I tu se vraćamo na novac i financijska tržišta koja su deregulirana postala autodestruktivna i prestala služiti osnovnoj svrsi alokacije financijskih sredstava. Drugačije nije ni moglo biti. Mislio sam da nas je kriza naučila nešto o naravi novca.
Bojim se da ljudi izvlače krive pouke iz javnog upravljanja nad navedenim pitanjem. Već sam dao živi primjer javnog upravljanja zdravstvom i kako u tom istom svijetu funkcionira privatno. Teorija da će oni trčati za višim cijenama očito ne korelira sa stvarnošću. Vidite cjenike privatnih ordinacija i vidjet ćete da su oni već na samom minimumu kojeg je zabetonirala HLK. Kada HLK ne bi određivala minimum cijena zdravstvenih usluga cijene bi dodatno pale. To je činjenica.
Financijska tržišta i novac nisu deregulirani. Monopol nad izdavanjem novca ima država. Ne vjerujete? Probajte izdati svoj, privatni novac pa ćemo vidjeti koliko ćete hodati slobodni po gradu odnosno kada će vas država strpati u zatvor. Probajte u SAD-u platiti nešto zlatnim novčićem pa ćete vidjeti kolika je vaša monetarna sloboda. Probleme koje navodite uzrokovala je država u svakom pogledu, ne svojim nemiješanjem u stvari već hiperregulacijom na svim razinama.
Slobodno tržište je na razočaranje mnogih jedini održivi koncept. No upravo zbog toga što je njegov utjecaj na svakodnevne ekonomske pojave sve manji mi trpimo posljedice. Ništa što navodite nije prirodno, logično niti neizbježno već je to stvar vaše vjere koja se omotala oko ovog pitanja. Nemojte bez truda pasti u zamku intelektualne letargije već proučite stvar iz svih mogućih kuteva, a to znači i poslušati uvažena imena klasično liberalne misli poput Misesa, Hayeka, Rothbarda pa i Friedmana ako želite. Pogled na društvena pitanja ne mora biti stvar vjere.
Dakle trenutno je u Hrvatskoj 700.000 ljudi na listi čekanja u javnom zdravstvenom sustavu. Kako objašnjavate tu činjenicu i kako se ona uklapa u vašu priču?
Napomena: Meni naravno nije namjera nekoga uvrijediti ili nešto sl. moja je želja samo iznijeti nešto drugačiji stav, čemu uostalom i služe komentari na blogovima.
Priroda neelastične usluge je da ona košta više od elastične za koju se alocira ista količina resursa. To ne treba posebno dokazivati.
Za ovo sa minimalnom cijenom usluge prvi put čujem, iako mi dalje nije jasno ni zašto je to uvedeno, ni kako to smeta privatnom zdravstvenom biznisu?
I zašto onda građani ne idu u privatne (bolje) bolnice, nego i dalje imamo liste čekanja u javnim bolnicama?
Država stvara teror samo ako građani to dozvole a Hrvatska je upravo taj negativan primjer. Glasači umjesto da budu kontrola politike, političke stranke su se okrupnile u oligopol kraj kojega nikakva alternativa realno nema šanse dok se čitav sistem ne uruši.
Ne vidim alternativu državnom monopolu izdavanja novca. Koji sistem predlažete?
Alternativne valute bi vrlo brzo izazvale kaos na tržištu jer bi nestalo povjerenje, evo imali smo nedavno primjer BitCoina i sl.
Zašto smatram da je slobodno tržište i neoliberalna ideja u konačnici utopija?
Bogatim pojedincima i grupacijama nikako nije u interesu poštena utakmica, a takvih uvijek ima. Čak ih donekle i razumijem. Ako tržište ne bude kontrolirao jedan igrač, kontrolirati će ga netko drugi jer dobit višestruko premašuje trošak kontrole. Tu je tragedija utopista, uvijek ima onaj netko koji neće igrati po pravilima i monopol je neizbježan.
Tko u realnosti može spriječiti dominaciju monopolista? Samo opći koncenzus, tj. država, iako i država zadnjih godina popušta pred krupnim kapitalom koji je prerastao granice i postao internacionalan.
Financijska tržišta su bila potpuno deregulirana zar ne? Sve je potsjećalo na one lance sreće i sl. gdje su kojekakvim financijskim derivatima zbog nedostatka kontrole napuhavani čitavi sektori nerealnim cijenama.
Kada se sve urušilo, država je morala spašavati građane i tvrtke da šteta ne bude još veća. Dakle bolje je bilo spriječiti nego liječiti, zar ne?
700.000 ljudi na listama čekanja je posljedica siromašne ekonomije koja podupire sustav. S obzirom koliko malo zaposlenih u Hrvatskoj doprinosi tom sustavu i koliko puno ljudi ga koristi, mislim da zdravstveni sustav funkcionira sasvim solidno. Hrvatski sustav nije toliko loš koliko je nažalost siromašan.
Na kraju krajeva, da ljudi žele ići u privatne bolnice, to bi i činili i ne bi bilo liste čekanja.
Diskusija u pozitivnom tonu je najbolji način za prezentaciju ideja.
Pitanje elastičnosti cijena navodno objašnjava kako potrošači reagiraju na promjenu cijene. Problem je po meni krnja teorija, ceteris paribus se u njoj podrazumijeva. Ta teorija govori da elastičnost postoji neovisno o ljudskom djelovanju te da je moguće unaprijed znati kakva će ona biti iako je za tako nešto potrebna prethodna akcija. Sama teorija ne objašnjava akciju potrošača niti sama po sebi ovaj problem.
Glede minimalne cijene zdravstvenih usluga. Ona smeta jedino pacijentima koji trebaju pomoć. Po propisanoj tarifi oni plaćaju kako javne tako i privatne zdravstvene usluge. Cijena zdravstvenih usluga javnog sektora se određuje prema cjeniku HLK i temeljem toga HZZO alocira sredstva prikupljena od doprinosa te raspoređuje na korisnike u javnom zdravstvu. Enormna potražnja, a nedostatna sredstva, uzrok su kolosalne liste čekanja. Tako se na dijagnostiku i liječenje u privatnim ordinacijama i poliklinikama odlučuju oni koji: 1) zaglave na listi čekanja u javnom zdravstvu 2) imaju viška sredstava iako su cijenu već jednom platili, javnom zdravstvu, nedobrovoljnim plaćanjem doprinosa.
Što predlažem glede monetarnog sustava? Recimo jedno staromodno vezanje uz zlato.
Ne znam što mislite pod “imali smo nedavno primjer Bitcoina”. Bitcoin još uvijek postoji. Imam nešto bitcoina i stvar se nakon jedne etape maničnog rasta pokazala prilično stabilnom. Algoritam iza njega je odličan, za sada nema većih problema sa pritiskom regulatora, ergo sloboda transakcija je gotovo apsolutna. Bitcoin prihvaćaju i mnogi u Hrvatskoj, čak i izvjestan broj iznajmljivača apartmana na Jadranu. Odlična stvar ako mene pitate, a era kriptovaluta tek dolazi. Tako da je vrlo disutabilno za što je točno Bitcoin primjer. 🙂
Glede bogatih pojedinaca. Niti jednom poduzetniku nije u interesu dinamično i konkurentno tržište. On uvijek želi biti jedini. On želi biti monopolist. Međutim upravo država danas stvara monopole, kako izravno u vlastitim javnim tvrtkama putem kojih oduzima mogućnost drugima da ponude usluge krajnjim korisnicima, bilo kroz izdavanje licenci, patenata i sličnih aranžmana zaštićenih zakonima. Monopol na dereguliranom tržištu je mehanički nemoguć niti je povrh toga moguće da takav monopolist svoju poziciju iskoristi za podizanje cijena na štetu kupaca. Svaka cijena usluge koja nije optimalna u igru privlači novog igrača i tu monopol prestaje. U konačnici o statusu monopolista odlučuju kupci vlastitim novčanicima.
Financijska tržišta su apsolutno regulirana. Mislim da sam to već napisao. Nekretninski balon koji se prelio na financijski sektor započeo je predsjednik Bush kada je intervenirao u kamatne stope na hipotekarne kredite. To je bio umjetan signal koji je navukao gomilu špekulanata i lakovjernih građana u igru s nekretninama. U konačnici građani su platili cijenu bailouta banaka. Ideja koja je navela Busha da zapali iskru bila je socijalno motivirana – “svaki amerikanac zaslužuje krov nad glavom”. Rezultat je kao što znamo ispao totalna katastrofa. Bio je i prije toga dot-com balom i mnogi drugi također primjer državnog intervencionizma u tržište. Sve naravno s dobrim namjerama. No suditi treba po rezultatima.
Glede zadnjeg; a što bi bila posljedica siromašne ekonomije? Ja ne dvojim niti trenutka da je to prevelika uloga države u našim životima. Osobito onoga što se nalazi u okviru tzv. welfare state odnosno države socijalnog blagostanja. Građani ove zemlje konstantno glasuju za političke opcije koje obećaju kruha preko pogače. Koje nude “besplatne” stvari za koje račun besramno ispostavljaju sve manjoj populaciji poreznih obveznika. I to je ujedno povezano sa zdravstvenim sustavom. Ideja o besplatnom i svima dostupnom zdravstvu očito je farsa. Cijenu plaća manjina, budžet je zbog toga tanak, svi žele džabe pregled pa stvaraju balon u potražnji, ometaju one kojima je pomoć stvarno potrebna i gledaju gdje god mogu da uslugu ne plate. Kažu njihovo pravo je da ne plate ali da je dobiju. Kažu to je civilizacijski doseg. Svašta kažu.
Na kraju krajeva odabir privatne bolnice nije stvar želje. Država ionako uzima novac poreznim obveznicima za tu svrhu, rijetki među njima mogu si priuštiti povrh toga platiti i privatno, jer im je frka, a većina koja stoji na listama zapravo su ono koji ne zarađuju dovoljno da bi si uz plaćanje javnog putem doprinosa mogli priuštiti platiti još jednom privatnog, ili pak većina koja čeka na to svoje besplatno pravo na uslugu. To zapravo dođe kao patetika za kraj. Ljudi su se zbog ideje da im pripada pravo na besplatno zdravlje zapravo odrekli zdravlja. Umjesto da rade i pošteno plate uslugu, što i jest pravo doktora i pogona koji je potreban da bi usluga bila moguća, oni čekaju unedogled da se njihova utopijska ideja realizira. Ako je nešto utopija onda je to upravo ta ideja. Socijalna država je utopija, a u njenim ruinama zapravo živimo. Da, to je to, živimo u ruinama socijalne države.
Ovo što Vi govorite je obično skretanje teme. Nitko nije uopće napisao da društvo ne treba do neke RAZUMNE mjere biti regulirano, nitko nije napisao da suradnja nije potrebna i da ne živimo u vakuumu. Svi znamo da slobodno tržište ne postoji. Pitanje je samo mjere tog nepostojanja i namjere i ključa da se isto nekome uskrati a nekome ne. O čemu onda Vi uopće govorite. Vi ponavljate neku nedefiniranu “trebatologiju” i kao papagaj ponavljate zašto bi nešto bilo dobro kada bi funkcioniralo, i zašto nešto čega i nema nikako nije dobro. Međutim kada Vam se na primjerima ukaže gdje to sve ne funkcionira, to se ili prikladno preskače ili se nedefinirano tvrdi da nema toga da bi bilo bi još gore, naravno bez ikakvih dokaza. Sustav nije neutralan, u tome i jeste problem. Sustav je vrlo pristran, i radi štetu jednima u korist drugih.
Prije svega tema je bila o novcu kao sredstvu i o novcu kojeg se prikazuje kao zlo. I to redovno od ljudi čiste materijalističke (“ljevičarske”) orijentacije. Kao da je riječ o živom biću (nečastivom) koje tjera ljude da rade nešto što inače ne bi radili. I onda još govorite o nekakvoj negativnoj sumi “dobra”. Pa zašto ne budete principijelni i ne odreknete se novca do kraja. Razmjenjujte robu za robu. Ah da, pa sustav kojeg branite vam to prvi neće dopustiti, jer on hoće novac. Vaš novac. Kada bi rekli nemam novaca, ali evo Vam komad software-a, sustav bi se zagrcnuo od smijeha. Baš zanimljivo. Dakle sustav je taj koji OBOŽAVA novac i to tuđi, jer svoga i nema. Uostalom ako tom sustavu ne date dovoljno tog zlog novca koje isti nije ničime zaslužio, sustav će Vas strpati u zatvor. I o kakvom moralnom opravdanju onda pričate. Microsoft uopće nije monopolist u smislu u kojem su anti-monopol i anti-trust zakoni bili zamišljeni. Monopolist je netko tko sprječava nekoga drugoga da pije sa istoga (i jedinoga) izvora. Na primjer, ja zaposjednem sve resurse mangana, nikom ne dam blizu i diktiram uvjete i cijenu na tržištu. Gdje ste Vi zaboga uspjeli vidjeti monopol? Zar se na računalima vrte samo Microsoft proizvodi. Ovdje nema ništa od toga. Je li imate izbora što ćete kupiti ili ne? Sve ovo što Vi pričate je ili izvrtanje smisla onoga što je napisano ili je logički potpuno nedosljedno. Pristranost da i ne spominjem. Radije odgovorite na konkretno pitanje kako je moguće da i pored tolikih izdvajanja u zajedničku kesu, sustav ne funkcionira i kako bi Vi to riješili.
Ovdje se nude rješenja u smislu da nešto što ne funkcionira ne treba financirati na način koji pogoduje neracionalnosti i neefikasnosti, a porezni novac UVIJEK pogoduje tome. Dakle da se ne smije plaćati i nagrađivati nekoga tko ne radi dobro. I to je UTOPIJA po vama. Lijepo, baš lijepo. Jer je najbitnije biti solidaran. Pa dajte onda molim Vi koji čvrsto stojite na zemlji odgovorite, kako bi Vi napravili da sustav ODRŽIVO funkcionira.
Samo osporavam početne postavke od kojih krećemo. Tržište ne želi biti slobodno, a neelastična potražnja poput zdravstvene usluge će se zlorabiti upravo zbog prirode čovjeka ako ne bude regulirana.
A što se tiče novca, novac sam po sebi je dosta opasan jer se temelji na povjerenju kojeg je dosta lagano izmanipulirati. Svi smo čuli za Georga Sorosa i njegovo manipuliranje funtom, dakle uzeti novac kao ideal i mjeru čovjeka je vrlo opasno.
Od tuda ona uzrečica o “korijenu zla”.
“Nisu žicaroši niti lopovi ti koji daju vrijednost novcu.” – Ayn Rand
“Tržište ne želi biti slobodno, a neelastična potražnja poput zdravstvene usluge će se zlorabiti upravo zbog prirode čovjeka ako ne bude regulirana.”
S druge strane, ne postoji apsolutno nikakva mogućnost da netko, zbog neke prirode čovjek, nekad zlorabi legalni monopol na nekom uslugom, primjerice, zdravstvom i regulacijom zdravstvenih usluga.
Da.
“Svi na tržištu teže tome da postanu monopolisti jer su ona profitne stope maksimalne.”
Pa što sad, neka teže. Govoriš kao da je to nešto ostvarivo.
“Kapitalizam pokreće profit a ne potreba za učinkovitom alokacijom resursa, ”
Sistem profita i gubitka je JEDINI pouzdani i učinkoviti alokator rijetkih resursa u gospodarstvu.
“Potpuno neregulirana ekonomija uvijek teži okrupnjavanju i monopolu, to je prirodno, logično i neizbježno.”
Ovo je laž koja je obrnuta od logike. Ako je ekonomija neregulirana, onda nema barijera za ulaz, a firma može postati monopolist samo uz blagoslov Države.
“I tu se vraćamo na novac i financijska tržišta koja su deregulirana postala autodestruktivna i prestala služiti osnovnoj svrsi alokacije financijskih sredstava. Drugačije nije ni moglo biti. Mislio sam da nas je kriza naučila nešto o naravi novca.”
Gdje ti živiš, hej??! Deregulirana?! Što su, centralno frakcionalno bankarstvo, CRA, Fannie i Freddie primjeri deregulacije? Bailoutovi banaka su deregulirano tržište? Pa upravo država intervencijama stvara moralni hazard i potiče neodgovorno ponašanje,a ne slobodno tržište!
“A što se tiče novca, novac sam po sebi je dosta opasan”
Opasni su ljudi poput tebe.
Pingback: Srijeda, 3.9.2014. – uz jutarnju kavu preporučujemo | Quo Vadis Croatia
Pingback: Drugovi, bit ću otvoren » Svijet bez novca i imovine
odličan tekst! http://www.therichest.com/top-lists/top-250-richest-people-in-the-world/
Pingback: Što je novac? | Tko je John Galt?